Comments on: Sve me boli / I decu ubijaju od batina, zar ne?

By: Tatjana

Tatjana — Thu, 05 Jul 2007 20:19:18 +0000

# karver07, mi kao društvo nismo senzibilisani dok se ne javi nešto drastično. Onda svi skačemo na noge i cokćemo u neverici.

Preventiva je majka.

# Vladimire

Ono sto je stravicno je da, i pored dobre volje pojedinaca ne postoji sistem koji ce reagovati cak ni kada se jasno ukaze na zlostavljanje.

Šta da ti kažem kad nas tri, svaka na svoj način i iz svojih izvora pa i veza, nismo uspele još uvek da utvrdimo da je neko uopšte i pročitao prijavu u policiji… Prijavu od ponedeljka.

By: Tatjana

Tatjana — Thu, 05 Jul 2007 20:15:44 +0000

# sklblz,

Možda nije ni mjesto ni vrijeme dizati ruku za sustav, ali mogu reći da se u Hrvatskoj rješavanje ovih problema pomaknulo s mrtve točke.

Jeste vreme i mesto. Treba videti da negde postoje i dobri primeri i pomaci. Meni se u poslednje vreme činilo da je na tom planu ovde urađeno mnogo, policija je zajedno sa NVO i sistemom socijalnih zaštita prošla neke zajedničke kurseve na povezivanju i promptonom reagovanju… ali, jbg, ništa posle 14:00…

By: Vladimir

Vladimir — Thu, 05 Jul 2007 07:49:31 +0000

Mislim da bi zakonski trebalo uvesti da ljudi koji znaju da se u njihovoj blizini desava zlostavljanje, a nista ne ucine povodom toga, budu zakonski optuzeni. Kada je ugrozen ljudski zivot, a posebno zivot deteta, tada opravdanja tipa “ne zelim da se petljam u njihove privatne stvari”, “to me se ne tice” i slicno, padaju u vodu. Itekako se tice svakog od nas, posebno kada je u pitanju dete, jer fakticki deca nemaju prava glasa niti bilo kakav uticaj, a skole kod nas cesto zakazuju kada su takve stvari u pitanju. Retki su nastavnici, profesori i skolski psiholozi kod nas koji ce primetiti da dete ima problem i potruditi se da mu pridju. Tu je opet onaj stav “Ne tice me se”, “Nisam ja tom detetu roditelj”.
Ono sto je stravicno je da, i pored dobre volje pojedinaca (ovde Tanje i njenog muza), je da ne postoji sistem koji ce reagovati cak ni kada se jasno ukaze na zlostavljanje. Ti ljudi nijednog bez savesti ni jednog treba nece, ako se (a nadajmo se da nece) desi ono najgore, pomisliti da je njihov posao bio da to sprece i da su oni koji velikim delom snose krivicu za to.

By: karver07

karver07 — Thu, 05 Jul 2007 06:49:26 +0000

Mislim da naši pshilozi apsolutno ne rade svoj posao, pogotovo zaposleni u školama, trebalo bi da se mnogo više angažuju, da pogledaju plan i program stranih kolega koji su već nešto uradili. Kod nas se reaguje kada je kasno za sve, onda imamo sliku unezverenog studenta u ordinaciji, ovaj put psihijatra, koji tek tada i tamo progovara o frustracijama, izazvanim u detinjstvu. Sve je naravno u porodici.

By: sklblz

sklblz — Wed, 04 Jul 2007 14:12:46 +0000

Možda nije ni mjesto ni vrijeme dizati ruku za sustav, ali mogu reći da se u Hrvatskoj rješavanje ovih problema pomaknulo s mrtve točke. Rekao bih da se ide naprijed u smislu kazneno-pravne zaštite djece još od sredine 90-ih godina, a sada je čitav sustav poprilično zaživio.
Problem je preopsežan i preosjetljiv da bi ga se riješilo zakonom i zapošljavanjem određenog broja službenika, ali ako pretpostavimo da će većina njih svoj posao raditi profesionalno, mislim da će sustav primjereno štiti zlostavljanu djecu.
Drugi je problem, neprijavljivanje, ali njega će biti još dugo, jako dugo, jer većina zlostava se ipak događa u uskom obiteljskom krugu u koji je vrlo često teško ući.
I još nešto. Sam izraz “zlostava” ne uključuje nužno u sebi i fizički nasrtaj i temeljem njega nastalu tjelesnu ozljedu, već postoji čitava paleta psihičkih zlostava (teže dokazivih), kao i tjeranja na neprimjeren ili pretjeran rad (prosjačenje na ulici), što je također sankcionirano zakonom, ali vrlo rijetko prijavljeno.
Naravno, reći ću još da podržavam tvoju angažiranost i čestitam ti na njoj