Nego, vikend mi je ulepšala Mirjana Đurđević sa najnovijim romanom “Treći sektor ili sama žena u tranziciji”. (Agora, 2006, red je da kažem, e, a u tiražu od 800!, otkud sad pa 800!?)
Mira je duhovita kao sam đavo. Luda trista gradi, tako se to valjda kaže. Ne znam zašto se poslednjih godina tako nekako sva štrecnem kada na ovaj ili onaj način sretnem duhovitu ženu. Duhovitiju od mene. Kao da sam ja licencirala žensku duhovitost, a nisam. A volela bih.
Za svoj ukus, više uopšte nisam duhovita. Ne u onoj meri koja mi se čini dovoljnom. Istini za volju, patim od galopirajuće insuficijencije duhovitosti i tim ranama ću i podleći (ako ne bude ono, Rođena sam u Srbiji, od toga ću i umreti). Uradila bih nešto na tome, tešim se da je to lakše nego da povratim stare mere.
Pa me ponekad krene, pođe mi za rukom čak i samu sebe da nasmejem, ali onda mi se, k’o za vraga, desi da pročitam Miru i vidim da sam opet daleko od sopstvenog ideala o duhovitosti. Lepo kaže moj sin u svom dnevniku: Moji roditelji su izdavači, ali uopšte nemaju smisao za humora. (Možda samo još imamo smisao za iščašenog ‘humora’ koji je jedino nama dvoma razumljiv. I duhovit.). Čuj, kao da izdavači po defaultu imaju smisao za humora!? Pa, nemaju, sine, humora ubili knjižari i distributeri. I Dinkić s porezom.
Isti inhibitorni efekat na mene ima kad pročitam Šljivanu. Duhovita i pametna. Molim da mi skrenete pažnju ako sam propustila još koju duhovitu ženu u blogosferi, hoću da idem da virim i da vežbam. Mislim da sam sve pametne žene već upoznala (videti moj blogroll), a strah da se negde tamo u tami web logova krije još neka duhovita i pametna osoba je velik.
Ako se ne popravim u tom smislu, postaću previše jetka.
10 Comments
Е, немо’ си самокритична, не стоји ти 😆
I nije tako loše ako postaneš previše jetka. Zamisli da postaneš previše jelka ili čak tetka!?
Nasmeja me ti sada, pa onda vidi da li si duhovita ili nisi :)) Tačno je da bolest zvana “život u Srbiji” ubija duhovitost. Gde se može naći Mirina knjiga u Beogradu? Fali mi malo smeha, a možda pronađem i neku dobru ideju kako preživeti…
# A, vid’ Baneta kako žovijalno kombinuje ćirilicu i latinicu! Samo još da provalim koje su mu latinične, a koje ćirlične namere. 🙂 a ništa mi ne pomaže, i dalje sam jetka. Ali i to nedovoljno.
# spes, nemam pojma gde ima Mirine knjige u Bg, moraću da proverim. U međuvremenu sam saznala, sram me bilo, da je to zapravo njen prvi roman, još iz 2001. Nije strašno što sam to saznala tek sad, već mi blam što sam to saznala od nje.
To znači da je ona bila tako duhovita i pre šest godina, a to me još više baca u bedak. Mira ne stari.
Ja prošle godine čitala njenu knjigu “Prvi, drugi, treći čovek”, i bila mi je zabavna. Znači, preporučujete i druge… dobro, valja to znati…
Mislim da Spes ne treba da brine da li će pronaći knjigu u Beogradu, 800 je tiraž koji se ovde ne rasproda baš tako brzo (koliko nam god to neverovatno zvučalo).
A Vi, čestita autorko, pa kako vi to mislite – pametna, duhovita, lepa, visoka, vitka, obrazovana, urednica, bloginja, majka&supruga, pa hoće pored već demonstriranog još smisla za humora – aman, dokle? Pa utući će Vas neko u mraku ne zbog tog britkog jezika nego iz čiste, nepatvorene ljubomore, ja ne znam jeste li Vi svesni te opasnosti?
”Moji roditelji su izdavači, ali uopšte nemaju smisao za humora.”
Pa ja uopste nisam znala za ovaj njegov biser.
Obozavam ga, ne zato sto se slazem s njim, vec zbog nacina razmisljanja i procjena na osnovu kojih bi izdavaci trebali biti duhoviti.
Cudo malo, ljubi ga teta Kristina 🙂
Roditelji citiranog autora su itekako duhoviti.
Od potrebe da sama budem duhovita nekada mi je draze kad znam reagovati na duhovito…
Zamisli vadis sve iz riznice vlastitog humora, a preko puta tebe-drvo 😉
Evo jedne preporukice za one koji zele jos humora.
http://www.velickovic.ba/knjige/sahib.htm
(isla sam u jednu skolu u kojoj su nas ucili kako od ovoga sto sam napisala napraviti link, ali sam ocigledno taj dan pobjegla sa casa, pa se vi posluzite starim dobrim copy paste, necete zazaliti)
VIDIIII, sam se link ”napravio”.Cudo je ova tehnika 🙂 🙂 🙂
Dzaba sam se brukala 😉
Eeee, šta su ti drugarice. Kakva je samo ženska solidarnost! Čudo!
Roditelji duhoviti. Čuj! Možda su i duhoviti, ali su sinu dosadni. To ti je tako.
Evo, spes, Mirine knjige ima u Platoovim, IPS-ovim knjižarama, Stubovima, Krugu. Ma, gde hoćeš. A što kaže sanje, kod nas je tiraž od 800, ohohoho.
Ha, treba koristiti Search. Evo i ovde:
http://www.prvobeserec.co.yu/index.php?option=content&task=view&id=54
# Ana, u stanju si da čitaš sa ekrana? Ja, nikako.
Nisam, naravno, al’ odštampah. Nemaš pojma kako mi je ‘leglo’ – na bolovanju sam, ne mrdam. Hvala na preporuci :*