Samo gledam, pomalo i čitam, i pitam se.
Onda kažem sebi, pa što ne bih i vama: fuck you and grow.
Dok ovo pišem, šta me briga, moj sin spava, a mm i ja gledamo na jednoj televiziji doček Marije Šerifović u belom (pazi, beeeeelom, jebote) kadilaku koja se kreće ka nekom već trgu u Beogradu, gde na hiljade raspomamljenih i vedrih Beograđana ne može da dočeka, ali već dok čeka, peva, Pešadijo, pešadijo, pešadijo, ne tugujmo, već podigimo glave, čekaju nas …..
Koreografski i rediteljski napori
Pesma je super (Molitva, a ne Pešadija, pešadija je baš pasent radikalima), ako zatvoriš oči i ne gledaš onu scensku tugovaljku sa onim tužnim crnim korusom, (baš dobro za pratioce nekog kovčega, možda je u njemu, tom nevidljivom kovčegu bila Prošla Srbija, samo to mi još ne znamo, osim onih kojima se javilo), koje je režirao Gorčin Stojanović a za scenski pokret se potrudio moj profesor Ivan Klemenc, čime su obojica pokazali da su doživeli astralnu projekciju i da im se isto javilo, ili su samo rešili da se zajebavaju, u scenskoj radnji: ti moli, a mi smo lepe pratilje kovčega, al’ imamo i crvenu lentu zbog digniteta celog događaja! Ti samo moli, a mi ćemo već da se preplićemo rukama pa da deca koja gledaju televiziju kasno razumeju da se to mi molimo u nekoj zajedničkoj molitvenoj pročistiteljnoj strasti! Ti pevaj molitvu, a mi ćemo ovde da pevamo i da budemo mrtvozornički baš jako lepe! I da te napadnemo ono na kraju kad se baš jako moliš. Rukama svuda, a naročito po leđima. Da ti bude još teže a i da te opominjemo i podsetimo na uzvišenu dramatičnu i srcedrpateljnu dimenziju celog podvižnog događaja.
Marija je nesporno izuzetna interpetatorka, čudesnog glasa i emocije. I ona sama, takva, zaslužila je da pobedi, sopstvenom interpretacijom jedne od retko dobrih i svakako na tom inače tragikomičnom takmičenju, najboljih pesama, takmičenju koje je po sebi same Marije nedostojno. Mogla je da pobedi, dakle i bez te tužne uznemirujuće i avetinjske koreografije.
Pesma nad pesmama?
I zateknem sebe brižnu (brinem nakon što sam roštiljala danas na Fruškoj gori sa vojvođanskom verzijom srbijanskih mazalica) šta ćemo mi sa tom pobedom? Pesma nad pesmama? Pesma upevana u limene trubače? Mi pevamo, a Kosovo je najskuplja srpska reč?
So, tell me Thelma, kako ćemo podneti ako (kada?) sledeće godine u ovo vreme Kosovo bude imalo svog predstavnika na tom Evrosongu? Šta će biti ako konstatujemo da Kosovo, pošto ga nema, ne može ni da učestvuje na NAŠEM Evrosongu? Pa nam ga uzmu, mislim Evrosonga? Pa Kosovo peva u rezervnom Helsinkiju na primer, zajedno sa svim ostalim učesnicima osim, naravno, Srbije?
Najskuplja pesma nad pesmama
Kakav najskuplji hit hitova ćemo da pevamo dok budemo mažnjavali lovu pod naslovom Eurosong i kada budemo zaboravili, ljuljajući se u političkim provizijama najskuplje reči u Srbiji, da Marija Šerifović ima jedan od najlepših glasova u raspodeli – evo ti glas ali, nažalost, ne možeš da dobiješ više ništa? A mi smo dobili, konačno, jednu evropobedu. U pravom času. Sad baš kad više ništa neće da bude po starom i Lane moje, ovo i ono…
Sad baš, kad ćemo nezaustavljivo da uđemo u Europu, a pre toga da poapsimo masovne ubice, procesuiramo ubice skromnijih dostigunuća u broju i pogotku, ljudi, samo da nam ne uzmu Eurosnoga.
