Dva puta mi je naručen tekst na zadate reči: spes i Šljivana, krive su po svim osnovama. Ako je naručio još neko a da nisam videla, neka kaže sada ili nek’ ćuti zauvek.
Q (pitanje): A, šta su oni jeli kad su bili mali, pa su takvi ispali?
A (odgovor): Odbijeni sa sise, kao trinaesto prase. Šta drugo?
Ilustracija: smorena žena u dekoltiranoj majici, pola sise joj viri kroz prorez dubok do pupka, kroz tu roza draperju koju je obukla, vidi se pod sisom mali nabor na kvarcanom stomaku. Izgleda kao bilo koja druga raubovana splavuša posle tri ujutru, s ustima otečenim i punjenim kod nekog od najboljih hirurga i poluspuštenim kapcima preko očiju boje indiga, tamnih od pića i umora; mislim da nisu imali goru fotografiju na kojoj su bolje mogli da izraze svoj bes što im je fotoreporter kisnuo dva dana čekajući bez rezultata da iz porodilišta izađe sa svojom ćerkom.
Uvod: Sedim na sajmu i čekam da mi dođu neki novinari. Prelistavam bajatu štampu, uzimam te novine zbog naslova i bez ikakve želje da ih imam u ruci, ali: Ubila se žena Bore Čorbe, čula sam to, baš sam se užasnula, a novine se same otvore na ovom tekstu: Nata izašla iz porodilišta.
Razrada: I vidim tu fotografiju. I pre nego što počnem da čitam, znam da je taj odabir neka zadnja namera, nešto što treba da bude simbol degradacije ličnosti o kojoj se piše i loše prikrivene prljavštine novinara, nešto što treba da ilustruje urednikov popizd što nije, tek porođena i s nabreklim sisama, upala u objektiv njegovog fotoreportera. Ni posle dva dana človljenja ispred porodilišta, po kiši.
Nisam naklonjena ni toj ženici ni toj muzici. Šta me briga da li se porodila, šta je dobila i gde je srećni otac, ko je došao po nju, čime je došao i šta je tada obukla. Nego, nego, tiče me se šta su joj uradili u jednoj jedinoj šlajfni, u jednom antrfileu i jednom fotografijom. Samo zato što je, ko kanda, prodala slike svoje tek rođene devojčice nekom drugom. Ili je samo htela trenutak intimnosti za sebe i svoje dete i klisnula od novinara kroz prolaz za sanitetska vozila.
Pa, kaže:
Pevačica je po ugledu na svetske zvezde (od kojih se nalazi kosmički daleko – prim. ur.)…
nije važno šta ide dalje.
Pa, kaže:
Pevačica je kompletno našminkana i sa sređenom firzurom (kao pred nastup na svinjske daće – prim. ur.) …
dakako da nije važno šta ide dalje.
Pa, kaže još:
ali i vidno namrštena zbog prisustva fotografa (bez kojih bi danas bila poznata samo kao bubuljičava Koletova bivša draga – prim. ur.)
Jeeebem ti sunce, amannnnn ljudi!
Biće da ja ne čitam dovoljno i da nisam davno visila u nekom kafiću gde se kupuju isključivo takve novine pa nisam stekla imunitet, biće da sam ja pala s Marsa ili da sam totalno out, tek, mene je zaboleo stomak od ovoga. Nisam naviknuta na te stvari. Imam neko čistunstvo kada je tuđa intima u pitanju, imam neki višak morala koji je savršeno obesmišljen i nepodoban u ovoj zemlji. Jer me boli stomak od ovakvih nepodopština, jer, mogla sam i mirne duše da povratim, samo da meni nisu dolazili neki novinari za koje sam molila Boga da su fin neki svet.
