1.
“Šta će vam brakovi?” pitao je heteroseksualac.
“A šta će vama?” odgovorila je lezbejka.
Navodno, pre nekih sedam godina, ovakav dijalog je vođen na prvoj konferenciji u Srbiji posvećenoj položaju seksualnih manjina. Iz perspektive činjenice da je pre dva-tri dana Skupština izglasala novi Zakon o ministarstvima iz kojeg je drito ispalo Ministarstvo za ljudska prava i prava manjina – eto ti kako se na jednom sitnom (?) primeru vidi koliko su krupni (!) koraci kojima Srbija nezaustavljivo ide unazad.
2.
Danas je Međunarodni dan (borbe) protiv homofobije. Na današnji dan, pre tačno 17 godina, Svetska zdravstvena organizacija zvanično je skinula homoseksualnost sa liste mentalnih bolesti, ali zato Srpsko lekarsko društvo nakon dve godine, ako se ne varam, nije udostojilo domaće LGBT organizacije javnog stava ili izjašnjavanja na istu temu. Zahtev je potekao, razume se, iz preke potrebe da se osvešćuje srbijansko društvo, koje voli da se predstavlja kao kurčevito, dok je, istini za volju, kilavo i mlitavo.
3.
Ne znam kako će ovadašnja LGBT zajednica obeležiti ovaj dan, ali saznajem od Marka, na primer, da nijedan vlasnik bilborda u Srbiji, a sve valjda u slavu početka nepostojećeg slavlja, neće da primi porudžbinu Labrisa, plativu u novcu , normalno, da oglase svoju (prljavu, nemoralnu, odvratnu, degutantnu, bljak, sačuvaj me Bože i Crkvo, ništa odvratnije i opscenije nismo čuli, daj brzo da se prekstimo i poškropimo) akciju “Ljubav za sve”.
Hej! Ako hoćete da oglasite kampanju o jednom od najelementarnijih ljudskih prava – prava na ljubav za svakoga i za sve, u Srbiji prvo zatražite od ministarstva za trgovinu potvrdu da vaše pravo na ljubav ne vređa javni red i mir i moral i štatijaznam, pa onda s ćagom da se ponizno vratite ingenioznim i prečistim vlasnicima bilborda da se za vaših 6.000 evra smiluju da vam bilbord i prodaju!
(dočim ste na pravo za mržnju i govor mržnje dobili blanko dozvolu sa najšire i najviše platforme)
4.
Borba protiv homofobije? Kako to zvuči u prilikama kada se homofobičnost smatra legitimnim i dobrodošlim stavom većine, koja opet formuliše govor koji se može slobodno nazvati pozivom na linč – da je homoseksulanost mentalno-biološka deformacija za koju čak i Srpska pravoslavna crkva upozorava da nikako ne treba dozvoliti da se razvija?
Nikako ne treba dozvoliti! kao da je reč o opsežnim pripremama za borbu protiv prirodne nepogode! Poplave, uragana, požara, zemljotresa!
(dočim dozvoljava i prethodno blagosilja naknadno ubijanje, kao što smo videli i svojim očima.)
5.
Proverite:
Da li osećate ili verujete da su homoseksualci nenormalni ili bolesni? (homofobija)
Da li osećate ili verujete da je samo heteroseksulanost prihvatljiva i moguća? (heteroseksizam)
Da li koristite uvredljiv rečnik kada opisujete homoseksualnu osobu, ili možda neku heteroseksulanu osobu kvalifikujete uvredljivim nazivima za homoseksulace da bi opisali njegovu karakternu osobinu? (homofobičan jezik)
Ne želite da razgovarate o homoseksualnosti ili se osećate neprijatno kada se pokreću ta pitanja? (pasivna homofobija)
A pre svega, imajte na umu ono iz naslova, što je rečenica kojom Labris obeležava ovaj dan.
Linkovi za danas:
- Labris
- Gej Srbija
- Beogradski queer kolektiv
- Queer Serbia web Portal
- I svakako ne propustite više detalja iz prve ruke o tome kako protiče kampanja Ljubav za sve i kako Srbija odgovara na pravo na ljubav.
31 Comments
Ma meni niko ne smeta dok god je tračak neke ljubavi oko njega, i živcira me posebno ta agresivna homofobija u koju ubrajam i homofobičan jezik.