Ili Kosova.
Oba imati nećemo.
Srbi će morati da izaberu: hoćemo li Eurosong ili Kosovo?
I to je taj apsurd, ta fantastična skupoća dve preskupe reči.
apdejt: to što ja kažem sebi, ne moram i vama.
31 Comments
Ne brini – pravićemo se Englezi, na nama svojstven “balkanski način”, koji su se već raskukali kako je zapadno evropska pop muzika na Eurosongu odbačena u zapećak pred nadirućim zvezdama iz Rusije i istočne Evrope. BBC je na tu temu pomenuo i “moguće” političke konotacije dodeljivanja/nedavanja glasova već prema zvaničnoj politici pojedinih zemalja i najavio Rusiju kao “nezaobilazni čimbenik” budućih evropskih Grand Show parada zvanih Eurosong.
A to oko najskupljih reči i kako odabrati onu pravu – pa bar se u zadnjih nedelju dana jasno pokazalo koliko do reči držimo 😉
Bas sam cekala tvoj komentar, a nekako sam znala da ce ga biti.I naravno,sve potpisujem. 🙂
Pored dvije najskuplje rijeci kojim se na nacin na koji ti radis sigurno dugo nece niko baviti, bice tu jos cirkusa.
Mrtve ce glave padati oko izbora voditelja, reditelja, klinaca-palaca…
Vec za koji dan ce i Marija propjevati o losem tretmanu organizatora prema njoj, ponosnog RTS-a koji je veceras ispred skupstine ponosno se poklanjao, odnosno njegovi predstavnici koji su isli na Evroviziju.
I nekako zelim vjerovati da je ovo pravi pravi odgovor silikonima i providnim odorama, bas mi je bilo drago kad sam Mariju u patikam vidjela na sceni.
Koreografija je baš bila loša. Sa tim pipanjem na kraju, mislim da je izgledalo krajnje bizarno. Ona obučena kao muško i pratnja koja je pipa po leđima…
Meni se odmah “javio” spisak svih onih koji ce se o Eurosong u Srbiji okoristiti ( sve uredni tenderi, razume se) a onda su mi se “javili” i spiskovi nepredvidivih korisnika ovog zgoditka na eurolutriji… I prvo sam mislila da je to sve deo dila oko formiranja proevropske vlade,onako neki usputni bonus, a onda sam ipak morala da odstupim. Milo mi je. Bas sto je takva kakva je, Marija, prst u oko plastikanerima sa Pinka i vajnim estradnim umetnicama. Ni pesma nije losa, u toj konkurenciji definitivno najlepsa, sem one Madjarske koju ne racunam jer nema veze sa Madjarskom. Kad se budemo takmicili u bluzu na engleskom jeziku, onda. Sad ostaje da se nadamo odsustvu potencijalnih skandala oko organizacije cele te stvari, i da molimo boga da se ne osramotimo ako se fasisticke grupacije nadju pozvanim da Mariju presretnu negde na ulici kao potencijalnu lezbejku i “pokazu joj kako izgleda zdrava srpska omladina” . Iskreno o Kosovu nisam ni mislila u ovom kontekstu, ali imas pravo, bice skakljivo. Dug je put pred nama ako hocemo da se prikazemo u lepom svetlu sledece godine. Ali ja vidim da su ljudi generalno veoma srecni, i to je dobro. Svaki povod za ponos i radost u zemlji u kojoj se ti povodi ukazuju otprilike na desetak godina, dobro je dosao. Dobro je za kolektivno mentalno zdravlje.
