Ne znam s majstorima. Ne znam s ljudima koji treba nešto da pripomogu ili zanatlijski odrade. Za moje pare. Za tuđe bih još i znala, čini mi se.
To je posebna kategorija ljudi, majstori, zanatlije, kućne pomoćnice. Pred njima si nišči, drhtiš od neizvesne strepnje dok se ne pojave, drhtiš kao jasikov list kad končano s reči o novcu pređu na dela čiji krajnji rezultat je neizvestan i po pitanju vremena i po pitanju kvaliteta, potom drhtiš kao ptiče ispalo iz gnezda kada dođe čas da pogledaš šta je učinjeno a šta je zauvek upropašćeno. Još ako si takav nevoljnik da moraš da promeniš majstora za istu stvar, sledeći će te obavezno pitati sumnjičavo vrteći glavom, Pobogu, pa ko vam je ovo radio??
A ti ćutiš, bogati, kao da su hirurzi koji rade operacije na otvorenom srcu.
Radi duševnog mira, ne osvrćem se na rupe koje je napravio električar, na prljave otiske četiri prsta koje su svuda gde su se naslonili ostavili stolari, neću da gledam u onaj plafon koji se kruni zbog loše podloge, neću da vidim dno WC šolje koje nijedna kućna pomoćnica, kolikogod da je platiš, neće da opere.
Nego gurnem ruku i lepo popravim što se popraviti može.
Imam strah od kućnih pomoćnica. Uslovni strah. Pavlovljev refleks.
Nemam sreće s njima. Imam sreće u ljubavi, ali nemam sreće s njima. To valjda zato što ne možeš da imaš sve.
Mislim da je potrebna posebna veština komunikacije da bi žena zadržala kućnu pomoćnicu.
Ako si spremna da je pitaš za zdravlje i decu, možeš da očekuješ da sledeći put neće doći ili da će makar zakasniti zbog svog zdravlja ili zbog svoje dece.
Ako ti muž nije komunikativan kada su pomoćnice u pitanju, ona će ti to ljuto zameriti i ispričati u drugom stanu kakav ti je muž kreten i gde ostavlja prljavo donje rublje. Ako je, naprotiv, ljubazan i otpozdravlja i takođe kao i ti pita za zdravlje i za decu, ona će se osećati nesigurno u njegovom prisustvu a onda će negde napričati da ti je muž pervertit i da ju je strah da je ne napastvuje.
Ako si ti navikla da koristiš Ajax sa mirisom ljiljana za sanitarije, ona će obavezno zahtevati Domestos ili Cif. I rukavice da zaštiti ruke. I sasvim sigurno će ga trošiti kao običnu vodu i ti ćeš se zalud pitati kako to da tebi ta litra traje mnogo duže i zašto ti, budala, radiš bez rukavica?! Ako dinamično menjaš žene, kao ja, onda će ti se gomilati sredstva za čišćenje od onih prethodnih, jer svaka naredna zahteva posebna sredstva i posebne krpe da bi svoj posao obavila isto traljavo kao i ona prethodna.
Ako joj nedajbože zameriš da je već nekoliko puta otišla ranije iako je plaćaš na sat, ona će reći da nije ni kafu popila i da su ti zavese komplikovane. Jedna mi je prebacila da se jako dugo zadržava u kuhinji! Kad sam je pitala da li očekuje da ja spremim kuhinju dan pre nego što će ona doći, rastale smo se. Uvredila sam je.
I tako.
Žena koja više ne radi kod mene (jedna od mnogih), već prvog dana na drugoj (!) pauzi zatražila je cigaretu od mene.
– Mogu da pozajmim cigaretu?
Da po-zaj-mim! Mislim, dam joj cigaretu, sva predusretljiva, u sebi sklapam ručice: Bože, hvala ti, opet sam našla Ženu… a tokom ovog mog autološkog miropomazana, ona je već ispušila jednu i vraća se:
– Mogu da pozajmim još jednu cigaretu? Ostalo mi je još kafe. Ova kafa vam je malo kisela, trebalo je da napravim Ness.
