Svako kopiranje i dalje korišćenje tekstova iz knjige je dobrodošlo (izuzev…), piše u impresumu malog crvenog knjižičuljka po obimu, ali velikog kritičkog zbornika po suštini, koji nam je stigao na adresu firme, pre neki dan.
Zahvaljujući se Antifašističkoj akciji Novog Sada za poverenje i trošak poštarine prilikom slanja knjige Kritike klerikalizacije Srbije, slobodna sam da vam skrenem pažnju na ovaj manifest zdrave pameti (na čijim koricama je korišćeno, pretpostavljam, za ovu odličnu priliku kreirano pismo „miroslavljeva latinica“) i to preuzetim citatom iz teksta „Dnevnik crkvenih uvreda 2000-2006. / od desekularizacije ka klerikalizaciji“ Zorana Petakova:
(2001. godina):
„… Konačno 2001. godina se mora posmatrati kao prelomna u procesu klerikalizacije društva, jer je te godine odlukom Zorana Đinđića i uredbom Vlade Republike Srbije veronauka uvedena u državne škole kao izborni predmet. Želja za povratkom veronauke u škole javila sa neposredno posle pada Miloševića, 5. oktobra 2000. godine. Namera je bila da se uvede veronauka u prvi razred osnovnih i srednjih škola početkom školske 2001/2002. Posle sastanka Svetog Sinoda SPC 4. jula 2001., premijer Zoran Đinđić objavio je sledećeg dana da se sa veronaukom krene od 1. septembra. Veronauka je, dakle, uvedena u škole, na taj način što je na jednom sastanku Zoran Đinđić prosto izašao pred sveštenike i rekao „u redu, dobićete veronauku u školama“. Njegovi saradnici su to kasnije objašnjavali strahom od mešanja crkve i crkvenih velikodostojnika u proces izručenja Slobodana Miloševića Hagu i tumačili taj poguban potez Zorana Đinđića kao vizionarski, a ne makijavelistički što je on u stvari i bio. (…) Taj predmet je uveden bez ikakve stručne rasprave, bez odnosa tog predmeta prema drugim predmetima, bez preraspodele fonda časova i pre svega bez školovanog kadra. Kada se tražilo da se objavi koliko je uopšte učenika izabralo veronauku u odnosu na građansko vaspitanje, dobijen je odgovor iz Ministarstva prosvete da se takvi podaci ne smeju objavljivati bez dozvole Srpske Pravoslavne Crkve, što je u suštini potpuno besmisleno. Kad ministarstvo pita jednu nevladinu organizaciju, jedno udruženje građana (što SPC u tom trenutku jeste) da li sme da objavi neke podatke o onome što se radi u državnim školama, taj slučaj više no i jedan drugi ukazuje na političku prevlast crkve u odnosu na državu. (…)Svakako vrlo bitno za nadiruću klerikalizaciju bilo je i formiranje paracrkvenih organizacija kao što su „Otačastveni pokret Obraz“ i udruženje studenata „Sveti Justin filozof“. „Obraz“ kao organizacija nastaje 2001. godine. Formiraju ga ultradesni i ultrapravoslavni intelektualci i studenti uz podršku čitave i tada jedinstvene kulturne desnice. Paralelno sa njima pojavljuje se na Univerzitetu udruženje „Sveti Justin filozof“ koje je osnovano uz podršku i materijalnu pomoć Radoša Ljušića (sadašnjeg direktora Zavoda za izdavanje udžbenika). Na početku je bilo zamišljeno da „Sveti Justin“ bude „Obrazova“ studentska organizacija, ali se od toga odustalo. Prvi put u javnosti „Obraz“ se pojavljuje u martu 2001. godine sa proglasom srpskim neprijateljima koji potpisuje Nebojša Krstić, a u kome se napadaju Jevreji, ustaše, poturice, šiptari, demokrate, lažni mirotvorci tj. NVO, sektaši, narkomani i homoseksualci. Koreni ovog pokreta sežu do sredine devedesetih kada je u Beogradu izlazio časopis istoimenog naziva za koji su pisali svi od Dragoša Kalajića i Isidore Bjelice, preko Nebojše Pajkića i Dragoslava Bokana, do patrijarha Pavla i vladika Atanasija i Amfilohija. U nekoliko navrata tokom 1995. i 1996. godine, za časopis „Obraz“ pisao je i Vojislav Koštunica.“
Klerikalizaciju Srbije kritikuju: Branka Ćurčić, Vladimir Mitrović, Petar Atanacković, Miloš Perović i Zoran Petakov.