Ko što nedam da mi neko jebe mater usmeno tak mi to zvuči kad neko kaže “pederčina” upućeno na račun nečie sexualne orijentacije.
Onako polusramno priznajem da koristim tu riječ u totalno suprotne svrhe,, namjenjujem ih onima koji trube iz kamiona i dobacuju na ulici, jer ih to stvarno boli. Budale!
Često zamišljam kako bi divno bilo da tko god raskolači oči kad mu jedna fina i naoko pristojna kamara kaže “XXXXXX šta buljiš!” dobije kišobran u dupe, onaj automatik a ja (dok samo drška viri) stisnem onaj gumbić i čarobna alatka se otvara punom snagom. U istom trenu kad popusti opruga oči ispadaju 😉
I jadno mi je to, baš jadno i nelogično da smo tek nedavno shvatili da je zemlja okrugla,
a kojekakve XXXXXX jebu nas na svakom ćošku!
kamara, nije nepoznato da ti psuješ sve u šesnaest 🙂 ali danas predlažem da ne kvalifikujemo ljude koristeći pogrdna imena koja označavaju LGBT osobe. Tako da sam tvoju reč zamenila sa XXXXX.
Sve 5, imaš pravo, mogla sam bit pametna pa to sama stavit.
P.S. obećavam da ću manje psovat ubuduće 😉
Da li mi se to cini, ili ja nikada nisam video manje komentara kod tebe?
Hvala ti za ovaj tekst, nekima ce biti jako znacajan. Nadam se da ova tisina ne znaci da su tvoji citaoci homofobicni, vec samo da pate od pasivne homofobije, sto je svakako manje zlo od fizickog nasilja, sikaniranja i zlostavljanja koje trpimo.
# e, kamara, samo ti psuj! Ako ti ne budeš, pa ko će to da radi tako da ne deluje prosto, već samo otresito, spontano i mladalački? 🙂
# Da, Gay on May 😉 , malo je utihnulo, ali to je valjda zbog lepog vremena 🙂
Ili su svi možda na konvencijama borbe protiv homofobije?
Ili edukuju svoje komšije?
Ili…
Ne brini, naiđi.
Nemam potvrdne odgovore na gore postavljena pitanja, prosto što o tome ne mislim. Kako ne virim ni u tuđe heteroseksualne gaće, tako ne virim ni u one koji to nisu.
Imanje izbora, je imanje slobode. Imanje posledica svojih izbora je takođe imanje slobode, pa sam sasvim okej sa svačijim opredeljenjima, sve dok tuđa bivaju isto tako slobodna.
A da li će neko da objavi ovo ili ono, ovu ili onu poruku…hm…diskutabilno pitanje. Koliko je degutantno i heteroseksualno dupe/sise kojekakvih reklamnih kampanja i kao takvo vrlo moralno neopravdano, toliko je moralno neopravdano i ne oglasiti ovako nešto. Ali, samo zato što smo mi daleko od zdravog tržišta.
A lično mišljenje o homoseksualnosti ne bih iznosila ovde. Vrlo je široko.
Evo ja sam tu. Ne smem sa posla da komentarisem zavrnuli su nam ruku onako kolektivno, a ujutro od kuce samo stignem da procitam:)
U vreme kada sam ja studirala, DSM je homoseksualnost svrstavao u poremecaje, a danas je ICD10 iskljucuje. Mislim da je ovo neophodan korak u formiranju novog drustvenog stava prema homoseksualnosti. Koliko je Srbija daleko od toga, to svi znamo, ali Srbija je daleko od mnogo cega, usta su mi se vec osusila od te teme. Ne vidim po cemu smo bolji od onih drustava kod kojih je kamenovanje zene najuvazeniji pravni lek za sve probleme ( jeste videli snimak kod Tamburixa?), jer ono sto se desilo na paradi u Beogradu, kad ono, pre 2 ili 3 godine, ne secam se, desilo se na isti nacin, iz istog razloga, i sa istim posledicama ( ili bez njih).