Da na-pra-vim Nes-s!? Nakon druge polučasovne pauze shvatim da nisam precizirala cenu tog sata u kojem ona pije moju kiselu kafu i puši moje light cigarete.
Došla je samo još jednom. Taj put ja već nisam pušila. Napravila je sebi kafu i, normalno, pauzu za kafu. Stoji na dovratku od terase i pita me retorički:
– Vi ste prestali da pušite?
– Da, odgovaram i više u sebi ne sklapam ručice niti sam zahvalna Bogu, nego se onako, malčice, nadrkavam.
– A ja baš htela da pozajmim cigaretu. Napravila sam sebi Ness. Tek posle sam videla da imate i Jacobs gold, tu više volim.
A tu vi-še vo-liš!? Keve ti!
– A baš bih zapalila jednu, ona nastavlja, neometena mojim ćutanjem koje bi svako prepoznao kao odjebavanje.
Keve ti!? Ti bi baš za-pa-li-la!
– Pa, da ste mi vratili one dve koje sam vam po-zaj-mi-la prošle nedelje, mogle bi obe da za-pa-li-mo po jednu, čujem sebe kako govorim.
I vidim je poslednji put. Našla je drugi posao. Gde će valjda moći da pozajmljuje cigarete na svim pauzama koje pravi.
Jedna druga završi usisavanje i sedne da odmori.
– Da li ste obrisali prašinu u dečijoj sobi? – pitam najumilnijim glasom koji mogu da podesim, jebiga, frka mi je.
– Jao! Dobro ste me podsetili! Mada, bolje da vi to uradite, tamo ima jako mnogo svega i svačega. Baš ne volim tu sobu.
Baš ne-voliš tu so-bu?!
Bila još jedna koja nije imala ništa protiv spremanja dečije sobe, ali nikako nije bila zadovoljna sredstvom za održavanje parketa:
– Pa ovo je za viksanje! Treba da kupite ono što se ne ispira! Ne mogu ja da vam viksam parket!
Ne mogu JA da VAM viksam parket!? Pa, šta, dođavola, nije u redu u toj rečenici?
Ja nisam u redu, sa mnom ništa nije u redu, drugarice i drugovi, jer očekujem da se parket viksa jednom nedeljno. Izgleda da tražim nemoguće, da imam previsoka očekivanja: da mi ona spremi stan a da ga onda ja zamazujem cele nedelje. A ne da mi ga ona zamazuje a da ga ja detaljno spremam nakon što sam joj platila, skuvala joj kafu i posudila cigaretu.
I oćutala ovo: neću da perem prozore, padaće kiša.
Pa, jebote, i crnce ubijaju u Americi!
Jednostavno, potrebna je ta neka veština koju nemam. Nekakva delikatnost s kojom se nisam rodila. I dužna pažnja koja mi nedostaje: da uvek imam dobru kafu, cigaretu za pozajmicu, kuhinju oko koje ne treba puno posla, da ne vidim da dve nedelje nije obrisala gornju policu ili dečiju sobu, da neće da opere dno WC šolje zato što nisam kupila nove rukavice, roza, njen broj. I da budem srećna što neće da viksa moj parket, pa da imam ja čime da se zabavljam kad ona ode, nakon što je namazala ruke mojom kremom.
Da joj odgovorim na pitanje Gde ste kupili ove cipele i pošto su?, a ne da je umesto odgovora pogledam kao da je prdnula na kiseli kupus.
45 Comments
Ja sam sam sebi kućni pomoćnik. I dobro se slažem sa sobom. Možda zato što imam klizno radno vrijeme 🙂
Problemi sa kucnom pomocnicom??!! Spanska serija…! Sve mi to nekako lici na izivljavanje… Pomalo mi je cak i tuzno. A, pa da! Izvinite, nisam shvatio, karijera je u pitanju?! Hronicni nedostatak vremena, razumem. Prljavi poslovi… Uvek ima izvodjaca radova… Elita naruci, izvodjac odradi! Da ne nabrajam…!
