Mobbing, ( Merriam Webster Dictionary); Function: transitive verb
Inflected Form(s): mobbed; mob·bing
1 : to crowd about and attack or annoy <mobbed by autograph hunters> <a crow mobbed by songbirds>
2 : to crowd into or around <customers mob the stores on sale days>
ili i kod nas već ušao nepreveden u leksiku ali ne i u zakon – mobing, nastaje kada grupa iz raznih razloga, nastoji da ponizi, razvali ili psihički dezintegriše jedniku, koja veoma brzo, našavši se u nevoljnoj izolaciji počinje da trpi i određene psihičke, profesionalne, emotivne i ine probleme.
Šta je mobing?
Mobing je teoretski i praktično emocionalni teror grupe nad jedinkom. Ovakav vid nasilja najčešće se sreće u profesionalnom okruženju i svakoj drugoj situaciji u kojoj postoji osećaj pripadnosti grupi – čopornost – političkoj, interesnoj, kastinskoj, široj socijalnoj, i po pravilu se reperkutuje na sve aspekte ovako ugrožene jedinke.
U situacijama kada je osoba žrtva mobinga, ona tada gubi svaki javni integirtet i ličnu stabilnost i postaje objekat silovanja gomile koja potom silovanje obavlja i ne razmišljajući o poreklu jasno osećajućeg animoziteta prema svojoj žrtvi, izražavajući svoju animozitetnu i pokretljivu aktivnost prema svakom obliku socijalnog ispoljavanja svoje žrtve.
Kako nastaje
Da bi bilo mobinga, mora biti grupe i osećaja pripadnosti grupi. Mobing se retko dešava u brojno malim socijalnim grupacijama, a čine ga pripadnici svih većih grupa bez obzira na obrazovni, profesionalno-stručni ili bilo koji drugi profil.
Mobing započinje jedan pripadnik grupe, po pravilu onaj koji ima najviše prethodno potvrđenog integriteta – u okviru zamišljene ili potrebne grupe koja postoji ili je u formiranju – koji će mu garantovati zavodljivost početne ideje a u situaciji u kojoj se taj pripadnik grupe oseća iz nekog svog ličnog razloga ugrožen od strane svoje buduće žrtve. Tako ničim objektivno definisana žrtva – ugrožena jedinka – postaje dželat svojoj izabranoj i kasnije javno ili tajno giljotiniranoj žrtvi.
Faktor vreme
Mobing je neophodno održavati u životu u pravilnim vremenskim intervalima, da bi on imao željenog razornog efekta na žrtvu: ili se pojavljuje veoma frekventno (više izvora kroz sve raspoložive posrednike u kratkom vremenu) prihvata, ponavlja i koristi jednu te istu konstrukciju koja doprinosi sve gorem statusu žrtve ili u dužem vremenskom periodu (konstantno podgrevanje jedne te iste ideje) onoliko dugom koliko je potrebno da žrtva više ne pokazuje nikakve znake volje za opstankom.
Za mobing je takođe dovoljna i potrebna samo jedna jedinka koja će istrajati u razaranju svoje žrtve, čak i onda kada grupa posustane ili se zabavi drugim stvarima. Ona će tada, takođe u pravilnim vremenskim intervarilma a svakako u pravilnosti određenoj potrebitoj situaciji, nastaviti svoju produkciju terora nad žrtvom. Čak i ako samo jedan dželat nastavi svoju aktivnost, opresija nad žrtvom nastavlja da deluje, pa i tada kada to grupi više nije atraktivno.
Žrtve
Ako biste pomislili da žrtva mobinga morabiti neki jadničak koji trpi gnev gomile, ljuto se varate: žrtve mobinga su po pravilu veoma snažne, intelignetne, visoko obrazovane i neobično privlačne osobe koje svojim osobinama prete da ugroze grupu, odnosno, manje vredne pretendente na vođe grupe.
Paradoksalno, ali žrtva mobinga je po svemu kvalitetniji genetski materijal od svojih dželata, i to je ono što je čini prvo potencijalnom a onda i stvarnom žrtvom terora.
Da li ste čuli za bullying?
Zoran Đinćić je bio žrtva mobinga.
Čedomir Jovanović je žrtva mobinga.
Poznajem i znam za mnoge (ne)obične divne ljude koji su bili žrtve mobinga. I bullyinga.
Da li ste vi ikada bili žrtva ili nevoljni (sa)učesnik mobinga? Ili bullyinga?
***
Pada mi na pamet, samo mi eto palo na pamet, da nije normalno da sa svojim korisničkim imenom i svojom lozinkom ne mogu da se ulogujem i da ostavim komentar tamo gde su ljudi takođe imali svoje mišljenje.