Posebni dodaci u knjizi, za sladokusce, su i Mapa Novog Sada i okolnih naselja sa ucrtanim novoizgrađenim objektima Srpske pravoslavne crkve i Spisak novih srpskih pravoslavnih crkava.
Knjiga je štampana dvojezično, na srpskom (u latiničnom pismu, da kako) i na engleskom jeziku.
Tiraž je 500, a da li se može nabaviti, pojma nemam. Cela knjiga u formatu Pdf može se preuzeti sa linka koji sam vam dala. Preporučujem!
Edit: fotografije iz knjge, za pamćenje i za poneti:
“Crkveni kontejner”
I, samo za gospodina Radoslawskog, primer davanja Crkvi u nas:
40 Comments
A pop u Savetu za radiodifuziju?
Zdravo, spes, dobro mi došla!
Ima, naravno da ima, na primer, da je u Zakonu o radiodifuziji verskoj problematici posvećeno nekoliko paragrafa i da će, dakako, njime biti ispunjavane i verske potrebe građana. I da će jedan član od 9 biti predstavnik – piše verskih – ali misli se verske, jedne jedine, državine verske zajednice.
Odlično štivo! udžbenik, takoreći.
E, smučilo mi se od ovog klerofašizma na svakom koraku. Kod nas na blogu, za Novu godinu, pobrinuli su se dežurni branioci prave vere da objasne zašto je Deda Mraz antidržavni element i da preporuče uzdržavanje od svake jeresi. A plaćeni Deda Mraz je deci objašnjavao kako je on isto što i Božić Bata. Imala sam posle muke da objasnim detetu o čemu se tu radi.
Zato je moj sin sazreo pre vremena i odmah postao praktičan: od pete godine ne veruje u Deda Mraza, ali mu je zgodno da dobija poklone, pa ko god da ga donosi: Božić Bata, Deda mraz, Zeka ili Maca, on se pravi blesav i odmotava celofane.
Kako god, ovde je napravljena najnovija segregacija među decom, uvođenjem veronauke i građanskog: podeljeni su u dva oštra tabora, verujućih i neverujućih. Uopšte se ne druže (osim ako se svađaju) i ni najmanje se ne razumeju.
U svakom slučaju, trend je da prvaci koji idu na verounauku “jedva čekaju da umru i da odu kod dobrih anđela”. Dečiji psiholozi trljaju ruke od povećane potražnje za njihovim uslugama.
Prošle nedelje, Valentine’s Day, u srpskim medijima opšta frka… “pravoverni” protiv “pomodara”… Neki vaterpolista na tu temu kaže “ja sam eto pravoslavac pa ne slavim “katoličke” praznike”… Gotovo je neverovatno da sve što nije “pravoslavno” u Srbiji je “katoličko”… Eh kada bi se znalo malo “dalje od nosa”… pa da u svetu postoje još svekolike veroispovesti… Neću više da gnjavim… ali sama si kriva sjajan ti je sajt… a tema – neiscrpna! POZDRAV iz pustinjskih krajeva!
Moj sin ide u prvi razred. Ide na gradjansko vaspitanje. Pre toga je isao u vrtic (privatni) gde su imali snazan akcenat na veronauku. Objasnjeno nam je (nama roditeljima) da ce to biti na nivou “ucenja o obicajima-zasto se slavi slava, uskrs itd). Ok. Teska srca mi pristanemo (idu, jel, sva deca, da ne sedi jadan sam), medjutim, posle mesec dana on meni pocne da postavlja cudna pitanja, onda ja njemu pocnem da postavljam pitanja i skapiram da je na delu najcrnja indoktrinacija koja zapocinje od (jebote) cim pocnu da govore. Reagovali smo i mi i jos par roditelja, veronauka iz vrtica izbacena vo vjeki vjekov. Sta se desava u skolama – ko zna. Da, to je bila velika greska Zoranove Vlade. Medjutim, da nisu oni to uradili, desilo bi se godinu dana kasnije u jos zescem obliku, obzirom na zaslepljenost vodece stranke u sadasnjoj vladi “pravoslavljem”. Siguran sam da se neki od njih petkom bičuju.