Ha-ha-ha!
To je istina, nikada ne možeš da budeš dovoljno predusretiljiv prema majstorima i pomoćnicama.
A ovaj sklbz, osim kliznog radnog vremena verovatno ima plaćeno odsustvo! I može da uzme slobodne dane kad hoće! Onda je to prijateljstvo, doživotno!
Pa kakav je ovaj Magnus, samo! Oštar! Beš te deco, ide Magnus!
Htela sam da kažem: beš’te!
Pa, naravno da uvek ima izvođača prljavih i izvođača finih radova. za to vreme elita, ili intelektualci, ili jednostavno, žena koja može i hoće to da plati, uradi nešto što ima više smisla od svakodnevnog usisavanja stana i ribanja WCa.
Svašta! da nešto Magnus radi u kući, znao bi da pročita ovu priču!
Ili Magnus sam popravlja auto? I sam postavlja parket?
Elita, intelektualci… ha ha, ha ha, ha ha…! O cemu pricate…?!
Ја се већ двадесет година свакодневно јебавам са мајсторима, па се не жалим 🙂
Није то нека посебна вештина, само је потребно СВЕ унапред дефинисати: и обим и врсту послова и време и цену. И после тога НЕ попуштати НИ ПО КОЈУ ЦЕНУ!!!!
Мајстори су као прдеж – увек попуне сав слободни простор који им оставиш.
# sklblz, jeste, ta saradnja “sam sa sobom”, to ne može ni da se plati!
# Magnus, da nije smešno Vi biste bili u pravu, bilo bi tužno. Ali, smešno je, a u pitanju je sve, pa čak i ono što se niste setili da nabrojite u svom pravednom gnevu i uvređenom revoltu na špansku seriju (piše se malim slovom 😉 ).
# Hala buka, ne znam zašto mi pade na pamet ovo da ti napišem:
Nema veze sa temom tvojih komentara, i nikakve veze sa mojim tekstom, ali eto, neka ostane kad mi je već palo na pamet.
Pa šta je sad? Kakvo je to svađanje?
# Hajde, Magnus, ne jedite se toliko. Da li imate porodicu? Da li oboje radite? Da li možete da se zamislite nad tim kako u stvari izgleda jedan radni, običan dan u Vašoj porodici?
Ako nemate svoju porodicu, sećate li se svoje majke? I, stvarno, da li sami postavljate parket?
# Bane, ako ti uspevaš da unapred dogovoriš sve te elemente koje će da poštuje tvoj majstor (od tebe se očekuje jedino da platiš njegovu cenu i da znaš šta ti treba), pa onda ti nemaš problema s majstorima. Onda si ti ekspert za majstore, osim što si dobar pesnik (a to mi je nekako kontradiktorno, da ti pravo kažem 😛 )
# Hala buka, ajde nemoj da praviš toliku buku 🙂
Pa, da ste mi vratili one dve koje sam vam po-zaj-mi-la prošle nedelje, mogle bi obe da za-pa-li-mo po jednu, čujem sebe kako govorim.
LOL!!!!
Ovom rečenicom si ušla u moj popis najboljih odjeb-odgovora 🙂 🙂 🙂
Iskreno, prvo što mi je palo na pamet jest, ne bi bilo loše u Srbiji biti kućna pomoćnica 🙂
Ja nemam takvih iskustava, ali moja sestra.
I nikako mi nije jasno gdje spremi kičmu kad razgovara sa svojom kućnom pomoćnicom. Jedna okorjela “business woman” poput nje, pred kojom svaki njen zaposlenik pet puta provjerava jesu li mu svi gumbi zakopčani, a ciferšlusi zatvoreni, jer od nje se čuju i rečenice u smislu:”Poštovani, ako niste u stanju zakopčati košulju/hlače, kako bi tek bili u stanju obaviti taj razgovor/posao…”
Da nisam alergična na gumene rukavice, ozbiljno bih razmislila o promjeni profesije… 😀
E, to! To! I ja sam manja od makovog zrna pred njima!
