Ili: Kako majka u svom detetu otkriva čoveka dok se šmuca po njegovoj sobi; u slici i ponekoj ukradenoj reči.
a) :Čitanje na slovenačkom – Oče Goriot:
– Pazi kuda ideš!
– Ja veoma dobro znam kuda idem.
b) :Čitanje onako – Srpsko knjižarstvo:
– Kasno je, hajde na spavanje.
– Nikad nije kasno za još jednu stranicu.
c) :Čitanje kao najbolja zabava – Čarli Boun:
– Ugasi svetlo!
– Pa da mi poglavlje nepročitano ostane u mraku!?
Moj sin.
Kaže ovako, u jednoj od pedesetak svojih beležnica:
I ŽIVOT IDE DALJE!
Jebote miš, svi nešto pišu!!! Moraću i ja da počnem da vodim svoj dnevnik.
U jednoj drugoj:
Grafičke i ostale pizdarije.
Meni je super, kome se ne sviđa, neka šeta.
Na jednoj fascikli u kojoj je tona papira:
Moji inteligentni radovi iz oblasti crtanja, pisanja i nauke.
A na jednom inteligentnom radu:
Pronašao sam bakteriju lenjosti, koja se u dodiru s ljudima ponaša čudno. 2xcqw.
Moj sin. Beleži u svom dnevniku:
Moja mama je pametna, ali je malo i kreten.
A ovoga se možda sećate:
Moji roditelji su izdavači, ali nemaju smisao za humora.
A ovo je i za mene novo:
Ivan + J, i M. + A. Nemaju lepo ponašanje, ali zato imaju devojke, hehehe.
I uopšte. Moj sin postaje čovek.
Dobio juče Excellent! na testu iz francuskog. Bezmalo veliko iznenađenje, do sada je veoma dobro krio da je tamo išta naučio.
Ovako je uredio vrata od svoje sobe:
A u njegovoj sobi je, kao što još stoji na vratima zabeleženo:
Zabranjeno vikanje
Zabranjeno pušenje
Zabranjeno diranje kompjutera
Zabranjeno pozivanje na ručak u toku igrice.
Moj sin.
Pogađate, pravila sam mu veliko spremanje u sobi. I prevrnula svaki papir. I ispunila se nekim ogromnim miljem.
I odem posebno nadahnuta po njega u školu i, umesto bilo čega pametnog ili odgovarajućeg svom nadahnuću, začujem sebe kako ga pitam u drugoj rečenici,
Imaš nešto za domaći?
A ti ne znaš ništa drugo da me pitaš?
Jeste sine, u pravu si, tvoja mama je malo kreten.
20 Comments
Blago tebi, blago njemu, blago vama.
I ja sam ispunjena miljem kad ovo vidim, a naviše mi se dopada :
– Ugasi svetlo!
– Pa da mi poglavlje nepročitano ostane u mraku!?
Ljubi teta kristina Malog Princa
I da, najsladja mi je ova fotografija na kojoj dobro zna kuda ide, a potpuno se slazem s njim kad kaze da svi nesto pisu 🙂
A divan!
Uzivala sam citajuci ovo! 🙂
Ti si jedna vrlo srecna mama, znas 🙂 To kreten mu ga sad pa dodje i malo ko kompliment 🙂
Ne bih da kvarim opšti utisak ali sve mi se čini da će sledeći post biti “inspirisan”:
Pazi, nije što sam muško, al’ što mi muški ne volemo kad nam neko dira “kreativni” nered … uhhh
P.S. Ima li neki savet kako da moje 4,5 godišnje dete nateram da “zavoli” knjigu?
@veličković
Uzmi cijanofiksa i zaljepi mu korice za dlanove 😉
zeka peka…
samo mu čitaj i pričaj i izmišljaj priče, ja sam imala prabaku majstoricu za smišljanje. I danas se plašim Gvozdenzube i obožavam dobre vile. I jako volim čitat, mamu smo izluđivali sa kozlićima. Tako su i mlađe sestre. Nekako je taj “Vuk i 7 kozlića” kultna priča u našoj familiji” ima jedna anegdota pa kaže:
dok je mama po 100358 put čitala baš tu bajku, sestra je već lagano tonula u san, kako je sva čar bajke bila u tome da je stara svak put dodavala novi i drugačiji detalj, ovaj put je kraj by moja mama završavao otprilike ovako:
” kad je mama koza spasila svoje kozliće riješila se vuka stavila ih je na spavanje utoplila, ugasila svijetlo i rekla: Laku noć kozlići moji mali. U tom trenutku seka kroz san vikne: Laku noć mama KOZO!!