Zaključak: Sedim u improvizovanoj zadnjoj prostorijici našeg štanda na sajmu i buljim u te novine, u tu fotografiju, u te inicijale nekoga ko za sebe u smrdljivoj nekoj kafančini, između dva dima i dva gutljaja ‘loze’ kaže da je novinar, ili, božemesačuvaj isakloni – prim. ur.! Onda spakujem novine u koverat i stavim pod mišku; moram to da ponesem, sramota me da neko vidi da sam u posedu te svinjarije koja je još uvek u slobodnoj prodaji i nije ekstra oporezovana. Mislim da ću početi da skupljam takva sranja, uz račune i ugovore. Zato što sam perverzna i moralna. Zato što su mi na dva bloga zadate reči i zato što nisam iskoristila dve, ali evo: kako u debelo uho zabosti još i reči dekan i stranac?
27 Comments
Grdio me muž što sam stavila tu smrt pod sumnjivim okolnostima u bilo kakav kontekst. Što sam uopšte smrt stavila u tekst. Što sam se drznula da skrnavim nekoga stavljajući mu smrt tek tako u kontekst.
Možda je i u pravu. Ali, sve je bilo tako kako kažem.
Možda i ne mora sve da se napiše.
Ali, Nata je tek jedna osoba koja je napravila tek jednu karijeru sa nekim tek pesmičuljcima i nju tek slušaju deca na rođendanskim zabavama na kojima je bio čak i tek i moj sin.
Ta, Nata kako je zovu, a ne znam ni odtkud im pravo da nekoga zovu po nadimku, ta naime Nataša, je samo rodila dete u Beogradu, ne zna se zašto tamo a nije ni važno, prošla je sve kao milioni žena i htela je samo sa svojim roditeljima da ode kući i da se snađe u novim okolnostima, jebote.
Njoj curi mleko, izvadila je ili nije konce, dete plače ona još uvek ne zna zašto, muž joj je u pičkovcu, mislim, amannn, hajde da zamislimo da je ona tek jedna porodilja, bez obzira što su joj pesme debilne.
Eto, to sam htela da kažem u svojoj časnoj nameri da pljunem po takvim pisanjima, pre nego što povratim.
Možda bi bilo lakše da si razdvojila porcije :))) Šalim se, teško je pisati sa zadatim rečima, a ti si ostala dosledna svom stilu, skroz. I nešto o temi – Koletova bivša draga je od istaknutijih apsurdnih likova ove bedne scene.
Jeste, ali niko, ama baš niko ne zaslužuje ovakve opaske ‘urednika’.
Ipresionirana sam, mislim da ništa odvratnije i niže nisam davno srela.
Ma koliko bilo degutantno, sve je po mjeri prosječnog korisnika, a i po mjeri estradnih protagonista koji su zbog načina na koji se bave vlastitom profesijom i njenom promocijom, odavno potpisali ugovor s đavolom.
Obje vijesti, koje sam tek sad saznala, ukucala sam na pretraživač i dobila pregršt informacija.
Da sam se bavila biografijom nekog univerzitetskog profesora(naravno ako nije riječ o univerzitetu sa sumnjivim diplomama)tebalo bi mi pola noći da dođem do adekvatnih podataka.
Zaprepastila me je količina tema pokrenutih na raznoraznim forumima, a vezanih za ovo samoubistvo.To i potvrđuje da je sve po mjeri korisnika i na korisnikovo zadovoljstvo.
Iskreno sam užasnuta. Užasnuta. I potpuno si u pravu, Tanja.
Sticajem okolnosti nisam uopšte nikakve novine čitala nedelju dana i bila sam pošteđena pomenutih tekstova. Ali mi je tri citata koje si izdvojila više nego jasno sve reklo… I tvoja namera da pljuneš po takvim pisanjima je, šta reći, kao i obično – stvarno časna.
