Comments on: U susret prazniku, da tako kažem

By: studena

studena — Thu, 12 Mar 2009 07:09:46 +0000

MM, draga, razlika izmedju tvog primjera i moje izjave je prilično velika. Nitko nije toliko naivan tvrditi da “nasilno” i nasilno ponašanje posjeduju samo muškarci,ali javmo mnijenje je sklono takve situacije potpuno različito protumačiti. I dok će za tvoj primjer padati komentari u smislu “jadan dečko, čime je on to zaslužio, pa samo je jeo sladoled…” tu istu situaciju, da je akter bila ženska osoba, tumačili bi ovako:”Ko joj je kriv što se oblači ko kurva. I JOŠ JEDE SLADOLED PO CESTI!!!”
O tome sam govorila. O javnom mnijenju, o predrasudama, duboko usadjenim u glavama, kako seljačkim, tako i intelektualnim.

A što se tiče djece i njihova ponašanja (i opet agresivnije ponašanje djevojčica upada jače u oko od onog u dječaka): djeca su tabula rasa, a mi smo ti (društvo) koji ju ispisujemo.
Razlike koje je se neminovno javljaju su samo “nus-produkt” cjepidlačenja odraslih i nastojanje istih da sve i svakog strpaju u kalupe vlastitog poimanja moralnog i ispravnog, zaboravljajući pritom da jedino individualnost ne možeš “ukalupiti”.

Jučer je ovdje jedan 17-togodišnjak ubio 15toro ljudi. Miran dječak, druželjubiv, neupadljiv. Svi panično traže motiv za tu užasnu tragediju, poteže se (opet!) pitanje o opasnosti kompjutorskih igara, predlažu se detektori za metal na ulazu u škole.
Upire se prstom na ovo ili ono, na ovog ili onog, a ja čekam da netko od tih mudrih govornika napokon izgovori ono čega smo svi svjesni: kako da se vratimo čovječnost pa pokažemo djeci da svijet u kome odrastaju nije krvava borba za sve, ali baš za sve što čini normalni život?

By: Moo

Moo — Wed, 11 Mar 2009 14:23:51 +0000

# MM, ne znam kako je bilo našim roditeljima (žena sa snimka možda i pripada njihovoj generaciji, jedino što je ruralnijeg iskustva), ali ja osećam strašan jaz između mog iskustva i sadašnjeg “režima” života naše dece.

I, pravo da ti kažem, uglavnom sam zbunjena ili zatečena. Pa, onda, polako, hvatam sve to u hodu.

Generacijski jaz je zapravo kvalitet promene koje nastanu između konvencije jedne generacije i konvencije druge, mlađe generacije, gde po pravilu dolazeće generacije ruše konvenciju starijih. Sposobnost snalaženja u ovim izmenama je proporcionalna potencijalu razumevanja – ne generacija, već različitih iskustvenih fundusa.

Nadam se da neću pasti na ovom ispitu

By: Mastermind

Mastermind — Wed, 11 Mar 2009 13:01:21 +0000

Zamišljam, Moo. Što sve meni moja djevojčica ispriča o ljubavima drugih djevojčica i njihovim osvajačkim pohodima. Ona se također sama izdvojila jer nije vidjela smisao u tom vrištanju niti se s 11 osjeća smrtno zaljubljenom. Tako izdvojena, postala je jako dobra prijateljica dječacima – normalno druželjubivo dijete koja s okolinom ima razne teme za razgovor i druženje, ali nije opsjednuta svojom ”veličanstvenom ljepotom” i potrebom da bude ”nečija djevojka”.
Nije joj lako, kao ni tvom sinu (ispadaju neki napuhanci uobraženi). A bogme i mi to odrastanje valjda teže prihvaćamo/shvaćamo nego kad smo same odrastale

By: Moo

Moo — Wed, 11 Mar 2009 11:16:53 +0000

# MM, a zamisli kad moj sin jedno vreme nije izlazio na velikom odmoru u školi, jer su ga devojčice toliko opsedale (čupale, vukle za jaknu, vrištale mu kraj uha…) da je odučio da užinu jede u učionici.

I nismo to ni znali, dok nam učiteljica nije rekla, a sin nam nije rekao jer nije ni razumeo zašto mu se to događa. One su naklonost ispoljavale agresijom i napadima, skretanjem pažnje na razne načine, a on nije imao drugog načina da sebi pomogne, nego da im se skloni s puta.

By: Mastermind

Mastermind — Wed, 11 Mar 2009 11:09:08 +0000

@ Studena – srce, imam ti ja šogora od 30, sladak k’o bombon i sklon stabilnim i trajnim vezama sa ženama. Imao djevojku 2 godine, pa se ona naglo zaljubila u drugog, pa je čovjek slobodno svijetom šetao. Veli jedan dan, u životu nisam toliko sladoleda pojeo, nisam znao što izmisliti, ali nakačila mi se jedna koja bi se ljubila pa ljubila, a meni muka … pa ajde sladoled za sladoledom, samo da imam punu gubicu nečeg. Onda krenuli SMS-ovi. To nije bilo fizičko silovanje, ali svako drugo jeste. Onda se i bivša predomislila, pa krenuli i ti SMS-ovi. Toliko je bio jadan i zbunjen da je meni dao da čitam – veli ne znam od koje da bježim dalje, toliko vulgarnog nabacivanja nisam mislio da netko može proizvesti, a i mislio sam da ih poznajem … (To je individualno, izdvojeno iskustvo višemjesečnog psihičkog silovanja, ali i fizička silovanja su jednako tako ”izdvojeni slučajevi”.)
Ne znam, općenito mi se čini da su ljudi otišli predaleko u toj fantaziji da moraju i mogu imati sve što požele (pa i druge ljude), raditi što požele, stoga me niti skretanje u psihičku bolest (a silovatelji to svakako jesu) ne čudi previše.