Biće da ja ipak nikada nisam znala pravu lozinku.
38 Comments
Ukinuli su ti nalog. Privatan sajt, privatne odluke. Nevermind.
Mislim da je ovo odlican nacin za razradu adaptacije i bas mi je drago da si to uradila, iz negativne situacije izvukla drustveno znacajnu temu i obradila je. Time si i situaciji oduzela na negativnosti.
Nisam nikada bila (sa)ucesnik, cak ni kad sam bila mala, bas cudno. A zrtva sam bila jednom, i to je bilo nezeljeno ali dragoceno iskustvo. Ono sto sam ja iz toga ponela, je da upustanje zrtve u tu “interakciju” daje gorivo tom procesu u vidu osnazene motivacije. Ovo je jedan od onih slucajeva gde bez reakcije , akcija umire.To je lakse reci nego primeniti, uglavnom zato sto instinktivno osecamo potrebu da reagujemo, i to na odredjen nacin. Ali covek je jedan veliki adaptivni sistem, dovoljno je da ume da misli.
O da, bila žrtva mobinga.. ne jednom:(
To su sve, mislim, zarasle rane. Osećaj tuge i zapitanosti zbog nepravde ostao je u tragovima, ali mislim da smo i to ovim tekstom iscelili: nisam tada imala vremena i snage da promišljam o tome ko su i zašto žrtve mobinga ovako kako je u tekstu razložno i jasno izneto, ali sam sada očarana videvši da su “žrtve mobinga po pravilu veoma snažne, intelignetne, visoko obrazovane i neobično privlačne osobe koje svojim osobinama prete da ugroze grupu, odnosno, manje vredne pretendente na vođe grupe”:).
Hvala na tekstu:)
Još jedna malena korist od ove ružne, ružne situacije.
Zdravo drage moje.
Lagala bih kad bih rekla da nisam imala na pameti nekoliko konkretnih priča žrtava mobinga dok sam sricala ovaj tekst nastao, doduše, iz prethodnog davnog istraživanja onoga što su teoretičari rekli, ali sada zapravo iz onoga što osećam da mobing zaista jeste.
Tekst je, dakle, u celini moj, iako zvuči suvoparno kao da je nečiji referat.
Elem, žrtve mobinga su takođe i najmlađi ili najstariji članovi profesionalne grupe, na primer, koji su lepo vaspitani, skromni i dovoljno nežni da postanu žrtve. Oni mogu da ugrožavaju gomilu baš svojom starosnom dobi u okviru grupe, jer grupa ili teži da obeshrabri najmlađu osobu ili da zamori najstariju, te tako stvori još jedno mesto za sebe, ukoliko joj (grupi) pođe za rukom da svoju žrtvu otera.
U pravu je Sasha, oh, kao i obično, jedini lek protiv mobinga jeste da ga žrtva ignoriše. Nema reakcije, posustaje i akcija.
Međutim, teško mogu da se setim kako bi to u praksi moglo da se izvede.
Našla sam da je Švedska jedina evropska država koja je zakonom predvidela sankcije za mobing i utvrdila instrumente za dokazivanje mobinga.
O bože!!!
Pa za to postoji i termin. Što bi reklo meni drago žensko biće. Ma ženo to je garant bolest, ima sigurno i definiciju i pilulice.
Definitivno je in right!
Mobinga…nope, nisu me maltretirali. Ili smatrali pretećom sivom masom u bilo kojoj zajednici, ali ovih pod bullying…pa. Bilo je.
E pročitah sad da pod bullying, svi kratkotrajni ispadi pod pritiskom, i nakon toga vraćanje na normalu se smatraju NORMALNIM 🙂
Pa sreća sreća radost :))
Moram Mooshema da pohvalim ovaj odličan edukativan post. A ovima što kapije svoje “sodome” zatvaraju, samo se zahvali.
U Srbiji postoji udruženje za zaštitu i edukaciju žrtava mobinga. Fajl je u pdf.
Ne vidim nigde da imaju neki sajt.
Međutim, postoji u Hrvatskoj.
Nisam znala u vreme kada se događao, dok sam studirala, ali skoro svi smo na klasi bili žrtve mobinga, periodično, po mesec dana na primer i uvek ga je kreirala jedna te ista osoba, koja, pogađate, nikada nije bila žrtva, već samo dželat.
