Sinoć se desila ona Srbija koju smo slutili: ukrupnjavanje desničarskih snaga. Granica između DSS i SRS se potpuno izbrisala, ne samo odlukom Koštuničine stranke da Prvo mesto Skupštine preda ‘ladno u ruke radikalima, već i retorikom koju su koristili.
Radikali, sa svoje strane, ponovo su zbacili sa sebe stege nakratko uljuđene retorike koja im je i tako stajala kao piletu sise i vratili se u dobro poznati diskurs iz devedesetih.
Neki od nas su bdeli do jutra, neki popustili u sitne sate. Budni ili zaspali, od jutros (ponovo) više ništa neće biti isto.
Mislila sam – ako ne pljunem, istruliće u meni. Šta vi kažete?
24 Comments
Ovi “tvoji”, oko kojih se izbrisala granica, me diraju k’o lanjski snijeg, ali zato za ono zbog čega, Ovdje gdje sam, mogu pljunuti, ovaj Bulshit Bag bi mi bio premalen, a neuljudno je po podu to raditi. Možda je najbolje pljunuti im u facu.
Moracu da stavim prst u usta, slikam sebe dok povracam i od toga napravim sledecu smilustraciju. Nikakav verbalni komentar ne bi verno oslikao stanje stvari, stanje duha i stanje u drzavi.
Ja sam gledala do samog kraja pa cak i ono nebulozno glasanje ispratila.
Mislim da drzava nije bila u ovako ozbiljnoj krizi, nikad. Mozda zvuci preterano kada se uzme u obzir sta nam se sve desavalo, ali kad pogledas kontekst, politicki sah mat u kom se nalazimo, raspolozenje u narodu, poruke koje dobijamo iz sveta, i cinjenicu da je RADIKAL docekao svojih pet minuta, to sve skupa deluje strasno, strasno opasno.
Sada ostaje samo jedna nedoumica: Da li je to (oduvek bila) Kusturicina politička opcija ili je toliko zaražen vlašću da je sprenan na sve kako bi ostao (najmanje) tu gde jeste. Videćemo.
Ponoviću ono što sam već na više mesta rekao: Nikad ne veruj tunjavim profesorima;
Nikad ne veruj sredovečnim muškarcima koji čuvaju mačke;
Nikad ne veruj ljudima koji ne umeju da se smeju.
Kada sam mojoj dragoj jutros uz kaficu preneo “radosne vesti”, pitala me je u stilu “jel ovaj narod normalan? Zasto nismo svi vec na ulicama?”. Cisto kao podsetnik njoj (a sada i vama), skoro pola populacije ove fucking zemlje glasalo je za te iste radikale. Face it… pola Srbije je polupismeno, poluretardirano, mrzovoljno, … zvuci poznato?
Inace, ranije kada je Milosevic harao, barem su mladji ljudi bili za neke bolje ili bar demokraticnije opcije… danasnji klinci su naprotiv najbolji konzumenti “nebeske srbije”, turbo folka i sl.
Inace, jos jedno moje danasnje razmisljanje… U KG-u za razliku od drugih gradova postoji ulica “Zorana Djindjica”. Danas sam prolazeci pored spomena istom, pomislio u stilu “za koga li je ovaj covek dao zivot” … a onda … posle malo razmisljanja setih se da je Djindjic tada bio nimalo popularan u srpskoj raji … do te mere da su na Labusove plakate (koji je negde u to vreme koliko se secam bio kandidat na izborima protiv radikala) radikalski aktivisti lepili natpis “Labus = Djinjic”, sto bi valjda trebalo da znaci sve najgore o Labusu.
U ovoj zemlji, cak i da je preziveo, bojim se da bi Djindjic danas bio politicki mrtav. Ova zemlja, ne zasluzuje takve ljude. Ma ne zavredjuje ni da trosim tastaturu vise na to.
