Prestala sam da pušim – ne postoji drugačiji način da počnem ovaj ispovedno-autoanalitički, potpuno bezvredni post.
Prestala sam da pušim diletantski, bez pomagala i stručnih konsultacija, niko me ne vodi i niko me ne obeshrabruje. Osim same sebe. Malo ko i zna bilo šta o tome poduhvatu, koji to i nije. Ja mislim da je ovo incident, nekakva greška.
Prestala sam da pušim, gerilski, ničim izazvano, bez pipreme, bez dugo očekivanog šatro planiranog datuma, prestala sam da pušim nasilnički, gužvajući tek otvorenu kutiju i bacajući je u kontejner preko ramena. Bez osvrtanja i nimalo teatralno.
Prestala sam da pušim – i sama sam zatečena tom činjenicom i ne znam još kako da se smilimo jedna drugoj: ta činjenica meni i ja njoj.
Big deal, u Srbiji i tako svakoga dana bar deset ljudi prestane da puši zauvek – tako što umre.
Ovaj dug prema životu je nastao računicom koju je izveo pre svega moj neumoljivi i predosadni sin. Da se ja pitam – neeee, ma kakvi, nikada se moja pušačka svest ne bi dovoljno razvila da dosegnem tu višu ideju i pokušam da živim život bez cigareta, nakon 23 godine, nakon dve pakle dnevno… hm, mislim da sam popušila 27.000,00 evra, plus minus koja stotina.
Bez obzira na sve računice, činjenicu da nemam apstinencijalnu krizu osim neke smešne glavoboljice od pre par dana koncentrisane nasred čela – tamo gde bi mi bio rog samo da sam jednorog a pošto nisam, tamo mi je bora od dubokog naprezanja prilikom procesa mišljenja – apstrahujem osećajem da gubim identitet i, što je najvažnije, stil života koji sam gradila 23 godine.
Prestala sam da pušim. Kada sam bila klinka, mislila sam da izgledam starije ako pušim i da je to cool. Sada sam odrasla i zaista izgledam deset godina starije. Postigla sam šta sam htela.
***
Pre neki dan prekinuta je anti-pušačka kampanja britanske vlade, zato što su posteri koji su je pratili, suviše “scary”, posebno za decu. E, pa stvarno! A šta je cilj antipušačke kampanje nego da lepo fino zaplaši, jer od apela i zamolbi, kao što znamo, niko nije prestao da puši?
Javnost je negodovala, kvalifikujući postere “užasavajućim, uznemiravajućim i zastrašujućim”.
Ja bih rekla da je kampanja, sudeći po kvalifikacijama, potpuno uspela. Moto kampanje je manje scary: Prosečnom pušaču je potrebno preko 5000 cigareta godišnje.
Te, ako mu se i život skraćuje za prosečnih deset godina, eto taman toliko novopečeni nepušač dobija vremena da skine sve te kilograme koje će nabaciti u fazi odvikavanja. U prirodi sve teži nekoj ravnoteži.
40 Comments
Bravo. Moj prestanak pušenja je bio jedan mnogo težak i dugotrajan poduhvat, ali pošto sam potpuno čista od toga već dve godine, ponosna sam i srećna
Svaka čast, sve čestitke
uzgred, pogledaj ovo 😉
http://www.we-make-money-not-art.com/archives/009546.php
Hvala vam, prijatelji dragi. Neobično, ali podrška je uvek dobrodošla, posebno danas kada kriziram na nivou životnog stila, a ne smanjenog nivoa nikotina.
La Larice, dve godine! Znam jednu drugaricu kojoj je to pošlo za rukom. sposobna sam da vam zavidim 🙂
E, Gorane, jakna je haos. Dobro bi mi došla jedna takva, možda majica, ili jednodelni kupaći, zbog sezone 🙂
Svaka čast Tanja.. nadam se da ću se uskoro učlaniti u tvoj klub 🙂
u pravi čas tanja, u pravi čas! Ja sam jutros bacila kutiju sa cigaretama, jer sam htela da uradim nešto dobro za sebe… i ovo sad, tvoje, kao kec na deset! tnx! 🙂
Sjajno, ali ja još uvek nemam snage za tako nešto…ne još.
BRAVO , BRAVOOOOOO , posle 11 godina druženja sa cigaretom(2xpakle po danu),…, evo već 2 godine bez ,…., zato ne daj se Ines ,…, možeš ti to !!!!
http://www.galaksija.com/znakovi/znakovi.htm pušenje je zdravije od fašizma ,hehehehehehehe !!!!!