Ljuta sam na sebe jer sam stvarno jednoj kupila sredstvo za održavanje parketa koje se ne ispira, jer neće da mi viksa! A ja viksam, budala jedna! Ja viksam, kakva li sam samo ja budala! Umesto da i ja nađem takav posao: viksam po kućama. Ubijala bih se od posla. A nisam ni alergična na rukavice, samo mi smetaju da budem temeljnija.
a što bi menjala profesiju? Da možeš da radiš kod jedne ovakve patetične alapače, ako što sam ja? Ne menjaj profesiju draga moja, iako sam snishodljiva prema ženama za pomoć u kući.
Tatjana: proglasis svoju kucu i dvoriste, ili stan, stajaznam, za nezavisnu, evropsku drzavu koja planira da se pripoji EU, objavis da svakoj pomocnici treba viza tvoje drzave da bi radila kod tebe, onda je platis isto kao i komsija cija se kuca nalazi u Srbiji, ali ti ona bude straobalno zahvalna sto si joj dala vizu i pustila da radi u inostranstvu, pa marljivo radi da se ne obruka u belom svetu.
Ako te to ne čudi kod Leonarda, zašto te čudi kod mene? 😀
Sad nešto razmišljam, to je kompleks krivice. Garant.
Kao, trebalo bi da i ja, kao moja majka, rintam svaki dan i budem mrzovoljna, a vikendom proglašavam veliko spremanje i gledam pobedonosno u svog muža i dete kako pokušavaju da mi klisnu, a ja već skinula zavese i podigla tepihe, držim ruke na ćirilično F (Ф) i tapkam nogom u stilu: Sad ste moji! I nema izleta, mora da se spremi kuća! Kakav izlet, sram vas bilo!
Ili još bolje, da sve to radim sama, ali da hukćem.
# Sophia, zar tako delujem? 🙂 Ti znaš da ovde niko neće da radi?! Znaš li to? Ovde je, više nego ikad na delu deviza, Ne možeš ti mene tako da malo da platiš koliko ja mogu malo da radim. Sa dodatkom – Možeš da me plaćaš suvim zlatom, ja i dalje mogu malo da radim i da ti mažem oči.
I uopšte ne govorim o majstorima. To je jedna opšta klima.
# Bane, Bane, Bane, c-c-c-c! dajte malo skromnosti, ovde ste pohvaljeni kao pesnik, kao majstor za majstore, a ovamo biste još i Leonardo da budete. Ostavi nešto i nama.
Da, to jeste kompleks krivice. I ja ga imam. Zato još nisam uspela da nađem ženu koja bi došla više od dva puta. Ne zbog nje, zbog mene. Ja otrpim sav bezobrazluk, lenjost, traljavost, platim… i više je ne zovem. Teorijski, znam kako bi to trebalo. Praktično, zasučem rukave, uzmem stari odmor i sredim dva puta godišnje generalno. I zamazujem između…. Ali ne vredi se zbog toga nervirati 🙂
Da, pise se malim slovom, ali u pitanju je pocetak recenice!
Draga Hala Buko, uopste mi nije bila namera da kazem nesto o zeni i sporetu. Namera mi je bila da kazem nesto o “eliti”…Sto biste Vi rekli, fuj!
# spes, nerviram se jer strahujem. Sada kod mene radi jedna divna žena. Kada je dolazila drugi put, zakasnila je. Tada je nastao ovaj tekst, dok sam je čekala i već “videla” kako neće više doći. To je još jedna njihova specijalnost – samo se više ne pojave. Bez ijednog tf poziva, bez fck you, samo nestanu. Ponekad sa nekim tvojim stvarima.