Odlicna tema koja mi uvek otvori rak ranu. I knjigu cu morati da iscitam. Koleginica sa faksa predaje gradjansko u nasoj bivsoj osnovnoj skoli, i naslusala sam se prica od nje u vezi dece koja pohadjaju veronauku. Za moj pojam to je ravno zlocinu i bludu nad maloletnicima, ta surova, agresivna indoktrinacija, to nametanje jedne jedine prave vere, to zaglupljivanje dece u najosetljivijim fazama intelektualnog i emotivnog razvoja…
O sirim efektima klerikalizacije necu ni da pocinjem, smuci mi se sama pomisao na to gde su sve njihovi prosveceni prsti upleteni….
Kružio je, svojevremno, još na početku uvođenja veronauke u škole, jedan mail sa popovske Mailing-liste, u kojem je jedan, slučajno prisutni veroučitelj, objašnjava kolegama kako se odvija nastava po školama. Otprilike, “nemamo plan i program, ali sam baš deci objašanjavao kako je abortus zločin (slobavidim i slepim đacima u Zemunu, – prim. ja) i kako da sada, ako bi terorista upao u ovo odeljenje i počeo nasumično da puca, neko bi ipak uspeo da se spase sigurne smrti, ali od abortusa (pa sledi nakaradan opis kako se to čupa deo po deo i baca na đubre) niko se ne spase”…
Kao da ta deca već nisu dovoljno kažnjena i bez veroučitelja sa ovakvim planom i programom veronastave.
Meni nikad nije bilo jasno kako su nasi roditelji mogli da dopuste da nama, deci od 7-8 godina, stavljaju crvene marame i plave kapice i teraju nas da polazemo onu idiotsku/pionirsku zakletvu. Dete od 7 godina se zaklinje da ce se boriti “za ideje za koje se borio Tito”. Izgleda da sad mi dopustamo da se isto to radi nasoj deci. Samo, ovaj put to rade drugi ljudi… Mada, mozda su to oni isti…
To je,Vanja, išlo tačno ovako:
Danas, kad postajem pionir,
dajem časnu pionirsku reč:
Da ću marljivo učiti i raditi,
poštovati roditelje i starije
i biti veran i iskren drug,
koji drži datu reč.
Da ću slediti put najboljih pionira,
ceniti slavno delo partizana
i napredne ljude sve
koji žele slobodu i mir.
… I dalje se više, ko zna zašto, sad odjednom ne sećam. Ali, sad baš kao me pitaš, protiv ovog dela koji mi je ostao u pamćenju, nemam ama baš ništa.
Jako ne bih volela da moj sin mora da izgovori 50 Očenaša zato što je “igrao” You-gi-oh! sličice na velikom odmoru ili jeo sendvič sa praškom šunkom u vreme posta.
Evo i danas poštujem roditelje i starije a kažu i nisam tako loš drug… ovo za partizane manje-više… ali mi se zaista dopada deo
“ceniti… napredne ljude sve
koji žele slobodu i mir.” Iskreno to mi je uvek bio životni moto.
Ja poštujem svoju veru baš kao i sve ostale… Očenaš nas uči lepim stvarima ali zar ih treba ponavljati toliko puta… Ipak smo (verujem?!?) misleća bića koja mudre stvari pamete duže od jednog dana.
Ovde u Americi sve je u istom (folirantskom) fazonu: “važno je verovati, ići u crkvu svake nedelje, obući najlepše odelo…” ali… neće te zvati “nevernikom, izdajnikom… ” ukoliko ne delite isto uverenje.
Svojevremeno su nam govorili kako je najvažnija tekovina bratstva-jedinstva baš u verskoj toleranciji. U zemlji u kojoj su postojale samo tri konfesije videli smo kako se “tolerancija” okončala. Ameri (čitaj država) ovde to mnogo mudrije radi.
