Ko tebe baletom, ti njega kamenom

10

Predlažem školama ili da potpuno obustave tu licemernu praksu da đake vode u institucije kulture ili da ih lepo, i u skladu sa opštim trendom, dva puta mesečno vode na Grand paradu, jednom godišnje u Guču, jednom nedeljno do Specijalnog suda da gledaju svoje nove heroje krvavih ruku, za domaći da uče napamet poeziju Radovana Karadžića i poslanice Nikolaja Velimirovića, za lektiru da prepričaju neki Realiy Show sa b92, da se opštoj kulturi uče sa kvizova koji će svi emotivati na istoj TV, i neka im ostave da u slobodnom vremenu biraju čime će da se šutnu, u skladu sa kupovnom moći roditelja ili nekog deteta kojeg već reketiraju.

Lepo su otišli sa svojim nastavnicama u pozorište i ‘ladno kamenovali orkestar! Prvo su se drali toliko, da orkestar nije mogao da se uštima pre početka baletske predstave ‘Romeo i Julila’ u SNP-u. Kad su se konačno uštimali, moš ti misliti kakav je to bio podvig, neko je iz prvih redova bacio kamen na dirigentkinju.

Tri škole je bilo na predstavi, sve tri se prave grbave, nisu naša deca! Pa ni nisu vaša, nego su naša – slika i prilika!

O sličnoj stvari sam i ranije pisala, doduše s više duha, a mnogo manje afekta.

Share.

About Author

Osnivač, autorka i urednica Mooshema.com. U slobodno vreme ovde, negde s porodicom, u kuhinji, u teretani ili na stazi, u radno vreme bilo gde odakle može da se radi kopirajting, analitike, strategije i konsalting na društvenim mrežama, kao i društveni aktivizam.

10 Comments

  1. Mog mlađeg brata od tetke su vodili pre jedno 8 godina da gleda balet zajedno sa njegovim dorćolskim odeljenjem, tada nam je ispričao da su baletane i balerine gađali iz onih malih praćkica od žice, i da im je bilo vrlo zanimljivo, jer “nije lako pogoditi balerinu u pokretu.” Naravno, kada ju je neko pogodio po treći put, predstava je prekinuta i desila se ista stvar kao sada, s tim što vidim da se sada prešlo na tešku artiljeriju.
    Reforma, nego šta.

  2. “nije lako pogoditi balerinu u pokretu.”

    Nasmejala sam se, od srca, kao na vic. Ali, zamisli samo tu situaciju??? Ništa se ne menja, samo se oružje pojačava. Znači, to se toleriše!

    I, što je najstrašnije, niko ne gađa Cecu na koncertu! A treba je redovno gađati jajima i paradajzom, kako se to lepo nekada radilo kada je na sceni neko sranje.

  3. I opet mi se ponavlja ona diskrepancija sa brojem komentara na side-baru i brojem komentara koji se prikazuju.

    Češ, češ.

  4. Deca stvarno umeju da budu svinje. Da je sad do pedagoskog postupka, sve tri skole bi najstrozije kaznile sve djake koji su prisustvovali. Kad vec nece da se nadje heroj da prizna. Pa po vojnickom sistemu, kad te omrzne cela skola jer si bio hrabar da gadjas kamenom ali si bio kukavica da priznas, onda se to zove lekcija. Vinovnika bi neko vec odao. I da ih vise nigde ne vode do kraja skolovanja. Da je do poslovnosti, svaki bi se od tri direktora u ime svoje skole izvinio pozoristu generalno i dirigentkinji posebno.
    Inace sam oduvek mrzela te skolske odlaske u pozoriste, bioskop i tako. Bas zato sto je djacima dozvoljavano da se ponasaju kao kretencine bez ikakvih posledica. Mene je uvek bilo sramota. Secam se da smo jednom prilikom u BGu bili na projekciji filma “Bogovi su pali na teme” i da su decaci u redu inad mene bacali zvake devojcicama u kosu. To im je bilo strasno interesantno. I sta mislis, ko je bio izbacen iz sale kad se pobunio? Ja i tri devojcice, sve sa zvakama u kosi. Sto pravimo galamu dok traje projekcija. Ucitelji i nastavnici jos su gori od klinaca koji se bahato ponasaju. Valjda ih se boje. Ili se boje njihovih oceva, ne znam. Tek, svoju pedagosku funkciju ne obavljaju.

