Baš sam bila mala blogerka, kada sam kod Blogowskog čitala tri stvari koje ga nerviraju u blogosferi. Mene je tada jedino nerviralo što na nekim blogovima postoji tona (forumaških) kometara s dve reči, tipa Lol, Super si, :))))))))), Potpisujem i tome slično. Tada sam jako nastojala da mužu objasnim da je moj blog moja misija, a ne forumašenje sa probisvetima.
Blogerka sam sad, punoletna, čini mi se, pa je došlo vreme da kažem šta meni ide živce u blogosferi.
Prvo, ne razmenjujem linkove po merkantilnom odnosu tante-za-kukirku. Ako hoćete da me stavite na blogroll, uradite to ili nemojte, ali mi nemojte davati nepristojne ponude o razmeni 1:1. Čak ni uz komplimente o mom “veoma posećenom blogu”. A posebno ako ga uopšte ne čitate što vidim iz vaše ponude, niti imate pojma ko sam ja, iako je kod mene sve transparentno. Tada više neću ni odlaziti kod vas.
Škrta sam kad je moj blogroll u pitanju, i baš ću vam objasniti kako sam ga popunjavala i zašto. Škrta sam kad je moje vreme u pitanju, a ukus mi je istančan.
Drugo, ovaj blog je moja privatna prćija i nije nikakav javni trg na kojem je dozvoljeno uzvikivanje gluposti i izvikivanje uvreda. Shodno tome, možete da razumete Moošemu kao moju kuću, u kojoj ste dobrodošli, ali sve dotle dok mi ne oserete wc šolju ili izvređate moje ostale pristojne goste. Za to imam jedini higijeničarski lek – zatvorena vrata, tj. ban. Može mi se.
Treće, ja ne pišem o tuđim blogovima. Nisam nikakav recenzent niti blog-kritičarka. Nešto javim, na nešto skrenem pažnju, isključivo kada sam impresionirana ili nadrkana ili zainteresovana i to ne može biti predmet nečijeg zahteva, nečijih želja ili moje orijentacije. Pišem od drugima u skladu sa nivoom svojih hormona. Ne ispunjavam muzičke želje. Može mi se.
Četvrto nema, kao i u svakom dobro skrojenom rasporedu argumenata, pa ću vam sada, nakon što sam juče ažurirala svoj blogroll posle dužeg vremena, reći nešto o mom blog-kretanju, što je predmet prve tačke.
Blogowski je čovek čiji sam blogssesions dobila od tamburixa, u trenutku kada nisam imala pojma šta je blog. Blogsessions je bio moj bukvar za ovu aktivnost i zbog svog, pre svega strpljenja da to sroči i stavi na javnu upotrebu, zavredeo je moje divljenje, iako manje-više nemam pojma o IT stvarima o kojima piše. Takođe, smatram njegov autoritet fantomskom pojavom i zbog toga mu se još više divim.
eSholastik, profesora Saše Radojčića je ugledno i nedovoljno često ažurirano mesto gde mogu nešto pristojno da pročitam. Stavila sam ga na blogroll kada sam polaskano videla da se i ja nalazim na njemu. To je bio moj lični tante-za-kukuriku.
etotako je divna mlada umetnica čiji postovi me uvek razvesele i zaprepaste svojom slobodom, iako mi je jako teško da čitam bela slova na crnoj podlozi (keve vam, zašto birate taj neprirodan kontrast???).
studenin Hot Item je mesto prestiža. Bila sam jako polaskana kada je prvi put došla kod mene i ostavila svoj kometar. Smatram taj blog jednim od elitističkih mesta na blogosferi. Ona je jedna sofisticirana cura s kojom volim da se sretnem.
Banetov Kišobran je za mene literarno otkrovenje iako piči postove brzinom koju još uvek ne mogu da postignem, ili bih mogla, ali onda mi ne bi ostalo vremena ni za posao, ni za ručak, ni za peglu, ni za porodicu, ni za prijatelje.
Kristinin sitan vez je prvi sustanarski blog na Mooshemi, Kristina je moja prva virtuelna prijateljica koju sam upoznala u stvarnom životu i najživlje mlado stvorenje koje znam. Kristina me je oduvek zaprepašćivala svojom zrelošću i inteligencijom i često sam morala da se uštinem, da bih se podsetila na to koliko je samo mlada.
MasterMind je masterminded, ako još uvek postoji neko ko ne zna tu web destinaciju. Njeni postovi su najbolja i najzrelija kritička misao koju možete naći danas i pred njom mogu da se postide brojni izvikani kolumnisti mainstream medija, te kod nje odem s vremena na vreme da čitam i njene stare zapise, iz vremena kad se nismo znale. Mislim da kod nas dve postoji generacijsko prepoznavanje.
