… a ono što sad sledi je vest da je pomračenje mozga sa početkom u podne, a vezano je za lenjost korteksa, kakva je viđena u čuvenom filmu sa Tom Henksom u glavnoj ulozi, u kojem je korišćena muzika Dejvid Bouvija, što nam javlja jedan naš slušaoc.
To što nijednu lampicu ne pali ovo što sam napisala, samo je znak da ni ne može da je upali ili da je osigurač iskočio, a ako vam se zavrće mozak od ove rečenice, verujte da se tako meni zavrće stomak svaki put kada slušam ili čitam novinare iz Srbije.
Dakle, pod ovaj tekst možete da potpišete skoro sve novinare koje znate, a ja ih neću nabrajati, mogao bi da se naljuti neko ako ga slučajno izostavim, ali pozdravljam sve u studiju i režiji i sve koji me znaju.
Da vam kažem, to je zločin nad jezikom in flagranti. Ne samo da izgleda kao da nikome nije stalo da budemo pismeni, već, naprotiv, deluje kao da postoji opšta tendencija da se svi onepismenimo do te mere, da mogu da nas vuku za nos i za uši, po potrebi i kako kome padne na pamet!
Dođe mi dete, student treće godine Filozofskog fakulteta, hoće da bude novinar. Dobro, ‘ajde. A gde će, nego u redakciju kulture, svi bi da rade kulturi, niko neće da ide u javno-komunalna preduzeća ili da piše pijačni barometar. Studiram književnost i hoću da pišem u kulturi. Jer volim. Ajd, dobro.
Donese vesticu: Danas, sa početkom u 17 časova, otvoriće se izložba… ta i ta.
Nije sa početkom, kao što nisi došao u redakciju sa autobusom. Ispravi to.
Ispravi, čitajmo dalje: Izložbi će prisustvovati precednik Toga i toga.
Ja mu kažem da više nikada ne dođe u moju redakciju, a ako ga vidim u nekoj drugoj, da ću zvati šefa katedre za srpski jezik. I on ode. I nije on jadnik bio jedini. Sve sam ih oterala, ako dva puta naprave istu grešku. Pa nećeš ti, ja te krstim, a ti prdiš, i nit’ ja dobijam platu za to, niti mi ti plaćaš što ti krpim rupe u elementarnom znanju koje nosiš još iz Miloševićeve škole a ja ti za to više nemam sentimenta.
Svi su se vratili u redakciju kulture kada sam jednom otišla iz tih novina i sa mesta urednika. Svi. I više niko ne brine o tome, a ja više nemam živaca da kupujem tu novinu i da se nerviram.
A svega ovoga sam se setila, jer sam nedavno pročitala jedan svoj tekst koji sam objavila u novosadskoj mesečnoj kulturnoj reviji Sad Novi Sad, još januara 1999. godine.
Pa, ko ima živaca neka čita, nagradno pitanje na kraju:
NIKO NE SME SAMOVOLJNO BITI LIŠEN GLEDANJA SVOG TELEVIZORA
Razgovaraju dva intelektualca:
– Šta radiš u časovima dokolice?
– Uglavnom gledam televizor. A ti?
– Ja radije gledam televiziju.
Uz letak Ad Hoc alijanse za obeležavanje 50 godina od usvajanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, u našu redakciju je stigla i nalepnica na kojoj je štampan, u slobodnom prevodu nepoznatog nam prevodioca, druga tačka Člana 17 koji u celosti glasi ovako:
- Svako ima pravo da poseduje imovinu, sam i u zajednici s drugima.
- Niko ne sme biti samovoljno lišen svoje imovine.
Ako zanemarimo činjenicu da ovako korišćen infinitiv nije u duhu srspkog jezika (“ne sme da bude” umesto ovde rečenog “ne sme biti”), onda nikako ne smemo da zanemarimo logičku grešku u prevodu, koja doslovno ugrožava jedno od ljudskih prava.
Naime, “niko ne sme biti samovoljno lišen…”, ovde čitamo sa nedvosmislenim značenjem da “svako mora biti nevoljno lišen…”, jer, ko što znamo, negacija negacije formira afirmaciju i uvek kada kažemo “niko nije smeo da ode…”, na primer, znači da smo mislili ono što smo i rekli, odnosno “svi su morali da ostanu…”. Iz ovog ili onog razloga.
Pomalo smo već oguglali na naslove u novinama tipa “Ubistvo preko Interneta”, koje stvara prvu (i, dakako, logičinu) asocijaciju da je počinjeno ubistvo putem interneta, da bismo, čitajući tekst saznali da je reč o ubistvu koje je obnarodovano na Internetu. (…)
Možda su u pravu oni koji gledaju televizor (a takvi obično gledaju najnoviji dizajn Sonija), jer se njima, za razliku od onih koji gledaju televiziju, ne može dogoditi da čuju (…) od spikera “o čemu se radi”, umesto da saznaju “o čemu je reč”.