  5. Predlažem, kompletno testiranje na štošta svih onih koji planiraju da se razmnože!
    Jeste da je ovo skoro hitlerovski stav, ako ne i njegov sam, ali je tako.

    Pre par dana, na lepom nam keju, izlazim u radnju, slatka devojčica sva u roza (ovo nikad neću razumeti), gleda ljude oko sebe, pritrčava im, i uredno ih pljuje, dok otac, koji je izgleda samo šetalac deteta (ko da je izveo kuče na pišanje), tu i tamo primeti da mu je dete pored!
    Prišla, drmnula delioca gena za rukav i uredno i ljubazno ga napušila.

    Ona je slatka, mala, sva u roze i ima roditelja potpunog idiota!
    Grešim dušu, ali stvarno ne očekujem neki izvanredan domet tog slatkog malog bića sa takvih hraniteljem.
    Što kaže jedan mi dosta mlađi kolega:
    Ne do nam Bog, kad moja generacija dođe do izvršne vlasti!

    (Izvinjenje svim roditeljima, pošto isti nisam, pa te stvari ne verovatno, nego sigurno ne mogu sagledati iz pravog i roditeljskog ugla), ali pedagoški sam se susretala sa ovim gore napisanim. Doduše nije bilo kamenovanje, ali je pitanje da li bi bilo samo da su ga imali pri ruci!

  6. “Оне мале праћкице од жице” се зову пецкалице или пецке, и вероватно не постоји у последњих 40 година генерација школараца која их није користила за гађање девојчица. У ноге. Или њихов завршетак. И сада могу да кажем да то није лепо, али и ја сам радио исто у тим годинама, као и моји клинци, то је просто једна од константи мушког одрастања. Код нормалних људи траје врло кратко.
    Гађање било кога каменом је тотални идиотлук. Мајмун који је гађао балерину би морао да буде кажњен дебелим батинама (на памет ми такође пада каменовање), а његови родитељи новчано – у износу цене “пуне” представе. На жалост, још увек није измишљена боља васпитна мера од казне.

  7. Citao smamo tome pre neki dan, blagi uzas……

    Pre neki dan na Spensu, bas preko puta standa gde nam je Musema stojim i gledam klince kako se dogovaraju koju knighu da “maznu”, cisto da se zezaju….

  8. Bio si na Sajmu 🙂

    A da li ste primetili kako je od krađe knjiga stvoreno društveno prihvatljivo ponašanje: kao, ako ukradeš knjigu, to nije kriminal kao kad ukradeš novčanik nekome iz torbe…

    Uobičajeno je, takođe, očekivanje da izdavač pokloni knjigu. Zamislite da dođete kod svog prijatelja koji drži mini-market, pa očekujete da vam pokloni kilo brašna ili litar mleka. Ili kod proizvođača eksera, pa očekuješ da ti da koju kesu svo proizvoda.

  9. Kristina Ljevak on

    ”Siromahu je korisno i kad mu muva u stomak uđe” 🙂 tako da neki ne prave razliku između knjiga i eksera, rukovode se principom – daj šta daš !
    Pogotovo kad je riječ o novinarima. 🙂
    To je kao priča o škorpiji i žabi, ne bi oni, ali im takva narav!
    Smisao odlaska na neki događaj, s ciljem izvještavanja o događaju, jeste ”hajrovanje” primjerka koji se promoviše, a kasnije će popapati sve što im je na koktelu posluženo.
    Kad dođu u redakciju napisaće kako je sala bila premala da primi sve zainteresovane, kao i njihov želudac da svari popapano, ali ovo je već za drugu temu koja na musemici postoji. 🙂

Leave A Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.