To što nisam znala kako se zove, izgledalo je kao situacija u kojoj svi lepo radimo ceo dan, nakon toga svi lepo odemo na piće, onaj koji prvi ode ujutru osvane a da niko ne razgovara sa njim. Hoće reći da sam i ja bila u nekim trenucima (ne)voljni dželat, ali češće žrtva. I to ne samo zato što sam uvek prva išla kući. 🙂
Buling je danas redovna pojava u školama i uskoro ću pisati i o tome.
Ne volim biti žrtvom, a još manje da me takvom drugi doživljavaju. Ali osjećaj bespomoćnosti, koji ti se u takvim trenucima ukazuje, ne ostavlja ti puno izbora.
Pošto mi ne nedostaje samopouzdanja, uspijevalo mi je ignorirati ta podmetanja, ali to je samo još jače raspirivalo njihovu maštu i jačalo želju da me slome.
Kad sam otišla, iako sam samu sebe uvjeravala da je tako najbolje, ostao je gorak okus u ustima, onaj što te podsjeća da si podvukao rep i pobjegao s bojišta.
Godinu dana kasnije, gledajući u kinu film Dogville, rasplakala sam se ko godina i morala napustiti dvoranu ne odgledavši do kraja jer se nisam mogla umiriti.
Gledanje sam dovršila na DVDu, i to nekoliko puta, sve dok suze nisu presušile, a ja shvatila da greška ne leži u meni već u anomalnom ponašanju zajednice koja tu ljubav prema takvim igrama nosi duboko u genima, još iz doba prebivanja u krošnjama.
Činjenica je da i medju životinjama postoji mobbing, ali on nastaje iz drugih pobuda, a akteri ne osjećaju gotovo orgazmičko zadovoljstvo provodeći ga.
Ranije nisam mogla niti željela o tome pričati, jer je stid što sam zakazala bio prejak. Danas, kada znam uzroke i posljedice, stanje se normaliziralo, ali onaj osjećaj bespomoćnosti ne bih željela ponovo proživljavati.
Usput, postoji i nešto kao The European Agency for Safety and Health at Work, a Ameri su (kako drugačije) i svjetski prvaci u mobbingu, ali i zakoni protiv su im sve jači. Europa još kaska, ali polako napreduje, tim više što se dokazalo da mobbing nanosi preveliku štetu samoj firmi.
Bolje i takvo saznanje (gdje materijalno ima prednost pred čovjekom), nego nikakvo.
Evo vidim da Poslovna žena ima pojašnjenje.
# Studena,
Eto vidiš, ovim tvojim primerom nam pada u vodu teorija o ignorisanju kao najboljoj odbrani.
I, oh, bože, ja sigurno nisam bila takva žrtva, kada se nisam setila Dogvila pišući ovaj post, a Dogvil je priča o tome. Samo o tome.
Sve žrtve mobinga koje znam su zapravo jake, složene, inteligentne i, gle, odgovorne, moralne i pravdoljubive. Eto ti spiska poželjnih osobina koje ugrožavaju grupu.
Mislim sad jesam li ili nisam ikad bila žrtva. Nisam nikad. Jesam li ikad bila meta: oooo da, itekako.
Kako nisam bila žrtva tj. zašto se niti jednog trena nisam osjećala tako, zašto je izostala bespomoćnost? Zato jer imam jednu izrazito lošu i izrazito dobru karakteristiku: nikada nisam imala potrebe biti dio grupe, bilo kakve. Moja individualnost uvijek nadjačava osjećaj/potrebu pripadnosti grupi i stoga smo uvijek distancirani taman toliko da, s moje strane, nema velike šanse da se osjećam bespomoćno ukoliko se grupa okrene protiv mene. Vezanost za grupu uvijek mi je ograničena na zajednički interes prema nečem konkretnom (recimo sportu, poslu, glazbi, roditeljstvu, biko kojem obliku društvenog života), s time da nikada ne očekujem preveliku koherentnost grupe. Kada se grupa počne koncentrirati na ono što zapravo nije predmet njenog prvotnog interesa i razlog njenog formiranja (recimo na pojedinog pripadnika grupi), ja sam obično već daleko – takva se “previranja” daju naslutiti. Čak i ako je u pitanju animozitet prema meni, mene se to više nimalo ne tiče i uopće ne pratim što se dešava, pa time i za samu grupu sve postaje bespredmetno.
Sve u svemu: gdje god da jesam, tamo sam svojevoljno i svjesno, a sasvim sigurno već unaprijed imam osiguran dobar put i način za uzmak , svoj osobni “backdoor”. To vjerojatno zvuči prilično loše, no to je za mene jedini način da, mada je ponekad riječ o uzmaku, idem prema naprijed tj. da si prištedim taj osjećaj bespomoćnosti i nemogućnosti realizacije u bilo kom pogledu.
