Preksinoć sam mu odsekla šiške. Ne znam šta me je spopalo, griža savesti što sam bila toliko zauzeta ovih dana, a danas dolazi oftalmolog u školu pa da ne kaže, vid ovu mamu, dete ne vidi ništa od kose?! Griža savesti što ovog puta kasnimo da to uradimo ko svet? Ili, da mi bude lep?!
Nije problem bio što sam mu sekla šiške, već što sam se vadila. Prvi potez mi je otišao u šre, a onda sam popravljala, i popravljala, i popravljala, dok nisam skroz upropastila šiške i celu formu frizure mom malom reperu s dugom kosom.
Ujutru je tek shvatio šta sam mu uradila.
Nije hteo u školu.
Nije hteo na otvaranje Sajma.
Nije hteo da upozna Marčela zbog kojeg je brojao dane i sate do susreta i zbog kojeg ga je klinac iz razreda udario u stomak, jer se već svima popeo na glavu hvaleći se.
– Stavi kačket, – savetujem majčinski i s autoritetom, a nerviram se u sebi, stvarno sam kreten šta sam detetu uradila.
– Pa da mi ga skine i kaže, Hoću da ti vidim kosu?! Upropastila si me! Nikad ti ovo neću oprostiti! – ljut je i baca se na krevet, već obučen za školu, sve u cipelama i jakni se zavlači pod jorgan.
– Stvarno, šta ti je to trebalo?! – lice mog muža neumoljivo dokazuje da sam napravila sranje.
Obaveze u danu kada se otvarao sajam, u onoj najstrašnijoj strci, prilagodila sam šiškama (kada stiže tower?, da, da evo; kada se ide po kataloge? da, da evo. jesi sredila za Povelju? da, da evo… krećem se haotično, klimam glavom ‘da, da, evo’ dok mi u glavi odzvanja ‘šiške, šiške, šiške, stići po dete pa srediti šiške, šiške, šiške’): u jednom trenutku, praveći se da idem da sredim to za tower, to za katalog, to za Povelju, išunjam se sa Spensa i klisnem u školu po dete.
– Idemo kod frizera, – kažem naglas i vedro, kao, vidi sine kako je samo Majka Požrtvovana.
– Niko ništa nije primetio, nemoj da me zajebavaš – kaže on meni, bez glasa, samo otvarajući usta. Oči mu lete preko lica njegovih drugara, proverava da li su shvatili koliki mu je majka kreten.
I onda su se uveče upoznali. Ivan i Marčelo. Ko za đavola, Marčelo, pružajući mu ruku, reče vedro, Vidi samo kakvu kosu ima!
Ivanova ruka u mojoj me snažno stisne pre nego što se izvuče i uroni u Marčelovu.
Onda Marčelo skine kapu i pokaže mu svoju frizuru. Neki najnoviji čiroki, otkud znam. Znam samo da se nije dopala Ivanu. Ali to je bila i dobra kompenzacija za pretrpljeni jutarnji bol. Znajući svog sina, pomislio je da je i Marčela šišala mama. Tu su se našli, u zajedničkoj nevolji.
25 Comments
Pametnica mala, a stvarno mama, sta ti je to trebalo bas tih dana??????
Od koleginice cerka je isla na koncert kad je bio u Porti, stajale su devojcice na bini kraj njega, potpisao im se na majicu i nisu htele da skinu majice sledece 2 nedelje….
:))))) ja sam par puta šišala šiške svojoj šmizli, ali sad to ipak radi moja frizerka:)
Imala sam istu sutuaciju, posle cega su mog sina pozdravljali sa :AVE CEZARE!!!
Sto se Ivana tice, moguce da sam na nivou njegovih drugara, ali stvarno nista od te katasrofe nisam juce primetila………
sto se tice Marcela…..Dve cigarete smo popusili, a on je u govoru spomenuo Sociologiju, na opste odusevljenje mojih djaka…… : )))
uff.. imao sam i ja jedan takav gaf sa mojom ‘cerkom. Pre dve godine je dosla na letnji raspust kod mene u FR direktno posle poslednjeg dana skole. I ponela sa sobom vaske :))
Naravno imala je gosu do pola ledja koju je nosila sa velikim zadovoljstvom.
Borili smo se skoro mesec dana protiv insekata i na kraju pored mene, zarazili smo i celu ekipu francuza. I onda je pala moja odluka; “Srecice, ajde secemo kosu?”