Ovde gde zivim, to vise nije pod znakom pitanja. Ali ja bih recimo uporedila pricu o feminizmu koja se povela kod MM i kako je neko ( vise se ne secam ko) primetio da radikalni feminizam predstavlja jednu vrstu svojevoljnog izolacionizma i distanciranja – nesto sto je upravo suprotno prvobitnom cilju koji je bio,ko se jos seca, inkluzija. Ono sto se desava na zapadu u vezi homoseksualnosti, je upravo ista stvar: iako veliki broj ljudi homoseksualnost vise zaista ne smatra poremecajem, pitanje je pravno regulisano i stvari stoje mnogo bolje nego pre desetak godina, dolazi do paradoksalnog samoiskljucenja homoseksualaca iz globalnog drustva zbog radikalnosti mera koje se koriste. Ja slabo poznajem ovu materiju ( govorim o politici, lobijima itd…) ali vidim drustvene implikacije. Vidim recimo da mnogo ljudi koji inace brane svacije pravo da bude ono sto jeste, ostaju zgrozeni nad nacinom na koji se jedna ( mogla bi biti bilo koja) seksualna orijentacija propagira – kada je rec o paradama, one su ovde do te mere postale vulgarne i groteskne, presle su iz demonstracije jednakosti i ponosa u nesto sasvim izvitopereno i mucno za gledati, i da se razumemo, neukusno je ma koja da je seksualna orijentacija u pitanju. E sad, moglo bi se reci da je u pitanju sistematska desenzitizacija, ili – navikni ljude na najbrutalnije manifestacije necega, i onda im nesto manje brutalno vise nece ni izbliza jednako smetati. To ima smisla, a koliko funkcionise, vreme ce pokazati. Ja jos uvek ne mogu o tome da dam svoj sud, deluje mi da bi moglo i ovako i onako, a evo zasto.
Stajala sam jedan dan na stanici cekajuci metro, i ugledam ovu scenu: u opstoj guzvi i metezu ljudi koji silaze niz stepenice, penju se, prelaze sa istocne na zapadnu stranu stanice – dvoje se drpaju na ocigled celog sveta. Momak i devojka. Sad, da je to bilo malo diskretnije pa da skrenes pogled. Medjutim, oni su bili u hropcu, i ja uopste ne umem da opisem grotesknost i nametljivost te situacije, zvuke koje su ispustali, pokrete koje su pravili, sve to na sred stanice, stojeci, zavlaceci jedno drugom ruke u pantalone, znaci – egzibicija na nivou. Ljudi su bili zapanjeni, zgrozeni, jednostavno – ne voli svako da voajerise i bude svedok tudje seksualne pomame a i ko voli, uglavnom ne voli da pri tome bude deo ogromne publike. I za mnoge ljude nema razlike u tome da li su u pitanju dva momka, dve devojke, ili momak i devojka, ono sto ima veze je da egzibicionizam uglavnom ne dovodi do pozitivnih reakcija u globalnom drustvu, tacka. Znam da ovo sto pisem ne zvuci primenljivo na situaciju u Srbiji, ali to je stanje stvari danas, u Kanadi, i jedino koje direktno vidim. Zvanicno, pitanje je skoro reseno. Nezvanicno, polako se dogadja jedan obrnut proces, pre nego sto se prvi zapravo zavrsio. Ne mogu da resim da li ce od toga biti koristi ili stete, mogu samo da vidim potencijal i za jedno i za drugo.
A malo sam skrenula sa teme i oduzila. Izvinjavam se. Ne znam zasto sam osetila potrebu da istaknem potencijalni kamen spoticanja. Uglavnom, od zvanicnog stava drzave sto-sta zavisi. U pocetku je tesko i neprihvatljivo, ali vreme cini svoje i referentni okvir se polako menja. To je jako dug put, narocito u Srbiji u kojoj se jos samo bebe radjaju na vreme, sve drugo zaboravi.
Mislim da ljudi izbegavaju da o ovoj temi pricaju izmedju ostalog i zbog manjka znanja i informacija zbog kog nisu u stanju da formiraju definitivan, a poduprt, stav i da ga dosledno zastupaju. Verujem da inherentno,veliki broj ljudi oseca ispravnost i opravdanost teznje za jednakoscu i prihvatanjem.
Veoma ti je dobra poruka u naslovu teksta.Coveku je cesto potrebno ( a ponekad ipak na zalost nedovoljno) licno iskustvo da bi nesto naucio. A zivot nije bas toliko dug da bi o svemu ucili tek kad nas udari posred cela.
Jeste utihnulo, nadam se da je slučajno i da drugi, kao i ja, nisu imali vremena.
Ja sam danas napravila prilog o podizanju spomen ploče Vladimiru Nazoru i Ivanu Goranu Kovačiću u Zagrebu, uradili su to zagrebački kvirovci jer su na osnovu njihove prepiske zaključili da su bili intimni.