Pitalica za januar 1999. glasi:
Šta znači “niko ne sme biti samovoljno lišen svoje imovine?”
Zaokružite tačan odogovor:
- Svako mora biti nevoljno lišen svoje imovine.
- Svako mora biti nevoljno lišen tuđe imovine.
- Svako mora biti ili ne biti.
- Niko ne sme ili sme da se opire ili ne opire učenju svog ili stranog jezika tu ili tamo.
Onda sedite ispred televizora i gledajte ga. Šta vidite?
Zaokružite:
- SONY-46 117 cm, LCD sa pozadinskom projekcijom
- EI Niš, crno-beli
- Ne vidim ništa.
ambiciozna Tanjica.
46 Comments
Javno priznajem da mi je čitanje blogova, kao i pisanje sopstvenog bloga, iskvarilo pravopis. Takodje, javno priznajem da je srspki jezik vrlo nestandardizovan, da mu je hitno potreban svež, savremen pravopis oko kojeg se neće lomiti koplja, niti će biti osporavan od strane Filološkog fakulteta u Beogradu, kao što je slučaj sa poslednjim. Isto tako, javno priznajem da imenica “novine” nema jedninu. Siguran sam da će se javiti i suprotna mišljenja. Tako da…hitno potreban novi pravopis.
E procita mi misli Tanja. Bas sam pre neki dan pocela da pisem na tu temu pa batalila, jer se ukazala nuznost za novom.
Sad cu ja sledeci Sejna da javno priznam da sam na blogu pocela da pisem iskljucivo zato da bih morala da proveravam pravopis kad nisam sigurna, jer 10 godina je dovoljno dug period da se, citajuci odavde iskljucivo internet izdanja raznih casopisa i lose prevode novih knjiga svasta zaboravi a i pogresno ponovo nauci. I priznacu da sam bila primorana da kupim recnik hrvatskog jezika koji postoji, za razliku od recnika srpskog koji je poslednji put revidiran pre koliko tacno godina? A i ne postoji. Previse. I jos cu da priznam povremeno uhvatim sebe u gresci ( ili me uhvati mama), a da uopste nisam shvatila sta pisem dok sam pisala…. Uz to, koristeci cesce engleski nego srpski jezik,javila se nova deformacija: nesvesno konstruisanje recenica na srpskom po uzoru na englesku konstrukciju, to je retko ali je skaredno. Tako da – ako me nekad uhvatite da lupetam, lepo vas molim da mi skrenete paznju putem emajla:)) Jer meni je to najveca nocna mora. Hvala.
Divno da si postavila ovaj tekst.
O tome da li je našem jeziku potreban svež i savremen pravopis ne bih sada, bila bih srećna&zadovoljna kada bi se novinari i spikeri služili i postojećim. Već to bi bio veeeeeeeliki uspeh i veeeeeeliki pomak.
Konačno jedna od mojih omiljenih tema. Ja sam jezički čistunac, što znači da od malih nogu vodim računa kako govorim i kako pišem. To se na mom detetu najbolje vidi jer je većina odraslih zaprepašćena bogatstvom njegovog rečnika i stilom izražavanja. Ovo naravno ne znači da sam nepogrešiva, pa sebe povremeno proveravam. Ne slažem se da pisanje bloga kvari pravopis. Meni se stomak i dalje grči na svaku nepravilnost, ali sam naučila da ponešto od toga zanemarim u korist teme ili emocije koju izaziva. Moj način pisanja se nije promenio, ni pre ni posle bloga. Bilo bi lepo da na televizijama i u redakcijama novina ponovo počne da se neguje lep, pravilan jezik. Tako bi televizije i novine dobile lepu ulogu prosvećivanja naroda, kakvu je televizija (ona jedna) nekad i imala. P.S. nevezano za temu, zamalo da zaboravim: nešto si prozvana na mom blogu :))
Ne, neće se javiti suprotna mišljenja, jer je to notorna stvar 🙂 . I baš dobro da je moj pažljivi čitalac to primetio, jer je to jedna od mojih grešaka, izazavana samozadovoljnom površnošću od koje patim povremeno: u govornom jeziku, uz koji ide i govorna radnja ali i gestikulacija i mimika, singular za novine koristim u svrhu davanja negativnog tona. Promaklo mi je da se to ne vidi u pisanom jeziku, te ga tako nisam čak ni grafički obeležila kao svoju nameru.
Ali, neka ostane, baš tako, poučno je.
Dok, međutim:
treba izbegavati i reći prosto da ga FF osporava.
