Category Archives: don’t panic

Moje dojke su OK!

pink-ribbon
  • Dojke su intermedijarne građe, homogenog žlezdanog parenhima.
  • Nema fokalnih solidnih i cističnih lezija.
  • Površne i duboke fascije intaktne.
  • Koža i potkožno tkivo uredne morfologije.
  • U aksilama nalaz uredan.

E, takoca. Ja ne znam tačno šta ovde piše osim što vidim važne i umirujuće reči, homogeno, nema lezija, intaktno, uredna morfologija, a aksilama sve uredno.

Tako sam i mislila jedino što uvek imaš onaj mali strah, nelagodicu dok ideš na pregled, strepnju koja nestane nakon pregleda i izveštaja koji dobiješ. Posle se raduješ skroz i, u mom slučaju, oslobodiš se hipohondrije ili je bar na miru prebaciš na nešto drugo.

BO – dobri ljudi

BO juče

blog_openNije zgoreg, skoro kao tribute to BO, da se podsetimo početaka, koje pamte sada već samo oni koji su u manjini, jer, srećom po blogosferu i blogu hvala, ona je u protekle tri godine u znatnoj meri osvežena novim ljudima.

Sve je počelo kada je Peđa, na putu ka roditeljskoj kući, poželeo da se sretne sa pojedinim blogerima koje je poznavao samo virtuelno: mnogi će se setiti interne mailing liste u kojoj su stajali pozivi ograničenom krugu ljudi, koja je veoma brzo, zbog oduševljenja blogera, postala javna stvar.

Stvoren je prvi iliti nulti blogerski susret, održan u Pančevu, maja 2007, pod današnjim imenom BlogOpen, kojeg imena je autorski vlasnik Peđa Pušelja aka Blogowski.

Ushićeni uspehom, dobrom radno-prijateljskom atmosferom, i nošeni željom da sretnemo što više ljudi, Peđa i ja smo tokom tog leta razmenili  nekoliko mailova, skype razgovora i nebrojene gTalk linije, zbog moje inicijative da se jesenji sajam knjiga u Novom Sadu obogati jednim velikim blogerskim susretom na velikom mestu.

Ubrzo je registrovan i podignut sajt blogopen.eu, kojem je vlasnik i prvi administrator Marko Herman.

BO_

Blogopen 07, photo by: Blogowski (flickr)

Svi smo radili pro bono, naravno, nije bilo neophodno da zovemo ljude da se uključe, blogeri su se nudili sami, i tada je naša blogonessa, Sanja Rastovac aka Aurora Borealis, bila daleko od Peđe ;) , ali jako blizu svim poslovima koji su od nje zahtevali odgovornu brigu o inostranim gostima i, konsekutivno prevođenje.

Za tu priliku je stvoren i danas svima poznati znak BO, koji je radila prva među jednako najboljim dizajnerima koje ima ova zemlja i blogosfera: Jelena Mirković aka etotako, koja je vlasnica autorskih prava na znak.

Tada je sve što treba na engleski u pisanoj formi prevodio Viktor Marković aka Belgraded, a za Borane se sumnjalo da će iznajmiti čitav autobus, koliko je bilo zainteresovanih iz tog kraja.

Naporan program i osnovni koncept rada, koji uključuje i humanitarni profil ovog okupljanja, kao i stvaranje godišnjeg almanaha najboljih tekstova blogosfere pod nazivom Blogopedija, autorsko je vlasništvo moje. (ali ne i sneg koji je neplanirao pao početkom tog novembra).

Tako se zakotrljalo. Tada je bio pozvan i Matt Mullenveg, koji je čak i želeo da dođe, ali zbog razdaljine i kratkog vremena, obećao da će se javiti video-linkom ili snimljenim pozdravom i tako zvanično otvoriti BO u NS. Ništa se nije desilo zahvaljujući njegovim obavezama, ostali su kontakti za neku buduću priliku.

BO danas

BO_materijal

Blogopen 07, photo by: Fotomanijak (flickr)

Posmatrajući već dve godine sa strane, ne mogu da ne budem zadovoljna: BO je prerastao jednu podnevnu kafu i postao institucija. Kao dete, napisala sam kod Dede, koje je sazrelo i odvojilo se od svojih roditelja i krenulo svojim putem. I pojelo roditelje, da ponovim tu nemaštovitu analogiju na revoluciju i njenu decu, iako nisam želela da zvuči kao bilo šta loše. Mogu da budem uvređena, kao što su roditelji ponekad uvređeni zato što više nisu potrebni svojoj deci, ali ne mogu a da ne budem ponosna što je dete već sada bolje od svojih roditelja. Ili, makar što je postalo svoje. U ovom slučaju – svačije. (bez dodatnih analogija, molim :P )

BO je svačiji. Pripada svakome ko je zainteresovan, bilo za organizaciju, bilo za učešće kao publika, bilo za predavanje, bilo za promenu bilo čega. Srećom, BO je i opšte mesto za kvalitetno povezivanje svih onih koji čine regionalnu blogosferu, regionalnu twittosferu i sutra regionalnu ko-zna-čega-sferu ko zna kakvog novog socijalnog medija.