Sashin Palimpsest, koji ona takođe ne ažurira dovoljno često, mesto je koje iziskuje vreme zbog kojeg je posle njen čitalac nagrađen. Ona mi je bila na tamburixovoj preporuci za blogove Novosađana i kod nje sam prvo primetila političku sličnost, a onda i svaku drugu. Mislim da je ona prvi bloger kojeg sam čitala ikad.
sklblz je juče stigao na moj blogroll iako se razumemo mesecima. Osim kada kupi novi bajk ili ima rođendan, kod njega čitam depersonalizovanu dobru putopisnu prozu.
Nakon nesporazuma u mojim ranim blog-radovima, Sophia i ja smo ponovo zauzele kurs prepoznavanja istih vrednosti. Sophiu razumem kao jednu zatvorenu osobu koja se prazni na svom blogu. Volim ta pražnjenja.
spes je prva osoba koju ne poznajem a da je naišla na moj blog. Mislila sam da je muško po nadimku (koliko samo umem da budem površna), pa mi je bilo neobično zašto na svom, u februaru snegom okovanom, blogu piše ženskim senzibilitetom. Spes je prvi blog koji sam dodala na svoj blogroll posle tamburixovog.
Da nema taburixa, trebalo bi ga izmisliti za ovakve kao što sam ja. Sve je uradio da mi nenametljivo da savete kako da prevaziđem svoje nestrpljenje i pojavim se na najbolji mogući način i sa najmanje praznog hoda. Hvala ti Aleksandre.
Viktor radi savršeno na promociji Beograda i Srbije. Njegov blog ovde stoji zato što mu se divim na blog-poslu koji radi. Viktore, drago mi je da smo se upoznali.
Na favorites mi je Aljoša i Ivana koja je nestala, čitam još i Sinišu kada napiše nešto privatno, lajavu Kamaricu, Umijeće tersanja, ne zaobilazim Ire, od skoro sam naletela i na Prozaonline i, uopšte, kraja nema. Možda sad ovde nedostaje desetak destinacija koje redovno obilazim a neću ih pomenuti jer me mrzi da obavljam taj posao linkovanja. Nek’ sam prokleta kada sam krenula da pravim ovaj tzv. pregled.
Prema tome i u svakom slučaju, ne smarajte me sa zahtevima da razmenjujemo blogrollove, ne dajem recenzije tuđih blogova i banujem kad mi se prohte.
Moošema je moga mozga i senzibliteta delo, registrovana je i hostuje se o mom trošku (i doteruje o tamburixovoj dobroj volji), ona je rezultat onoga što bi se u komunizmu zvalo “minuli rad”, a u privatnoj svojini – moja prćija, bre.
35 Comments
U jbt. kakav post 😀 U sredini citanja mi se cak oteo utisak da odlazis u blogersku penziju (moze ti se ;)) U svakom slucaju pocastvovan sam time sto sam u njemu, thanks 😉
Čast mi je biti u ovakvom društvu. 🙂 Prilikom upoznavanja sam dobro prošla, jer si “samo” mislila da sam plavuša. 😉
Uf, šta da kažem…
Mušema je prvi blog koji sam poželeo da linkujem. Zato što Tanja ima oštar mozak, oštar jezik i oštro pero. Zato što ima muda.
I prvi blog koji sam poželeo da linkuje mene. I ne pamtim da me je neko tako nabrusio kao ona kad sam joj to predložio. Onda sam rešio da je svejedno linkujem. Onda je ona svejedno linkovala mene. Gadno živinče. Ali dobro.
Sreća te se nismo upoznali uživo: ala bi tu prštale varnice 😆
Grize me savest sto vec duze vreme nisam nista pametno napisala (ako sam ikad), pa sam bila uverena da sam skinuta sa svih blogrollova, ali evo nisam, super 🙂 Nego, procitala si me, iako praznjenje nikad nije bila ideja bloga, nekako se uvek na tome zavrsi. A stvarno imam toliko zapocetih postova o bitnim stvarima, samo nemam vremena da ih zavrsim. Tja. Elem, hvala.
Pođoh čitati post, pa naletih na sklblza u postu i ostadoh bez riječi 🙂
O kako je divno kad si mlad! 🙂 A taman sam se naoštrila da komentarišem kulturni centar iz prethodnog posta, ono besa, jeda i svega u kuferu. Sad me malo pustilo 🙂 i fino.