Videla sam svašta na blogovima i postoji vidljiva razlika između ovih i onih. Pa, dobro, blogeri nisu dužni da budu pismeni. Bilo bi poželjno, ali blog-konvencija od njih zahteva da zadovolje najmanje uslov da mogu da istipkaju nešto pomoću tastature. Isto tako ima jako puno nepismenih, ali zanimljivih postova. Kao i veoma pismenih, ali meni potpuno neinteresantnih.
Novinari nas razbijaju. Preko medija se “opismenjava” najveći, dramatično veliki procenat ljudi. Ono što novinar kaže, to se nepogrešivo zapati. Za njima zvezde estrade, sportisti i političari.
Pa, zamislite, molim vas, danas svako ko ima potrebu da bude “učen” ili posebno pažljiv, na pozivnici za rođendan navede da će žurka početi “sa početkom”, umesto prostog i pismenog “u toliko i toliko”. Svaka osoba koja dođe u priliku da bude moderator na nekom malom ili velikom skupu, najavljuje naredne goste ili događaja sa “A ono što sad sledi…”
Evo baš sada, na Kanalu 9, Uranija Kozmidis Luburić iz G17 tri puta ponovi “razumela sam šta gledaoc pita”. Čoveče. I još nam se ispovedi da je odnedavno nekakav delegat u Evropskoj uniji u oblasti obrazovanja! Kaže, ma, nešto iz struke!
Mene ne interesuje da li u svom privatnom životu Siniša Mihajlović žali što se mnogo toga “promenulo”. Ali ako pivara plati reklamnu kampanju, bog zna kakav studio osmišljava i realizuje sve to, pa valjda može da se plati i lektor, majka mu stara, koji će da kaže da ne može on narednih godinu dana da nam 30 puta dnevno na svakoj televiziji govori “promenulo se mnogo toga”.
I, tako, u nedogled.
0k. Nije od strane celog Filoloskog fakulteta. Ali kad je izasao Pesikanov “Pravopis…”, mislim da sam u “Vremenu” citao osporavanja nekih zvucnih imena sa F.F. Ne znam zasto sam intimno stao na njihovu stranu. Verovatno je novinar to poželeo, pa je tako intonirao tekst.
Inače, Novosadjanjko, izašao je Klajnov Rečnik pre cca mesec dana.
O svemu tome razmisljam od kad sam ponovo pocela da citam full-time:) Mislim da se kod mene na nekoj temi vec povela ta prica, nepismeni prevodi, nepismeni novinari, nepismeni spikeri, boli i kad slusas, kamoli kad citas. I to je ono sto se danas usvaja a sutra ce biti opste mesto. I zbog cega smo lenji pa ne prevodimo ama bas nista vise, sve se jednostavno transkribuje. Tako smo dobili advertajzing, brending, stajling, i gomilu slicnih idiotarija. Niko se ne trudi da uvede pravila u to,pa novinari po sopstvenom nahodjenju obavljaju posao za koji nisu skolovani. Procitala sam nedavno i ovakve monstrume: tek-solushn, rikording kompanija i tako. Secam se da bese neko pravilo, kada se engleske reci ili imena pisu latinicom ili cirilicom, kako se pisu, ali sada me ubi ne mogu da se setim kako to tacno ide. Mislim da se na latinici pisu u izvornom obliku a u cirilici transkribuju.
U svakom slucaju, mislim da se kod nas ne vodi dovoljno racuna o jeziku, sto je cudno s obzirom na nacionalizam koji vlada, i na to da je jezik jedno od osnovnih obelezja naroda. Nemamo obnovljene recnike, a pogledaj recimo srpsko-engleske recnike, koji je to nivo…I nije mi jasna stvar oko recnika stranih reci. Kada sam trazila nesto novije, naisla sam na mnogo diskusija gde su se ljudi preganjali oko toga koji je dosledniji i ispravniji i navodili mnoga imena za koja ja nisam ni cula. Da li postoji neka regulativa kojom se propisuje proces kojim jedan recnik biva odobren za distribuciju i upotrebu? Neko nadlezno telo? Ili moze da ih pise i prodaje bilo ko?
Kad sam već započeo nizom priznanja…”letos”, “proletos”, “zimus”, “jesenas” se u mojoj bližoj, hm, a i široj okolini upotrebljavalo samo u vremenu prošlom napr “letos smo bili na Krfu”, sve do početka devedesetih kada se ove reči u prevodima filmova, emisijama na tv-u etc. masovno upotrebljavaju i u kontekstu budućeg vremena. Ta upotreba je toliko česta, da sam posumnjao u svoje znanje. Molim pismenije od mene da mi pomognu oko ovog pitanja.
Engleske reči su neminovnost. Naročito u informatici. Ovi “kriejtiv direktori” marketinški su toliki idioti, da njihove nakaradne englesko-srpke kovanice ne bih citirao. Ne verujem da ih iko razume van marketing menadžmenta njihove misssim brending komapnije. Uključujući klijente.