I mislim da ovakvi tekstovi nisu po meri korisnika, zaista. Nije ovde reč o tekstu koji se bavi osobom koja je toliko popularna i toliko interesuje javnost da garantovano diže tiraž, nije ta računica u pitanju. Ovo je neki lični rat, prljav i odvratan. Ili još gore, samo rezultat frustracije od toga što je, to si super pretpostavila draga bloginjo, fotografije gospođa moooooooožda prodala nekom drugom… ma grozno.
morao sam tri puta da pročitam post i komentare da bih uopšte shvatio ko je Nata o kojoj se govori a stepen moje neobaveštenosti je toliko zabrinjavajuć da ja uopšte nisam ni znao da je bila trudna!
Ja se dovedem u isti stepen mentalne kontaminacije,jedanput mesecno, dok sedim u frizerskom salonu i cekam i listam,listam………
Izadjem odatle potpuno luda i zbunjena, izbombardovana senzacijama na temu ” krv i sljokice”……Treba mi par sati posle, da se restartujem…….
A, oko Nate……ziva bila……. : ))))
Jedna od važnih osobina naših ljudi je da stvara sebi idole i zatim ih srozava u blato. Tako se sportisti i njihovi treneri posle jedne dobijene utakmice proglašavaju za narodne heroje, posle prve ili druge izgubljene za izdajice narodnih (klupskih i sl.) interesa.
Prikazivanjem ovakvih fotografija, sa još malicioznijim komentarima, običan i ponižen čovek, koji je do juče obožavao svog idola, i zavideo mu u isto vreme, prima poruku da, eto, ipak nije sve tako strašno: ako ONA može da bude zarozana i umušena, zašto ne bih i ja? Uostalom, JA TO SEBI NIKADA NE BIH DOZVOLIO, itd, itd…
VEŠTAČKO STVARANJE I KASNIJE SROZAVANJE ISTIH TIH NAJBOLJIH, STVARA KOD LJUDI SLIKU DA I ONI MOGU BITI, MAKAR SAMO TU I MAKAR SAMO TADA, BOLJI OD NAJBOLJIH.
Apsolutno. I, što je najstrašnije, tekst je skrojen da je povredi i ponizi. Iz nekog tamo razloga koji ne treba da se tiče nikoga, ponajmanje slučajnog čitaoca.
#tamburix, pa kad nije bilo na twiteru 🙂
Da, Marija, to je dobar ‘izvor informacija’. Ali, kao što je makar tebi poznato, ja tamo s velikom zebnjom odlazim i dva puta godišnje, pa još kod onog mog ima samo časopisa sa divnim fizurama kakve ja nikada neću imati, pa, eto, ne čitam ništa nego buljim u sijalice.
Bane, odlična opservacija: od pravljenja zvezda do srozavanja u blato. To mu, bogati, dođe kao neki čuvar mira: dok se zabaviš tuđim životima, ni ne primetiš da ponovo cela plata ode na komunalije a penzija nikako da stigne. Pa još kad ih vidiš u blatu, samo kažeš – dobar je meni i ovaj moj životić.
Opet, zamišljam da imam ćerku tinejdžerku i da mora da svedoči ovakvim stvarima. I da to čita taj neki polusvet, koji češe dupe i čačka nos, obavezno žvaće čačakalicu u uglu usana, i odobrava čitajući: Al’ joj je uter’o, svaka mu čast.
Treće, mene brine i što je to i takvo sranje objavljeno u dnevnim novinama, a ne nekom ‘specijalizovanom’ nedeljniku takvog profila,…
I, konačno, što mi nismo u stanju čak ni da pljujemo ko svet, a da ne budemo odvratno uvredljivi, beskrajno neukusni i nemoralni. Valjda se jedna civilizacija poznaje i po tome – po sposobnosti da ume ili ne da kritikuje, a bogami i po potrebi da ima ili ne toliku (preovlađujuću) količinu žute štampe.
Pa…. ovde se to isto radi sa Britni Spears, Angelinom Jolie i tako…. S tim sto nikada nigde nisam videla takve gadosti koje pisu Svet i Skandal ( cini mi se da se zove Skandal) – ono sve u oblacicima i tako to, perverzije,psovke, bolestine, maloumnosti i uvrede najnize vrste). Strahota, takva jedna beskrupulozna nekultura da je to za posmatranje i izucavanje. Verujem da si to citala u Svetu?