U osnovi ne podržavam posthumno kvalifikovanje bilo kakvo, ali oni su htjeli na taj način ukazati da su poznati i priznati bili to što jesu, a o čemu se i danas raspravlja kao da je ne znam ni ja šta.
U vremenu sveopšte homofobije smatram da je njihov cilj apsolutno opravdao svredstvo.
I ja sam ih baš sa zadovoljstvom podržala.
Živjela sam dugo sa prijateljem koji je gej,moj rođak je gej, preko njih dvojice skoro svi homoseksualci u gradu me znaju i zovu Grejs 😉 i meni je to jako slatko.
I jako sam sretna što ja apsolutno to što je neko homoseksualac ne doživljavam kao nešto po čemu bi se taj čovjek trebao razlikovati od drugih.Zaboli me kada od nekoga koga recimo cijenim čujem potpuno suprotno mišljenje.
Super mi je Marko Vidojković iz čijih romana ”mačizam” pršti, a slikao se za kalendar beogradskih kvirovaca.Mislim da svaka javna ličnost može ”pomoći” na takav i sličan način.
Evo i mene! Tanja je, i ne znajući, bila u pravu rekavši “možda edukuju komšije”/”možda su na nekoj od konvencija” – ja sam lepši deo svog dana provela baš tako, u priči o homofobiji.
Često se sretnem sa vrlo konzervativnim stavovima i koliko god da znam da smo po mnogo čemu baš nazadan svet, čini mi se da se ipak, koračić po koračić, krećemo ka prihvatanju različitosti… Naravno da je to mikromilimetarski napredak (i ovek mi optimizam naruši nešto poput onog sramotnog incidenta u Nišu pre neki dan), ali nekako kontam da se situacija promenila utoliko da se otvaraju priče i polemike na sve većem broju mesta. Pre neku godinu nisi mogao reći ni “ho” a da ne budeš prokazan iste sekunde.
Znam da je nedovoljno. Ali, “zrno po zrno”…
# Sasha,
Apsolutno se slažem. To je moja jedina zamerka kada gledam prizore sa gay prida: zašto egzibicionizam u borbi za pravo na istopolnu ljubav? Egzibicionizam je preteran i nedobrodošao kao pojava i u heteroseksulanom delu društva, kao što kažeš. Mislim da bi sve bilo mnogo lakše ako bi taj nezaobilazni deo svakog LGBT showing offa bio izbačen. Zato što TO nije prirodno: da pokazujemo na KOJI NAČIN mi to volimo. TAJ deo je naša PRIVATNA stvar, bilo da smo homo ili hetero.
Pravo na ljubav je nešto sasvim drugo i ima malo veze sa pravom na NAČIN.
Prvo spada u domen ljudskih prava.
Drugo spada među četiri zida.
# Uostalom, kao što kaže i etotako:
# Kristina,
Uopšte to nisam znala, niti sam ikada naišla na takav podatak.
I, dozvolili su podizanje takve ploče?
# Sanje, i ja sam juče sasvim slučajno imala razgovor sa sinom na tu temu. ne znam odakle mu to sada kada su prestali da ga zajebavaju od kada ima kratku kosu.
On kaže da to nije normalno. Ja kažem da svako ima pravo da nekog voli. Onda on kaže da je najbolje kada svako ima nekog koga voli.
I, uopšte, zaključili smo da je najbolje kada čovek može da voli i da je voljenje najbolje na svetu.
Bila sam devedesete na gay pridu u Londonu, sa jednom gay drugaricom, ako tako može da se kaže ( ne znam zašto mi je to lepše nego “sa jednom lezbejkom” — valjda ipak gajim neke predrasude 🙂 ). To je, naravno, ogroman skup, kolone ljudi su kilometarske, prevoz sa Victorije do parka van Londona kojem se ne sećam imena je bio besplatan, ljudi su nosili pištaljke i svi su bili dobronamerni. Čak i posmatrači su bili dobronomareni.
Sećam se da sam čak i tada imala jedini problem zbog demonstracije tipa “evo kako ja to volim”, i razmišljala sam kako je došlo do toga da se ljudi eksponiraju na taj način.
Nikada nisam imala prilike da progovorim sa nekim ko bi mogao da mi objasni:
Kako je došlo do te eksplikativnosti i zašto?
