Nakon pesnika Vojislava Karanovića koji je nedavno podneo ostavku na mesto urednika u Kulturnom centru upravo zbog cenzure direktora Miodraga Kajteza prilikom odabira pisaca koji su podobni da gostuju na književnim tribinama, sada je i likovni program došao na red.
Performans “Harmonija” Danila Prnjata, koji je trebalo u četvrtak da se izvede u Likovnom salonu Kulturnog centra, cenzurisan je odlukom direktora. Mada je urednica Likovnog salona Maja Erdeljanin sa Prnjatom pre dva meseca ugovorila program, direktor je, kada se upoznao sa sadržajem projekta, zabranio izvodjenje u prostoru Kulturnog centra.
Sadržaj su tri gole devojke sa sakrivenim licima, koje bi trebalo da otvore problem neprihvatanja sopstvene seksualnosti i opredeljenja. Sporne su bile i boje koje podsećaju na srpsku zastavu a treća stvar je INFANT, iako mi nije jasno zbog čega.
***
Inače, kao jedan od selektora INFANT-a kojoj je bez obrazloženja i suprotno Statutu festivala ukinuta druga godina mandata i kao kasnija supruga bivšeg direktora INFANT-a (4. INFANT je uspeo!!!! 😀 ) , prvi put sam ove godine dobila pozivnicu za otvaranje festivala, naslovljenu na mene i mog muža.
Iskreno sam se iznenadila. Ne samo zato što je mene i mog muža oterao Dragan Srećkov, ljubitelj amaterizma i zet Gordane Čomić, već zato što nijedna kasnija gradska vlada, koje god provenijencije, nije imala na spisku nas dvoje (nezvanično saznajem da smo oduvek bili na spisku, samo što bi negde ta koverta, na putu od overe spiska do pošte, nestajala) koji smo prvi u potpunosti izveli festival na ulice grada i postigli rekord u poseti koji nikada ni pre ni kasnije nije potučen, a za sve to nismo naplaćivali ulaznice.
Jedno vreme sam sumnjala da je naša greška upravo to: što smo izbacili nagrade, a bez nagrada nema žiriranja, a bez žiriranja nema honorara žirija, i što bez naplate ulaznica nema ni…hm, zarade. To što mi Dragan zvani Daca Srećkov nije nikada refundirao troškove putovanja, nek’ mu je alal. Makar sam izvukla honorar, iz nekoliko rata, pošto sam se oštro usprotivila prethodnom direktoru da radim samo za belešku u biografiji. Dajte vi meni pare, a ja ću već da beležim u svojoj biografiji, a kad otvorim blog, onda ću i da vas se setim.
A sad smo dobili pozivnicu za otvaranje? Pa, šta ja treba da mislim? Da je kontrola pošiljki na putu od overe spiska do pošte, pooštrena? Ili da je neko ko se uvek nalazio na tom putu dobio otkaz?
U svakom slučaju, idemo na otvaranje. Žao mi je samo što pozivnica nije prvi put stigla na desetogodišnjicu od našeg INFANT-a i na desetogodišnjicu mog braka. To bi mi baš bilo, ono.
3 Comments
Tanja blago vam kad zivite u Gradu.
Lepo se provedite!
Sjajno. Gledaćemo se 🙂
Šteta što neću biti u Novom Sadu… nego u selu, kao i obično. Želim da sve lepo prođe… Kajtez, čuh da je jedan moj prijatelj popizdio, zbog teksta Nenada Grujičića u Poljima i naravno pocepao Polja. Glavu gora, pištolje dole i idemo dalje.