Inace, ni ja nisam znala da je Natasa trudna, prosto sam se zapanjila kad sam pre dan-dva procitala da je cekaju pred porodilistem, cekaj reko’, s kim, kada? Znaci, nisi Tamburix jedini koji zivi na Marsu.
U komsiluku imamo jedan nas restoran brze hrane gde ponekad svratimo na lose cevape kada nas opali tuga za kucom. Pa dok cekas da se nakvarcuje mleveno meso, imas priliku da obnovis gradivo i saznas ko-sta-koga-s kim u srpskom “dzet-setu” & na estradi. Glavna literatura- Svet, Skandal i Telegraf. Ja bih to zakonom zabranila. Ili kukavicje jaje podmetnula, sto rece Sheyn. Problem je u tome sto kod nas ima previse publike za takve gadosti, pa se “novinari” prosto takmice ko ce gnusnije. Odnosno, kakva publika, takve i novine, a takvi i novinari ( o urednicima necemo ni pocinjati).
Ma, jok, izašlo u dnevnim novinama. Ono, uredno, dnevne novine. Ti si ih baš pominjala na svom poslednjem postu (uzgred, kada će novi?), ali ja neću da ih imenujem, pricnipijelno.
Uostalom, kakva potražnja, takve i novine, a prema svecu i tropar.
Pozdrav Banetu koji je tako lepo formulisao suštinu…
Dobro recno, volim kada neko lepo spakuje sve ono sto mi se mota po glavi, a niakko da ga smisleno srocim i uoblicim jer cim sednem da napisem nesto od nerviranja pobrljavim, pa se zagubim u sopstvenim recima….. Kao i u ovom komentaru :)….. Sta jos hocu- da, ti si jedina koja je zadate reci iskoritila u prici o nasoj svakodnevnici, svi mi ostali smo izmisljali neke tamo kerefeke. I tvoj pristup mi se svidja, cak oprastam dekana 😉
Blaženi google! Nisam imala pojma tko su protagonisti iz tvog posta, ali sam ubrzo saznala pročitavši (na preskokce) izgleda isti tekst.
Sličan ili isti isjećaj mučnine, srama, bijesa i još koječega drži me podalje od takvog žutiša. Kod frizerke, liječnika ili gdje god mi prijeti čekanje, a time i susret s takvim štampanim izmetom, čitam knjigu (torba mi je veličine vreće mornara pripravnika, jedino što u njoj ne vlada isti red) bez koje nikad ne izlazim iz kuće.
I sad kao, ja nemam s tim nikakav problem. Imam itekakav.
Samo saznanje da takve stvari postoje, da se neku osobu, svejedno pjeva li, glumi ili samo, eto, postoji, na takav način čereči i pljuje, samo ta pomisao stvara mi mučninu u želucu, jer znam da svi oni koji to čitaju, upijaju, od takvih vijesti žive, prenašaju tu percepciju svijeta na svoju okolinu. Pest se širi, lagano i neminovno.
Tu mi se nameće i pitanje: što je bilo prije kokoš ili jaje, ili još bolje: smrdi li riba od glave ili repa?
Jer činjenica je da nema potražnje ne bi bilo ni takve robe. A komparativni način pisanja je tražen, ako je danas bubuljičava, sutra mora biti krastava jer ni narod nije blesav pa da dva puta za redom kusa isto sranje.
Zato mi se čini da ignoriranje takvih stvari nije najbolje rješenje, ali su mi poznate i obrambene metode zagovornika i sljedbenika takvih “vijesti” (osobno doživila na jednoj običnoj diskusiji): “Daj ne seri s tim intelektualnim sranjem, vi (intelektualci, valjda) imate Platona i Hegela, niko vam ih ne dira, ne dirajte ni vi u naše!”
Jap.