Ne stigne se odmah komentirati, draga Ttjn, kad pišeš postove brzinom guščjeg pera u niskom letu 😛
Homoseksualnost za mene nikad nije bila tema o kojoj bih razglabala do besvjesti. Homoseksualci postoje, baš kao i heteroseksualni, biseksualni, autoseksualni, panseksualni…i to je NORMALNO.
Ono što prelazi granice normale jest penetrantna, a ponekad i neukusna do neba, kampanja koju homoseksualci vode na svim poljima za priznanje svog prava na seksualnu orijentaciju.
Da li u to spada i peep show, obavezan pratilac svih gay parada ili svrstavanje mrtvih velikana u vlastite redove, koji nisu u mogućnosti te glasine potvrditi ili zanijekati, ne znam, ali to je ono što me odbija sudjelovati u ovakvim raspravama.
Svjesna sam da ovakvi primjeri nisu prava slika gay pokreta, ali su najupečatljiviji i kod tolerantnih izazivaju negodovanje, a kod netolerantnih poziv na nasilje.
Ja se ne okrećem kad vidim dva muškarca/žene kako se drže za ruke ili hodaju cestom zagrljeni. To pravo imaju, baš kao i heteroseksualni. Ali okrećem glavu od para, bez obzira na spol, koji u mojoj blizini prerevnosno izmjenjuju svakojake izlučevine, ne zato jer mi je muka (halo! to i ja radim i to vrlo rado, ali ne javno!), već zato što osjećam nelagodu jer sam PRISILJENA prisutvovati nečemu što ne želim. Ko u paklenoj narandži.
Ako i okrenem glavu, oko mene su drugi koji negoduju, stvaraju nervozu i šire negativnu energiju.
I revolucija hippie pokreta za slobodnu ljubav na kraju je završila izmedju 4 zida ili na porno kazetama, svejedno, ali danas svatko ima izbor.
E pa ja bih glasala, uz pravo na slobodno seksualno opredjeljenje i na pravo da me se poštedi medijskog, uličnog i inog bombardiranja nečijih seksualnih naklonosti.
ps. vidim, dok sam slagala moj komentar, da već vodite diskusiju na istu temu. nisam se htjela ponavljati, ali nisam pažljivo čitala ranije napisano
PS?
a gde je ono što si slagala pre toga? :))
apdejt: da, bio je na moderaciji.
a za prvu rečenicu… hm, nadam se da će da promakne mom mužu :))
šta ti mene svako malo pa na moderaciju?!? 😛
pa nisam ti ja kamara… 😀
a prva rečenica, hehe, ako mu i promakne rečenica, kad tad će primjetiti izlizane tipke na tipkovnici 😛
Koristiš neke reči na koje je podignuta zaštita 🙂 A kamaru sam stavila na ekskluzivni prolaz, za svaki slučaj, jer koristi sve reči na koje imam moderaciju 🙂
Tipke se ne ližu tako lako, a valjda će biti još komentara, pa da se utopi ona tvoja rečenica u sveopštu gungulu – onda je neće videti. 😀
Ploča čak nije bila ni vijest,možda i to nešto govori ali u svakom slučaju nije bilo negativnih reakcija.
Još prije tri godine na zagrebačkoj gej paradi ljudi su s prozora dobronamjerno mahali šetačima.
Kaže mi jedna djevojka koja je gej a živi u BiH da ne treba predviđati i da kod nas ne bi to sve tako loše prošlo kao što se misli…Meni je u glavi još uvijek slika dečka iz dokumentarca b92 kog su nogama šutirali u glavu na gej paradi u Beogradu, mislim da i u Sarajevu ne bi bilo drugačije.Ako navijači Želje i Sarajeva nakon derbija demoliraju tramvaje ne znam šta bi ih spriječilo u nekom sličnom obliku vandalizma ukoliko bi se organizovala gej parada u Sarajevu.
Ovdje su mrtve glave padale zbog spomenika zato me u najmanju ruku oduševljava u ovom slučaju Zagreb.
U Sarajevu nisu dozvolili postavljanja spomenika Nebojše Šerića Šobe u parku preko puta predsjedništva.Riječ je o konzervi Ikara, to je meso neidentifikovanog sastava kojim nas je Međunarodna zajednica snadbjevala u ratu…Na spomeniku piše Međunarodnoj zajednici zahvalni građani Sarajeva.