Svaka čast, kapa dole, moj naklon … mogla bih ja to kao izazov uzeti …
Nemoj nikada (a nećeš jer nisi takav idiot) napraviti idiotluk poput mene: prestala bez veze i teatra, nepušila 3 mjeseca i vratila “svoj stil života” jednako tako bez veze. Kao, pa ja mogu prestati kad se sjetim, pa ću opet prestati. Još nisam.
Hrabro, nema šta. Čestitam. Cenim da se jedino tako i ostavlja duvan, na “suvo” , bez unapred zacrtanih datuma, psihičkih priprema, žvakaćih guma sa nikotinom ili nalepnica na ramenu:))
Upravo ovih dana intenzivno meditiram na tu temu ali se još uvek nisam ohrabrila. Ostavila sam duvan pre par godina na tri meseca – kriza tela prođe, ali kriza identiteta je nešto na čemu mora aktivno da se radi, što ja nisam. Čekala sam da prođe, pa kad nije, nastavila da pušim. Kreten, eto.
Srećno.
Jedno jutro sam se probudila s nosom u jastuku i osjetila “miris” duhana, ustajali vonj koga ni živi kreč ne može prekriti.
“Isuse, zar je to moj miris tijela???!
To je bio vrhunac dostignut nakon 10-tak godina sumanutog dimljenja.
Da ne postanem recidivist, pomogla mi je jedino duboka averzija prema ovisnosti.
Mrzim ovisnost bilo koje vrste.
Znam da ti nije i neće biti lako.
U samoposluživanju će ti ruka 1000 puta posegnuti za kutijom koje su onako primamljivo složene na samoj kasi…
Kad ti zamiriši kava, sva osjetila će vrištati za jednom cigaretom…
Po završetku jela, prsti će puzati po stolu i tražiti dragu im kutiju…
Kad ti stres počne mrvit živce, vikat ćeš, kraljevstvo za cigaretu…
Svi tvoji poznanici, kad ih sretneš u kafiću, usrdno će ti nuditi cigaretu….
Jedni, jer ih taj grč na tvom licu zabrinjava, drugi, jer ne žele izgubiti još jednog iz svojih redova…
Ne daj se draga moja, drž´se, isplati se, sinu ćeš pokazati koji si karakter i učvrstiti njegovu averziju prema cigaretama, a tvoje vlastito tijelo će ti biti zahvalno, toliko zahvalno da ćeš biti u prilici (ako budeš dobra) doživjeti preporod 🙂
Ko se dima ne nadimi taj se ….
😉 Stara držim fige da ti taj početni proces prođe što bezbolnije a u krajnji rez (potpuno odvikavanje) sam uvjerena da ćeš uspjet!!.
Potresla si me … evo gledam slike, čitam komentare i … pućkam Drinu bez filtera (pakl0/day Ltd.) … ne mogu ljudski ni da uvučem dim … sačekaću da vidim šta će biti pa se možda i ja nakanim … bez sarkazma naravno!
Evo, još jedan post podrške. Nemam pojma kroz šta prolaziš, poslednju cigaretu sam držao u 13. godini. Lakše je bataliti sve to kad si mlađi… ali nikad nije kasno! ne daj se!
Bravo. Valjda će i meni to da se zadesi! Šta zadesi, valjda ću tako nekom nasilnom metodom pokušati čak. Ne mogu reći uspeti, jer iskreno rečeno nikad nisam ni pokušala, a još iskrenije rečeno, te ideje ni u najavi!
Što se tiče kampanje, opušteno bi što se mene tiče bila još nasilnija. Šta, u redu je da se pornografija vidi na svakom ćošku, a kad se vide posledice svega što se konzumira onda puj pik ne važi. E ma nemoj!!! Još bi ja to pojačala.
Jesam pušač, ali vrlo informisan 🙂
I vrlo vrlo ovisan.
Što bi rekao moj ćale koji mora sad da redukuje ishranu a ostavio je cigarete pre dve godine: “Ma nema druge, ovo sa hranom izgleda, mora ko sa cigarama. U kontejner i dalje od sebe. Osim da samo ne počnem da se zanesvešćujem”.
Moja puna podrška T.
PS. Da, i ja ko Veličković, čitam ovo i pijem kafu sa sve dimčinom oko sebe!!!
@Walker
Znači ja sam od tebe preuzeo štafetu 😉
Da je lako baciti cigarete – nije. Naprotiv.