Nisam sigurna da znam o čemu govoriš. Mitar Pešikan je, ako se dobro sećam, pokojni, i postoji nekoliko ponovljenih izdanja kojima je bio autor, pre svega pomenutog Pravopisa Matice srpske. Mora biti da sam propustila nešto.
🙂 To se ti sećaš srpsko-hrvatskog jezika. Pravilo srpskog jezika je da se strana imena obavezno transkribuju i, naravno, da se deklinira i ime i prezime, pa da nemamo film sa Tom Henksom, kao što nam je glupo da kažemo sa Sergej Trifunovićem.
Ako ništa, srpski jezik je dobar sa stanovišta provere nedoumice u analogijama. Problem, je, međutim, što niko ne daje ni pet para za to.
To je teror nepismenih. Naravno da ne postoji takva upotreba u budućem vremenu. Ali, eto kako se budalaština lako zapati.
A tek prevodi! Makar s engleskog koji mogu da kontrolišem.
Prednjače prevodioci filmova, mislim da oni nemaju konkurenciju. To je počeo devedesetih, kada je svako ko je bio konobar u Londonu, preuzmao na sebe da honorarno prevodi filmove.
Mi smo imali slučaj jednog prevoda koji bi mogao da se navodi u udžbeniku za engleski jezik na univerzitetima, kao primer za bukvalan prevod. Da ne davim sa tonom izvoda, navešću samo jedan:
Wet the baby’s head!
prevedeno je sa:
Mokra bebina glava!
Hm. Da. Nesto jesam pobrkao. U svakom slučaju, pokušah da nadjem tekst iz Vremena, ali oni stavljaju svega par članaka na svoj sajt. Medjutim, nadjoh i u tabloidu NIN na trag te “rasprave”, tj. Klajn spominje oba pravopisa. U pitanju je poslednje izdanje Pešikanovog pravopisa (1994.), osavremenjeno itd., koje je u “zvaničnoj” upotrebi, u poredjenju sa pravopisom (koji je osporavao F.F., a izdat je u Nikšiću od strane nemampojmakoga)…uostalom evo linka:
http://www.nin.co.yu/2003-02/13/27330.html
Nadjoh i pominjanje te rasprave u nekom tekstu Ljubiše Rajića (pogledaj podnaslov “Muke tradicije”, te obrati pažnju na treći pasus):
http://host.sezampro.yu/jezikdanas/1-97/1-97_4.htm
U svakom slučaju, Simićev Pravopis (“nikšićki”) je pokušaj odvajanja srpskog od srpskohrvatskog u smislu u kojem se to desilo u Hrvatskoj posle odvajanja od SFRJ. U tom smislu se čovek nalupao kod jednačenja po zvučnosti na primer (d ispred s i š ne prelazi u t), te imamo gratski umesto gradski i slične stupidarije. Hm. U stvari me čudi kako se takva stupidarija nije zapatila obzirom na to da se pojavio u idealno vreme za takve stvari.
Tema je neiscrpna…
Ivan Klajn petkom u NIN-u raspetljava značajan broj dilema, a ja sam od onih koji ne čekaju samo nova izdanja “Jezičkih nedoumica” već i isecaju te tekstove petkom. Problem je posle u isečcima pronaći šta ti treba, ali se zato onda ipak dočeka i knjiga pa se sve ima:).
A oko prevoda: upravo sam pročitala “Molitvu za Ovena Minija” Džona Irvinga (toplo, toplo, toplo preporučujem) i vrlo sam se iznervirala videvši da je sintagma “non-practicing homosexual” prevedeno sa “neangažovani homoseksualac”!!! Možda grešim, ali ne čini li vam se da bi daleko, daaaaleko adekvatnije bilo reći “latentni”, “neosvešćeni”, pa čak i doslovno “nepraktikujući”, umesto “neangažovani”?
dobro jutro, jezicki znalci,……..pitanje: Sta kazete za izraz – ….” svih vremena…..” ? vec duze me iritira logicka greka tog iskaza…..
hm… “logička greška” ne mora nužno da znači da je izraz pogrešan, pojedine okamenjene izraze diktiraju i druge osobine jezika – ritam, recimo. Da ne govorimo o pesničkoj slobodi:).
Meni to “svih vremena” ne smeta, nalazim određeno opravdanje za takvu formulaciju jer mi je poetično na taj način iskazati koliko je nešto dobro/vredno/izuzetno. E sad, neki izrazi se prekomernom i lošom upotrebom brzo potroše i izližu, pa malo šta ostane od poetičnosti…
Ni meni taj izraz ne smeta.
A logičnost…pa šta reći o jezičkoj logici jezika koji ima duplu negaciju?