Fala na listingu 🙂 Kako bi već glasio citat iz Radovana III: ” Čaaaaaaaasti mi je uzvratiti imenoM” .
# Peđa, ki-ki-ki! Da se penzionišem? Pa tek sam odrasla, da ne kažem, srasla! MOgfu jedino da odem u invalidsku penziju 😀
# spes, prvo sam ti promašila pol, a onda i boju kose. Ali nikako karakter. I nikad nisam rekla plavuša, već plava 😛
# Bane, bre, mi varničimo i bez upoznavanja. I ipak smo konačno “razmenili linkove”.
# E, Sophia, stvarno bi mogla da nas častiš nekim tekstom, pa da se češkamo po glavi.
# sklblz, ti moj redovni čitaoče, baš sam juče mislila da nema smisla da te nemam na linku, nego bauljam dok ne stignem do tebe.
# etotako, ni ti nisi otišla na otvaranje INFANT-a? Mi nismo jer nam je putovanje sina odloženo, a još je mali da ide s nama, a još manji da ostane sam kod kuće.
Tako da evo, ista meta, isto rastojanje, isto mirno i vrelo veče pod klimom.
Zaspala. Jelte 🙂
Biologija vodi jedan nula kako god okreneš. Cenim da će mediji “verno” da prenesu šta se desilo 🙂
A vala se sad ne spremala na koncert. I ceremoniju i tako to. Iako u porti ću zauvek zapamtim one čehe, koji su pre jedno osam godina, odigrali jednu od najboljih predstava na infantu ikad. Kad sam kreten, pa se ne sećam kako se zovu.
Jao, zovu se Teatar novoga fronta i ja sam ih dovela. 😛 Tada sam bila selektor. Pre devet godina.
Da, to je bila predstava.
Heh, kako mi to sad ovo laska. Da si zapamtila to. Sretala sam mnoge (mlade) ljude koji su naučili da vole i razumeju pozorište upravo zbog tog INFANT-a.
E ta 🙂
Divna. Najbolja. Ikad. Mislim da je i taj infant bio fantastičan. Po lokacijama čak. I pred NS tajmom bile izvedene fantatične predstave.
Pre ili kasnije sam skapirala da sve što valja mora nekako da se “akademizuje”. Da je igranje na otvorenom, bože moj pa otvoreno. Nema ćara. Al ima dara. A na historiju danas fantastična emisija o Šekspiru. Beše. To izgleda oni koji bi trebalo da znaju, ne znaju.
Svaka čast za izbor! Ali stvarno 🙂
Retko hvalim, ali ovo je za svaku pohvalu.
Jeste, taj INFANT je imao na otvaranju onaj fenomenalan i potpuno drugačiji tetar, Torpedo sa muzikom Wroooma, koji se, iz nekog razloga, ne nalazi u arhivi Kulturnog centra. ta predstava je igrana ispred NS tajma.
Sve si gledala 😛
To znači da bih trebao nekog vraga i napisati, da imaš zbog čega doći. Ali što? Što da naštanacam i ostanem živ?
U svakom slučaju, čast mi je biti na tvom popisu (nadam se da izjava nije patetična).
Jednom ću i ja posložiti svoje favse, iako webom landram sasvim drugim putevima 🙂
Da. Znam tu predstavu. I igrana životinjska farma, tad, koliko se sećam. Sa sve onom ludom scenom tada tamo 🙂 A što nema u arhivi? A što ja postavljam glupa pitanja?
E da sam htela neko da bira taj Infant, meni najbolji, eto birala bi te. Molim da se ovo ne tretira kao ljubljenje u dupe, LOL, i sve one na dva tri sloga nabrojana komentara. Ozbiljno to mislim.
# sklblz,
i moji putevi su čudni, ali dostižni.
Samo čekam da mi ovo pročitaju studena i MM, pa da me nakrpe 😀 Ti znaš kako su one oštre kad se neko usudi da ih pomene 😉
# etotako, ja rado primam komplimente, tako da nemoj da imaš suviše obzira prema dobrom ukusu. Možeš da me hvališ koliko hoćeš. 😛
Ne znam što nije u arhivi, valjda je ispalo. Tamo je cela 1998. godina, ali je izostao Torpedo. Verovatno greška usled aljkavosti.
A “Životinjska farma” nije bila te godine. Mislim da im je ta premijera bila godinu dana kasnije i to sam gledala u Beogradu.