Dobar osvrt. Rekao bih i odličan, pogotovo paralela s Kosovom. Hm, ipak mi se čini pomalo fatalistička ili bolje reći crnohumorna. Vjerujem da je situacija upravo takva. Pogrešna identifikacija ponekad rađa frustraciju, a tako je lako jednostavno živjeti 🙂
O pjesmi sve najljepše. O pobjedi (glasovanju) isto tako. O porazu “strašnih” pjesama sa Zapada ushit. Jap 🙂 Hej, pa tamo (na Eurosongu) se odavno ne natječu pjesme. Zar ne? 🙂
Primetila sam još jednu bizarnost u vezi sa Marijom i celom pravednom halabukom: Marijin menadžer.
Ko, molim vas lepo, uz interpretatora može da bude važniji od menadžera? U ovom slučaju, izgleda, niko, posebno ne kompozitor jer se takav ni ne pominje. Ali taj menadžer nam je neka ozbiljna faca, pa je i u Skupštini, kada je prekinuto zasedanje Marijinom dolaskom ( 😉 a? recite?), neki krip sa skupštinske govornice vikao u organizmičkom transu:
I, poseban pozdrav Marijinom menadžeeru (pazite, sa dugouzlaznim akcentom na dže), Saši Mirkoviću.
To je otprilike važno kao kada bi citroen izbacio poptuno nov model automobila, a svi pišu o regionalnom direktoru prodaje!
🙂 E ovo sa kripom menadzerom me je do suza nasmijalo.
Ja se jutros probudila neuobicajeno rano i gledala jutarnji RTS-a, upravo onakav kakvim sam ga zamisljala.
Voditeljka cita biografiju pobjednice, onda javljanje dopisnice iz Kragujevca, onda prilog iz porodicne kuce, otac u transu ali ne da se ni strina Marija, po kojoj je pobjednica dobila ime…
Ko je vazniji, menadzer ili strina, odlucice foto finis 🙂
Ne znam, meni ni ta koreografija nije bila tako loša, ipak. Valjda mi je dosta onih golemih doboša, baklji, zvona, koža i opšte manije za varvarlucima kojekakvim.
A prvi put sam čista srca navijala za našeg predstavnika i baš mi je i drago i sve mi je taman. Zaslužila je Marija. O Srbiji i menadžerima – ne bih.
Evrovizija… Po mojim informacijalam, to gleda istočna evropa, a na zapadu smorena omladina i homoseksualci… informacije su od ljudi koji su 8 godina živeli u Nemačkoj…
Dobili smo glasove istočne evrope (tj. našeg dela) a koreografija i nastup su svakako pomogli da pridobijemo gay lobby na svoju stranu… Što je pokušao i onaj Ukrainac, ali izgleda da su više voleli da glasaju za suptilnost, nego ismevanje… Znači, od izgleda i odeće, preko tog dodirivanja po leđima, pametno smišljeno da puca na pravu stranu, ljudi su znali šta rade – Kraj priče…
Što se tiče Kosova, pa… Američki predstavnici idu okolo i javno govore (juče na HRT npr.) da je to gotova stvar i da će Kosovo ovako ili onako biti nezavisno…
Izgubljeno je izgleda još šezdesetih… Možda je bolje da gledamo kako da osiguramo te ljude i svetinje koji ostaju tamo nego kako da dobijemo nazad praznu prašinu… Nije da se slažem sa nezavisnošću, da neko ne shvati pogrešno, daleko od toga 🙂
Vi se svi, naravno, zezate kada kažete da to bila koreografija a ne zajebancija? Te ruke i te lente i to nazovi kretanje devojaka iza, oko i na pevačici?
I stvarno mislite da između bubnjeva i te vrste etno-pomameme i dodirivanja leđa u avetinjskom mizanscenu, ne postoji nešto treće? Ili nešto između? Nešto što bi moglo da se zove, na primer, koreografija?
Kakav gej lobi, kakvi bakrači. Ako je gej lobi i glasao za Mariju, onda je to radio zato što ona deluje dovoljno gej da bi to uradili *ili nmakar na pola puta izmedju dva pola, a ne zato što su joj se one tete bacale na leđa.