Iritira me kad me neko ispravlja zbog budalaština kao što su: nije zadnji nego poslednji (opravdanje: prednji / prvi); svo vreme / sve vreme (zar nije u sg. m.r.:sav, ž.r.:sva, s.r.svo; a u pl. m.r.:svi, ž.r.:sve, s.r.:sva, i zar nije “vreme” s.r. tako da: svo vreme, sva vremena)…i tako. Primetio sam da su neke od ovih budalaština u “ispravljačku” modu ušle sredinom devedestih.
Lagano, ali neminovno, nestajanje riječi iz mog vokabulara materinjeg jezika bio je jedan od
(glavnih) razloga zašto sam počela pisati blog. Živim vani i prilike za konverzaciju na hrvatskom jeziku vrlo su rijetke.
Blog, blogosferu i uopće internet kao medij, doživjela sam kao dar s neba koji će mi pomoći i otkloniti sve strahove vezane za tu problematiku.
Moje oduševljenje splasnulo je nakon vrlo kratkog vremena i kad bih naletjela na blog čiji tekstovi nisu bili nakićeni krivom upotrebom č i ć, ije i je (minimum od minimuma), nesvjesno bih odahnula kao da sam cijelo vrijeme nosila metar bukovine na ledjima, a ne čitala nečije umotvorine (što opet potvrdjuje tezu o težini intelektualnog rada).
Nisam picajzla jer bi i moja gramatika tu i tamo podnijela generalku, pa sam u tom (pomirljivom) duhu zatvarala takve blogove u nadi da se susret neće više ponoviti. S druge strane, ipak su to privatni blogovi, čiji su vlasnici odabrali pojednostavljeni oblik komuniciranja, tko sam ja da im oduzmem to zadovoljstvo?
Nirvana me napustila kad sam ugledala prijenos vijesti na raznim portalima, bilo blogovskog ili novinskog tipa. S tugom sam se sjetila moje profesorice hrvatskog jezika Vere K. i njenog nesebičnog zalaganja u borbi da čistoća i bogatstvo materinjeg jezika bude svima jednako dostupna. To su bila vremena kad se i iz Vjesnikovih tekstova učila umjetnost novinarskog pisanja.
Danas se par olinjalih, predbiblijskih mozgova, okićeni titulama jezičnih znanstvenika, glodju oko obnove pravopisa čiji temelji leže u čardaku koji nit´ je gore, nit´ dolje, baš kao i njihov osjećaj za prezent iliti sadašnje vrijeme u kome, na žalost, još uvijek imaju pravo glasa pa i pod cijenu da budućim naraštajima usade duboku averziju prema svemu što miriši na pravopisno izražavanje.
Jer ovaj naraštaj što trenutno harači novinama živi je dokaz da njihovo laprdanje za koje primaju (nemalu) plaću iz fonda poreznih obveznika, nije ništa drugo nego dokona zabava ishlapljelih starčića koji svojim rivalitetom i svadjama na prirodni način ušmrkuju adrenalin potreban za kakvu takvu tjelesnu pokretljivost jer duhovna je odavno netragom nestala (dvostruka negacija zbog intentivnijeg doživljaja neimaštine).
Toliko od mene (unaprijed se ispričavam u slučaju da je previše).
Nemam priliku da čitam Vijesnik, ali siguran sam da sve o čemu govoriš nije ni približiti štampanoj tvari koja se kupuje na kioscima širom Srbije, na prvi pogled podseća na novine, medjutim, letimičan pogled na “tekstove” dovoljan je da shvatiš da novine sigurno nisu; tu rade neke osobe koje sebe verovatno nazivaju novinarima, evo juče sam gledao na TV-u čoveka koji se čak potpisuje kao gl. i odg. urednik Toga, po pogledu vidiš da momak treba da se podvrgne nekoj terapiji ili da, u najmanju ruku, porazgovara sa nekim stručnim licem, (on gori od jedva sputane agresije), a te dve štampane tvari maštovito se zovu “Press” i “Kurir”. Neki vole da im tepaju da su “politički tabloidi”. E, da…postoji i jedan, nekad velik list, danas samo nedeljna verzija pomenutih tvari, zove se NIN. Ja nisam siguran da Kurir, Press i ja govorimo istim jezikom.
Da, vi ste prošli jedan snažni talas nabrekle jezičke osvešćenosti i ona je bila očekivana za istorijsku priliku, ali je on (talas) koliko vidim, malo opao upravo zato što se jezik ne može silovati.
To isto sada prolaze Crnogorci i možemo da gledamo kako se to odvija.
A ti ne brini, studena, za dužinu komentara, ovde se svi baš raspričamo 🙂
Sanje,
“non-practicing homosexual” podrazumeva postojanje nagona ali odsustvo reakcije na njega. Tako se kategorisu osobe koje su svesne svoje homoseksualnosti ali svesno ne podlezu nagonu, pa se udaju/zene i praktikuju heteroseksualne odnose. Znaci, prevod na “neosvesceni” ili “latentni” ovde bi bio cist promasaj. “Nepraktikujuci” bi ispostovalo smisao, ali ne vidim gresku ni sa “neangazovani”.
Inace sam iz pouzdanih izvora cula da je to jako lepa knjiga. To je bese Geopoetika izdala? Oni za moj pojam na nasem trzistu prednjace u domenu prevodjenja i lektorisanja. Projekti “Narodne knjige” su za izucavanje i osudu.
Sad sam proverila u Gramatici srpskoga jezika ( Stanojcic, Popovic) , gde pise da se u cirilici nuzno transkribuje ( osim kada ne moze da se utvrdi izgovor) dok u latinici moze a ne mora, s tim sto se preporucuje puna deklinacija transkribovanog ali i originalnog oblika.Ali kad pokusam to da uradim sa nekim imenima, zakljucujem da je bolje transkribovati jer izvorni oblik moze da zvuci ( i izgleda) skaredno kada je prilagodjen nasem jeziku.
Tek kad si ti Sejn rekao za to “letos” obratila sam paznju i videla da se stvarno koristi u buducem vremenu u novinama. Nikada to pre nisam primecivala. To je to, da svako radi po sopstvenom nahodjenju.
Inace me zanima, gde je u svemu tome pesnicka sloboda, tj knjizevna sloboda? Kako se to tretira? Odstupanje od pravila zarad poetskog/proznog efekta? Jer i to mora da postoji….
Nemojte mi reći da ste stvarno negde čuli i pročitali pitanje ‘gde ćete letos na more?’
Ne, kad bolje razmislim, nisam se sa tim srela. Evo me kako to naglas izgovaram i zvuči mi potpuno nepoznato.
Molim vas, Cult, Novosađanka, ako naletite na to negde na netu, linkujte. Pa to je puslica.
Hvala, Novosađanko!:)
Izdavač dva romana Džona Irvinga prevedena na srpski jezik je “Puna kuća”, ne “Geopoetika”. Jedan je pomenuta “Molitva za Ovena Minija, a drugi je “Svet po Garpu”, oba izvanredna. Ukoliko bilo ko od vas ima priliku da dođe do Irvingovih knjiga na engleskom – UPUSTITE SE U TO! “A Widow for One Year”, recimo – izuzetna knjiga, a ne znam kada je možemo očekivati i na srpskom.
A što se pesničke slobode tiče… pa sad… ja to nekako ovako razumem: valja zaraditi pravo na pesničku slobodu. Nepogrešivo se brzo i lako vidi da li neko vlada ili ne vlada jezikom i pravopisom, i brzo se i vidi i čuje da li neko oseća ili ne oseća mogućnosti jezika. I onda kada se to vidi, onda je i svaka jezička gimnastika prepoznatljiva kao stil, kao originalnost, kao veština. Pa je l` da?
Evo recimo iz Blica. Prvi navod je Baticev, drugi novinarski:
– Nema razlike između leta i drugih godišnjih doba. Letos ćemo raditi identično kao i tokom cele godine – rekao je Vladan Batić odgovarajući na pitanje da li će on i službenici resora koji vodi ići na duži godišnji odmor.
-U Ministarstvu za ekonomske odnose sa inostranstvom letos će se pripremati britanska donatorska konferencija koja treba da bude održana u oktobru.
http://www.blic.co.yu/blic/arhiva/2002-07-09/strane/politika.htm
—————————
Zatim, vidi http://www.kragujevac.co.yu/vesti/komentari.php?idvest=5941
“Iz ”Vodovoda” upozoravaju Kraljevčane da će letos biti problema u obezbeđivanju dovoljnih količina vode za piće. Na ovu prognozu utiče i nepovoljna hidrološka situacija poslednjih
decenija.”
—————————-
Pa malo dijaspora:
http://www.novine.ca/ARHIVA/2001/24_07_01/kanada.html
U sest sela u Indiji i Nepalu ce letos biti postavljeno dve stotine tih sijalica.
————————————-
Ima gomila primera. Kada pogledas na forumima i blogovima, skaredna je ta upotreba u proslom vremenu koja se izgleda bas ukorenila medj’ narodom:)
-Nadam se, letos cemo zajedno ici kuci…
-Zdravko Colic ce na letos odrzati koncert ( ovo bi covek pomislio da je greska u kucanju, ali nije jer se par redova kasnije opet ponavlja “na letos”….
-Letos ce da bude malo vremena za to….
Ma nemoguće, Tanja, da nisi čula takvu upotrebu “letos”, “zimus” i ostale `os` i `es`? Pa to je obavezno kad god neko pokušava da se predstavi kao kulturan i obrazovan… da umreš od smeha. Ako ne drugde, naći ćeš to subotom popodne na najgledanijem tv programu…
Huh, pogledajte sad ovu shizu u koju sam upala: je l` trebalo da napišem “u okviru najgledanijeg tv programa”, ha?
Sanje,
Obe knjige sam proslog leta kupila ali sam ih ostavila mami i obe su joj se jako dopale, Oven Mini narocito. Mozda bi bilo bolje procitati na engleskom. Ustvari uvek je bolje, ako mozes, u originalu. To cu i da uradim:)
Ovde sam tek uvidela koliko je nas jezik tvorbeno nefleksibilan, dok je engleski dusu dao za to. Zato kada citas nesto sto je posebno upravo po tom uspesnom flertovanju sa jezikom ( kao na primer knjige A. Hemona, hajde da spomenem njega jer sam ga vec spominjala u slicnom kontekstu, ali ima americkih pisaca koji daleko bolje to rade), ni najbolji prevod ne daje ti ono sto bi dao original. Procitala sam dosta knjiga na oba jezika ( ukljucujuci Hemona) upravo sa namerom da odgonetnem da li je istina da se neke stvari gube u prevodu. I zakljucila sam – ne nuzno, ali uglavnom da. Citam na srpskom, i onda na engleskom, i vidim da je srpski prevod date recenice ili fraze jedini moguc i u duhu naseg jezika, ali uopste ne govori isto sto i engleski, nema istu konotaciju recimo ili nema isti prizvuk podsmeha ili rezigniranosti , a nijanse su ipak presudne.
Ja bih rekla da sam gledala u okviru programa, ali da je odredjena emisija bila na programu.Sad sam i ja postala paranoicna. Mislim da i ne shvatamo kakve sve greske pravimo, a tek kad pocnemo svesno da mislimo o tome, kao sto radimo sada, postaje nam jasno koliko toga ustvari ne znamo, ili nismo sigurni.
Mislim da ipak postoji razlika izmedju govornog i pisanog jezika, i da se u govornom podrazumevaju izvesni kompromisi i odstupanja od pravila prosto zato sto niko ne zna sve ( a pravila i izuzetaka ima zaista mnogo)osim onih vrhunskih strucnjaka za pravopis i gramatiku srpskog jezika, a koliko takvih ima? Realno?
Da, i moj omiljeni literarni junak, Don Kihot, kaže kako je čitanje prevedenog umetničkog dela kao gledanje tapeta sa naličja… avaj.
Devedesetih je “letos” toliko upotrebljavano u kontektstu budućeg vremena, da sam posumnjao da je moja upotreba isključivo u prošlom vremenu – provincijalizam. Jednom sam to pitanje izneo javno, sa sve “ovaj…šta vi mislite…” mojim prijateljima, gledali su me čudno, ćutali, mislim, to je zato što sam im, što se gramatike i pravopisa tiče, autoritet. “Paaaa…u prošlom, a?” “Ovajjj… i ja mislim, mmm šta ti kažeš?”
Danas je malo teže naleteti na to. Ono je ipak bio totalni pad. Mislim, neverovatan je uticaj medija na jezik.
Brojni gledaoci HRT-a u Beogradu mogu da potvrde da se tamo mnogo više vodi računa o tome ko može biti novinar, spiker, etc…
Kad se samo setim “javnog servisa” i direktora…omg!
Hmmm…što se prevodjenja tiče…mislim da je poezija stvarno neprevodiva. Proza… u principu, mislim da se ne gubi mnogo. Ali gubitak definitivno postoji.
Sećam se nekih stvari sa prve, druge godine faxa…prevodjenje Jesenjinove poezije, recimo. Mislim, užas. Nema šanse.
Uh…sad zaboravih ime jednog pesnika njihovog. U nekoj pesmi čijeg naslova nema šanse da se setim sada, upotrebljavo je reči sa slovom “L” koliko god je to bilo moguće. Pesma je bila, onako, plačna…zato je hteo da dočara to sa tim plačljivim, mokrim “L”. U ruskom je glas “L” tvrdji nego u srpskom (ili hrvatskom), što njegovu nameru čini još uočljivijom. E, sad, kad smo to prevodili, maksimalno smo koristili sličnost ruskog i srpskog, pa smo mogli da upotrebimo dovoljno reči sa “L”. Znam da sam sa užasom pomislio kako li izgleda engleski prepev i kako li se osećao prevodilac.
Ako neko zna,evo jedne stvari koja me muci. Malo je off topic jer nije novinarska provala, ali kad vec o tome pricamo.
Famozni izraz “nikad neprezaljen” je po ovome sto sam ja nedavno nasla – ispravan.
U knjizi Jezicke doumice ( Egon Fekete) to je objasnjeno time sto :
neprezaljen = nikad prezaljen ( jos uvek zalis)
dok
neprezaljen= neprezaljiv (??)( nije trpni vec autohtoni pridev sa dimenzijom trajanja)
pa tako
nikad neprezaljen = nikada nece biti prezaljen ( naglaseno znacenje “neprezaljen”)
Odnosno, onaj koji je “neprezaljen” jos uvek nije prezaljen dok “nikad neprezaljen” to nikada nece ni biti.
