Monthly Archives: February 2007

Ala je lep ovaj svet

don’tNe idem više u onu radnju. Zbog tri dinara. Znam da zvuči suviše cepidlački, ali mi je jednostavno naišla na zicer i nisam joj oprostila.

Sve je bilo uredno, malo veća gužva, doduše, strpljivo sam čekala sve one preko reda tipa pustite-komšinicu-samo-hleb i ajte-komšija-vi-samo-cigare i dođem konačno na red, ja – komšinica, povadi mi ona artikle iz potrošačke korpe onako nekako ljutita, kao da sam joj se zamerila što ću nešto više od tog pirinča po koji sam došla pa još tu nešto izvoljevam i sa tim keksom i pavlakom a povrh svega uzimam i narandže na merenje, kao, nije mi dosta dve vrste keksa već je maltretiram i da mi meri one četiri bedne narandžine rođake iz nekog smrdljivog kamiona, Još nešto, reče konačno i dalje nekako besna, Ništa više, hvala, uvek kažem hvala ne znam koji je meni više đavo, razmenimo novac i dobra, i kada dođe na nju red da mi vrati kusur, ona mi tresnu žvaku na pult i reče i ne pogledavši me: Nemam tri dinara, evo ti žvaka!

Genocid naš nasušni, dažd nam dnes

Koliko košta pranje?

Videćemo u ponedeljak.

Situacija je do te mere usrana, da nam od tolikog fekalnog bremena može samo biti bolje. Tešim se u sebi.

Ako odluka Međunarodnog suda pravde u ponedeljak bude u korist tužbe BiH, Srbija će biti prva država u istoriji koja je osuđena zbog genocida i suočena sa reparacijama koje bi morala da isplaćuje desetinama narednih godina, a koje se procenju na mogućih 50-100 milijardi dolara. Znači, Milošević je svoje odradio, a mi i naša deca i deca naše dece će to tek da odrađuju. Ne samo novcem, već i stidom ljudi okačenih na stub srama sa kojeg nas više niko ne skinu. A za to vreme će Mladić i dalje biti srpski heroj,

To EXIT or not to EXIT

EXIT/photo preuzet bez pitanja/

Q: Do you EXIT?

A: Yes, please. 

Priznajem da mi je prvo trebalo nekoliko nedelja da se opasuljim na kakve dve EXIT-priče se deli ovaj svakako jedinstveni kulturni i fenomonološki događaj a onda nisam nikako uspevala da pripojim lica, imena i dela tim dvema pričama simultano sa čitanjem tekstova o dubokoj brazdi podela. Kako šta pročitam, budem još gluplja.

Čitajući u novinama vest koju bi poslala PR služba EXT-team, a na drugoj strani istih novina vest iz Udruženja EXIT, mozak me je boleo dok sam se naprezala da pohvatam ko, o čemu, zašto, šta. Još kad se jave fanovi, zvanični fun clubovi te ovog, te onog, a saopštenja ista, samo što ovi drže ovu a oni onu stranu, wow.

I Britni me prešišala

america is weepingBritni Spirs se ošišala na ćelavo a ja nisam u stanju da odem kod frizera šest meseci!  Njena frizerka ponudila na eBay kosicu Britni za milion dolara, a moj frizer prevrće očima kada me sretne na ulici.  Cela Amerika plače za njenom kosom, a meni je čak i muž rekao da se slobodno ošišam jer niko neće plakati za mojom sadašnjom firzurom.

 Prešišala me Britni.

Mada, ne znam, vidi joj samo podočnjake, mislim da ona ipak ima nekih ozbiljnih problema. Možda su je naterali da celu noć sluša svoju muziku. I ja bih u tom slučaju čupala kosu.

Kritika klerikalizacije Srbije (Edit: fotke!!!)

kks.jpgSvako kopiranje i dalje korišćenje tekstova iz knjige je dobrodošlo (izuzev…), piše u impresumu malog crvenog knjižičuljka po obimu, ali velikog kritičkog zbornika po suštini, koji nam je stigao na adresu firme, pre neki dan.

Predlozi za reformicu školstva

Povuci voduKako vidim, u opasnosti su i nastavnici i deca. Moderno je doba.

Čuli ste za onog momka, J.C.-a, koji je u Novom Sadu na sred časa nasrtao na svoju nastavnicu likovnog. Ništa mi se to ne sviđa, mislim da je vreme da se nešto menja.

Ako mogu da pomognem, kao majka i građanka, slobodna sam da predložim Ministarstvu obrazovanja neke reformice oko priprema za prijemni u srednje škole, kako bi povećali prolaznost osnovaca do srednje škole prvog izbora.

Predlažem test iz matematike za prijemni ispit, metodom asocijacije i povezivanja onoga što se mladih tiče i nauke. Na primerčić:

Ministarstvo obrazovanja Republike Srbije

svim učenicima završnih razreda osnovne škole sastavi test za

Prijemni ispit

Predmet: matematika

Ime i prezime učenika:_________________

Naziv ulične bande: _____________________

FAQ! O, fak, o boj, o boj, o bojz end grlz

Q: A, ko ste vi, gospođo?!