Da je super baciti ih i ne pušiti – POTPUNO je super. Pa koliko god da potraje.
Lično, mislim da je sigurniji put ostavljanja “nasuvo”. I mislim da je dobro ne opteretiti samog sebe zaklinjanjima, odbrojavanjima i velikim odlukama o velikim promenama. Nego onako, polako, boriti se dan po dan, dok se samo ne desi jedan u kojem ti cigareta uopšte neće pasti na pamet.
Znam pouzdano da se desi i taj dan:)
A koje tek izgovore imaju pušači: “To mi je jedina radost”, “Ionako nemam ništa od života”, “Tko je dokazao da pušenje uzrokuje rak”, “Sve me j*b*, pa zašto da se ostavim jedinog užitka”, “njegov stric je dobio rak pluća, a u životu nije zapalio”, “moj dida je pušio od sedme godine, pa je diživio 89”, “ostavio sam se svega, pa sad još i ovoga i mogu u p.m.”, “to je sve globalna američka kampanja zbog njihovih viših interesa”, “pa ja uopće ne pušim puno” i tako dalje i tako bliže životinjici koja hoda unazad. 🙂
Meni je moja draga pomogla pri ostavljanju od pušenja, ali me onda izdao moj grozni karakter (i tisuće razloga, za koje sam ja mislim da su “razlozi”).
Ipak mislim da ću je ove godine obradovati friškim dahom, jer ja to mogu 🙂
Čestitam na pravoj odluci. I zadivljena sam pomalo da si to tek tako, bez ikakve pompe uspela. Samo napred! Ima neka fora sa čišćenjem organizma, te u roku od jednog dana kad prestaneš nivo katrana u plićima se smanji za ne-znam-koliko-posto, pa posle tri dana, pa posle nedelju dana i tako dalje… Supeer!
Cold Turkey… You’ve done well young padawan! 😉
Ooooooooo! Hvala vam. Moj duboki naklon!
Da nije današnje emocionalne krize, ne bi bilo ni ovog posta, ni ovih fotki, a ne bi bilo meni ni vas na ovoj temi.
Danas sam imala, dakle, emocionalnu krizu i to tako jaku da sam konačno, kada smo se svi skupili u kući, zaplakala, naplakala i isplakala, a onda otišla na neki rođendan, među pušače, bez ijedne jedine želje da im se pridružim. I još, konačno sam na sebi utvrdila ono što sam na drugima ranije – da dim uvek ide na nepušače 🙂
Elem, ne pušim punih šest dana. Ovo je manje od sedmice za jedan kalendar, ali veliki period za mene. 🙂 Kao što ste možda primetili, ja sam duže pušač nego što sam bila nepušač u svom jedinom životiću.
Nijednog trenutka nisam imala nikakve značajne apstinencijalne crazies, jedino danas ova tuga, ogoromna tuga što više neću biti pušač. Što to nisam i što bi trebalo da to više nikada ne budem.
Kao da mi je neko odsekao dugu kosu: ništa me ne boli, ali primećujem njeno odsustvo i ono me žalosti. I činjenica da bez te kose, sa nekom drugom fizurom, više nisam kompletna ja. Ni nalik ja.
Jadno. Pušenje, to je za mene više od ružne navike.
Više od bolesti zavisnosti.
Više od devijacije.
Ja sam volela cigarete, dim, taj miris, te rituale, svoje paklice, svoje upaljače, svoje pepeljare, svoje džepove u torbama za sve to, to moje “ja” koje je pušač i ima svoje navikice, kažu, oko 10.000 pokreta, gestova i mimika dnevno ukoliko pušiš samo jednu kutiju.
10.000 radnji – pa to moram biti onda ja!
Jer, bez 10.000 radnji prestajem da budem ona ja i postajem neka druga.
To me je rastužilo.
To me je skoro slomilo danas.
Zato što sam, izgleda, bez neke velike pripreme i pompe, tek tako, iz popizda, odlučila da sa tim završim zauvek.
I, da: primam vas sve neodlučne u klub. 🙂
Ne boli ništa osim duše, i nije teško ništa osim želje puste, ali prav za prav, nije toliko ni teško koliko se čini.
Više me duša boli za mojim ritualima nego što krovotok traži nikotin.
i teže mi je kad sam sama. a kada sam među pušačima, e onda već osetim da to jezivo smrdi i ne pada mi na pamet da proizvodim taj smrad.
Uostalom, cigarete se puše sam od sebe, na nama je samo da dudlamo. A to je jako glupo, kad tako pogledaš.