# Magnus, da, izvinjavam se, nekako sam previdela. Fotografski sam zapamtila Vaš komentar. Otud i moja greška sa malim slovom.
Vi ste prvi pomenuli elitu.
Ako ste mislili na mene, onda ću Vam reći: u pravu ste, ja jesam elita. Na svoj način i po svojim kriterijumima. I to držim u tajnosti 😛 Tako da, nemoj sad da pričate okolo.
A isto tako očekujem da svako bude elita u svom poslu: da naručeni i prihvaćeni posao uradi u roku i najbolje moguće.
Elita je onaj koji daje svoj maksimum, pa makar to bilo i ribanje toaleta. Ribam toalet najbolje na svetu, na vreme i bez izvrdavanja!
Nije elita onaj koji puni stupce u žutoj štampi. To su, uglavnom, slučajno prisutni građani.
Slazem se!
Da se upisani znak :D: pretvorio u smajlija, kao što sam zamislio, shvatila bi moj komentar kako sam želeo. Trebalo je, naime, da bude duhovito.
Premda ponekad zaista precenjujem sebe.
A zasto unajmljujes pomocnicu, majke ti?
# Evo, Bane, popravljeno. :D: pretvoreno u 😀
A i bez toga, znam da si se šalio. Kao i ja.
Ipak, daj ostavi i nama običnim smrtnicima nešto, malo. A sad, znak: 😛
I, što ti već drugi-treći put ne razumeš da ja razumem tvoju šalu i onda ne razumeš da sam ti ja kroz šalu odgovorila? Pa, znak: 😛
# Organizam, pa, šta da ti kažem?… Zašto zapošljavaju ljude u NIS-u? Što sve to ne bi radio direktor?
Inače, ne unajmljujem, angažujem.
Mrzim kucne poslove, ali jos vise ne podnosim da ih rade zene, jer imaju tu “divnu” tendenciju da oshljare iliti zamazuju. Bez izuzetka, osim onih bolesno cistih, koje prave generalno svake sedmice i kojima je potrebna strucna konsultacija, zenama je daleko vaznije da u kuci vlada red (u smislu da nista nije razbacano) nego da bude zaista lepo i temeljno ocisceno. Zato jednom mesecno uzmem hemikalije u sake i vlaznu krpu u ruke i ocistim ceo stan (srecom, od svega 40 kvm). Bez rukavica, bez dzogera, bez usisivaca, bez zamazivanja – na kolena i ribaj i skupljaj. Zadovoljna moja devojka, zadovoljan ja.
Od tudje zenske osobe se tako jos manje moze ocekivati da vodi racuna o cistoci stana koji nije njen. Kada je rec o kucnoj pomocnici, ona se uzima na preporuku, ali ni to nije dovoljno. Potrebna je cvrsta ruka i blago povisen ton, upakovan u umiljatiju oblandu. Koliko joj popustis, toliko ce ti zabusavati. A o tebi ce svakako pricati sve najgore, kako god da se postavis prema njoj.
Za svoje pare, nema sta da imas osecaj krivice. Ako si (a jesi) intelektualka, a nemas osecaja i iskustva kako se komunicira sa tom vrstom ljudi, drzi se jedne generalne preporuke – gde osete tvrdo, tu gundjaju, mrze te i rade. Gde osete meko, tu gundjaju, mrze te i ne rade.
😛 Dušane, ala ti znaš te fore.
Jeste, niko ne može bolje nego sam. Iako bih ja uvek volela da to vreme provedem s porodicom.
Iako, teško mogu da se složim s tobom da žene ošljare u sopstvenom stanu. To kategorično odbijam! 😀
I ja imam problem sa majstorima, ali druge vrste. Šta to pa oni umeju što ja ne bih umeo! Radije ću sam da uradim i nešto što baš ne znam, nego da se sa njima preganjam. Ali zato moja ženica! Ona najpre dogovori posao u detalj, a majstori kad dođu, ona šmugne, i vrati se kad proceni da bi moglo biti gotovo. Nema praznog hoda, razgovora, dangube. U poslednje vreme, kad ugovara majstore, ja se kao malo bunim, šta će nam, mogao bih to i sam, manje će da košta, a onda ipak kao popustim. Svima dobro, zarade ljudi neki dinar, a ja očuvam samopoštovanje.
Ti odbijaj, ja pribijam :))
Olaksavajuca okolnost… zene oshljare uglavnom zato sto imaju zilion drugih obaveza pa im je bitno samo da zamazu i krenu na nesto drugo. Kazem, bitno im je samo da bude uredno-nerazbacano i uvek ce se vise potresti zbog uneredjene WC solje ili bacenih gaca nego sloja prasine na najgornjoj polici 🙂
Za kucnu pomocnicu ovde se pravi “audicija”, jer nije samo u pitanju ciscenje nego i niz drugih stvari- da li bi poverila osobi da ti tumara po kuci, da li mozes da se sporazumes sa njom bez previse preganjanja, da li razume iz prve, da li treba da joj dises za vrat da bi sve bilo obavljeno ili je savesna i bez nadgledanja. A mislim da je najvaznije da se unapred odrede sva pravila i uslovi – sta se ocekuje, koliko se i kada placa itd. Cini mi se da je bolje placati fiksno nego na sat. Ne znam ja nemam iskustva sa tim jer mi spremamo sami, ali sam u poslednje vreme pocela da razmisljam o tome da ipak povremeno platimo nekog,jer sam shvatila da za neke stvari koje zelim da radim nemam vremena od kucnih poslova koji se samo nizu, i koliko god da radis uvek ima jos.
Citala sam pre mnogo vremena jedan interesantan clanak u novinama o studiji koja je pokazala da se parovi koji angazuju pomoc za kucne poslove generalno mnogo manje svadjaju nego oni koji to rade sami, ili gde to radi jedan partner. Ima logike.
# Saša, i ja iz nekog razloga, koji mi nije do kraja jasan, mislim da je bolje kada žena ugovara majstora. Nemam nikakve dokaze za to, prosto neki osećaj.
Muž i ja uglavnom igramo onu igru good i bad gaj. Pa menjamo uloge kad nam dosade.
# Dušane, u pravu si to sa detaljima. Žene otpadaju na stvari koje muškarci ni ne primećuju. I obrnuto, dakako.
# Sasha, što se tiče te studije, ja sam 100% uverena da je to istina. Ta pomoć koju dobiješ u kući, taman ti amortizuje ono ludilo koje bi nastalo ako bi na kraju jedne naporne radne nedelje na red došlo, umesto izleta u prirodi, veliko spremanje.
Mislim, to su poslovi koji se započinju uvek ispočetka, bez obzira s kojeg kraja kreneš.
Inače, prestala sam da tražim preporuku: to ovde, jednostavno, ne postoji. Međutim, uzimam podatke iz lične karte. I, znaš da im je to i neprijatno i čudno. To što ja u svojoj kući uzimam podatke o osobi o kojoj ne znam ništa, čudnije im je, nego da im dam kopiju ključa i izađem a da ne znam ni kako se preziva.
A plaćanje paušalno, to ne dolazi u obzir! Onda ne rade ništa. Prošla sam to. Zamaže i ode, a trideset prvog pita hoće li biti sutra plata.
Moj muž ima pošalicu koju ponavlja svake srede popodne (jer, sreda je dan kada dolazi `teta`): “Aaa, da pogadjamo šta je danas radila teta – da li je stigla da pogleda najnovije filmove? Ili je samo surfala po netu i telefonirala?”
Ja na to pogledam prašinu na najvišoj polici, uzdahnem, i, pogađam…
I da – mislim da je sasvim opravdano imati pomoć u kući. I uopšte ne mislim da je to stvar elitizma.
Imala sam, doduše, pred prvi `tetin` dolazak, višemesečno preispitivanje: “da li mi je to neophodno”, “nije li to grozno od mene, pa nemam još ni trideset i od čega sam već toliko umorna” i “kako mama može SAMA i da lepi pločice i da okreči ceo stan, EJ, CEO stan, alo!!!!”… Nisam tada imala sasvim jasnu ideju o tome kako želim da živim, ali sam znala da mi se nije dopadala slika koju sam gledala ceo život, a to je izmučena mama u ulozi žrtve, stalno razapeta izmedju neumoljive prašine, gomile nafajtanog veša i fleka po šporetu.
Nalazim da je ona prašina na najvišoj polici ipak jedna sasvim razumna količina prašine i nije mi ni teško ni mrsko da je obrišem.
Ja, opet, nalazim, da se prašina na gornjoj polici mora obrisati :)… u krajnjoj liniji mojom rukom. U krajnjoj liniji, a ona je nacrtana tek u periodu kada nemam Ženu. 😛
I opet naslanjaš emotikone na reči i zato opet nemaš smajliće 😯
Ja ne volim ništa da radim što ima veze sa dnevnim kućnim aktivnostima, ali obožavam poslove poput moleraja 🙂 naravno samo kreativnu fazu, ne i onu koja podrazumijeva primicanje-odmicanje namještaja i saniranje štete počinjene nakon mog moleraja.
Jednom, kada sam baš bila preopterećena poslom morala sam taj meni dragi posao povjeriti majstoru, samim tim i kompletan stan jer nisam imala vremena za nadgledanje radova.
Čovjek se javljao na MOJ telefon i primao posjete u MOJOJ kući 🙂 Gosti su bili njegovi ,ne moji.
Nemam kućnu pomoćnicu jer se plašim da bi njenim dovođenjem u stan od 30 kvadrata izazvala gnjev bogova ;)Ali potpuno podržavam takvu organizaciju života.
I vjerujte, ako imate rukavice odgovoarajućeg broja i inspirativne boje, sve možete s njima raditi, pa čak i suđe prati.
Kada imate postovnje prema nekome, ne treba vam snishodljivost. Morate postovati druga ljudska bica.
S’ POSTOVANJEM
EXMETAKOM
# Kriss, ne bih smela da pipnem četke za moleraj. Za to su potrebne zlatne ruke.
# Exmetakom, naravno. I ja ga, nekim čudom, očekujem. Poštovanje. I ne mogu nikako da ga pronađem u sebi prema onome ko ošljari, vrda, mulja i gleda kako da te zajebe.
Uglavnom vrlo precizan opis vecine ljudskih bica, ali i oni su tu. Zar ne?
Pomozi im!
Kako se takvima pomaze? I sto je vaznije – zasto? I kako se “pomaganje” uklapa u pricu o radnom odnosu?
😛 samarićanin.
Ko tebe kamenom, ti njega light cigaretom i kafom koju najviše voli.
Sasha, pomaze im se tako sto kada ih otpustis, kazes im razloge zbog kojih su izgubil posao, ali bez ponizavajucih komentara! Znas kako, posle dovoljnog broja pokusaja oni postaju dovoljno izbruseni da nesto rade kako treba. Oni koji ne uspeju, idu na nivo nize. Idu da beru maline, kruske, jabuke…
Tanja ma ne, nisam ja samaricanin, uh to najbolje znaju ljudi iz mog okruzenja, samo se uvek revansiram…
Samo strogo i korektno, po pravilima.
I znas sta, to sto njima kupujete rukavice, cetke metle???
To je ko kada bi kod mehanicara za auto, otisla sa alatom.
Nauci te ih sta je korektno a sta ne. Oni imaju nedostatak kucnog, domaceg vaspitanja. To ipak nije njihova krivica.
Tanja pravila formiras ti kao poslodavac!
Eto me i tu s ‘kasnim’ komentarom 🙂
Pitam se s vremena na vrijeme “how do I do this” – kuća od 400 kvadratića i još toliki vrt. Nisam u stanju angažirati kućnu pomoćnicu.