U dva dana dva puta nailazim na ovaj termin, mora biti da tu ima više od slučajnosti. (Juče je objavljen post na tu temu http://ladyinred.mojblog.co.yu/1/mobing/91405.aspx na mojblogu). Moglo bi se reći da sam u ovom periodu žrtva mobinga na poslu. To zna da bude neprijatno, ali najjače oružje je definitivno potpuno ignorisanje. To znači – ponašanje kao da se ništa ne dešava. Naravno, posao trpi, ali posao je za organizatore ovakvog progona potpuno nebitan. Najčudnije od svega je da, zapravo, ne osećam pripadnost toj grupi (kolektivu), osim zajedničke platne liste. Nemam osećaj bespomoćnosti ali izostaje, svakako, svrhovitost koja je rezultat uspešno završenog posla. Kad to postane dominantno, razmisliću o promeni.
Tatjana, valjda sam zato i pukla ko zrela lubenica, jer sam gledajući taj film (ponovo) proživljavala tu istu bespomoćnost koja mi je oduzimala svaku šansu da stvari postavim na svoje mjesto.
MasterMind je lijepo opisala, ali jednu drugu vrstu bespomoćnosti, koja (bar u mom slučaju) nema veze s mobbingom.
Postala sam meta upravo zato jer mi je uspjevalo odlično obavljati posao, a da nisam morala niti imala potrebu biti ovisna o grupi. Upravo taj individualizam i neovisnost bili su povod toj akciji.
Kad kažem bespomoćnost, ne mislim na nemogućnost pripadati grupi, već na nemoć zaustaviti lavinu laži i podmetanja koja svakim danom postaje sve veća i ozbiljnija.
A početak je toliko jadan i banalan da se cijelo vrijeme pitaš imali oko tebe još zdravih ljudi ili si ti ta koja je totalno prošvikala.
Kratka kronologija:
Radila sam na mjestu advertising managera, pokazala dobre rezultate i to je bio razlog da me šefica prebaci na odgovornije mjesto marketing managera (obzirom da radim vani lakše mi je navesti originalne nazive nego se domišljati kako se to kaže “po naški”).
Tip koji se nadao tom mjestu počeo je kampanju protiv mene i to ovako:
obzirom da mi u samom poslu nije mogao nauditi, započeo je priču kako sam arogantna, kako mislim da sam bolja od svih njih, kako sam potpuno nesposobna za timski rad, te da sam od onih koje će i preko leševa zbog karijere.
Uporište u svojim olajavanjima nalazio je u (PAZI SAD!) činjenici da nikad ne sjedim s njima u zajedničkoj prostoriji za vrijeme pauze.
Razlog tome je jednostavan, ja sam nepušač i smeta me dim kojeg možeš nožem rezat na 20m2.
Kad su i do mene dospjele glasine, nisam reagirala, jer mi je sve bilo toliko smiješno i djetinjasto da me bilo uopće sram o tome i pričat. Ali dok sam se ja smijala, on je širio mrežu…
Da ne duljim, od omiljenog zaposlenika, postala sam problematični slučaj u tolikoj mjeri da me šefica, koja je uvijek imala samo riječi pohvale, upitala što ja to kog vraga radim kad se svi žale na mene. A sve što sam radila jest da sam ignorirala kretene i RADILA svoj posao uprkos svemu.
Postati problem u jednoj maloj firmi je ravno devetom krugu. Ali nemogućnost dokazati da ti nemaš apsolutno ništa sa svim tim sranjima koja su ti prikačena, e to je čisti nepatvoreni pakao u kom ti psiha lagano sagorjeva.
Skidam kapu svima koji se mogu okrenuti i otići ne gubeći ni sekunde u razmišljanju zašto i kako.
Meni je taj posao jako puno značio, radila sam ga s oduševljenjem i nisam bila u stanju odmahnuti rukom i sve zaboraviti, jer odmahnula bih rukom na samu sebe.
Da mi se danas to opet desi, vjerojatno bih drugačije postupila. Napad je najbolja odbrana, kažu.
Ali ja sam se pobrinula da mi se to više ne dogadja 🙂
Najbolje u cijeloj priči su mi reakcije bivših suradnika koje bih sretala nakon što sam dala otkaz:”Šteta što si otišla, posao koji si ti sama obavljala moraju raditi dvoje. Sad se kolju jer im je previše…” a ti isti nisu nikad ni jednu riječ rekli u moju obranu, već mudro šutjeli, sretni da nisu na mom mjestu.
