Imam još samo pet dana fore.
Tačno je osam dana kako sam dobila još jedan u nizu junkova, cirkularnih pisama – lanaca sreće, otrgnutih karika krhkog lanca zdrave pameti.
Pre nego što pređem na stvar, odmah da vam kažem da ne želim da primam ništa takvo, nikada nisam takve stvari slala dalje i mnogo puta sam se pošiljaocima zamerila jer se uvek iznova nađe neko nov, nevin u neznanju koliko mi se samo povraća od toga pa budem prinuđena da mu to i javim. Osam je dana prošlo. Osam dana – pazite sad ovo – mislim na onaj niz kletvi u zaglavlju toga lanca, koje su mi jezivim primerima potkrepile uspavanu maštu mogućih naopakih ishoda u slučaju da u roku od 13 dana ne pošaljem pismo na 20 i slovima dvadeset adresa. Svako veče ležem zahvalna što je prošao još jedan običan dan. Svako jutro budim se i proveram disanje sina i muža, sve zahvaljujući se sudbini što me još uvek nije kaznila nekom lošom srećom ili nonšalantno pomenutom mogućom tragedijom jer se oglušavam dobronamernom savetu da sliku zajedno sa pretećim tekstom lepo i uredno Fw. I tako dvadeset puta.
Tik-tak, neumoljivo otkucava vreme. Šlis-šlis, kidaju se stranice sa kalendara… Djevica iz Guadalupe. Tako se zove dokument sa sve slikom dotične device. Videla sam ga svojim očima. Obično savesna u brisanju takvih stvari, čim vidim Fw, sneveselim se i brišem ili otpišem jedan ljubazan (nikada ne možete preterati u ljubaznosti kada je o ovakvim stvarima reč), Re: Daj, molim te, nemoj da se ljutiš, (pa onda još jedno molim te, za svaki slučaj) nemoj više to da mi šalješ, molim te (u takvim slučajevima, znate, nikada nije na odmet još koje molim te.).
Ovoga puta, ne znam ni sama zašto, otvorim nezaražen dokument u attachu, jer ga šalje osoba od poverenja i šta ja znam.
Ovo je zaista slika koju je divno imati. Bog Vas sve blagoslovio.Prije nego počnem, prije svega želim da Vam kažem da je Djevica iz Guadalupe čudesna, te da Vas prati cijelo vrijeme.Ovo pismo mora nastaviti svoj put oko svijeta…
Lepo. Potom slika Djevice. A onda odmah, potpis pod sliku, in medias res, da ne bude opuštanja
Predsjednik Argentine primio je ovo pismo te ga okarakterisao kao „junk mail“ i izbrisao, nakon 8 dana, izgubio je sina.
Alo!… Dok, međutim
Čovjek koji je ovo pismo dobio i proslijedio dalje – dobio je na lutriji.
Pa, kaže
Alberto Martinez primio je ovo pismo, dao ga sekretarici na umnožavanje, ali su ga poslije zaboravili proslijediti dalje: ona je izgubila posao, a on je izgubio cijelu obitelj.
Jebote. I onda, konačno, kada ste potpuno premrli od straha i kada ste slomljeni toliko da bi ste priznali i da valjate drogu klincima iz kvarta samo da vas ne muče više, toliko željeni obećavajući releif
Ovo pismo je čudesno i sveto, nemojte zaboraviti da ga u roku od 13 dana proslijedite dalje (najmanje 20 osoba mora ga primiti). Ne zaboravite ga poslati dalje i očekuje Vas veliko iznenađenje.
I ja lepo ne mogu da prestanem da mislim na to. Ko zna, možda ću ga i poslati, čoveče. Imam dete, muža, posao. Mislim, ono. Bilo bi se tu štošta izgubiti. Samo što nemam tih 20 ljudi koji su mi se zamerili.