No, šalu na stranu, čini mi se da je Srbija dodirnula dno. Opet? Ili prvi put? Ili tko zna koji put? U svakom slučaju, ovaj događaj će ubrzati proces osamostaljivanja Kosova. Ljeto? Vrlo vjerojatno. Ove godine? Svakako. I neka će. I neka se ne zavaravaju da će ruska čizma stati uz brata. U nekim glavama će virus Veličine ili Velike S zauvijek ostati i rasti k’o trakavica (dok ih trakavica ne poždere).
A tako je lako u miru živjeti 🙂
Joooj, ljudi moji … nemam suvislih riječi. Sklblz je pametan čovjek, vrijeme bi bilo pljunuti u lice. I Dinke je pametan čovjek. I sve to vrijedi tako univerzalno. Trebamo li se mi stidjeti radi njih? Ne trebamo (jer svatko o sebi svojim djelima govori), ali se stidimo.
Bane,trula kostica je samo korov koji se lako “primi” gde ima dovoljno djubriva. Samo je slucajno on. A mogao je biti i neko sasvim drugi. Njemu se samo posrecilo da bude na pravom mestu u pravo vreme. Nista on nije zastupao od pocetka. Ni danas on ne zastupa nista osim svog dupeta.
Jao ne znam sve mi pesimisticne stvari padaju na pamet, a uvek kazem – ne sme se tako, ni kad je najgore.
@Sasha
>>Ni danas on ne zastupa nista osim svog dupeta.
Ako cemo realno niko od politicara koji su posle 5 oktobra formirali prvu demokratku republicku vladu nije cinio drugacije. Da su se posle 5 oktobra ustremili na ostatke starog rezima, umesto sto su branili svoje licne/uskostranacke interese, danas bi Srbija, 7 godina posle bila u EU, a ne u g*ma.
@tatjana
Izvini zbog haterskih izliva, evo necu vise obecavam 🙂
Bre ljudi, meni je laknulo posle ovog, ali stvarno… sad opet ima samo dve strane, lakše će se tepamo.
pa čekajte, zar bi bilo bolje da su Vaterpolista i Voja Kiseli napravili Vladu? Bilo bi samo kratko odlaganje onoga što se sada desilo, ništa više.
“danasnji klinci su naprotiv najbolji konzumenti “nebeske srbije”, turbo folka” – Dinke je u 100% pravu – zaledim se kad čujem na koji način razmišljaju oni između 20. i 30. Na sred Slavije se prodaju Legijine i Karadžićeve knjige i niko ne daje ni pet para za to. Volela bih da nisam u pravu, ali me neka jeza hvata od kad čuh ko je predsednik Skupštine. I deja vu osećaj.
Evo, kasna je noć, moj dan je bio nenormalan.
Ipak, prijavljujem vam prvo privatnu stvar (uvek delim sa celim svetom prvo privatne – odabrano privatne – stvari): muči me kiselina od noćas, a kiselina me muči samo kada popijem vino, a vino ne pijem nikad zato što me od njega muči kiselina. Elem, dobila sam prve fiziološke tegobe. Bez zajebavanja.
Dobro, raspolutili smo se sada, čak i nominalno. Današnju skupštinu sam uspela da ždraknem usput, hineći da je skuvati ručak važnija stvar. Uspela sam ipak da uhvatim da me radikali nikada neće razočarati: uvek će biti isto nepristojni, isto će lajati, isto će ujedati, isto će lagati, na isti način će besprizorno vrađati, jedino što ćemo sada češće gledati Vučića za govornicom. On je, doduše, još noćas vežbao odjebavanje institucije predsednika (kakvog takvog) Skupštine, izlazeći da laje kad god bi mu se nadiglo.
Ova zemlja zaista ne zasulužuje nikakve šanse. I nije bila zaslužila jednog Đinđića. Pomirila sam se sa činjenicom da su moje šanse izmakle.
Samo što ima jedan zajeb: ponadala sam se da postoje šanse za moje dete. Za vašu decu. Zajebala sam se. Ko mi je kriv? Pa nisu valjda radikali ili Koštun-slina?