Vidiš, Studenčica, čitajući tvoju priču mislim si samo kako sam zapravo imala ludu sreću da sam imala otvoren put prema smjeru u kojem sam željela ići i da sam uvijek krenula kad se u zraku pomalo osjećao “problem”. U biti je nemoguće na bilo koji (a pogotovo pozitivan način) odskakati iz grupe, a da ne postaneš predmet malteretiranja. I imam sreću da se bavim profesijom u kojoj si u najvećoj mjeri individualac, neovisan o grupama, u biti s njima samo dolaziš u dodir – kao pčelica s cvijeta na cvijet 🙂
MM, pčelice moja, samo ti njih opraši i to pošteno 😀
Ljigava mobingirajuća masa će ostati ljigava mobingirajuća masa, dok se ne raspadne u ljigave pojedince, ah, koji jadni sami, bez ljigave mase, čak ne znaju ni zlostavljati, a kamoli raditi što svrsishodno.
A “žrtve” će uvijek biti i ostati: “veoma snažne, intelignetne, visoko obrazovane i neobično privlačne osobe koje svojim osobinama prete da ugroze grupu, odnosno, manje vredne pretendente na vođe grupe”.
Tko je pobjedio? Žrtva je pobjedila, a nebo će kasnije suditi o čistoći 🙂
U situacijama u kojima si primoran da budes u neposrednoj blizini grupe ili jos gore – sa njom saradjujes, nemoguce je ignorisati. Mislila sam na situacije u kojima imas priliku da se mentalno i fizicki distanciras. U onim situacijama gde to nije moguce, u 90% slucajeva je ta bitka unapred izgubljena za zrtvu. Ako imas puno srece i puno zivaca, recimo u slicnoj situaciji na poslu, onda moze da se desi da ako istrajes ( i nikad se ne srozas) i samo pustis da vreme pokaze ko je ko i ko je sta, a pri tom iznad sebe imas nekog ko posmatra i formira svoje misljenje sam a ne na osnovu onog sto mu drugi serviraju – onda dakle moze da se desi da iz svega na kraju izadjes kao pobednik, jednog dana. Ako iznad sebe imas kretena, onda si unapred osudjen i sto pre to shvatis to bolje. Inace ja znam za jedan slucaj, a nije se ticao posla, gde je to udruzivanje protiv jedne osobe trajalo jako dugo i bilo veoma brutalno, sve pod vodjstvom izvesne persone koja je imala zestok motiv…. I to, da svi uvide i sami pravo stanje stvari, i prestanu da se povode za nekim drugim je potrajalo ni manje ni vise nego 20 godina. Pa sad, ne verujem da iko ima toliko vremena da ceka da se situacija rasplete u njegovu korist, ali eto, desava se.
Bilo bi zanimljivo znati da li postoji polna diskriminacija kada je reč o žrtvama mobinga. Da li su žene češće pale žrtve ili mete, kako se to meni nekako čini, ili tu postoji jedan polni ekvilibrijum?
Nisam našla (nisam baš ni tražila) statističke podatke koji bi mogli da daju taj odgovor.
Nije rečeno, ali postoje dve vrste mobinga: horizontalni i vertikalni.
Horizontalni, kada isto rangirana grupa bira svoju žrtvu, smatra se mnogo destruktivnijim, za razliku od vertikalnog, kada se šef ili ljudi iz menadžmetna ustremljuju na nekoga “ispod”.
Navodno, psihički teror koji žrtva trpi manji je prilikom vertikalnog mobinga.
Evo me s malo više vremena:
# studena, to jeste bio pravi mobing. Vidiš, ta banalnost koja te izdavaja iz gomile – ne ideš u sobu za pušače – je jedna od takvih banalnosti kada sve počinje. Ti, nepušač (uzmimo to kao paradigmu a ne konkretan primer), zapravo ugožavaš pušače. Ako još pri tome imaš radne osobine koje se izdvajaju iz grupe, pa njima pretiš da realno ugoziš postojeću hijerarhiju, eto ti plodnog tla za napore da te se diskvalifikuje iz grupe.
# MM, ja ti verujem da si takva 🙂 I ne bih se s tobom zajebavala. I verujem da možeš da budeš meta, ali verovatno tvoj pfoesionalni život ne zavisi od timskog rada do te mere, da bi mogla da postaneš i žrtva.
Meni se čini da profesionalna sloboda koju imam jeste neki štit da ne postanem žrtvom. Što ne znači da ne bivam metom.
# sklblz, nemoj nebo, molim te. Ja bih da sve što treba da se desi bude za ovog zemljaskog života, jedinog za koji 100% znam da postoji.