Da …
Da ti MM kaže što i sama znaš: djeca uče najviše onda kada ih ne nastojimo podučiti i gurnuti kamo bismo htjeli (a nebismo priznali da smo TI roditelji).
Čita princeza, puno čita. I sve upisuje u lektiru, crta, radi mentalne mape, opisuje na dugo i široko, komentira. Kako joj kad dođe i dobro je da je to dozvoljeno tako. Njena je lektira “ogledni školski primjerak”. Ima i poneka greškica – jer tu lektiru piše dijete bez majke zmaja iznad glave. I to je dobro. Sve je otišlo toliko daleko da je više nitko niti ne pokušava zezati da je štreberica ili da se samo pravi važna (to se uvijek događa onima koji malo odskaču), zato jer to uopravo oni koji imaju mame zmajeve ili bi htjeli ispasti naj naj naj pod svaku cijenu, ne uspijevaju dostići silom. A zašto je to tako? Pa zato jer je od prvog dana života u okruženju u kojem je čitanje i knjiga normalna stvar, najnormalnije je uzeti knjigu s police ili stola i virnuti u nju. I vidi čuda, bude zanimljivo! Ponekad je knjiga zanimljivija od igrica na računalu. I ne provodi cijele dane čitajući, lopta ili role su nezamjenjivi, jednako kao i dobro društvo iz kvarta.
Ja sam sretna (i ponosna) mama. Jedino se naježim svaki puta kada mi dijete netko pogleda kao “nekog posebnog”, gotovo kao neki “fereak show”. Sretna sam jer čitajući uči misliti svojom glavom, ne povoditi se za većinom da bi bila prihvaćena. Recimo, jako lijepo crta i odlazi u dječju likovnu radionicu kod jedne slikarice. I za to je “dobila po zubima” da se preserava – dok opet nisu klinci sami došli do toga da njoj prepuštaju crtanje kada treba zajednički napraviti neki plakat, a žele da taj na kraju ispadne bolji od onog koji radi neki drugi razred.
I da znaš, uživam kada nam pričaš o Ivanu 🙂
🙂 Velickovicu,
ja sam svoj prvi crtez nacrtala na slikovnici, vlastita likovna dostignuca nikada nisu prevazisla tog cica glisu, ali sam naucila citati.
Hocu reci da bih, da su moji insistirali na bojama i bloku 5, danas znala nesto i nacrtati, odnosno da je suptilan nacin roditeljskog nametanja preduslov za djetetovo sticanje navika.
Pocnes sa slikovnicama, nastavis sa knjigama, citas to djetetu i jednog dana kad ono samo nauci citati i zatrazi da mu ponovo procitas knjigu, ti mu kazes-procitaj sam.I onda ga nastavis zatrpavati novim naslovima.To je moj primjer, mada potpuno razumijem roditeljsku brigu u vremenu video igrica, monstruoznih crtica i sl.
I mislim da nikada nije kasno i da bi se u pedesetoj neko mogao natjerati da cita ako bi mu ponudio knjigu poslije koje je nemoguce nastaviti zivjeti bez citanja.
Ja recimo zapustenim adolescentima dam ”Kad su cvetale tikve” 🙂 a nakon toga Kunderina ”Sala” legne k’o podmazana.
Ja sam ovde neki najcmizdraviji stvor, izgleda, mene napalo odmah i da se smejem i da plačkuljim (od istog tog milja, naravno).
Super mi je sve, ali br.1 i br. 2 su mi “mama kreten” i “moji inteligentni radovi”:). A nikada neću zaboraviti ono njegovo pitanje kad je imao neke 3, “da li sto u sebi zna da je sto?”:)))
# Jao, sanje, jeste, to je bilo prvo promišljanje o bitku: da li sto zna u sebi da je sto?
Potpuno sam na to zaboravila!
# Veličkoviću, verujem da će tvoj sin pre da šmilustruje u photoshopu :))
# etotako, jeste, kad te takvo dete opomene da si kreten, onda to mora da bude kompliment. Ili opomena. Sranje je ipak da budeš “malo kreten” svom detetu od sedam godina.
# MM, dugačak je i najbolji put od deteta koje sve zanima i puno toga radi dobro ili najbolje, do statusa da ga niko ne zajebava zato što je štreber. Posebno danas, kada su mentalne ikone oni koji sprovode buling nad ostalom decom. Biti pametan, biti svoj.
Juče Ivan čita iz tog leksikona Srpsko knjižarstvo o nekom meni nepoznatom tipu, knjižaru iz prošlog veka.