Spomenik je završio na skroz desetoj lokaciji, a mostarski Brus Li preko noći je ostao bez nun čake ;)Simbol univerzalne pravde preko noći stigla je nepravda…
Mozda vam ide na zivce kada se oko prava na istopolnu ljubav dize prasina, prave kampanje ili parade. Super. to vas verovatno nervira kao kada zene prave demonstracije svog prava na polnu ravnopravnost. Mozda samo malo manje od toga kada se borci za prava zivotinja bore protiv zlostavljanja zivotinja.
Nema frke. Mene su prvo tukli u skoli jer sam bio suvise nezan a onda me je tukao tata jer mu se nije svidjalo sto sam suvise nezan, a onda me je i prebio kada sam mu rekao da ja jesam suvise nezan. Sada mi pada na pamet da bi mozda trebao i sam sebe da prebijam, svaki dan, da ojacam i da prestanem da budem suvise nezan.
Ne stignem komentirati promptno (a još manje se brinem za svoj blog).
Nema potrebe da ponavljam prethodne komentare. (Niti da kod sebe kopi-pejstam prošlogodišnje prigodne članke.)
Situacija u Srbiji je sigurno teža s puno više konzervativizma nego u Hrvatskoj. Kod nas se pomalo dešava ono o čemu govore Saša i Studena. Od prava na slobodu izbora i na prihvaćanje te slobode ide se u ekstreme.
Homoseksualci nisu isti kao i ja. Ja nisam ista kao i oni. Ponekad ONI imaju probem s prihvaćanjem moje i svoje različitosti. Ali smo RAVNOPRAVNI. Posljednji puta sam vidjela u crnoj kronici vijest o nasilju (premlaćivanju) i uhićivanju homoseksualaca prošlog ljeta kada su se javno ‘ćapali’ po hrvatskim plažama. E pa da se muž i ja krenemo kresati na plaži među klincima, sigurna sam da bi nas priveli i odveli nam dijete u socijalnu skrb. A možda bi se i netko s nekim potukao.
Moja primjedba (a sama si iskusila): moje dijete više zna o “drugačijim” seksualnim sklonostima nego što shvaća erotski odnos između žene i muškarca. A ne može shvatiti zato jer nema niti 10 godina, zato jer je bombardirana (kroz medije i serije koje ubacuju gay parove kako bi to postao nešto uobičajeno i zapravo neprimjetno) time, zato jer je homoseksualnost medijski i od samih udruga prezentirana ekstremno upadljivo. Bez uvrede ikome, ali meni je djetetu teško normalno i prihvatljivo objasniti zašto su muškarci na gay prideu obučeni u roza minjake i crne čipkaste čerape, nakaradno našminkani i s brkovima. Kako da joj objasnim da ljubav između takva dva muškarca nije DRUGAČIJA.
Da, ljuta sam. Ljuta sam jer želim odgojiti dijete koje neće biti homofob ni u kom pogledu, a same grupacije koje se najžešće zalažu protiv toga mi u tome najviše odmažu. Dragi moji, think twice what you do when you do it.
@ Gay on May: da, SVE nas koje smo napisale komentare nerviraju i fem-demonstracije-parade.
Osim što nerviraju mene, nerviraju i moje “niježne” prijatelje. Njima niti meni uopće nije bitno na koji način smo niježni sa svojim partnerom – mi imamo toliko drugih tema za razgovor i aktivnosti. Možda nisam objektivna (kao niti oni) jer njih nitko ne bije, ne izdvaja, ne izbjegava. Oni jednostavno jesu to što jesu, ne taje ali i ne eksponiraju.
I dodatak: jedinu šamarčinu u životu sam dobila od majke kada sam s 15 (1982. godine) sama škarama izrezuckala kosu na 1cm dužine, stavila lanac na remen i zihericu na jaknu, ručno suzila traperice u hulahopke. I razrednik me potjerao iz razreda. I fine djevojčice su rekle “fuj”. No to je bio moj izbor, bila sam svjesna posljedica. I bila sam ponosna čak i na posljedice. E od tada je MM na svoju ruku na različite načine koji nisu bliski svima. A zašto je MM prihvatljiva gotovo svim ljudima koje je u životu srela? Zato jer nikada nikoga nisam pokušavala uvjeriti da je moj način bolji način od onog koji su sami odabrali. Ali sam im svoj način približila tako da ga mogu shvatiti i prihvatiti. Niti estetski odjećom neuklopljena kakva sam većinom nisam nikada željela uvrijediti okolinu u situacijama koje su zahtijevale ‘normu’ (osim svoje maturalne večeri 😀 ). Progutala sam knedlu i iz poštivanja njihovog drugačijeg načina bila ono što nisam.