# tu dolazim i do tebe, Sasha – neka ne bude samo na zemlji i neka ne traje, brate mili, 20 godina.
# spes, ovaj problem se i neće zakonski rešavati sve dok država ne uvidi da ovo može da bude pretnja i ekonomiji. zamisli samo velike sisteme u kojima se dozvoljava da se to dešava, a dešava se po pravilu najproduktivnijima? Možda jednom i budemo videli da je držva shvatila ozbiljno ovaj problem.
Ma, pusti. “Nebo” je uporabljeno figurativno. Ne daj Bože da bih se predao ovdje na zemlji, pa čekao Sud, iako znam da će nebo ipak presuditi 🙂
Pingback: Prvo suđenje za mobing u Srbiji : MOOŠEMA
Ja sam smenjena sa mesta direktora marketinga i postavljena na mesto asistenta promocije. Imam fakultetsko obrazovanje i titulu specijaliste iz oblasti marketinga. Dok sam obavljala posao direktora marketinga nikada mi nije nadjena ni jedna greska u radu, a rezultati prodaje su daleko nadmasili postavljene ciljeve (i bili najbolji u istoriji firme), direktno zbog mojih ideja i mojom zaslugom. Smenjena sam da bi osoba koja je bila sekretarica u firmi i koja ima samo srednjoskolsko obrazovanje bila postavljena za direktora marketinga i meni za sefa. Sve to se desava u jednoj jako poznatoj i uglednoj stranoj firmi… Gospodja Sekretarica vodila je kampanju protiv mene tako sto je (kao i u slucaju studene) govorila da sam arogantna i mislim da sam bolja od svih njih. Sada obavljam smesno lake zadatke, koji uopste ne odgovaraju mom znanju, sposobnostima i ambicijama. Pitala sam direktora zasto su me smenili i zasto mi neko nije ukazao na propuste u radu, ako je moj rad bio los. On je rekao da rezultati rada, kao ni obrazovanje nisu bitni. Na pitanje sta je bitno nije dao nikakav odgovor. Trazila sam im zvanicne dokumente, specifikaciju radnih mesta i pravilnik o radu, ali mi oni to ne dostavljaju. Ne znam sta cu dalje.
Na osnovu ovoga što ste napisali, pa čak i bez mobinga, ima dovoljno materijala za nekog pravnika koji poznaje pravo na radu.
A zašto se ne konsultujete sa nekim advokatom? Jednim, drugim, trećim, neko mora nešto znati o ovom problemu iako ga zakon još uvek ignoriše. Čini mi se da, na osnovu broja reči mobing koji vidim u pretraživanju ključnih reči na ovom sajtu (u ovom trenutku preko 90 u maju!), ljudi počinju sve tačnije da definišu probleme koji do juče skoro da nisu ni “postojali”, a samim tim nisu mogli biti ni prepoznati.
Uverena sam da danas postoje advokati koji bi bili sposobni da povedu slučaj mobinga. Posebno zato što danas postoje i instrumenti za “merenje” ovakvog terora koji pojedinci trpe i pretpostavljam da bi neko pametan mogao da vam pomogne s pravne tačke.
Čuvajte se i učinite nešto ako mislite da ste oštećeni. Idite kod psihologa, prikupljajte svoje dokaze da ste žrtva terora. I, borite se.
Pingback: Buling: konjske snage u rukama konja : MOOŠEMA
Pomislih-kasno, ali nikad nije kasno da se pročita, pa i prokomentariše počuan tekst. Moje skromno mišljenje.
Jesam žrtva, a primera je milion, čini mi se da mi pola tekstova na blogu, govore o tome. Nisam nikog tužila, ali mi je blog pomogao da se otrgnem. A ovaj tekst, da saznam i stručni naziv.
Evo da prenesem ovde iako je bilo davno… Kako Beta javlja:
Neophodno je donošenje Zakona o mobingu jer oko 60 odsto zaposlenih u Srbiji živi u ogromnom strahu od gubitka posla, kažu nadležni. Takva situacija je direktan pokretač mobinga, odnosno psihičkog zlostavljanja na radnom mestu, rekao je predsednik Sindikata lekara i farmaceuta Srbije Zoran Ivanov. Sindikat već duže vreme ukazuje na taj veliki problem društva, kao i na neophodnost donošenja, pored Zakona o mobingu, i izmene Zakona o radu, rekao je Ivanov. On je predstavio model po kojem je moguće izmeriti koliko je neko zlostavljan na poslu. Mobingometrija, kako je nazvana metoda za kvantifikovanje nivoa oštećenja zdravlja, urađena je na osnovu naučne i stručne formulacije svih segmenata koji se tiču zlostavljanja, rekao je Ivanov.