Slazem se da tekst pionirske zakletve i pomenuta prica o abortusu nikako nisu iz iste, pa samim tim ni iz poredive kategorije, ali moram da kazem da mi je, kao i Vanji, grozno jedno secanje: secanje na to kako su me u obdanistu sa 4 godine naucili da pevam “Tito, Tito, to smo svi mi, i mama i tata i ja i ti”. Zvuci vrlo nevino, i kao, sta fali, ali meni je to vec posle petnaeste izgledalo kao jedno uzasno a vrlo tendenciozno ispiranje mozga.
Sanje, vi ste verovatno mladja osoba. Nije se govorilo to Tito to smo mi sve dok nije umro. Onda su komunisti, koji su u Jugoslaviji bili navodno znatno napredniji od svih drugih, umesto da se demokratizuju, izmislili to da Tito u stvari nije nikada i ne moze da umre. Jer dok smo mi zivi…
Pranje mozga je u stvari takodje veoma sumnjiva teza, u bilo kom sistemu ga (pranja)ima, u zavisnosti od ciljeva sistema. Pranja nema u demokratiji. Po prirodi stvari. Ili ga bar ne bi trebalo biti. Demokratija podrazumeva gradjane a samim tim i gradjanske slobode. Problem je sto mlade demokratije ne poducavaju gradjane da sloboda znaci i biti slobodan od drugih (nametanja).
Crkva je s toga, po prirodi stvari anahrona. U ranijim vekovima, posto su samo svestenici bili pismeni, ona je imala smisao ocuvanja ustrojstva (feudalnog naravno) ali i prosvetiteljstva, doduse namenjenog samo posvecenima, odnosno neopasnima. Danas ona nema druge svrhe do borbe za nametanje sopstvenih vrednosti, na zalost iskljucivo iz finansijskih razloga.
Znate li da se u popisu, u normalnim zemljama ili ajde da kazemo u nesto razvijenijim demokratijama, iskazivanje veroispovesti u stvari koristi za naplatu procenta od prihoda tog gradjanina, koji se isplacije toj crkvi- veroispoversti. Kod nas svi placaju SPC. I oni koji joj pripadaju, i oni koji samo veruju u Boga, i oni koji sumnjaju, i ateisti, i pripadnici druge verosipovesti ali i religije. Kada bi samo oni koji se izjasnjavaju kao ta i ta veroispovest placali te i te svestenike i njihovu crkvu, svestenici bi bili skromniji, manje agresivni i primereniji okolnostima, a takozvanih vernika bi bilo dramaticno manje.
Kako god, o svemu treba razmisljati a decu po mogucnosti vaspitavati ozbiljno u samoj porodici.
Hm. Mislim da sam razumela… Nisam znala za detalj o iskazivanju veroispovesti u razvijenijim demokratijama koji se onda koristi za naplatu procenta od prihoda za tu crkvenu organizaciju. Ali mi zvuci vrlo logicno da je bas tako.
Ma sta da se prica dalje od onih sramnim markica u posti koje moras da kupis ako hoces da posaljes pismo, a prihod ide SPC. Ne verujes u Boga? ne drzis do crkve? Izbor? Sta je to?
U vezi titoistcke indoktrinacije, najtuznije mi je bilo to sto su podrzavali kada deca govore: najvise na svetu volim Tita, pa mamu i tatu, brata, sestru, baku…. Ista for kao i sa Bogom. Prvo volis Boga, onda sve ostalo.
Sta da se kaze o tuzoj praksi kod nas, gde se preko cele godine pije, biju zena, deca, dere se na svakog, zapocinju svadje i tuce bez razmisljanja, caskom se zavrne rodjeni brat za 100 eura, gleda se kako da se gde i sta ukrade ( da ne govorim kako to funkcionise na visim instancama), a onda se uredno i posveceno slave Slava, Bozic i Uskrs, ide se u crkvu,zaklinje u pravoslavlje, pale svece, dovlace badnjaci, sve po redu, ne bi li se saprale sve te svinjarije koje su tokom godine pocinjene. Sacuvaj Boze ovaj svet od takvih vernika. Ako cemo po ponasanju i moralu da merimo stvari, ja koja ne verujem mnogo sam veci vernik od vecine onih koji veruju i time se busaju u prsa.
Da, i to celih 1% od prihoda. Ali zato nema potrebe da se svestenici podmicuju, niti da naplacuju svoje usluge. Moja crkva, moj finansijski doprinos i onda Crkva vrsi svoju duznost prema meni kada mi je Crkva potrebna. Iako,uvek se ponesto doniramo zajednicki sa celom opstinskom zajednicom, tj. parohijanima. Skupi se dodatni novac za neke vece radove, ili radionice za odvikavanje od pusenja ili droge tomeslicno. Kada su neke posebne svecanosti, naravno da se crkva dodatno daruje. Ali nikada za sahrane ili ispovedanje. Za sahrane nije cak vazno ni da li ste krsteni.
Zbog toga veroispovest i pripadnost Crkvi nisu ista stvar. Neko moze biti hriscanin, krsten, ali se ne izjasnjava kao pripadnik Crkve. I nema nikakvu obavezu. A da drzava iz opsteg budzeta placa svestenstvo, to je najblaze receno neverovatno i podseca na srednjevekovni razrez-desetak-harach.
Da i ne govorimo da Crkva ne moze imati uticaja na policiju, pravosudje ili druge institucije demokratije.
Uživala sam čitajući sve ove komentare. Konačno da na jednom mestu vidim toliko mislećih ljudi koji zapažaju šta se dešava. Kao majka deteta koje uskoro polazi u školu, opravdano se pribojavam zamki verske indoktrinacije, jer se oni iz godine u godinu sve bolje organizuju i postaju suptilniji. Zapravo, Tatjana, javih se povodom pionirske zakletve. U verziji koju sam ja polagala prva dva stiha su glasila: Danas kada postajem pionir, dajem obećanje… Ne sećam se baš svega, ali, po meni to je bila sasvim drugačija vrsta indoktrinacije i protiv te zakletve zaista ne mogu imati primedbe. Takođe, nisu od nas tražili da kažemo da više volimo Tita nego roditelje, to je verovatno lokalna pojava nekog previše revnosnog aparatčika kakvih je svuda bilo.
@SANJE, @RADOSLAWSKI, u pravu ste. Mi smo praktično jednu ideologiju zamenili drugom. Činjenica je da se to dogodilo skoro neprimetno, dok su mediji gruvali kolevku srpstva, i da praktično ne postoji ozbiljna kritika kelrikalizacije Srbije. Čini mi se da je kniiga koju sam ovde pomenula, prvi pravi kritički zbornik na ovu temu.
@NOVOSAĐANČE, jao, ne samo 8 dinara, ako se dobro sećam iznosa tog harača koji su plaćali crkvi svi, i pravoslavni i drugi, i verujući i neverujući i žene čak, iako ih Vladika Velimirović ne želi u crkvi jednom mesečno – kada su nečiste, nego, ne tako davno, branili su Novi Sad od “stanističke (ulične) predstave” a da niko nije ni trepnuo, osim što je policija u rekordnom roku izašla da predstavu spreči.
Muka mi je od svega toga.
Vera bi morala da bude zagarantovana privatnost svakog građanina, skoro kao što su nekad naši očevi tajno slavili slavu, vreme je da danas verujući, stvarno verujući, tajno čuvaju svoje vjeruju.
@SPES, a da li se sećaš lekcije iz lektire u knjizi za niži razred OŠ, pod naslovom “Tito gleda u sve nas”, a povodom fotografija Druga u svakoj učionici, koji gleda u objektiv, pa shodno tome u svakog posmatrača?
Inače, tvoj strah je sasvim opravdan. Od momenta uvođenja verounauke u škole, veoma pažljivo pratim (pojedinačno, jer ne postoji zvanična dostupna statistika o izboru između dva predmeta) popularnost ova dva izborna predmeta. Nakon traljavog početka i stagnacije u traljavosti veronauke, ona je sada u potpunoj ekspaniziji, ojačana bogobojažljivim SPC-planom i programom do te mere, da zaista pravi antagonizam između verujućih i neverujućih. To mu dođe kao jedna od vodećih karaktezacija među prvacima, ne ko zna da čita ili piše, nego ko ide ovamo, a ko onamo.
Kada smo mi u septembru upisivali sina, objašnjeno nam je da će deca učiti Pravoslavni katehezis. Na pitanje jednog roditelja šta je sa ostalim verama, veroučitelj je rekao: Bilo je ranije takvih slučajeva, ali deca se “ospu”.
“Ospu”!!! se sa obaveznog predmeta i onda šta? Šta? Onda katolici koju se se “osuli” krenu na Pravoslavni katehezis? Ili, šta? Jer, koliko znamo, ne može se menjati jednom načinjen izbor između ova dva predmeta.
?????
U srednjoj školi u kojoj predajem, pre dve godine je bila pobuna protiv veroučitelja. Sve devojke su želele da pređu na Građansko vaspitanje. A zašto? Pa, pričao im je da je abortus greh. OK. Onda je neka pitala a šta se dešava ako je devojka silovana, i tada ostala u drugom stanju. E, tu je nastupila katastrofa. Pojasnio je da je ona sama sigurno grešna, da je silovanje njena kazna, a dete kao plod te kazne podsetnik za vek & vekov na greh i kaznu… Prosto ne znam kako da rangiram po nakaradnosti.
Epilog – nisu im dozvolili da pređu na Građansko. Ali je veroučitelj tiho & bez buke zamenjen novim.
+ + +
Da, kako se kom svestenom licu digne ona stvar, da izvinete na izrazu, tako se okolina bije po usima da se prilagodi njegovom visocanstvu. Saucuvaj Boze da je obratno. A dize im se, opet izvinite na izrazu, kao sto znamo, i na povetarac. Da ne idem u detalje. Mozda sam previse vulgarna, ali to je prosto jace od mene, gade mi se svi od reda od pocetka 90ih na ovamo. To sa ukidanjem ulicne predstave je bio vrhunac, mada nista cudno za Novi Sad koji vec znate u kakvu se sramotu pretvorio u samo dve godine…
Nas nisu terali da kazemo da Tita volimo vise. Samo su zadovoljno klimali glavom i hvalili pred celim razredom kada se tako izjasnimo. Detetu- i vise nego dovoljna motivacija.
Ne mogu da verujem za to uceno objasnjenje oko silovanja i abortusa. Pa stravicno!!!
Da je po mome, postojao bi predmet Religija u skolama, i u njemu bi se ucile osnove svih postojecih religija, koristeci uporedni pristup. Mislim da je to najvise sto skola sme da zadre u religiozno vaspitanje dece, da im pruzi znanje i dozvoli izbor. Mislim da ni roditelji ne bi smeli mnogo vise od toga, ali to je druga prica. I ne bi bio izbor izmedju gradjanskog vaspitanja i religije. Za mene je to najskaredniji detalj cele te sarade, kategoricni, iskljucivi izbor: ili si gradjanin, ili si pravoslavac. Od malih nogu se deca uce da pravoslavlje nema veze sa demokratijom i gradjanskim pravom, tj iskljucuje ga?????
Ah…. zuc mi se pokrenula…. Beskrajna prica.
…..tuzno je to sve , od pocetka ( “izgubili ” smo Vukovar, dobili veronauku), do kraja.Naime, to nesrecno Gradjansko vaspitanje, izmisljeno na brzinu, isplanirano nikako ,a organizovano jos gore, zaista postoji samo kao protiv-teza , onoga sto su zaista zeleli – RELIGIJU U SKOLAMA !!!!!!Sada nas ne gleda po ucionicama Tito, (koji mi je mnogo drazi lik), nego Sv. Sava ……Kada dokazemo da je Srpski narod najstariji na svetu, ima da nas gleda i sam Ramzes!!!!
Moj sin je odbio da bojadiser u skoli Sv. Savu i Hilandar, (zbog cega sam isla na razgovor),a posle malog “kucnog razgovora” svecano je izjavio – “Sv. Sava moze, Hilandar ne moze “!!!!!!
@NOVOSAĐANČE, tako je ta ideja predstavljena, kao učenje o religijama. Svim religijama, sa istorijskog, kulturološkog, filozofskog aspekta. Tako su bar branili uvođenje ovog predmeta, da začepe usta onom slabušnom odijumu koji je nastao.
I, nemojmo, molim vas da zaboravimo onu “privatnu” reformu ministarke Čolić, ako se ne varam (nisam bila u stanju da zapamtim njeno ime), sa izbacivanjem Darvina iz biologije!
@MARIJA, mi sa Ivanom nemamo nikakvih problema; on bi bojio, iako mu je ta discplina dosadna, isljučivo Rastka Nemanjića 🙂
Hm, jedino što bi Ivan, od kad ide u školu, više voleo da se preziva na -IĆ. Otkud mu to sad, majku mu? 😉
A slavljenje slave u obdaništu, dolazak sveštenika, sečenje kolača? Mogu samo da zamišljam kako se osećaju deca drugih veroispovesti, ili ne daj bože deca ateista. A sin me pita: – Mama, a šta će pop u vrtiću? Ne znam ni ja šta će – mislim u sebi.
Pa mi smo imali sreće u vrtiću 🙂 Tamo se većina dece prezivala nekako nepravoslavno, internacionalno, na čelu sa vlasnicom ustanove. Pa je valjda bilo nezgodno, ili možda skupo, ko zna, da se dovode razni sveštenici.
U početku nisam ni obraćala pažnju na to, a onda kada je Ivan počeo da nabraja prezimena svojih vršnjaka, palo mi je na pamet da smo se svi tamo skupili, šćućurili takoreći, u azilu za čudna prezimena.
E, sad, sad je skroz drugačije. Sada i on mali oseća da bi možda bilo lakše kada bi se i on prezivao na -IĆ. I, šta da mu kažeš?
Nego, stvarno, u pravu je tvoj sin, a šta će pop u vrtiću?
Odlična tema….. ne znam samo kako ljudi iz crkve ne shvataju da ovim i ovakvim ponašanjem i agresivnim trpanjem nosa svuda gde mu nije mesto, zapravo proizvode kontraproduktivan efekat- stanovništvo se sve više okreće od crkve, ne ka njoj.
U tome i jeste trik. Pitanje je ko su u stvari ti popovi koji gade ljudima Crkvu, i zasto to rade. Ako tako nastave ni iskreni vernici vise u crkvu nece ici. Tacnije, ici ce samo ovi sto kace badnjak na automobile i vesaju krstace na retrovizor.
e, da to mi je vrh!!!!!!
ne budite tako strogi, svako ima pravo na male slabosti…:)
#Sanje, a ovo si htela da staviš na Nemca? 😉 I ti si vična k’o i ja, možda to može da se pomeri, ali ja pojma nemam i nemam više srca da mučim tamburixa da mi pomaže oko svakakve moje gluposti.
Rodjena sam mjesec dana nakon sto nas je drug Stari napustio, takoreci mimoisli smo se, sto mi je jako zao. Imajuci u vidu sva moja zalaganja u lokalnoj zajednici u vrijeme pohadjanja osnovne skole, vjerujem, da sam se ranije rodila, sigurno cijelo djetinsvo ne bih stafetu iz ruku ispustala.
Kad sam krenula u obdaniste, prvo sto sam naucila bila je pjesma, parafraziracu jer ne znam tacno ni danas: sivi sokole, prijatelju stari, daj mi krila…pa valjda da na tim krilima stigne do Tita…
Dosla sam kuci i valjda kao beba koja je prerano propricala u transu ponavljala pjevajuci dvije rijeci: pjijateju taji, pjijateju taji…mami je trebalo puno da desifruje smisao, a meni je to i danas, bez pretjerivanja, jako slatko ! I nemam nikakvih trauma nakon toga, casna pionirska 🙂
Bila sam posljednja generacija Titovih pionira.Jedino mi se nije dopalo sto sam umjesto teget suknjice na mamino insistiranje morala obuci hlace, jer je kako je ona tvrdila- bilo hladno.
Samo pet godina nakon kape i marame sam se nasla u izbjeglickom centru u Srbiji i osjecala jakooo lose zbog toga sto se ne prezivam na ic ili barem nisam Hristina, jer ucili su me tada kako je Kristina katolicka, a Hristina ili jos bolje KRSTina, pravoslavna varijanta.
Razmisljela sam kako bi bilo dobro da to u izbjeglickoj legitimaciji i korigujem, a imala sam nepunih 12 godina 🙁
Sljedece godine sam se vratila u mjesto odakle sam ”izbjegla”.Prvi dan u novoj skolskoj godini donio nam je i svestenika u crnoj mantiji, sa jos crnjim pedagoskim metodama.
