Comments on: Lament nad Srbijom

By: bas se lako pamti

bas se lako pamti — Fri, 02 Oct 2009 19:46:08 +0000

Srbija je zemlja u kojoj ne postoji politicka volja da zemlja bude normalna.

By: anagama

anagama — Fri, 02 Oct 2009 17:16:47 +0000

ovo je zemlja u kojoj nije dovoljan jedan dan za sreću ( LoTo), uveli su i drugi

By: sklblz

sklblz — Thu, 01 Oct 2009 18:55:39 +0000

Imao sam priliku vidjeti stav vaše državne TV, dakle valjda, oficijelni stav vladajućih, u vezi događaja koji je light motiv ovoga posta. Da. I naježio sam se, jer me puknulo licemjerje narikača posred ove moje olinjale glave. Jer, shvatih ja to tako, poslužio njima mladi život da uzdignu svoje ličnosti pune mo’š misliti pijeteta i suosjećajnosti na razinu direktora svemira, pri tom zaboravljajući da se još uvijek nije skrutnula krv na noževima netom korištenima na sličnoj djeci i sličnoj mladosti, koja nije ni stigla postati navijački usmjerena, a kamoli doći na ikakvu, pa i takvu, nogometnu feštu.
I podignu tako RTS spomenik samoj sebi, veličajući duh pravednosti, duh dobrog domaćina, duh europejstva, uz kojeg eto, slučajno, neorganizirano i bez veze jašu i horde koje još uvijek kamom ili bocom rješavaju nevjerojatnu činjenicu koja se zove različitost, stideći se priznati da jedino horde kao ove, nisu slučajne. A rulja, naravno, nasjede i zapali svijeće na tamo nekom Trgu. Eh.

Neprimjereno je davati savjete sa strane, ali Srbiji treba katarza, treba joj buđenje iz bunila i treba joj iskren dlan koji će pružiti iskrenom dlanu da zajedno sačine pozdrav, jedno obično, ali jako važno rukovanje prijatelja.

Osobno, sumnjam u to. Ne vjerujem da hodanje glibom može dovesti do izlaska iz gliba, jer svakim korakom kaljuža postaje sve mekša i mljeckavija, sve više vuče dnu. Na dnu i ostaje. A onda se na tom dnu diči kako nije sama, jer ima sestru istu ili sličnu, zaglibljenu do ušiju, pa ne čuje i zaglibljenu do očiju, pa ne vidi. Al njih će dvije ruku pod ruku zajedno na zapad, u pauzi uzajamnih klanja. I svi će biti sretni. I svi će kukurikati od radosti, a Liga prvaka će biti mačji kašalj nad uspjehom sestara.

A opet, bez obzira na patos u kojem ste i u kojem smo, imam i sutra razlog za duboki udah friškog ozona, za raširiti ova moja pušačka pluća, za osmijeh dok se traljavo budem spremao na posao, jer i u toj crnini, zahvaljujući Mošemi, prepoznajem svijetle točke i zamahe paleta boja koje će jednog dana zaista dokrajčiti i dotući zlo, isušiti kaljuže i sricati onu Zmajevu o lepom svetu.

Moj naklon

By: Borsky

Borsky — Thu, 01 Oct 2009 17:13:25 +0000

Ljudi koji žive daleko od Srbije a žele da pomognu znaju ponekad da postupe nelogično, kažu nešto što … eh, ali nikakako da bi odmogli. Puno je tu nekih pritisaka, očekivanja sa raznih strana i još više želje da se nepravda i sve negativno nekako ispravi a tu se ponekad i pogreši. Prošao sam mnogo toga još od vremena kada su pri pomenu Srbina ili Srbije očekivali da vide poludivljeg, zaraslog čoveka sa nožem u zubima. Prošli smo mnogo toga sličnog mi koji živimo tamo negde- ali sami smo birali. Jebi ga.

Naravno da je gospodin Pušelja pogrešio i tu nema dileme, ali on je mlad a koliko vidim i veoma emotivan – izuzetno hrabar. Možda će on takvim nastupom uspeti da pokrene nešto što niko pre njega nije uspeo. Možda rekacija ima smisla, možda je hteo da nas prodrma a ne da vređa. U svakom slučaju, šta god da je njegova zamisao, moj odgovor je: Me sviđa mi se.

Nisam ničiji zastupnik – govorim svoje misli ali definitivno Srbija nije zaslužila da se nazove fašisoidnom, jer onda su to i svi koji u njoj žive.

By: Dejan Vesić

Dejan Vesić — Thu, 01 Oct 2009 08:25:14 +0000

@Pedja: “Srbi su fašistodni narod i to su činjenice”

Ne možeš ovako – grubo je, netačno i vrlo ružno. Čak i afektu.