Ona ukazuje na ukupan procenat posledica zlostavljanja i uslova na radu i stepenovana je na neznačajan i značajan procenat, do deset odnosno više od 60 procenata, objasnio je on.
Prema ponuđenom modelu, količina mobinga proporcionalna je intenzitetu i vremenu trajanja zlostavljanja, a osobi koja je pretrpela zlostavljanje treba da pomaže pored ostalih i Antimobing tim u koji bi bili uključeni lekar, psiholog, advokat.
Veliki broj zemalja uveo je krivičnu odgovornost za poslodavca, ali se kod nas mobingovani zaposleni na sudu može pozivati samo na odredbe obligacionog prava, rečeno je na skupu.
Mobing se veoma tiče i same firme, odnosno ako je „bolesna” firma, ako su u njoj poremećeni odnosi, posledica je pad motivacije, kreativnosti, zaposleni odsustvuju sa posla.
Prva oštećenja kod zlostavljanog manifestuju se u emocinalnoj sferi, pa se javljaju česte glavobolje, povišen krvni pritisak, pa i psihički poremećaji.
Kada su u pitanju delatnosti, mobing je u Srbiji najviše rasprostranjen u državnoj upravi, školskim i zdravstvenim ustanovama, hotelijerstvu i ugostiteljstvu, odnosno u sektorima koje kontroliše država, rečeno je na skupu.
Najčešće se javlja u firmama koje neguju kult karijerizma, rekao je Ivanov i kao osnovne karakterisike zlostavljača (mobera) naveo, narcisoidnost, egoizam, poremećaj ličnosti, želju za karijerizmom…
Kada su u pitanju osobine zlostavljenog (mobingovanog), uglavnom se radi o „poštenjacima”, ljudima koji prijavljuju nepravilnosti u radu, a tu su i invalidi, osobe koje su tek počele da rade, ali i oni sa različitom ideologijom, druge religije i slično. (Beta)
Mobing penzionera, takodje postoji.
Da li neko moze da mi da adresu ili telefon firme koja se bavi zrtvama mobinga, kako podneti tuzbu, sa kime prvo razgovarati.
Ana
Cao Analauda,
Mozes se obratiti organizaciji
STOP MOBBING
G-din Ilic
ella@hemo.net
063-105-0489
064-130-17-36
064-421-27-880
A moyes se obratiti i sindikatu i pravniku na Tvojoj opstini. Moj bi ti predlog bio da se obratis inspekciji rada na Novom Beogradu
( Omladinskih Brigada 1, bivsa ygrada YUinfa) uz predhodni dogovor Inspekcije rada na opstini gde se nalazi sediste firme.
Mozes i posetiti i ovaj sajt
http://intersindikat.hyperphp.com/
koji je napravljen za obavestenje svim ljudima koji imaju probleme na poslu. Taj sajt je napravljen zbog problema koje smo imali mi u nasoj firmi i iz revolta prema poslodavcu. Mozda pronadjes nesto sto ce Ti pomoci.
Pozdrav,
lilanar
Imam 34 god, zavrsila sam engl.knjizevnost. Napisala sam i izdala par knjiga, radila knjige prevoda,inicijator sam mnogih kongresa, konferencija…Pricam 3 jezika. Poticem iz stare gradjanske porodice.Nisam clan nijedne stranke. Visoka sam i plava (namerno dajem sve, mozda nebitne, podatke) radim kao prevodilac i pr. Za drzavnu instituciju. Dobijam 0 % stimulacije mesecima. Teraju da me da lepim plakate na ispljuvane panoe ispred pijaca. Kazu da je to moj posao. Potpisem tekst koji napisem (tekst brosure, prospekta, mini knjige)uradim i prevod, sazivaju disciplinsku komisiju jer `ne sme da stoji moje ime nigde`, kazu nije `to moja privatna kuca`. Zena je u pitanju koja je politikom dosla na mesto gde je. Par godina starija od mene. Komentari tipa: gde ste posli? Sedite odmah ili ne dolazite sutra na posao! Necu da vas vidim, ako ne uradite to kako sam vam rekla. Ja sam to i to a vi ste jedna obicna devojka… susvakodnevni.Kazu da je vreme samoupravljanja proslo i da mogu lako da izgubim posao. Eto, to je Srbija.