Prva lekcija, pretvorena u pitanje, glasila je :
”Ima li ovdje balijske i ustaske djece ?”.
Listao je dnevnik, a ja sam se pitala sto ne dodah IC ili H, dok jos nije bilo kasno…
P.S.
oprostite zbog duugaackog kometnara, ali cudni su putevi gospodnji i dugi koraci od pionira do cetnickog podmlatka 🙂
Sedim i buljim u ekran. Skoro da me stid da ti bilo šta napišem. Šta bih mogla, iz moje ušuškane patnje, tako bi to moglo da se zove, zato što u vreme kada sam kukala što pijem svoju lažnu Nes kafu, maćehu najgore ikada napravljene Nes kafe,si ti lomila svoje detinje biće problemima koje nisi mogla ničim da zaslužiš.
Drago mi je što sam te upoznala iako te nikada nisam srela. A i to se da promeniti.
Ma kad me vidis shvatices da i volu rep mogu iscupati i da mi nista ne fali 🙂 🙂 🙂
Tad mi je mama govorila kako cu kasnije vidjeti prednosti takvog imena i kako je kombinovano porijeklo samo bogatstvo.
Mislila sam da prica o naucnoj/ znanstvenoj;) fantastici.
Kasnije sam shvatila da u svakoj zemlji svijeta izgovaraju bez problema moje ime.
Da se samo rijetki pitaju jesam li od njihovih ili nisam i da se i u Beogradu i u Zagrebu i na Kosovu osjecam jednako dobro.
I nije to samo stvar imena vec stava.
Da ne zaboravim, epizoda sa vjeronaukom se zavrsila na polugodistu sa jedinicom k’o kuca velikom.
Zakljucenom.
Djetetu odlikasu.
Ponosu familije, skole i opstine 😉
Onda stupa deda na scenu, ide da bije svestenika.
Nastavnicko vijece ga sprjecava.”Basta sljezove boje” je za nas macji kasalj 🙂
Ja dizem glas protiv popa. Kazem mu kako ga svi u razredu mrze samo se boje priznati.
Pop urla i cijepa moj pismeni rad na temu :
ZASTO VOLIM VJERONAUKU ??????
Ko je voli, pitam ja njega u tom radu…
E sad ide nesto morbidno, ali istina, cista.
Taj isti nesretnik bio je kasnije ranjen, prilikom crkvenog vjencanja nekog ratnog bracnog para.
Crkva je granatirana, a geler je kao u crtanom filmu usao kroz vrata i prosetao do iza oltara.
Bio je to prvi slucaj takve vrste valjda u istoriji pravoslavlja i ratova.
Nadređeni su ga dozivjeli kao antihrista.
Izgubio je parohiju, ”katedru”, mantiju.
Odavno nisam cula nesto o njemu.
I to cijeloj prici daje cudan ton 🙂
sanje Says:
ne budite tako strogi, svako ima pravo na male slabosti…:)
***********************
nije ona pogresila, Tanja, razumemo se , odlicno, a ako se prisetis……… : )))))))
Nadam se samo da će i ovo proći, kao i crvene marame. Znam samo sigurno da će moja mala u prvom razredu ići na građansko vaspitanje.
Ovo neće proći, može samo još jače da eskalira, mislim da i ti to osećaš. Crkva je svoje mesto obezbedila, bar dok je na vlasti osvedočeni klerikalac koji ne daje izjave za javnost kada je stranačka slava.
Pre nekog vremena je, ako se sećaš, osveštan najsavmreniji CT skener! Tek su počeli. Očekujem uskoro osveštavanje polaska u prvi razred, pa osveštavanje đačkih knjižica, pa miropomazan pearsinga u pupku, već po uzrastu i afinitetima.
Nadam se da će proći, ali slutim da neće tako lako:( To je izdržljiva stoka.
Pingback: Pravo na kajganu : MOOŠEMA
Pingback: Webmasterov blog » Blog Archive » Pregled regionalne blogosfere 2007.
Православље нас учи да је сваки човек слободно биће које може у сваком тренутку да бира какав живот жели. Укидање слободе избора би истовремено било и поништавање основне идеје Православља. И ко је онда екстремиста – неко ко изабере такав приступ животу или неко кога мржња према нечему што очигледно не разуме тера да пише памфлете попут овог?