Da li ste svesni koliko se kod nas, svakodnevno, krše autorska prava? Osim kampanje za legalizaciju softvera, da li ste razmišljali o tome da NEMATE PRAVO ni da odete u fotokopirnicu i da kopirate udžbenik ili roman koji želite da pročitate, jer tako kršite autorska prava izdavača i autora knjige, i vi, i fotokopirnica koja vam izvršava tu uslugu?
Zašto ne mislite o tome kada kopirate potreban udžbenik u kopirinici, umesto da izvadite novac i da ga kupite? Zato što je zakonodavac, doduše, predvideo da to ne smete da radite, predvideo je, doduše i kaznu ako vas uhvati da to radite, jedino što to niko ne proverava, osim ako neki autor glasno ne zavapi: Tužiću vas zato što me potkradate!
Analogija između kopiranja nekog programa i krekovanja za sopstvenu neovlašćenu upotrebu, i kopiranja knjige ili CD-a s muzikom, više je nego jasna iako svest o tome u našim krajevima nije rasprostranjena.
Šta su autorska prava? To je ono pravo koje kreator nečega (pisac, slikar, kompozitor, pevač, programer) zadržava kao sopstveno i neotuđivo i može da raspolaže tim pravom u smislu poklona ili prodaje drugom licu na korišćenje, (uglavnom) sa ili (retko) bez roka i uslova korišćenja.
WP komuna tako daje teme na besplatno korišćenje i modifikovanje, uz jedan uslov, da korišćena tema zadrži link na autora teme. To nam je jasno, je l’?
Međutim.
Recimo, imate u rukama knjigu izdavača VEGA media
, odličan filozofski esej Harija Frankfurta, “O proseravanju”. Vašem prijatelju se dopadne, on neće ili nema da je kupi, vi mu velikodušno ponudite da je negde iskopira i, eto ti kršenja autorskog prava.
Ko je tu sve oštećen? Nećete verovati, ali jako mnogo strana u lancu koji ste kopiranjem ignorisali:
- Osim autora, što vam je verovatno prvo palo na pamet,
- oštećena je i VEGA medija koja je ta prava kupila za određenu cenu i pod određenim uslovima,
- oštećen je zastupnik prava koji nam je kupovinu tih prava obezbedio,
- oštećen je posrednik koji je pomogao kupovinu prava do posrednika i,
- oštećen je prevodilac.
Nije li to suviše mnogo ljudi da bi deo države zadužen za sprovođenje zakona i kontrolu sprovođenja, tek tako ostavio mogućnost da to ipak radimo nesmetano i stalno?
Najgrublje kršenje autorskih prava nalazimo na internetu. Svi ti sajtovi koji nude besplatan download tuđeg vlasništva, najgrublje krše prava jako puno lica: rapidshare, 4shared, serbianshare, da se zadržim samo tamo gde se pojavljuju knjige (slobodni ste da dopunite ovaj kratki spisak). I, naravno, tu da izostavim čuveni Gutenberg, tamo se nalaze isključivo tekstovi čija prava pripadaju public domenu.
Za mene je zapanjujuće ovo. S obzirom da poznajem vlasnika prava dela pokojnog Aleksandra Tišme, skrenuću im pažnju.
Neverovatno mi je i ovo. Slična vest se pojavila i na elitesecuritiju, kaže frajer, ne skidajte vest, 100% je legalno?! Šta je legalno tu? Šta je za ime sveta, od tone tuđeg materijala koje je neovlašćeno dato na upotrebu svima, legalno?
Država je zatajila. Danas je nakon kampanje za legalizaciju softvera, na koju nas je naterao svet – nismo mi to sami od sebe, sve ostalo iz domena zaštite autorskih prava zamagljeno. Onaj ko postavi neki materijal na serbian share možda stvarno smatra da je to njegov materijal te da shodno tome može slobodno da raspolaže njime, ali se pri tome zaboravlja da je kupovinom tog materijala zapravo platio i neka autorska prava, koja ga ograničavaju u “kopiranju, distribuciji i neovlašćenom korišćenju bez prethodne dozvole vlasnika”.
Međunarodna asocijacija izdavača tuži Google za neovlašćeno korišćenje izdavačkog materijala (delova i/ili celih knjiga) koji su opterećeni autorskim pravima, i ne pripadaju tzv. public domainu. I tuži ga za oooooogromne pare. Pitam se, kada će neko ovde da tuži razne share sajtove i ine, kada će na pamet pasti Andrićevoj zadužbini, na primer, da primeti da se sva dela Ive Andrića nalaze ovde na besplatnoj upotrebi, dok smo mi platili ne mala prava, pod strogo kontrolisanim uslovima, da objavimo Ćupriju?
Inicijalna kapisla za ovu temu je zapravo jedan iz mase primera, koji je privlačan zbog činjenice da sajt pripada autoprevozniku. Uz trotonca i šestotonce, selidbe i prenos robe, Bane je odlučio i da ponudi na download ono što nije njegovo. Fenomenalno. A zašto ja ne bih tebi ponudila jedan Banetov kamion za selidbu?
Šta bi Bane mislio o toj mojoj domišljatosti?
Elem, moj muž, u manjku vremena i direktor Udruženja izdavača i knjižara Vojvodine, obavesti čoveka da ono što čini sa knjigama nije dozvoljeno i, Bane odgovori: U redu, slažem se. Recite mi šta od toga nije za slobodnu upotrebu.
Strejt.
Jedino što, čini mi se na prvi pogled, NIJEDNA stvar koja može da se skine kod njega, nije u public domainu.
Recimo, Čehov možda jeste, ali, da li je prevod na srski isto tako? Čovek se zaneo. Ali, fora je u tome što nije on sam kopirao knjige i kačio ih na svoj sajt. On ih je preuzeo sa već postojećih mesta. Nije, dakle, Bane problem. Problem je… ne znaš ni odakle da počneš.
Ne kopirajte knjige u fotokopirnici, eto to sam htela da kažem. Ne kopirajte CD-e, ponašajte se osvešćeno i odgovorno i pozajmljujte ono što vam treba a nećete da kupite, umesto da odete u najbližu kopirnicu i umnožite to. Ne kršite autorska prava
Ni vama se ne dopada kada vam neko ukrade tekst koji ste na blogu lično pisali, prenese ga i ne potpište vas ili ne navede izvor. A zamislite da živite od toga! Od nekog programa, u koji ste uložili vreme, znanje i trud, a onda, dok vi nastojite da ga prodate jer zaslužujete da naplatite svoj proizvod, na nekom share sajtu može da se skine besplatno. Koliko, zapravo, gubite što meni treba to što vi prodajete, a ja ne dođem da kupim, već to skinem sa nekog sajta, brate, 100% legalno?
*******
I, dok ja pripremam ovaj tekst, ugledam slične na webu: