Trice i mrvice iz biografije

24

Svetlo u mrakuTrik pitanje: koji još fakultet, osim umetničkog, možete da završite i da se nakon toga tim poslom ne bavite, a da vam se ne desi da vam svako malo, čim podignete glavu, neko pošalje šlajmaru: ti, propala (glumice, vajarko, rediteljko..) dodajte sami!

Priznajem, kriva sam po svim osnovama. Diplomirala sam glumu. Odslušala poslediplomske studije iz Tetrologije, očistila prvu godinu i ostala bez para i ambicija da polažem ispite iz druge. I, ništa. Odmah nakon diplomiranja radila s Ristićem u Subotici neke budi-bog-s-nama predstave i godinu dana bila na hlebu u somborskom pozorištu gde sam igrala neke sačuvaj-me-bože uloge. Za vreme studija odigrala ulogu života koju bi svako ko čećše trepće prevideo, u Žilnikovom „Tako se kalio čelik“, imajući jednu celu rečenicu za koju smo radili jedno 5-6 dublova, toliki sam talenat bila – I, ti si se glacnuo. Istina je da mi je Žilnik na kastingu bio ponudio mnogo veću ulogu, o kojoj je u knjizi snimanja pisalo „jebe se uz drvo“, „pozira gola“ i tome slično i da je prava sreća da sam bila suviše stidljiva, iako lepa kao slika, da to prihvatim. Zamislite da sam bila ambiciozna i otvorena za saradnju toliko da sam 1987. pozirala gola. Kakvu bih tek onda pljuvačku morala da perem sa sebe, svaki put kada zasučem rukave da radim nešto drugo?! – To je ona propala glumica koja se skidala u Žilnikovom filmu! A i nema neke sise. Dobro je, tu sam se izvukla.

Elem, ja nisam propala glumica. Još na trećoj godini fakulteta sam procenila da će to biti propast. Igrali smo Rasinovu Fedru, svaka od nas je imala prostora da makar u jednoj sceni bude naslovna junakinja. Iako sam imala predstavu o sebi da sam velika tragetkinja, nešto mi je iznutra javljalo da to što radim ništa ne valja. U to vreme je moja komšinica imala jedan od tri video-rikordera u Novom Sadu, a ja sam imala kasetu sa snimkom tog čuvenog kolokvijuma. Otišla sam da pogledam sebe i spoljašnjim okom, da dobijem neku celovitu sliku o tragetkinji na sceni. Zurila sam u ekran i sat vremena gutala slinu. Onda otišla na Akademiju da pokupim dokumenta, da odmah završim s tim sranjem. Onda mi moj profesor, pokojni Branko Pleša, dade savet da ipak diplomiram i potom dam sebi šansu na profesionalnoj sceni. Tom prilikom mi još reče da „jedina na klasi umem da mislim“ i da će „biti šteta ako ja odem“, te da su ostali „bistri kao flaša Koka Kole“. To je bila, da se razumemo, istina: bila sam najpametnija na toj klasi i bila tamo najbolja riba. Ali to nije dovoljno da bi se bilo glumica. Ili je previše. Ne znam, nisam o tome više razmišljala. A propali su još uvek na platnim spiskovima pozorišta.

Posle sam dugo godina pisala pozorišnu kritiku. Prilično oštrim jezikom, kakav mi je bog dao. Za Našu borbu, Blic, pa Glas javnosti, u ova poslednja dva sam imala neku fotku na kojoj sam, po rečima uvaženog gospodina Radonjića sa kojim sam morala da se složim, ličila na sopstvenu rođaku iz provincije. I tako, svaki put kada bih napisala nešto svojom glavom a izvan opšteg konsenzusa da sve što se pojavi na sceni već samo po sebi predstavlja uspeh, govorili su: Ona je propala glumica, šta ona zna. Leči svoje frustracije. Again! Neprijatelje sam umnožavala petom brzinom. I to mi u jednom trenutku dosadi. Nedovoljno sam volela pozorište da bih izdržala da me svaki netalentovan glumac ili talentovani reditelj koji bi posao odšljakao levom nogom, zato što im u kritici nisam oprostila, a još sam i napisala; pljune. Valjda je svakom čoveku razumljiv taj luskuz. Pokupim pinkle i prihvatim se izdavanja knjiga.Napišem čak i romačić sa naslovom Nada, nevelikog književnog dometa ali zanimljivo štivo uz koje su mnogi mogli da se smeju i plaču i dobijem jedan fini komentar: otkud sad propala glumica piše i knjige?

I bez toga, od momenta kada sam dobila indeks Akademije umetnosti u Novom Sadu, nisam smela pristojno da „se smatram“ ni u privatnom životu; ako poludim na roditelje, oni mi kažu: tu ulogu ostavi za scenu; ako krenem da se raspravljam sa prijateljima, oni će: ’ajde smiri se, nije ti ovo pozorište; ako nekome udelim kompliment, ta će vedro i postiđeno: stvarno si dobra glumica; ako na neočekivanom mestu pokažem otpor, dobijem: stvarno si loša glumica; ako se svađam s mužem, on će: ne drami, kada sam rodila dete i povukla se na godinu dana kao i 99% majki, čula sam: ovo joj je uloga života.

I mislim se dalje, kud nisam završila Fakultet odbrane, ili organizacionih nauka, Nauka čoveče, nije to malo, pa da budem direktor nekog propalog provincijskog, dakle svakog nebeogradskog pozorišta, da ga još više razvalim i ugovorim neku adaptaciju, neke građevinske radove, investiciju neku, šta-ja-znam. Kako to da nisam upisala ekonomiju i doktorirala na društvenoj svojini, ili prava – pa da budem legalistkinja? Jer, u tom slučaju, možeš da budeš i glumica. Onda možeš da glumiš i ekonomistu i pravnika, i doktora i legalistu. Možeš da glumiš čak i glumca.

Ma, ne. Htela sam umetnost. Alo, umetnost.

I nikog nije bilo da mi kaže da se ne studira nešto što, kao, voliš, pa da onda svaka budala može da te pljuje kad provališ da to u stvari i ne znaš, ali imaš toliko mozga i časti – pa još i nećeš.

Tačno ne mogu da zamislim šta bi još moglo da se diplomira, a da te ta šlajmara prati ceo život?

Nastaviće se

Share.

About Author

Osnivač, autorka i urednica Mooshema.com. U slobodno vreme ovde, negde s porodicom, u kuhinji, u teretani ili na stazi, u radno vreme bilo gde odakle može da se radi kopirajting, analitike, strategije i konsalting na društvenim mrežama, kao i društveni aktivizam.

24 Comments

  1. e pa evo – ja procitala “Trice i mrvice” sinoc (otpala od smeha), pa jutros (i grcam od smeha dok ovo tipkam), i sad sam sazvala drugarice da ih obavestim o postojanju ovog dovoda kiseonika. Totalno, totalno super.

  2. Tačno ne mogu da zamislim šta bi još moglo da se diplomira, a da te ta šlajmara prati ceo život?

    In: Profil i anfas | Permalink

    O, dobrog li pitanja !!!!!!!!!Npr, neku gradjansku nauku u Srbiji !!!!evo, sociologiju, na primer, pa onda radis u struci, (svi te sazaljivo gledaju i pitaju, jel nije mogao neko da te zaposli negde bolje…)………ucis decu sta je demokratija, moral, kolektivno svesno…a, onda ti se desi profesionalni skok, daju ti jos jedan predmet, USTAV I PRAVA GRADJANA…..!!!!Napomenucu u SRBIJI !!!!! ha ??

  3. O,Boze…
    Hvala ti sto si ovoj zeni dao pameti da se povuce sa “scene”.
    Hvala ti sto si joj namijenio drugu ulogu…onu manje vidljivu.
    O Boze…svakoga li pustas na net.

    Salim se naravno.
    Sad mi je sve jasno.Ova zena glumi.
    To joj je priroda dala.
    Glumi,prodaje rog za svicu i mu*a za bubrege.
    Kad si prije uspjela ovoliko nastancati?
    Salim se naravno.
    Ne daj se blogerice!
    Bravo Tanja!Blog ti je super.
    Usput…o kojem drvu je bila rijec?
    (i nabavi pokojeg smajlija)

  4. @Sanje, dok nam je smeha, biće i pozorišta, pa da malko glumimo.
    @Marija, tek na osnovu ovako postavljenog problema, moraću da se zamislim o svom… A da ti ipak ne glumiš da si sociolog? Mislim, to može, ako si dobra glumica 🙂
    @Pospani, jesi video, sada ova glumica još i štanca!?

  5. A da ti ipak ne glumiš da si sociolog? Mislim, to može, ako si dobra glumica

    naprotiv, vrlo sam losa , narocito kada odem do banke po L.D. Tesko odglumim ulogu -NIJE MI NISTA……. : )))) a toliko nas i placaju…: ))

  6. Jao, Marija, sad stvarno “glumataš”! Što ne daš da ti LD uplaćuju na karticu, pa se praviš sociolog?

  7. :))))
    Pa recimo upises etnologiju i onda te svi pitaju da li si resila da budes ucena domacica.
    Onda zavrsis nesto drugo i ne budes ucena domacica. Jel to znaci da su oni bili u pravu?

