Tag Archives: sasvim privatno

Poremećaj

Krovni prozori su super. Kad sam noćas negde oko dva pogledala u nebo, shvatila sam dve stvari:

1. da me kroz prozor gledaju prilično ljupko namreškani oblačići koji liče na Hektorovu njušku i

2. da očigledno imam poremećaj sna.

Kad sam negde oko tri pogledala kroz prozor, shvatila sam tri stvari:

1. da definitvno imam poremećaj sna,

2. da očigledno imam i poremećaj rada creva i

3. da je raspored oblaka na nebu samo trenutna stvar.

U četiri sam izgleda na trenutak zaspala, tek da bih na miru ujutru mogla da se zaprepastim zbog noćašnjih događaja u Srbiji u pet.

Poremećeni ljudi takođe ne spavaju. Mislila sam da poremećaj sna imaju samo oni kojima funkcioniše savest. A da poremećaj rada creva imaju samo oni koji se najedu crnog luka pred spavanje.

O poremećaju mozga nisam stigla da razmišljam. Stigle me vesti. Sad imam šta da radim ceo dan.

Da li ste i vi primetili neke jake poremećaje?

Više od igre: Fifi

pudla.jpgDuško Radović se potrudio da opšte mesto za pudlice bude Fifi. Misleći na devojčicu Fifi. Ja sam prvo izabrala ime, pozajmljujući ga od Radovića, a onda je ispalo da je prepreku od ograde kartonske kutije u kojoj je skakalo i cvilelo petoro štenaca crne patuljaste pudle, preskočio mali crni dlakavi mužjak i zalepio se za mene.

Više od igre: Dugi

Nastavak u kojem nećete plakati i ni najmanje biti tronuti… I, pst, nemojte obavestiti društvo za zaštitu životinja.

DUGI

puli1.jpgStigao je takođe s pune dve godine, nakon što je njegova gazdarica, Mađarica, počela da umire. Mojoj majci, tada patronažnoj sestri, zaveštala je Dugija, mađarskog ovčara, da ga čuva i pazi, neguje i hrani do kraja njegovog života i naziva Dugi s kratkosilaznim akcentom. Mađarica je umirala još jedno duže vreme, sve se plašim i da je nadživela Dugija.

Više od igre: Lujza

LUJZA

bassett.JPGPrvo leglo američkog baseta koje je Vojvodina videla, bili su Lujzina braća i sestre iz Budimpešte. Lujzi je pravo ime bilo Paradicsamszigeti Afrodite, u lakšem prevodu – Afrodita sa Rajskog ostrva, ali je kod mene stigla već s kolokvijalnim imenom i dve godine.

Više od igre: Bole

Ovo će biti serijal o svim mojim psima. Imalo se, bogatstvo čitavo. Ako ste strpljivi, saznaćete koliko sam samo bogata. Ako ste manje strpljivi, pogledajte samo fotografije. To nisu moji psi, ali sam se potrudila da nađem fotografije koje najviše liče na njih.

BOLE

bole.jpgMoj prvi i moj drugi pas, irski seter. Prvi je dobio ime po narodnom heroju Bošku Buhi, jer je bio pun buha kad je stigao, a drugi je dobio ime po prvom, jer su mama i tata probali da me izleče nakon Boletove nepovratne bežanije istim takvim psom, istog imena. I drugi Bole je bežao iz dvorišta, drugi put zauvek iako je imao na ogrlici oko vrata ispisan naš broj telefona, adresu i svoje ime. Mesecima sam bila neutešna i rešena da više nikada, ali nikada u životu neću imati irskog setera, pobegulju.

Neki ljudi su mi rekli da su irski seteri veliki ljubavnici i da osete ženku na kilometar. Lakše mi je da verujem da je tako, pomišljam da su odlazili iskonski. Teže mi je da verujem da je tako jer sam zamišljala kako cvile kraj nečije ograde, čeznutljivo gledajući u ženku, dok ih neko ne ukrade.

S Boletom, dok je bio koji god da je, postojao je samo jedan problem – i komšija, dve kuće od nas, zvao se Bole, a njegova žena Boja. Kad god smo dozivali Boleta, njih dvoje su se odazivali. Od tada sam rešena da ljudska imena, čak i kad skroz odgovaraju psu, ne smeju biti data psima, jer ih ljudi kradu od njih.

Dok ga je bilo, kojeg god Boleta, znao je da me pozdravi kad dođem iz škole tako da skoči na mene i obgrli me oko vrata prednjim šapama. Dok me lizao po uhu, ja sam njega ljubila po obrazu. Ako šapnem, Pa gde si ti, mahao je repom tako da me je lupao po dupetu. Bole, koji god da je bio, bio je macan.

U vreme Boleta, dok je bio, farbala sam kosu u mahagoni crveno i zadovoljno verovala da ličim na svog psa. Od kuće sam pobegla samo jednom, i to u podrum od iste, gde su me našli nakon pola sata, jer sam glasno šuškala po omotu zimnice i ridala.

Nastaviće se…

Upoznajte Lujzu,

Upoznjate Dugija,

Upoznajte Fifija,

Upoznajte Hektora.

Moošemin crni tart

Vidim da su se službe angažovale da otkriju kakvo delo stoji iza poprilično nepoznatog imena. Blogovi su, kao što znamo, dušu dali za to.

stats.jpgOsetila sam pritisak, znate ono, ako me tako skeniraju (ja još nisam videla toliki prosek pages/visits — posebno na tako mali broj vistis/visitor), šta još mogu/smem/hoću da napišem ovde i tako dodam neku novu informaciju koja može biti značajna poslušnim vojnicima čiji zadatak je da ih prikupe što više.

Radikali bar to znaju da rade, vade papire i pokazuju plus dokaz. Može da se dogodi da neka članica mesnog odbora SRS, sve vadeći kariran papir iz torbe pred kamerama, usklikne: Nepoznata umetnica ima kompleks velikih stopala!

Vreme promena u 10 tačaka

Nisam dobra u novogodišnjim i rođendanskim odlukama. Mogu bolje od toga.

***

Dragovoljno: Jebena stranka

Kad tata dođe s posla, kasno…

A trpezarijski sto, suprotno pravilima ;) zauzet domaćim zadacima.

ucim.jpg

Čokanjčićem ću te, čokanjčićem ćeš me

microphone.jpgSve mi se više čini da sam tokom godina uspela da razvijem način da govorim tako da me niko ne čuje. Uspela sam da uspostavim takav ritam i intonaciju koja se o neke ljude odbija kao da nikada ništa nisam pustila u prostor preko glasnica.

I dalje imam čvrstu dijafragmu, još uvek mogu na dahu da izgovorim neku podužu filipiku, najčešće svoju. I da je niko ne čuje.

Sva moja pusta znanja iz dikcije mogu da okačim mačku o rep: okolo dođoh vođo potokom topovskom rovu; ludu bulu u tu gustu šumu vuku; stala mala Mara na kraj stara hana sama... Moš’ misliti.

4:1

Da mi je

Napravi mi, mama, tvoje mafine

Nisam primetila da sam iz “udobne i sigurne anonimnosti” ;) pomenula i tu veliku tajnu, da pravim jako dobre mafine i da ih moj sin obožava. Onda me je jedna moja virtuelna prijateljica zamolila za recept za kolače “koje Ivan tako voli”.

- Otkud znaš!?

- Pa, sama si rekla.

Kako si?

- Lepo, – odgovara dete.

- Dobro, – odgovara odrastao čovek.

U kom tačno trenutku smo odrasli do te mere da smo se sa estetske kategorije osećanja prebacili na kvalitativnu?

geofeelings.gif

Ja sam, hvala na pitanju… znala i za lepše odgovore.