Kcerka nevoljno kaze ajdee..verovatno i sama smorena borbom protiv gamadi 🙂
Naravno, posle frizera, pala je odprilike ista osuda sa njene strane 🙂
Jedva mi oprostila… 🙂
Izgleda da smo svi imali manje više sličan doživljaj. Sada, uredno plaćam 400 din. za šišanje mladog gospodina. Ali bar znam da smo mirni neko vreme i nema iznenađenja. :))
Johohohohoj! Kakav klub! 🙂 🙂
Baš ste me oraspoložili u ovom danu za koji od jutros mislim da je dan koji kod mene nema šanse. Doduše, očekivala sam da sam i ja totalno izgubljena za ovaj dan, i kao supruga, i urednica, i majka, i domaćica, i fizerka pre svega.
Baš je dobro podeliti isto iskustvo, ne daj bože da nam se deca sretnu negde i popričaju na istu temu.
#kukac, dobro je to s majicama. Zamisli da im se potpisao na ruku?! Prosto mi dođe krivo što nikad nikoga nisam tako obožavala, osim malo Zdravka Čolića 🙂 , jebiga, nisi bila u fazonu ako nemaš Čolu u prirodnoj veličini iz lista zdravo, generacijo, da li se sećaš?
#Em, # spes, Ivan jedini ima SVOG frizera u porodici, ali kad meni pripeti da nešto uradim, tu nema pomoći. Ne znam samo kako mi je ranije uspevalo da to uradim manje-više pristojno?
# Marija, mislim da sam videla Cezara. Šteta što mi onda nisi dala ideju, pa bih te i sada i zauvek zvala Ave Maria.
# E, Peđa, upravo su nam aktuelne vaške u školi. Gledam ga svaki dan i mislim se šta ću, čoveče, ako ih zapati? A svi se nešto prave grbavi i u tajnosti rumore te kako ima vaški u školi, te neznamtinija ko ih je dobio… Nemam pojma koji je ljudima đavo, kao da su vaške ne znam šta. I kao da si kriv ako ih zapatiš?! Pa recite nam otvoreno i lepo da su stigle, pa da im napravimo po kućama odbor za doček. E, a mogu da mislim kako su se Francuzi radovali!
He, he, he dečija posla! Sreća naša da za razliku od naših roditelja imamo mogućnost da sve to lepo pribeležimo ne samo da se ne zaboravi već da svi znaju. Nego pazi da se Ivan ne naljuti što si o ovome pisala na blogu 😉 (nije da slutim, kuc, kuc, kuc)
Apropo vaški – samo makaze ili u skladu sa savetom lekara!
MAJKA OTROVALA DETE „ETIOLOM“, ZBOG VAŠAKA
Blic – Beograd, 20.01.2007; Strana: 2
Petogodišnja T. I. iz Zemun Polja, juče je u besvesnom stanju dovezena u Institut za majku i dete „Dr Vukman Čupić“ zbog trovanja „etiolom“ koji joj je majka sipala na glavu da bi umrtvila vaške. Devojčicu su juče ujutro u bolnicu dovezli otac Muslija Isainović i komšija. Lekari su odmah počeli reanimaciju, ali je devojčica juče, oko 17.00 sati, i dalje bila u životnoj opasnosti. Otac je lekarima objasnio da je dete lizalo pramenove natopljene „etiolom“, sredstvom za uništavanje biljnih vaši. Lekari su bili zaprepašćeni. U Institutu za majku i dete rečeno nam je da se dete nalazi u životnoj opasnosti jer je otrov preko kože glave prodro u krv. Prema rečima dr Radoja Simića, devojčica je primila protivotrov, ali je krajnji ishod i dalje neizvestan. U baraci u Ulici kupinski kut 15, u kome živi Muslijina velika porodica, juče su bila samo maloletna deca i snaha.
– Majka Đemka je našoj sestrici, zbog vašiju, stavila nešto na glavu i legla je da spava. Kada se probudila, mala je uzela ‘leba da jede, ali joj je kosa ušla u usta. Ponovo je legla, ali se ubrzo probudila jer joj je bilo muka. Počela je da plače, priča da je boli stomak a zatim je povratila – pričaju uglas starije sestre petogodišnje T. I.
Devojčice kažu da se otac uplašio, da je pozvao komšiju i da su sestricu stavili u automobil i odvezli. One nisu znale da kažu gde im je majka, da li je sa T. I. u bolnici ili je otišla da prodaje stare stvari na buvljoj pijaci u Pančevu ili Kineskom tržnom centru.
– Nama stalno kada imamo vaši, stavljaju to na glavu – kažu devojčice.
Komšije porodice Muslije Isainovića tvrde da on baš i ne brine o svojih osmoro dece i da zarađuje prodajući metle. Njegova žena se, za razliku od njega, trudi oko dece, radi, prodaje robu, ali ne može sve sama.
– Stalno deci stavljaju „etiol“ na glavu. A nije baš da nemaju toliko para da im na bezazleniji način ubiju vaši – konstatuju komšije.
Još nije poznato da li će, možda, protiv roditelja, zbog ugrožavanja zdravlja deteta, biti podneta prijava.
Antrfile:
Nisu imali sličan slučaj
Stanje otrovane devojčice, prema rečima doktora Radoja Simića, PR Institiuta za majku i dete, bilo je i kasno sinoć nepromenjeno. T.I. se i dalje nalazi u ozbiljnoj životnoj opasnosti, a kad će i da li će joj biti bolje, kako Simić naglašava, ne znaju ni njegove kolege, budući da ova zdravstvena institucija dugo nije imala sličan slučaj trovanja.
Šampon je korisniji od „etiola“
Etiol je jedinjenje koje se koristi za uništavanje insekata po biljkama. Prema rečima toksikologa dr Dragana Joksovića, reč je o veoma opasnoj supstanci koja može da ostavi ozbiljne posledice po zdravlje.
– Roditelji često „etiolom“ uništavaju vaške kod dece, pa im još stave i najlon kesu da koža glave bolje upije. To je vrlo opasno i nepromišljeno – upozorava doktor.
Autori: A.Ž.A. – I.M.
Nadam se da ce ovo moj Mali Princ citati pa cu se obracati njemu direktno.
Kad sam imala dvije godine vise vec sto ti danas imas, sama sebi sam osisala siske do glave.
Imala sam neku viziju kako bih trebala izgledati, samo sam nesto zeznula kod realizacije.
Ja sam krivila sebe, dobra stvar sto ti ne moras sebe vec mamu 🙂
A mama, jeste da je super zena, ali ne moze to biti bas svaki dan.Mora joj se neki mali propust tolerisati.
Ti si jedna velika lijepa pametnica, siske tu ne mogu nista promijeniti.
Drago mi je da si upoznao Marcela 😉
E, da znate, Veličkoviću i Kristina, Ivan ne čita ovaj blog iako je rekao da će imati svoj kada napuni deset godina. Još sad od kada sam moošemicu do te mere, tako da kažem, birokratizovala, i više ni najmanje ne liči na bordel, ne razlikuje ga od drugih stvari koje vidi na ekranu. Do daljnjeg.
Tako da ću, Kristina, morati da mu ovo što si napisala prepričam kao da smo se čule telefonom.
Odrastao mi je nešto… od kad smo bili jako zauzeti, bokte, malo se zabaviš poslom, i čini ti se kao da ti je dete odraslo za čitavih pola godine, samo zato što si 10 dana morala pre svega da rmbačiš a manje da igraš Maria ‘Forever’ ili sabiranje i oduzmanje brojeva do 100.
Tako me je ozbiljno pitao kakav je utisak Marčelo ostavio na mene, samo što nisam pala sa stolice. Kažem, svideo mi se, jako pametan i dobar momak, on kaže, i ja delim to mišljenje.
Pička ti materina mala, od kad ti ‘deliš mišljenje’? Kad si ti naučio nešto o ‘utisku koji se ostavlja’ i deljenju mišljenja? 😀
Roditeljstvo je čudo, moraš stalno da imaš četvore oči otvorene, inače ti dete odraste za čas.
Vidi kako je sladak!
LOL, nasmijala si me i postom i komentarima 🙂
Ja, do sad, nisam još nikome pokvarila frizuru, osim samoj sebi, ali to se valjda ne računa.
Ali sam bratića (dok je bio mali, a ja malo veća) često puta pratila kod jedne mlade frizerke, jer ga je prala paranoja da je ona jedina osoba na cijelom svijetu s nepogrešivim škarama. A ja najbolji kontrolor. Baš smo bili dobar trio.
Ja imam stečeni i jako bolesni strah od frizera, tako da razumem tvog bratića.
Uzgred, da li ste vi primetili, bar evo u Novom Sadu, da u svakoj ulici postoji najmanje 5 frizerskih salona? Pitam se, da li je to tako unosan posao ili, uopšte, otkud taj trend? Kao, pokrećem biznis, frizerskih salon.
Sumnjam da je tu u pitanju neko drugo šišanje, osim šišanja i feniranja. neko ‘tapiranje’?
Kad sam bila mala, sisala me je mama, bogami i brata i tatu, i nikad se niko nije bunio. Pedanterija ne moze da omane, a moja mama iako nije ni F od frizerke, strasno je pedantna osoba, i uopste jedina osoba koju poznajem kojoj sve cega se lati ide od ruke kao da je to celog zivota radila… Kada sam bila unakazena, to je uvek bilo od frizera koji svoje usluge naplacuju kao da su profesionalci i jednako se vredjaju na musterijino nezadovoljstvo. Kad vec govorimo o tome, i ja sam primetila da u Novom Sadu na svakom koraku nabasas na frizeraj. Bice da frizerska skola nema nikakvu ideju o odnosu ponuda-potraznja niti svoje poslovanje uskladjuje sa takvim tricarijama.
Najgori na svetu su ti izbrendirani frizeri koji te ‘rade’ kao na traci, imaju svoju ideju, svoju boju i svoje modne linije.
Gore od njih su jedino njihove mušterije, koje uredno, i posle svakog razočaranja, ponovo odlaze tamo. Jedna od tih najgorih upravo kucka svoj komentar, s bojom – ‘pregažene srne na auto-putu’ što je trebalo da bude neka njena prirodna.
Sa sobom nosim na put uvijek harddisk pun fotki i to obicno onih staaarih arhivskih koje sam skenirao jos dok sam bio mlad i nadobudan te kupio prvi skener pa se cudio toj tehnologiji 🙂
I tako bas citajuci ovaj post odlucih baciti oko u one najranije da vidim na sta sam licio, dok me mama sisala, ajmeeee…
Majka mi je bila trgovkinja i to dobra, ali brate sto nije imala smisla za sisanje…
Pogled na neke fotke je automatski potjerao drogom nagrizene sinapse da pronadju sve one memorije iz tog doba i sjetih se valjda najgore.
Mama je imala obicaj samo iznijeti stolicu na dvoriste usred bijela dana i to nedjeljom i onda je mene i seku tamo kasapila pred narodom. Ma kakvo lincovanje ljud? Lincovanje bih smatrao nagradom. I naravno, uvijek plac i strka jer je baratala sa nama ko sa vrecama cementa, uvijek sam krvav izmedju usiju i rumen u licu – al to mi bilo od samara 🙂
Mislim da me prestala sisati u sedmom osnovne – evo traume jos postoje, nisam se sisao 4 godine 🙂
Tatjana dobra si dok god nudis opciju, ja ju nisam imao 🙁
😀
To je meni radio teča do četvrtog razreda! Stolica na sred dvorišta koje je delilo još dve porodice, pa drži prži. Nije da nije znao da šiša, ali nije imao milosti, ni oko za modne trendove! Ono što zovu princ Valijant, to je kod mene bilo Tečino zlato.
A ti imaš dreadove?
Sinisa i Tatjana, niste normalni 😉
Placem od smijeha, a gomila posla me ceka.
Ne mogu odoliti, moram napisati:)
Moja mama je imala strica koji je to cinio, a bio je ”glava” sire familije.Stric je bio otpravnik vozova, da ne bude zabune 😉 😉
I sve glave familije bile su nalik jedna drugoj, k’o jaje jajetu.
Moja baba, tj. mamina mama nije vidjela nista cudno sto joj dijete okolo hoda sa ćasa frizurom, zbog cega mama ni dan danas ne moze da pronadje i zavoli dijete u sebi(kako savjetuje moderna psihologiji).Ko bi normalan trazio takvo dijete u sebi 🙂
Ne šišam nikog ali me šišali. Ko malu.
Večito je mama sudila makazama! 🙂
@Tatjana:
nemoj mi to reci:) Ne vjerujem jednostavno!
Nego, da sada imam dreadove dobre dvije i pol godine, a prije toga se nisam sisao fajn godinu i po valjda.
Nisu neki reprezentativni, ali makar skare ne vidim:)
@Kristina:
Otpravnik vozova? Auuuu nesrece! Ja sam onda na dobru i nabaso, mislim – trgovkinja je – mozda skine frizuru sa psece hrane ili nesto, figa 🙂 Ali nikad se ta nije potrudila 🙂
Црна Татјана, зашто си унаГазила дете?
Samo da zaključim diskusiju na ovom finom skupu: ko nas šiša!?
Blago onom koga majka šiša teško onom kome žena kosu seče:) a onda pre mnogo godina, u znak protesta, odlučio sam da oćelavim. Jedna briga manje. Ovo naravno važi za nas matore… tek sada vidim da je diskusija zaključena… neka ovo bude onako… više kao “amandman”.
Prihvaćen.
Pingback: Pa nije valjda da mi nismo imali resume? : MOOŠEMA