Master Mind, ja ne nosim roza gace niti cipkaste carape, ne drzim ruku oslonjenu laktom na kuk, mali prst mi nije odvojen od ostalih. ali kada odem kod svoje sestre u posetu, vidim kako me gleda uplaseno ili nepoverljivo dok joj drzim decu na krilu.
Meni je u stvari bilo lakse kada sam sve krio. Prvo od sebe, a posle i od drugih. Bilo bi mi lakse da sam sve to sakrio od drugih. Da je ikako moglo.
Ma jasno je meni da ne nosiš, ali kako da ja svom djetetu objasnim da svi gay ne nose f*** roza gaće?! Jer to je jedino što ona zorno vidi – a ja mislim da jedino razgovorom i odgojem od ranog djetinstva možeš stvoriti čovjeka koji nije zadrti kreten po tom pitanju. To je jedino što mene ždere. I stvarno dobronamjerno mislim da tvojoj sk***oj okolini nikakva sloboda parada, skupova, plakata, oglasa … ne bi otvorila oči. To možeš samo ti. Uporno, teško, bolno – usamljeno. Tako ti je sa svime što neide samo niz mutnu rijeku.
Svi smo se negde dotakli egzibicionizma, čijom agresivnom pojavnošću se muti idaja borbe za ravnopravnost. Svaka borba za bilo kakva prava podrazumeva prethodnu inhibiciju tih prava. Ali, otprilike, demonstracija sado-mazo istopolnog koitusa u svrhu borbe za pravo na istopolnu ljubav ili pravo na drugačiost, je kao kada bi borci za prava životinja javno demonstrirali zostavljanje životinje, opredmećujući na taj način neprijatelja protiv kojeg se bore.
Gay on May, činiš grešku ne čitajući pomnije komentare. Ili ja činim grešku što otvoreno iskazujem negodovanje na svaku vrstu ekstremnog, bilo s “one” ili “ove” strane?
Moj najbolji prijatelj iz studentskih dana bio je gay. Nikad to nije javno izrekao, nikad mu se mali prst nije šepurio, nikad nije unjkao govoreći. S njim sam mogla pričati o Bogu i svijetu, a znam, iako se često smijao, da mu nije bilo lako, jer su ga ponekad pratili podsmješljivi pogledi.
Nisam doživjela da ga je netko fizički napao, ali znam iz njegovog pričanja da mu isto tako kod kuće nije bilo lako, slavonsko selo, zadrto i ravnolinijski, kao sve male sredine diljem svijeta.
Znam da mu je bio težak taj “križ”, ali nosio ga je dostojanstveno, kao i svi oni koji nose slične sudbine jer su na bilo koji način različiti od “propisanog”.
Danas živi u Engleskoj, uspješan je poslovni čovjek, ima partnera, znam da je aktivan u pokretima za ostvarenje svačijih prava.
Ne znam koliko imaš godina, nije ni važno, ali ne bi bilo zgorega da ne predbacuješ drugima jer se bore za neka (svoja) prava koja tebi ne izgledaju bitna. Istina je da mi preglasne feministkinje isto tako idu na živce, kao i militantni vegetarijanci, zagovornici rata kao i militantni pacifisti, provokativni gayovi kao i nasilni očevi koji se, eto, batinama bore ne bi li ipak imali sina.
Jer na kraju ispada da su ustvari crnci veći rasisti, nego njihovi “učitelji”.
Ovu zadnju rečenicu, molim, ne shvatiti doslovno.
Zurim na posao pa ne mogu da elaboriram, ali Gay, komentar ti nije na mestu, pazljivo citaj pa ces i sam uvideti.
Zurim na posao pa ne mogu da elaboriram, ali Gay, komentar ti nije na mestu, pazljivo citaj pa ces i sam uvideti.
@Sasha -ma jebo poso!
Sve je ovde lepo i fino , . . . , samo , . . . ,
…, ŽIVI I PUSTI DRUGE DA ŽIVE !!!!