Verujem da je Marija mogla da pobedi i da je sama stajala na sceni, u košulji, farmerkama i starkama. Sigurno nije pobedila zbog koreografije i glasova gej lobija. Svašta!
Da je pobedila kako god!!!
Da li je ovaj ovome dao ovoliko koliko treba, da bi ovi iz ovog lobija preko ovih sisa, uradili vako ili nako ili je koreografski to ne znam pa ni ja šta.
Svi se mi do mojega razumemo u koreografiju!
I svi se do mojega razumemo u gej lobije.
I sve razumemo do jaja šta je koji menadžer uradio.
I kako nam je to zabolo oči.
I svi smo pederi.
O pobogu!
Mooshema, sorry što je malo off tipic, ali špekulacija “mislećih bića” zakucanih sa svake strane monitora, mi je malo više pun k.
“…Da li je ovaj ovome dao ovoliko koliko treba, da bi ovi iz ovog lobija preko ovih sisa, uradili vako ili nako ili je koreografski to ne znam pa ni ja šta.”
Na čemu si ti?
Oke, složili smo se da je pesma dobra, iako vidim da je već krenula polemika da je to plagijat. tjah! Žena ima glas, pesma je dobila najviše bodova, osim zbog glasa, pretpostavaljam i zato što smo mi, ex yu i bivše države Sovjetskog saveza veliki problem sa tom našom brojnošću i konkurencijom. 🙂 Sad, kad se jednom Eurosong preseli na istok, teško će ga majci zapad više videti.
Mene iskreno zanima kako ćemo mi to da uradimo naredne godine. Zaista. Nekako, nemam poverenja u nas. Čudi me, je l’, ali tako je.
# etotako, uvek možeš off topic, a što se mene tiče, ja zato i imam blog – da bih se smatrala na svojoj prćiji. a, kako su mi komnetari otvoreni, neka se i drugi smatraju. Ja volim. Posebno ako se slažemo. 🙂
Čemu to tranžiranje do kosti, ženska je pobijedila, pjesmuljak je za razliku od prijašnjih pobjedničkih slušljiv, a što je najvažnije, narod se veseli.
Žao mi je kad vidim da se od tako jednostavna i pozitivna stvar pretvara u tragikomediju svemirskih razmjera. Svi bi drpnuli malo od Marijinog kolača, ali ne da se zaslade, već da ga nosaju okolo i pokazuju kao da je baš taj komad pridonio uspjehu.
Takvi pak stvaraju onaj drugi tabor, onaj kojima je milije drvljem i kamenjem…evo, i to se dogodilo (link mi je ostavljen na blogu), sad je pjesma i plagijat.
http://www.net.hr/film-glazba/page/2007/05/14/0133006.html
Pitam se, da Marija nije ušla u finale ili postigla zadnje mjesto, da li bi kritike bile drugačije? Ne bi, 100%.
Gle ovo, pojelo mi citat, a ostavilo LOLčinu 😛
nešto sam sprtljala, LOL se odnosio na ovo:
“Sad, kad se jednom Eurosong preseli na istok, teško će ga majci zapad više videti.”
Da, ja baš gledam šta je sa LOLom!
Nego, stvarno, zamisli, pa samo dok se mi ne izglasamo između sebe, ovako lepo i blagonaklono kako smo počeli, to će biti naša prćija narednih deceniju i po.
@Namćor,
Nije važno na čemu sam ja.
Važno je da se sve argumentovane rasprave na kraju svedu na to što si citirao u svom komentaru.
A to je mislim (kao što i ti misliš), daleko od zdravih argumenata za iznošenje stava.
No…ima nas raznih.
“Pitam se, da Marija nije ušla u finale ili postigla zadnje mjesto, da li bi kritike bile drugačije? Ne bi, 100%.”
Vrlo bitno zapažanje 🙂
Mooshema, tnx!