Zato ne budite na kraj srca, voi ch’entrate.

BO sutra

I borski i niški susret dokazuju da je dobro što se BO seli iz grada u grad. Ni net ne poznaje granice, zašto bi ih priznavao blogerski networking. A samo onaj koji putuje zna da je cilj putovanje, a ne destinacija (quote ne znam čiji).

BO se menja i svi koji su se dotakli njega, učestvuju u tim promenama. BO će se i dalje menjati, jedino se, očigledno, neće menjati navika vremenske prognoze: uvek se pokarabasi vreme u vreme BO, ma gde bio.

Računajte na to. ;) I na činjenicu da ćete se prilično namučiti oko sledećeg, ako mislite da možete da organizujete.

Samo oni koji su uzeli učešće u organizaciji jednog ovakvog skupa mogu da znaju koliko je to komplikovan posao. Zahteva dosta novca, jako puno energije i čitavu armiju ljudi spremnu da volontira. Činjenica da se BO seli od grada do grada i da se svake godine neko drugi lati ovog zahtevnog rada, može samo da doprinese kvalitetu ovu manifestacije. Razume se, ne uvek na kratak rok, ali obavezno na dug.

Što se mene tiče, nastavite da kritikujete, uvek i bez ostatka. Ali nemojte da hejtujete. Kritika neće pomoći onima koji su BO upravo priveli kraju, ali će biti dragocena onima koji žele to da naprave sledeći put u svom gradu.

Ako ćete da hejtujete, onda se manite BO-a i obratite se predsednici Skupštine.

*fotka na naslovnoj: Blogowski

Dan kada je moj muž postao otac muškog deteta sa slike, 5. septembra 1999.

ivan-vehovec.jpg

Dragi moj rođače Henri,

Rodio mi se sin! U bolnici naravno, jer mi se ovde rađamo u bolnicama. Tek da nam odmah bude jasno i da bi nam bilo normalno.

Vaške? – ne paničite

Slučaj je hteo da sam i bez vašljivosti o kojoj sada već sve zna cela blogosfera, i ranije imala veliki broj ulaza na blog preko pretraživanja ključnih reči vaške, ili vaške kod dece. Kako, ne znam, ali sada neka bude za nevoljnike kao ja, ovde i neke koristi.

Iskustvo koje ostavljam za sobom, vredno je da se podeli sa osvešćenim roditeljima koji će posegnuti za internetom zbog više informacija, ukoliko otkriju da im se dete češka po glavi iz razloga zbog kojeg smo se češkali i moj i sin i ja.

frizurica-za-svaki-dan.jpgElem, vaške? Ne paničite. Čeka vas teška borba iz koje za deset dana možete izaći kao pobednik. Ako nemate živaca za sve ovo kao što sledi, ošišajte se na ćelavo.

10 zapovesti u borbi protiv vaški

1) Radio Mileva Obavestite sve ljude sa kojima ste bili u kontaktu. Na taj način, ukoliko ste prenosilac, možete nekome uštedeti vreme i mogućnost da mu se vaške prenamnože. Ne lupajte glavu od koga ste dobili. To je, jednostavno, irelevantno.

Nemojte ni da se stidite; vaške, suprotno onome što tvrdi dr Spomenka Mihić-Simović, nisu pokazatelj vaše nehigijene, već samo vaše loše sreće.

2) Veliko spremanje

Sreća, sreća, radost, uživancija. Promenite posteljinu, odeću i peškire, sve operite najmanje na 60 i dobro opeglajte, usisajte stan, krevete, jastuke, sedišta u automobilu, i obavezno bacite vrećicu iz usisivača. Jastuke možete staviti i u zamrzivač, ili, ako imate uslova, zamenite “kontaminirane” jastuke na najmanje tri dana, što je dovoljno da se ovi nametnici iskorene zahvaljujući tome što ne mogu da žive bez domaćina duže od 72 sata. Ako odlažete jastuke u kesu, dovoljno je da to učinite na 48 sati.

3) A sada vi.

Ili vaše dete. Pregledajte se svi u kući. Ako ne vidite dobro, pozovite rođaka ili prijatelja (s kratkom kosom ili ćelavog :) ) da vas pregleda. Moj savet je da svi kosmati članovi porodice koriste u isto vreme neko od sredstava za suzbijanje vaški. Sada, kada ste došli vi na red, konačno počinje prava borba.