Brojim vidljive Cc: adrese onih koji su bili iste sreće kao i ja da prime na sebe ovakvo breme, dok se dobronamerni pošiljalac čak ni ne pita imamo li mi po 20 ljudi koji bi razumeli da smo se usrali od straha i da smo im samo prebacili grbu, a ne da smo nezreli i nedorasli i nemamo pametnija posla nego da ih, pored svih spamova subjecta tipa Increse your penis, Impress your wife i sl., opteretimo i ovakvom Djevicom koja će se opasno naljutiti ako ne dobije željenu pažnju? Šta da radim, da se napravim blesava i načinim jedan Replay all i završim s tim?
Ili, možda, kažem samo možda, ako dvadeset ljudi ovo pročita, možda sam povećala šanse da preživimo moja porodica i ja. U svakom slučaju, evo vam grba (a fotku Djevice šaljem na lični zahtjev). Pa nisam ja, valjda, najgora od sve dece u dvorištu?
16 Comments
Za sad samo kratko, za eksplicitnije izlaganje moram se malo bolje pripremiti, ipak je ovo javno mjesto, za razliku od mail prepiske :)))
Upsss, sad shvatih da nikada nisam komentarisala na nekom blogu, ja uopste ne znam pravila ponasanja…
Ali jedno znam, kod nas u Bosnu, kad kod nekog udjes prvi put u kucu, duzan ti je pokloniti jaje, valjda neki paganski obicaj, sta li?!Tako da ti meni dodjes jedno jaje, ako moze Kinder, da natucem jos koji kg.
Jaje? Mislim da ih ti imaš, svakako.
Što se tiče pravila, ovo je moja prćija: sve je po pravilu, osim ako ne ustanem na levu nogu 🙂
Da li je dozvoljeno koristiti se ovim tekstom i slati ga neumoljivcima koji ne odustaju i ne prestaju sa slanjem tih chain sranja? Pls?
Dozvoljeno je, naravno, uz navođenje izvora, sa adresom ovog sajta. Ako ti to pitaš, meni laska.
Sve se slazem sa tobom Tanja , sem preceste upotrebe onog ” molim te…..nemoj da se naljutis..itd.”
Moj omiljeni odgovor – ” Koji ti je qurac da mi to saljes?”
Misliš, Marija?
Razmisliću, pa da probam, ne košta me ništa, jer vidim da i ovim mojim molim-te-stilom uvek junk-forvarderi besne na mene.
Jedan qrac im ne bi ništa falio, kad bolje razmislim.
Samo devet dana nakon sto je ignorisala pismo svete brojanice i veze, Biljana je dozivela strasnu nesrecu. Razbesnela panda u jednom zoo parku u Kini, gde je boravila sa celom porodicom, otkinula joj je pola ruke. Trenutak nepaznje i pokusaj da se panda pomazi, bio je dovoljan. Potom su je odneli u bolnicu. Uprkos naporima lekara dobila je septicku zarazu i ostala bez ruke i ramena.
Nemojte se saliti sa takvim stvarima.
Neobična priča. A gde je to, molim te bilo, i kada, moliću lepo?
Ne znam da li ima dovoljno “Molim te”.
Joj, Tanja, opet kevolocne pande…!!!!!!! : )))
Joj, Marija,znam! Čekamo Zoranu da nam sve podrobnije objasni.
Tatjana, to je bilo u zooloskom vrtu u Pjong Jangu, pre nekoliko godina.
Danas mi je poslednji dan fore da upropastim 20 nevinih ljudi.
Možda i dopustim da mi pande iz Pjongjanga (koji se nalazi u Koreji, @ZORANA!, c-c-c) izedu ruku do ramena.
Tatjana, to je bilo u zooloskom vrtu u Pjong Jangu, pre nekoliko godina.
—————————-
….e, sada mi je mnogo lakse……!!!!!!!!
Pingback: uSMSkrs i drugi SM(S)orovi : MOOŠEMA
Pingback: Pa nije valjda da mi nismo imali resume? : MOOŠEMA
Pingback: MOOSHEMA » Blog Archive » 6. februar