Bice uskoro, imam ga u drafts nego nikako da se nakanim da dovrsim i postiram … Navukao me Plonker da se prebacim na wordpress i sad kuburim sa tim:) glava me bre boli. Nisam ti ja za widgets, gadgets i ostala cuda. Mislim, sve se moze nauciti ali brate mili, mnogo se nerviram dok se time bavim.
# Ivana, pa, jel vidiš da sam dekana zabola na kraju u tvrdo uho,… pesnička sloboda. To zamisli kao krompir na času Domaćinstva (jao, postoji li to više uopšte) od kojeg se ubadanjem čačkalica pravi jež. Ne znam se iz kog razloga, ali možeš da dobiješ peticu.
# Studena, izbrisala sam ti link iz komentara, zato što ne želim da se linkujem na to smeće. Vidiš da nisam čak ni izvor navela iz predostrožnosti. Verujem da ćeš me razumeti. I ovako čepam okolo bez ikakve (samo)kontrole, pa mi samo još oni fale.
🙂 A gde si ti to bila i trošila vreme, kad ti tako odgovaraju. Svašta sam imala, ali to još nisam. 😉
#NS, pa, kad nemaš tamburixa. Svaki novopečeni bloger koji veze nema sa kompjuterima treba da nađe jednog takvog dobro raspoloženog i lepo vaspitanog tamburixa i onda glava na boli. 🙂
Ja ni ne znam šta to znači. Znam da imam taj widget, ali ne znam šta će mi. Matora sam i da učim.
Kod mene je situacija nešto drugačija… ja sam znao da je trudna ali ne znam ko je Nataša. U vreme kada sam napustio zavičaj nije bila zvezda… Pošto (iz opravdanih razloga) ne idem kod frizera, srpske tračeve čitam tokom pauze za ručak a američke dok čekam u redu da platim bakaluk.
@STUDENA: A i vi intelektualci… mislim stvaaarnoo… baš ga preteraste:))
@Tatjana, sve OK, stavila sam link a zaboravila napisati zašto: nasmijala me ona rečenica iz tvog posta: ” Mislim da ću početi da skupljam takva sranja…” pa si mislim, a kako ćeš riješiti “skupljanje” u internetu? 🙂
A što se tiče tog mog iskustva,zalutala kao i obično, oboružana neizlječivim uvjerenjem da je sa svakim dvonošcem moguća normalna izmjena mišljenja.
Nakon što sam dobila po “prstima”, povukla sam se bez trunke samosažaljenja 😀
@DeKrstiću, mani me se 😉
Videla sam par puta te krševe od “magazina” tako negde kod frizera, recimo, i pala na pozadinu kada sam videla ogromnu fotku pazuha Lepe Brene sa strelicom koja pokazuje bubuljicu! Aman, kakve to veze ima sa bilo čim!? To je bilo zaista vrhunsko novinarstvo, definitivno:)))) A ko je koga sa kim i kako, to im je valjda već dosadilo….
🙂
Ne znam ni ja još, studena, organizovaću se nekako, ali u back officu. Blaženi back office.
Juče je bio, koliko znam, međunarodni dan novinarstva. Sigurno su ga ovi prim.ur. proslavili uz neki specijalitet od iznutrica i lošu rakiju. Mislim, ima šta da se slavi.
Jeste da smo ovu temu možda već i zatvorili, ali upravo sam, čitajući “Zlatno runo”, našla i sledeće:
žučno razgovaraju dva rođaka, jedan opljuvan u tendencioznom novinskom članku, i drugi, vlasnik novina u kojima je tekst objavljen – “`Ovakvi su članci, ionako, štivo za javne nužnike!` – `Saglasan sam. Oni se za nužnike pišu, ali ih, odnekud, samo po salonima čitaju.`”
Oni se za nužnike pišu, ali ih, ODNEKUD, samo po salonima čitaju!
Pa, kakva misao!
Kaži?!
🙂
Pingback: Pa nije valjda da mi nismo imali resume? : MOOŠEMA