Šta će mu to? Pitamo se mm i ja. I onda umremo od smeha – mi smo samo obični posmatrači sa strane kako jedno dete neprekidno stvara svoj fundus raznih znanja, i nikada ne znaš (a ni on) za šta će mu to trebati? 🙂 Ali, da se nađe 🙂
# Kristina, znam da ti obožavaš Ivana od ranije 🙂 Ti si kupljena.
# kamara, zamisli da smo mi jako malo čitali Ivanu. Mislim da mu je išlo na živce da mu čitamo, posebno ja. Možda je zbog toga rano naučio da čita – da ga, što bi on rekao, ne zajebavamo, već da se on sam jebava.
(sastav za domaći)
Fantastično!!!! Mama, nemoj da si kreten:)))
eto ispast će zaključak da su sve mame il kreteni il koze 😉
Svaka čast mališanu. Reci mu da ga je pozdravio sklblz 🙂
Čuj, ako su mu roditelji izdavači (koji uz to nemaju smisao za humora) prvo što je u životu video su knjige. Divan je, raznežila si me potpuno. Uostalom, ovo je moja omiljena tema. 🙂
Ako neko zaslužuje poštovanje u današnje vrijeme kompjutera i nintendo igrica, onda su to djeca koja, usprkos svim iskušenjima, prepoznaju blago izmedju korica 🙂
Pozdrav Ivanu, ali i mami i tati. I kozliću Kamari 😛
Stvarno volim ove tvoje postove o junioru 🙂
Nadam se da si ove sastave, razgovore i ostala dela objavila sa dozvolom autora… Ja sam u osnovnoj baš mrzeo kada je keva pokazivala moje crteže, sastave i tome slično drugima.
Bas je sladak decak i vidi se da je kreativan. A mnogo je lepo sto ga slikate u tako nekim situacijama, kasnije ce mu u zivotu biti jako drago zbog toga.
Verujem da se neka deca rode sa sklonoscu ka citanju , ali je jako vazno i da su (logicno) u neposrednoj blizini (zanimljivih) knjiga. Neko svojoj deci puno cita, neko jednostavno ima punu kucu knjiga pa kud god krenes o neku se spotaknes:))) Kako bilo, dete je u stalnom dodiru sa knjigom, i to je neophodan uslov za razvoj ljubavi prema citanju. Osim toga, deca imitiraju, pa ona koja vide mamu ili tatu da cesto citaju, pocnu da oponasaju. Kao i sa drugim stvarima.
A, Kristina, po opisu crtackih sposobnosti, bila bi idealan shmilustrator:))) MOzda da probas?
# Viktore, nemam dozvolu 🙂 I za koju godinu ću odgovarati zbog povrede autorskih prava i kršenja dečijih prava na intimnost i tajnost dnevničkih beleški.
Ali, imala sam potrebu da se odmorim od dnevno-poličkih gluposti, pa onda kud ću, šta ću, a ja po detetu.
A, vidiš kako je zanimljivo, ti i Veličković, uvek brinete o pravu na tajnost dečačkih podataka 🙂
#sklblz, pa ja ne mogu da kažem sinu pozdravio te čika-sklblz! Šta će dete tek onda da piše o meni u svom dnevniku: mj mm j ttln krtn? 🙂
# e, spes, izvini što sam ti ušla u zabran. Ipak je to ekskluzivno tvoja tema u blogosferi.
# studena, jeste, vidiš, uopšte nisam o tome razmišljala – u vremenu tako brzih informacija, instant, da ne kažem pri ruci, kada postoji toliko privlačnih i zavodljivih i lako dostupnih medija, čitanje knjiga mu dođe kao neki incident.
# Sasha, pogledaj samo fotografiju 2, odnosno, situaciju b): Radni sto na koji je dovukao knjige sa polica, ta strast da se stalno oseća pa i bukvalno okružen knjigama, to je ili nešto što je pokupio a da mi nismo ni bili svesni, ili je zaista urođeno.
Inače, ako išta ima veze sa činjenicom da smo mi izdavači, onda je još jedna strast: da čita impresume :), pomiriše knjižni blok i opipa korice. To radi sa tako nekom neverovatnom pažnjom da umreš od smeha.
I uvek kada čita knjigu, zna i ko je izdavač, i ko je pisac, prevodilac, koliki je tiraž… Pronalazi korekturne greške :)))
# ej, bre, svi vi, hvala vam. Bsš je bilo prijatno malo se odmaknuti sa vama od svakidašnjice i vratiti se pravoj svakidašnjici koja je jedino važna i jedino ima smisla.
molim lijepo, sad to fino zapamti za ubuduće,
… i da nekad si malo kreten kad se daš nasekirat svakodnevnim sranjima na koje nimalo ne utječeš pa te moramo vraćat