Category Archives: FAQ/FAK

To EXIT or not to EXIT

EXIT/photo preuzet bez pitanja/

Q: Do you EXIT?

A: Yes, please. 

Priznajem da mi je prvo trebalo nekoliko nedelja da se opasuljim na kakve dve EXIT-priče se deli ovaj svakako jedinstveni kulturni i fenomonološki događaj a onda nisam nikako uspevala da pripojim lica, imena i dela tim dvema pričama simultano sa čitanjem tekstova o dubokoj brazdi podela. Kako šta pročitam, budem još gluplja.

Čitajući u novinama vest koju bi poslala PR služba EXT-team, a na drugoj strani istih novina vest iz Udruženja EXIT, mozak me je boleo dok sam se naprezala da pohvatam ko, o čemu, zašto, šta. Još kad se jave fanovi, zvanični fun clubovi te ovog, te onog, a saopštenja ista, samo što ovi drže ovu a oni onu stranu, wow.

FAQ! O, fak, o boj, o boj, o bojz end grlz

Q: A, ko ste vi, gospođo?!

A: Znamo mi jaaaako dobro ko ste vi! 

Imate li svoje mišljenje? Ili, ne daj bože, stav? 

Baš pre nekoliko dana sam se na jednom V.I.P. mestu usudila da iznesem svoj stav. Ruku na srce, svoj, ali s oštrim rečima i velikim emotivnim nabojem. Bilo je i žuči, ne treba da krijem. I, zamislite još, taj stav sam potpisala rođenim mi imenom i najudatijim prezimenom! Samo što im nisam čista srca dala i JMBG i svoje mere, što je valjda trebalo, da ne lutaju. (videti posle*) 

Čista IT bajka. 

U naredna dva dana sam dobila tako žestoku reakciju, da sam se sva pušila. Ne prašenje ad res, već ad hominem.

Batine pod okriljem velikog Zelenog*

Ni na nebu ni na zemljiIliti, nešto smo grdno zajebali, majku mu! 

*Skraćena verzija teksta pod gornjim naslovom objavljena u Dnevniku, 21. februara 2007. Originlani naslov bejaše: ”Oops something went wrong”

Q: Jeste spremni, deco?

A: Jesmo, kapetane! 

U tenutku kada ovo budete čitali, biće to već olako zaboravljen incident, samo što će izvesni ljudi koji se ovde pominju morati da nauče da  žive sa tim. 

Do imbecilnosti sam impresionirana upadom obrazovih ili čijih već, baš me briga,  batinaša-honoraraca u Pozorište mladih, ali iz sasvim posebnih razloga.Pozorište in vivo, totalni teatar; kada bi neko pokušao da vam to proda na sceni, rekli bi ste ne, hvala lepo, to je opšte mesto, dajte kolega nešto pozorišno. Hat medjutim, život ipak piše najbolje romane, samo što smrt ne zna da čita.A gde sam se ja mala toliko impresionirala?

Zamislite ovaj krhki sinopsis, ovu crvotočinom izjedenu građu za roman ili pozorišnu predstavu.