Mislim da sam unazad sest meseci zrtva mobinga. gazda firme svesno unistava pogresnim poslovima sam sebe, pokusala sam da skrenem paznju na to, moj posao je bio da kontrolisem kompletno posao proizvodnje da izdavanja robe kao i kartice, konstantno sam dozivljavala stresove radi dogovora koje je gazda pravio u kafani a kasnije me matretirao za pogresno odradjem posao.
Socijalno nemam uplaceno poslednjih 6 meseci, platu nisam dobila unazad dva meseca, beneficije koje idu kao procenat od prodate robe je takodje izostao, ponasala sam se na poslu kao da je moja firma i radila posteno i korektno.
da bi danas usled njegovog dogovora s jednim kupcem, gde ja nisam mogla naplatiti novac kada je njihov dogovor bio takav da se lati kasnije.
Samohrana sam majka. psle urucivanja predloga o sporazumnom raskidu radnog odnosa uslediel se sledece reci:
” upropastila sam tri firme sada sam htela i njegovu (te prethodne firme su delta maxi – koja i dalj posluje; privatna firma mog ujaka ge smo sporaumno se rastali usled smanjenog obima posla, krajnje savesno sam obavljala svoje zadatke i do juce sam bila: stub firme i neko ko mu ga je sam bog poslao, a danas sam : kurva, koja je unistila brak i decu, neko kome ce on polomiti noge, neko ko svoj posao nije znao da obavlja, Psovke neprilichnog karaktera gde mi je spomenuo i oca i majku.
Zelela bih da ga tuzim
recite mi kako kome da se obratim i na koji nacin
Srdacan pozdrav
svetlana Bozic
Postovana Svetlana,
Pogledajte komentar lilanar, dva komentara iznad Vašeg. Mislim da su tu najpreciznija uputustva kome i gde možete da se obratite.
Srećno u Vašoj borbi.
Pingback: VEZA BLOG » Dok mlatimo, nešto i radimo
Zar mobing nije, u širem smislu, i zlostavljanje od strane jedne osobe?
Pogledajte i razmotrite da li je tekst koji ste gore postavili zaista dovoljno precizan. U mnogim organizacijama mobing se javlja upravo kao maltretiranje zaposlenog od strane samo jednog zaposlenog.
S poštovanjem.
Isiko, pa ne, nisam baš pogrešila.
Mobing podrazumeva grupu koja se okomljuje na pojedinca, u radnom okruženju. To je otprilike definicija, iako ja baratam njom laički.
Naravno, hajku na tog jednog pojedinca koji će postati žrtva pokreće i inspiriše jedna osoba (u engleskom jeziku se zove ringleader, što bi bilo ipak najbliže našem “kolovođa” u kolokvijalnom značenju onoga ko pokreće neku nepodoštinu) , ali da bi se govorilo o (horizontalnom) mobingu, potrebna je grupa.
Kada je reč o sukobu jedan na jedan u radnom okruženju, tada uglavnom govorimo o vertikalnom mobingu, teroru šefa nad jednim zaposlenim. Međutim, i šefu je potrebna podrška šireg kruga, iako nije eksplicitna kao u horizontalnom mobingu.
Nažalost, kod nas, otkad je konačno počelo javno da se govori i piše o mobingu, uglavnom se pominje vertikalni teror nadređenog, o mobingu sa pozicije sile, iako je taj procenat u praksi manji. Bar tako kažu oni koji se ovim problemom bave stručno.
Hvala na učešću u temi.
Pogledajte sajt Sindikata radnika OS”Sele Jovanovic”, Sabac.
Organizuje se edukacija radnika na temu mobbing-i kako se zastititi od njega.
http://www.sindikat.page.tl
Pingback: MOOŠEMA » Blog Archive » Bullying me, bullying you
Bila bila, nego sta! Sestro slatka kad bih ti ispricala!
Da li ste vi ikada bili žrtva ili nevoljni (sa)učesnik mobinga? Ili bullyinga?, pitala si
Žao mi je što sa tek sada pročitala ovaj tekst, koji dopunjujem, nažalost, ličnim iskustvom – http://negoslava.blogspot.com/2012/09/kako-sam-prezivela-mobing-i-docekala.html
a za drugi svoj tekst , ovoga puta iz teorije mobinga, dozvoljavam sebi da , kao antrfile, pozajmim ovaj deo – Ako biste pomislili da žrtva mobinga morabiti neki jadničak koji trpi gnev gomile, ljuto se varate: žrtve mobinga su po pravilu veoma snažne, intelignetne, visoko obrazovane i neobično privlačne osobe koje svojim osobinama prete da ugroze grupu, odnosno, manje vredne pretendente na vođe grupe.- ima puno istine u tome