A: Znamo mi jaaaako dobro ko ste vi! 

Imate li svoje mišljenje? Ili, ne daj bože, stav? 

Baš pre nekoliko dana sam se na jednom V.I.P. mestu usudila da iznesem svoj stav. Ruku na srce, svoj, ali s oštrim rečima i velikim emotivnim nabojem. Bilo je i žuči, ne treba da krijem. I, zamislite još, taj stav sam potpisala rođenim mi imenom i najudatijim prezimenom! Samo što im nisam čista srca dala i JMBG i svoje mere, što je valjda trebalo, da ne lutaju. (videti posle*) 

Čista IT bajka. 

U naredna dva dana sam dobila tako žestoku reakciju, da sam se sva pušila. Ne prašenje ad res, već ad hominem.

Batine pod okriljem velikog Zelenog*

Ni na nebu ni na zemljiIliti, nešto smo grdno zajebali, majku mu! 

*Skraćena verzija teksta pod gornjim naslovom objavljena u Dnevniku, 21. februara 2007. Originlani naslov bejaše: ”Oops something went wrong”

Q: Jeste spremni, deco?

A: Jesmo, kapetane! 

U tenutku kada ovo budete čitali, biće to već olako zaboravljen incident, samo što će izvesni ljudi koji se ovde pominju morati da nauče da  žive sa tim. 

Do imbecilnosti sam impresionirana upadom obrazovih ili čijih već, baš me briga,  batinaša-honoraraca u Pozorište mladih, ali iz sasvim posebnih razloga.Pozorište in vivo, totalni teatar; kada bi neko pokušao da vam to proda na sceni, rekli bi ste ne, hvala lepo, to je opšte mesto, dajte kolega nešto pozorišno. Hat medjutim, život ipak piše najbolje romane, samo što smrt ne zna da čita.A gde sam se ja mala toliko impresionirala?

Zamislite ovaj krhki sinopsis, ovu crvotočinom izjedenu građu za roman ili pozorišnu predstavu.

Trice i mrvice iz biografije

Svetlo u mrakuTrik pitanje: koji još fakultet, osim umetničkog, možete da završite i da se nakon toga tim poslom ne bavite, a da vam se ne desi da vam svako malo, čim podignete glavu, neko pošalje šlajmaru: ti, propala (glumice, vajarko, rediteljko..) dodajte sami!

Priznajem, kriva sam po svim osnovama. Diplomirala sam glumu. Odslušala poslediplomske studije iz Tetrologije, očistila prvu godinu i ostala bez para i ambicija da polažem ispite iz druge. I, ništa. Odmah nakon diplomiranja radila s Ristićem u Subotici neke budi-bog-s-nama predstave i godinu dana bila na hlebu u somborskom pozorištu gde sam igrala neke sačuvaj-me-bože uloge. Za vreme studija odigrala ulogu života koju bi svako ko čećše trepće prevideo, u Žilnikovom „Tako se kalio čelik“, imajući jednu celu rečenicu za koju smo radili jedno 5-6 dublova, toliki sam talenat bila – I, ti si se glacnuo. Istina je da mi je Žilnik na kastingu bio ponudio mnogo veću ulogu, o kojoj je u knjizi snimanja pisalo „jebe se uz drvo“, „pozira gola“ i tome slično i da je prava sreća da sam bila suviše stidljiva, iako lepa kao slika, da to prihvatim. Zamislite da sam bila ambiciozna i otvorena za saradnju toliko da sam 1987. pozirala gola. Kakvu bih tek onda pljuvačku morala da perem sa sebe, svaki put kada zasučem rukave da radim nešto drugo?! – To je ona propala glumica koja se skidala u Žilnikovom filmu! A i nema neke sise. Dobro je, tu sam se izvukla.

Evo ti grba!

Imam još samo pet dana fore. 

Tačno je osam dana kako sam dobila još jedan u nizu junkova, cirkularnih pisama – lanaca sreće, otrgnutih karika krhkog lanca zdrave pameti.

Pre nego što pređem na stvar, odmah da vam kažem da ne želim da primam ništa takvo, nikada nisam takve stvari slala dalje i mnogo puta sam se pošiljaocima zamerila jer se uvek iznova nađe neko nov, nevin u neznanju koliko mi se samo povraća od toga pa budem prinuđena da mu to i javim.  Osam je dana prošlo. Osam dana – pazite sad ovo – mislim na onaj niz kletvi u zaglavlju toga lanca, koje su mi jezivim primerima potkrepile uspavanu maštu mogućih naopakih ishoda u slučaju da u roku od 13 dana ne pošaljem pismo na 20 i slovima dvadeset adresa.  Svako veče ležem zahvalna što je prošao još jedan običan dan. Svako jutro budim se i proveram disanje sina i muža, sve zahvaljujući se sudbini što me još uvek nije kaznila nekom lošom srećom ili nonšalantno pomenutom mogućom tragedijom jer se oglušavam dobronamernom savetu da sliku zajedno sa pretećim tekstom lepo i uredno Fw. I tako dvadeset puta.