Svaka čast! To je veliki uspeh.
Ja bih stvarno želeo ostaviti cigarete. Pokušao sam nekoliko puta medjutim bezuspesno…
But, this time next year I’ll quit smoking 🙂
This time next year I’ll be millionaire! 🙂
Ako mogu ovo, onda stvarno ne znam šta ne bih mogla.
… da pišeš na VIP B92 blogu 😉
Aaaa, pa to neću. A i ne mogu, u pravu si – ne dozvoljava mi sistem za varenje. 🙂
Čestitam. Pogledaj http://spes.mojblog.co.yu/permalink.aspx?id=36186 tamo su neka moja iskustva. Samo hrabro. 🙂
E, spes, tebe sam proguglala na “apstinencijalnu krizu” :))
Kotiraš se visoko. A ja se brinula zašto nemam tu krizu (to znojenje, vrtoglavicu, želju za pušenjem), već samo tugu što menjam stil života i prestajem da budem ja 🙂
A, inače, kod tebe već treći put ne mogu da ostavim poruku. Mislim, ostavim je, ali se onda ona ne prikaže? 🙁
Znam, mene uglavnom pronalaze na “apstinencijalnu krizu”,”prestati sa pušenjem” i tsl. Izgleda da se na mojblogu dešavaju neke promene u softveru, zato je problem sa komentarima. 🙂
Ako ipak dodje u nekom trenutku do fizičke krize kažu da je najbolje piti mnogo vode.
I ja sam sinoć ostavio cigarete. Na klaviru 🙂
Plonker:kazu, mlake vode. Ja sam medjutim provalila da treba da bude vruca, onda podseca na vruc dim cigarete koji putuje kroz grlo:))))
tnx Sasha 🙂 nisam znam to za mlaku vodu, medjutim kad sam jednom ostavljao cigarete voda mi je stvarno neutralisala zelju za nikotinom
Ništa mi ne treba!
ovo stvarno nije normalno – uopšte ne želim da pušim. Čak ni ne pomišljam na cigaretu.
Neko nas je lagao da je to bogzna kakav poduhvat, verovatno farmaceutska industrija: nekome se moraju prodati sve te žvake i flasteri.
Još verovatnije – duvanska indsutrija. Oni lažu da je to nemoguća misija.
Misija je pis ov kejk.
Prošlo je nedelju dana od tog incidenta, kada sam bacila cigarete. Na svaka četiri dana uštedim 10 evra 🙂 juhu, ala će biti novih cipela!
A kafa nikada nije bila lepšeg ukusa. Jedino mi je voće nešto mnogo bezukusno 😛
Voce? E to prvi put cujem.
Ne znam kako bi to s kafom pregurala…al sve to mozno, i za ljude.
A ovo sto se tice farmaceutskih industrija se skroz slazem. Gori su od duvanskih!
go, go Tatjana!!!! Bravo!
Svaka čast! Pozdrav iz Slovenije.
# razkritOdkrito, lep pozdrav iz Vojvodine i tebi! Kako si me samo otkrila!?
Pingback: Ostavi.. da bi zaradio..
Pokusao sam vec tri puta da prestanem da pusim. Prva dva puta po 2-3 mjeseca, a treci malo vise od 6 mjeseci.
Savjet, nemojte zapaliti cigaretu ako ste prestali da pusite (ako ne pusite dan ili godinu), zarobit ce vas sigurno!
Zapalim jednu, i onda ne pusim jedno 15-20 dana, al zapalim ponovo, pa ne pusim jedno 10-15 dana, pa zapalim ponovo, a onda ne pusim jedno 7-10 dana, pa zapalim ponovo i onda ne pusim 3-5 dana, i onda zapalim jednu na dan, pa dve na dan, pa kupim kutiju zato sto nema smisla da zicam, i ponovo jedem govna!
Eto, ovih dana opet prestajem, juce sam ispusio pola kutije, danas dve do podne, i usput prebrajam greske koje sam napravio do sada sada…
Tesko je prestati, al je zato osjecaj odlican kada se prestane.
Pusenje je bolest i to je definitivna definicija, sta je pusenje: “Pusenje je bolest, psihosomataska bolest”!
Negdje sam procitao da je Mark Tven rekao, otprilike: “Prestati pusiti, nista lakse, to sam uradio bar hiljadu puta”, e pa ja sam i 5000 puta.
Svi mi pusaci smo narkomani, samo sto svoju drogu kupujemo legalno, a onima na konju je malo teze da kupe.