Ovo je u strasnom neskladu sa nasom govornom intuicijom. Bas kao i pravilan oblik glagola “trebati” ( kada je dopunjen drugim glagolom) u ovom slucaju
To su oni koji je trebalo da dodju.
pa je zbog toga dozvoljen licni glagolski oblik i zato kazemo
-To su oni koji su trebali da dodju.
Pa sad, ako se dozvoljavaju odstupanja tamo gde se to ljudskom uhu cini neophodnim, zasto je onda “nikad neprezaljen” pravilno? I kako se uopste mogu izjednaciti neprezaljen i neprezaljiv??
Da li ja imam pogresnu informaciju ili je ovo stvarno tako?
Draga Novosađanko, potpuno delim tvoj užas. Ali je tačno da je pravilno reći “nikad neprežaljen”.
Meni je to takođe potpuno, potpuno nelogično i neprihvatljivo je i mom uhu i mom jeziku, te sam, od trenutka kad sam u tekstu Ivana Klajna pročitala isto objašnjenje, prosto rešila da tu sintagmu izbacim iz upotrebe. I gotovo.
Ali moram reći da mi je lakše sad kad sam pronašla da je još nekom ovaj izraz bezveze:). Kao što sam i pronašla da je još nekom “Svetlost u avgustu jedna od omiljenih knjiga:).
Nego, moj sin upravo radi domaći iz SRSPKOG JEZIKA. Data su mu tri različita početka nekih priča, koje on treba da završi i smisli naslov.
Teme su proleće.
U sva tri primera piše sledeće:
Jednog prolećnjeg dana…
Tog prolećnjeg jutra…
ali,
Prolećni dan.
Ja sam potpuno odlepila. Muž i ja smo se tajno smejali u kupatilu, ne smeš stalno da imaš neke primedbe pred detetom u vezi s njegovim školovanjem, ali sam detetu uredno predložila da napiše priču o PROLEĆNOM JUTRU. Jebote, kad moram da kažem.
Ili vi mislite da je to dublet? Ili čak da ja nisam u pravu?
Hm. Ja sad uz sebe imam samo džepni pravopis Ljuba Mićunovića, kaže: “proleće, prolećni, proletnji i (redje) proletni, prolećnica i (ređe) proletnica, proletos, proletošnji (ek.)”.
Ć pored NJ, bogami, ne navodi…
E, vidite. Prateći neke linkove sa studeninog bloga, obrela sam se na blogu Jezični savjetnik, gde frajer s punim autoritetom objašnjava jezičke (ne)doumice hrvatskog jezika.
S obzirom da je na Blogariatu još uvek aktuelno glasanje za ulazak novih blogova na spisak blogariat (ma šta to značilo), pozivam vas da odete i ako smatrate vrednim, glasate za Jezičnog savjetnika. To je referentna stanica za pravopis, gramatiku i norme hrvatskog jezika.
Kad već pričamo o tome, ništa slično nisam videla za srpski jezik, osim onog jednog jedinog, nepotpunog on line rečnika stranih reči i izraza.
Hajde na pravi jednu sekciju na svom blogu:)
naravno, napravi ne na pravi, nemam pojma kako se tu stvorio razmak
Odlicna tema i jos odlicniji blog!(-: Od danas ga _redovno_ citam!
…..pogotovo sto ima RSS! (-:
Hvala bg-holik. Dobro došao.
A jel’, imam rss? 🙂
Moraću konačno da naučim nešto o tome.
Bogami, danas sam prvi put čuo za varijantu “prolečnji”!!! Sve mi se čini da je ta učiteljica kao moja Angelina, ali u _IX bg. gimnaziji_….. koja je belo gledala na spominjanje “Bašte sljezove boje” i “Noge na vrancu, glava u klancu” Branka Čopića…. prvi put čula žena!(((-: A RSS ti je https://www.mooshema.com/feed/atom/ q-:
Bože, kako mi je rogobatno ispala rečenica; htedoh reči da je za razliku od učiteljice ova prof. u gimnaziji…. što naravno ne opravdava prvu!(-:
Bas sam se ukljucila u pravi cas! Trazim lektora za proveru magistarske teze, 130 strana a u pitanju je ekonomska tema.Da li je neko voljan: sdodic@hotmail.com
Sanja, stara je tema, ne verujem da će neko pročitati tvoju ponudu, mogu da objavim u vestima? Ima dosta studenata književnosti koji bi to mogli da urade…
Ima ovdje manijaka koji čitaju nove komentare na stare teme ;)tj. onih koji su odani i pažljivi čitatelji 🙂
😛