E, i ja navijam za prciju u narednih deset godina, iz zavisti prema ovdasnjim delegacijama koje su se svijeta naputovale…
E sad ce lijepo autobusom u BG, a onda vi nama u uzvratnu posjetu u SA, boze zdravlja… 🙂 I vise nece padati mrtve glave ko ide a ko ne ide, kao sto je u mojoj cijenjenoj firmi do sada bio slucaj.
I zaboravih, jedan kolega danas rece kako bi bilo super da se Euosong odrzi u Šapcu, tako da ovi naši nemaju ni najmanje šanse da putuju avionom 🙂
Ja dodala da ni Užice nije loš izbor.
Nadam se da nekome stvarno Mokra gora neće pasti na pamet 😉
Loše palim danas, tri puta sam morala da pročitam da vidim o kakvim avionima ti pričaš 🙂
Ali, ne brini, shvatila sam.
Nego, da ne ostane nezabeleženo: kako nam Romi i radikali u parlamentu svojataju pevačicu i njene pretke, i svrstavaju po svojim partijama, pa to je čudo jedno. Nešto malo je i Veličković šmilustrovao na tu temu.
Ne, stvarno, da nismo toliko patetični, mogli bi da se veselimo od tolike gluposti.
Neverovatno su jadni, da u skupstinu uvedu polemiku o, zamisli molim te,tome ciju stranku Marijina porodica podrzava, kao da su time zasluzni za pobedu jer ona sigurno ne bi pobedila da se njen deda pre deset godina nije uclanio u radikale, na primer, i sve tako. A to potkusurivanje sa Romima je necuveno. Gade mi se.
Volim sto je Velickovic tako brzopotezan i aktuelan. Sve ce to jednog dana uci u neku knjigu:))))Za istoriju.
Kaže Vučić Romima: Kako vas nije sramota!? Pa Marijin deda se pre deset godina učlanio u Srpsku radikalnu stranku. Sram vas bilo!
Pa, ponovi: sram vas bilo!
🙂
Meni je srce bilo puno. Uprkos koreografiji:) Kada je, najzad, pobedio glas, pobedila jedna obična devojka, prosečnog izgleda, onako u patikama, ali sa energijom koja iz nje isijava. Kada je najzad i “zvanično” pokopana važnost silikona i dupeta na onoj paradi kiča u Helsinkiju. Kada je devojka koju su svi ti nazovi estradni osporavali. Kad je ipak umesto freakova pobedila jedna naša normalna Marija.
A je li neko gledao cirkus na RTS-u kad je Tijanic upao na studio? Ja samo dvadeset sekundi na You Tube!
Jao, Krisitna, bre, videla sam sve. Nemam snage, eto, lepo, nemam snage!
Vjerujem da nemas snage, to je samo pocetak sta vas sve čeka 🙂
Na jednom forumu je pisalo ”vepra napala muva” 🙂
Ne mogu da verujem kako kenjate.
Koreografija je bila extra.
Devojke su izgledale extra i bile mnogo mocno obucene. I otpevale extra.
I ceo scenski nastup je bio mnogo mocan, iako tako spor i minimalan.
Drago mi je sto se nastup moze shvatiti dvosmisleno – kao molitva koja se osim u pesmi i vidi u rukama onih prelepih devojaka koje su tu da mariju uhvate kada joj je najteze.
– i kao lezbejska ljubav, strast, pipanje i dodirivanje, srca koja se stapaju u jedno.
Za one koje nisu razumeli text ostalo je samo ova opcija lezbejstva sto je veliki plus za Srbiju za koju svi misle da je primitivna i netolerantna prema necemu sto je drugacije.
Svaka cast za Maru i devojke
Anchi, zanimljivo je kako si uspela da vidiš sve slojeve koreografije i pesme, ali nisi u stanju da pročitaš jedan običan tekst.
Takođe je zanimljivo da ti uspeva da razumeš i društveni i alegorični kontekst pesme i koreografije, a posebno simboliku kostima, a da ti u isto vreme vokabular bude sastavljen jedino iz: kenjate, moćno i extra.
Dakle, Anchi, kenjaš, moćno i ekstra.