4) Sredstva i ubojita oruđa

Ako ste vašljivi u Srbiji, u ponudi će vam biti samo jedno sredstvo koje nije otrovno za ljude i životinje: Supitox sprej, uz koji se dobija i gust plastični češljić koji ništa ne valja. Češljić. Sprej je dokazano odličan za ubijanje odraslih jedinki. Nanosi se pažljivo, red po red koji pravite na kosi, kao da nanosite farbu. Sve to po celoj kosi do potpune vlažnosti. Potom se kosa poveže maramom ili peškirom, na 30 minuta. Nakon toga je najbolje ući u kadu i gustim češljem očeljati kosu. Iz nje će ispasti sve odrasle jedinke koje su se namnožile do trenutka kada ste ih primetili. Na trenutak se bezbedni.

Odneli ste prvu pobedu.

5) Izborite se protiv pošasti zvane gnjide.

Operite kosu običnim šamponom i pripremite se da ne očajavate zbog onoga što vas sada čeka. Jer, ako ste vašljivi građanin Srbije, onda znajte da ste ovim šamponom iscrpeli sva raspoloživa sredstva koja možete da koristite a koja nisu zabranjena u EU zbog svoje toksičnosti.

Naime, gnjide, odnosno jajašca i larve koje su vaške za svog života položile na vašim vlasima (a svaka u toku svog 40-45 dana dugog života položi na vlasi oko 140 jajašaca, koja se nakon osam dana pretvore u larve, a nakon 16 daju odraslu jedinku), nisu ni blizu smrti od sredstva kojim ste se do sada borili. Njih ćete morati da skidate ručno, jednu po jednu i to na sledeći način: kada je ugledate (bože, daj nam oštar vid i dobro svetlo), skidate je među prstima celom dužinom dlake, potom je među noktima pritisnete (da bi ste je vi fizički ubili), a nakon što ona “pucne”, odložite je najbolje na neku crnu podlogu, da bi ste je i videli kako vam je pala s noktiju.

6) Zovite rođake iz inostranstva u pomoć

Ako kojim srećnim slučajem imate nekoga u Sloveniji, ili u Hrvatskoj, onda se spremite da platite carinu na neka od ovih odličnih sredstava koja će vam pomoći da se nametnika rešite sa više dostojnastva i sigurnosti. Naime, najbolje sredstvo za uništavanje vaški i gnjida je Aesculo Gel “L” (dostupan u Sloveniji), prirodno sredstvo na bazi kokosovog i jojobinog ulja, koje oblaže nametnike i tako im prekida dovod vazduha, te ih tako fizički a ne hemijski ubija. Nakon toga dovoljno je da se češljate gustim češljem (u Srbiji je u ponudi metalni češalj koji košta 1060 dinara, odnosno 13 EUR, koji radi na bazi stvaranja elektriciteta – kako će vam objasniti u apoteci – a šta to znači, ja pojma nemam), dugo i uporno, a najbolje u kadi, dok ne odvojite sve mrtve gnjide sa svojih vlasi. Uz ovaj gel ćete dobiti bolji češljić nego sa Supitoxom, tako da može da vam uštedi 13 EUR.

Međutim, pravo čudo zbog kojeg ćete uspeti da se osećate kao čovek a ne kao ratni zarobljenik, je električni češalj (dostupan u Hrvatskoj za tričavih 50 EUR) koji prolaskom kroz kosu detektuje gnjide, ubija ih i vadi napolje! Češalj može da se podesi i tako da promeni vrstu zujanja u trenutku kada “ugleda” i ubija gnjidu, pa tako možete i da pevušite brojalice ako vam je ova radnja dosadna. Uz češalj se dobija i mala lupa, kojom možete i da vidite šta ste to imali i protiv čega se borite.

Pre “električnog” češljanja, možete da koristite i emulziju koja odvaja larve sa vlasi (potražite od prijatelja i rodbine takođe u Hrvatskoj), pa će češljanje ići duplo lakše i brže.

7) Mere opreza

Ne verujte dr Spomenki Mihić-Simović, pedijatru koja govori kao seoska baba iz XIX veka a ne kao školovano lice koje pri tome drži i prvatnu praksu i piše savete po tiražnim revijama, da su vaške posledica “lične nehigijene”. Možete eventualno, baš kao što bih i ja, da je pozovete da prespava s vama na istom jastuku, u čistoj posteljini, sa čistom kosom, te neka nakon toga, dok se bude higijeničarski češkala po blajhanoj kosi, napiše novi tekst, biranim rečima.

8) Ponavljanje postupka jednim od sredstava

Nakon osam dana (ili ranije ako vaš preparat to dozvoljava) ponovite ceo postupak sa kosom, verujući da ste cele nedelje menjali i prali posteljinu i peškire, kao i odeću.

9) Budite izolovani dok traje opasnost

Podrazumeva se da ne ugrožavate druge ljude potencijalnom zarazom koja može nastati dok ne ponovite postupak nakon osam dana.

10) Ne koristite DHL i pročitajte i ovaj post.