Ok, stvarno možemo da se potrudimo da nam lakne: Srbija koja bi u Evropu, ona Srbija koja je spremna da se suoči sa prošlošću, ona koja želi da se otvara, komunicira, putuje, uči jezike, koristi visoke tehnologije, ćirilicu – zato što je to njena tradicija, i latinicu – da bi mogla da komunicira sa svetom, ta Srbija još nema šansu. Za tu Srbiju nije vreme. Treba to reći.
Treba imati snage, živaca i ludila i to prihvatiti.
Ili?
Pingback: Hot! Hot! Hot’a'lot!, da ne veruješ! : MOOŠEMA
Ljudi!
Da li je humano, sebicno da pravim novu porodicu, decu..?!
Znam da nije utjeha, ali Srbija prati trenutni svjetski trend. Konzervativci, radikali, desničari, nacionalisti,fundamentalisti, vjerski fanatici, jačaju i rastu sa svakim razočaranim i bezperspektivnim stanovnikom kugle zemaljske, a njih je sve više i više.
Zadnjih desetljeća, dali smo se obmanjivati i prihvatili perfidno nametnute lažne vrijednosti, negdje su to materijalne, negdje navodna nacionalna osviještenost, a obrazovanje, tolerancija, duhovni razvoj, ostali su na margini ili u željama onih rijetkih, čije moždane vijuge nisu betonirane parolama i mržnjom prema svemu što je strano, onih, koji “to strano” prihvaćaju kao blagoslov, jer ih uči razmišljati u nijansama,a ne jednobojno…
Kako rekoh, nije utjeha, ali nije vrijeme ni za očajavanje. Povijest se ponavlja, kao i toliko puta do sad, a oni pažljiviji znaju, tko svoju moć gradi na mržnji i neznanju,taj nema pravih temelja.
Suviše sam matora da bih bila očajna. Očajanje pripada prethodnom zanosu. Suviše sam matora da bih imala zanos.
Ništa nije ni iznenađenje. Dobri, pa čak ne ni dobri nego kućni i kafanski analitičari prilika ovo su predvideli odmah pošto su videli rezultate glasanja.
Ipak, čovek prosto ne može a da se ne upita, dokle, bre?
videti neke ljude ponovo, osiljene, one za koje si mislio da odavno treba da budu na đubrištu istorije jer im više vreme nije i ne može biti. Kad ono, međutim…
Kako je moguće biti nacionalista u XXI veku? U veku jezika, nauke, visokih tehnologija, povezivanja…
Džundžiću, šta je to?! :))
Dzundzicu… ja sam ocajna u pripadajucem zanosu. Volim i raspolozena sam za zivot uvek. ALI…!!!
“Ovo” ne mogu da podnesem i ne pitam se dokle. Pitam se da li praviti decu i porodicu DANAS ?!
Koliko je to humano ili sebicno za moja, nasa pokolenja!
I proliv prodje a radikali nikako 🙁
Zaboravih: PFUJ !
Jeste, Džundž, tebi taj zanos i pripada. Meni ne priliči :))
Ljudi, ne očajavajte. Setite se one čuvene replike Skarlet O’Hara: Misliću o tome sutra, jer sutra je novi dan.
Bilo bi jako lepo kada bismo mogli biti tako beskrajni optimisti.
Ni ja ne verujem ljudima koji poružne kad se nasmeju.
Ono što mene najviše iritira, to je činjenica da bespomoćni sedimo pred TV prijemnicima i gledamo kako se ta goveda, ovo se odnosi na sve njih odreda, besomučno, pred našim očima, bore za vlast.
Ništa drugo za njih nije bitno. Samo vlast.
Fino. Sad znamo i čemu je služila lakrdijaška odluka DSS-a da glasa za Nikolića. Oni hoće da formiraju koaliciju i uvedu vanredno stanje. Pušku pa u Frušku!!!!!!
demokratija ljudi. legalno birana vecina je izabrala kako im je volja. i njihovim glasacima. nema tu mnogo filozofije.
Kakva Fruška Gora – pa tamo će Zvezdan i drugari da se vrate da “vedžbaju” 😉
To je bilo onako cisto figurativno. Hocu da kazem naoruzavanje je u toku….