U poslu koji zajednički radimo muž i ja (uz moje zanimanje koje radim samo ja) u kontaktu sam s vrlo različitim ljudima, pa i onim ženama koje rade dodatno kao kućne pomoćnice. Nemalo puta su me pitale trebam li pomoć, njima bi novac dobro došao (i ja bih im s jedne strane vrlo rado omogućila da ga zarade). To su žene navikle puno i teško raditi, mahom preko 50. Ja znam da njima ne bih trebala reći ništa – ali ja naprosto ne mogu pregristi to da, makar njezin rad platila trostruko, angažiram ženu koja je crnčila 8 sati prije nego će doći meni glancati podove. Ja to ne mogu dok sam još čitava, zdrava i nabildana 😛 Znam da bih glancala zajedno s njom.
Druga vrsta su one koje zapravo “džabalebare”, ubiru pare s burze i kao malo čiste okolo. Takve odmah počinju opisivati “kakve su strahote sve vidjele”. Tu nemamo o čemu dalje razgovarati.
Totalno je ludilo ne uposliti pomoćnicu, to je vrlo vrijedan i zahtijevan posao. Nitko tko ga obavlja ne bi se trebao sramiti toga. Osim činjenice da u današnjem tempu života ostaje premalo kvalitetnog vremena za obitelj, za djecu koja su uvijek gladna našeg vremena i pažnje, tu je i čista ekonomska računica: moja znanja, kvalifikacije i posao koji radim donose mi ipak veći novac od onog koji ću potrošiti angažiranjem pomoćnice. Ja sam u poziciji da biram kojim ću poslom ispuniti vrijeme koje je zadano, mogu i 24/7 ako sam luda. Zdrav razum govori da ćeš odabrati posao koji voliš raditi, znaš raditi i još ti donosi solidnu zaradu. Kućanske poslove stvarno isto tako možeš raditi neprekidno – ali što je s ostalim, što je s mojim interesima i aktivnostima koje su mi jednako tako potrebne kao i obitelj i profesionalni angažman?
So, how do I do this? Po prirodi sam perfekcionista u svemu što radim (loše je to jednako kao što je i dobro), pa tako i u brisanju prašine i šišanju živice. Naša mala obitelj je tim. Dakle, nije sve na meni. Kada spremamo, spremamo i poslije se zajednički nagradimo makar sladoledom za tu ‘strašnu patnju’. Nisam ja ta koja podvikujem i mrgodna lamatam usisavačem po kući. Jednostavno zajednički obavimo ono što se u svakom domaćinstvu neminovno napraviti mora. Desi se da ponekad i ne budemo tako revni, nego se svi zavalimo na kauč, spustimo rolete da ne vidimo prašinu i gledamo filmove. Pa spremimo za koji dan. Ljudi moji, odlična vježba samodiscipline, uspjela sam postati žena koja ne divlja. A divljala sam nekad i na samo jednu čarapu na krivom mjestu 🙂
I can see the light!
# MM, kuća od 400 kvadrata! Ne, stvarno, a ko kosi travu? 😛 To je jako težak posao koji meni tata nikad nije dao da radim.
Odatle moje užasno strahopoštovanje prema kosilici.
Dok sam imala muza imala sam i kucnu pomocnicu…….Odlaskom prve osobe, dala sam otkaz drugoj.Mnogo se manje prlja …….a i ne moram vise da slusam pitanje pred njen dolazak -KADA CE OVAJ GNOM OTICI?
……..DA LI DA DODAM DA JE BILA IZ kISACA, TRAZILA RUCAK (KUVAN) I PLACANJE KARTE , DO I NAZAN ?
Pred Novu godinu, krotko je naredila, -spremite mi te rokovnike i kalendare, kada krenem !!???????
aloooooooo, Tanja……..
WoW! To nisam imala. Šta se ja žalim….