  8. Johoj, Sophia, nisi valjda završila “Nešto drugo”? 🙂 🙂

    Jer, kad završiš “nešto drugo”, tu onda uvek ima posla u struci, koliko hoćeš!

    U stvari, najviše posla u struci imaju oni koji su završili “nešto drugo”.

  9. pa naravno da sam zavrsila “nesto drugo”, zato i nisam ucena 🙂 Zato pijem kafe sa nekima sto mazu prste medom… 😉

  10. @SOPHIA! Zar i ti? Pošto je taj med u Torontu, bogati, kad se tako ači?!

    Malo sam puzzled, o univerzalnim svojstvima meda sam čitala kod Cyberkeve??? Jedan jaaaako dobar tekstić. Pojasni, pls.

  11. Pa ti si podvojena ličnost! Pomislih da ste vas dve jedna te ista osoba, ali odem na oba sajta i ustvrdim da su to dve potpuno različite osobe! 🙂 i još pri tome da se Cyberkeva već nekoliko dana uopšte ne pojavljuje na svom sajtu, valjda, mislim se ja, otišla na neki zasluženi odmor.

    Onda lepo ubacim i Geek Heaven u svoj blogroll, te napišem onaj svoj gornji post, k’o velim…

    Inače, ne znam ništa o blogeraju, tek učim, kao što vidiš i letim sa sajta na sajt i bome, ima šta da se čita, zaista.

    Ali, Cyberkeva, pa to je nešto! Muž i ja smo neko veče umirali od smeha, a on jaaako ne voli da ja visim na netu 😉 a još manje voli da mu čitam zanimljivosti iz blogosfere.

  12. Eh, ma nisam ja udvojena licnost. Sve je politika, cak i na blogu svasta se desava. A i imati blog na mestu kao sto je mojblog je super, jer mnogo vise ljudi moze da te cita, ali onda primetis da pises ono sto bi oni voleli da procitaju a ne ono sto ti se pise… Tako nekako. Drago mi je da vam se dopalo, u svakom slucaju :))

  13. Pingback: Ispovest pepeljugine zle sestre : MOOŠEMA

  14. Pingback: Pa nije valjda da mi nismo imali resume? : MOOŠEMA

  15. CyberCat on

    Oduševljena sam ovim što sam pročitala! Ali samo zato što si tako dobro opisala surovu istinu jednostavnim jezikom. Svaka reč je na svom mestu.

  16. Pingback: Predizborna obećanja : MOOŠEMA

  17. Ahhh, i mene je život tako svuda šamarao. Počevši od srednje škole, gde sam aplicirao za zubnog tehničara, ali nisam bio vukovac, bio sam prilično siguran u svoje znanje i da ću svoj nedostatak bodova iz osnovne škole olako ndoknaditi odličnim rezultatima sa prijemnog ispita, tako da sam prihvatio izazov. No, tako ja samouveren kao alternativu na onom formularu upišem “akušer”, čisto da bih se malko sprdao….kad Marfi! Pošto su tražili kintu da bih me ubacili u ZT, smestiše me sa “babicama”. Deprimiram se, i u drugom roku iznova prijemni za Karlovačku, tamo me prime za klasičnog filologa.
    Bilo super, ne žalim se, četiri sjajne godine, ali dolazi vreme faksa i nove avanture na pomolu.
    Hteo ja da upišem engleski, kad ono se ispostavi da su mi “slučajno” izgubili dva lista iz vežbanke sa prijemnog. Pošto nisam mogao na budžet, odlučim se da promenim faks, i upadnem na ekonomiju (sve novi prijemni, sve regularno), i posle godinu dana studiranja tamo, upišem pored i akademiju vajarstvo. 🙂

    A naravno ne radim ništa trenutno od gore pomenutog, niti sam imao ikakve poslovne koristi ikada! 🙂

  18. Ja sam završila višu likovnu. Za Akademiju nisam imala kinte, studirala sam ’92,’93…u divno vreme, kad je umetnost vredela koliko i bubuljica na …(da se ne izrazim). Ali, drugo nisam ni umela da studiram, to je bilo ono što sam volela celog života. Završila sam prirodno matematičku gimnaziju sa 700 predmeta i skontala da mi nauka ne leži, da se poštujemo, al ne volimo. Zato me je umetnost vukla i grlila celog života. Ni sad ne radim u struci, ali, ni za sekund ne žalim što sam to odabrala. I večno zahvalna roditeljima što me nisu “usmeravali” na medicinu, prava ilitakoto. Pustili me da studiram šta volim.

Leave A Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.