što reći? zahvaljujem i uzvraćam komplimente istom mjerom 🙂
moj blogroll se prilično smanjio, što zbog manjka vremena, što zbog nekih drugih stvari, ali kad otkrijem blog poput tvojeg, vremena se uvijek nadje 🙂
sad kad smo se “izšlajmale”, ajmo natrag na čitanje 🙂
ps. neću te nakrpati, ne ovaj put, to si mi jako lijepo sastavila 😛
# studena, očekujem da me opajdariš negde na svom blogu zato što sam se usudila da te “analiziram”. To isto očekujem i kad MM vidi šta sam napisala.
😉
Oh, kasnim… Znači, zadovoljna si? Fiju! (brišem znoj sa čela)
LOL 😀
ja još nikog nisam razočarala, pa neću ni tebe, onda očekuj “krpanje” u nekom od slijedećih postova 😛
preskačemo se s komenatrima 😀
šta sad? da te okrpam ili ne? 🙂
Vidi, ako ćeš ti da me krpaš, onda krpaj! 🙂 Samo nemoj jako.
Ehehe. “Cim sam te videla, odmah sam te prepoznala”. Samo sto te nisam videla, ali kao da jesam. Bas zato sto sam tako neobicno spora, mnogo sam zadovoljna sto ima ko nije, kod tebe vreme ne stoji, uvek ima nesto novo. I intelektualno stimulativno. Kao sto rece Vonegat, najvaznije je da citalac ne oseca da je citajuci protracio dragoceno vreme.Drago mi je da smo se srele, pa makar i samo ovako, na nicijoj zemlji.
Inace, potpuno se slazem sa tim da na svom blogu covek ima puno pravo da postavi svoja pravila.Kome se ne svidjaju neka seta, samo neka ne smara uzvikivanjem “tolerancija!!!”.
Hm… obzirom da ti je blogroll na samom dnu prilično podugačke stranice UOPĆE MI NIJE KRIVO da se ne nalazim tamo.
:-))
Nego kad si me već tako divno počasila deminutivom što zaboravi “a”?
…Kamricu? pa da nisam klikla nebi vjerovala da sam to ja 😉
# Sasha,
ne samo
već i podizanjem glasa obespravljenih i žrtava. Žrtava?! U mojoj kući? 😛
# Jao, Kamarice, ispravljeno! Dobro da si “klikla” i dobro da si rekla 😀
Juce su me pekli prstici ali sam obecala sebi kako necu dotaci tastaturu dok ne steknem neophodna znanja iz predmeta Bibliografija.Znanja stekoh i mogu odmah da ih pohranim u folder neupotrebljivo.
Zacrvenila sam se kad sam ovo pročitala,a najmanje sto mogu je da konacno napisem novi post kako bih barem dijelom opravdala ukazano povjerenje 😉
Eh, kao da je juce bilo kada si bila, kako kazes, mala bloginja.
Ja ti mogu garantovati da cu uvijek procitati svaki post i svaki komentar i da nikada necu napisati LOL, jer ni dan danas ne znam sta to znaci 🙂 🙂
LOL — Laughing out loud, laugh out loud, or in rare cases lots of love
http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Internet_slang
ni ja nisam znala… 🙂
# E, pa Kristina, piši. I stavljaj po folderima. Lol!
# studena, i ja sam to otrila tek pre jedno šest meseci. A onda sam s nekim mirom primetila da više ne mogu da sustignem sve na ovom svetu.
Generacijo, opet ja zaostajem 🙂
Nego da ti velim: moja mala često viče dolazeći iz škole “maaamaaa, ide tvoj Mislilac i Matematičar, dobila sam peticu!”. Onda dolazi jedan dan i dere se “Mislilac i Matematičar dobio trojku, jeeee!”. Znala je otpjevati samo prve 3 kitice državne himne (jedva smo se sjetile ostale dvije) i umirale smo od smijeha.
Sjeti se pričice kad mi se omakne tekst kategorije državne himne i nasmiješi se 🙂
Inače onako usput, sasvim nonšalantno, skoro pa nebitno – imponiraju mi komplimenti samo nekih ljudi. Ima vas tu nekih 🙂
A ja sam baš mislila kako ćeš da se smračiš, i kažeš u sebi, daj, prestanite me recenzirati 😀
LOL-vanje je prvi stepen debilizacije, nečega o čemu već duže vreme želim da pišem, no nikako da stignem. Od kako je brzi internet svima dostupan, osmoro od desetoro ljudi ispod dvadeset pet godina je otupelo.
Od svih ovih blogera znam Sashz (privukla me je njena priča o degenerisanju srpskog jezika) i Aleksandra (ne sećam se više ni kako smo se upoznali), ali sad ću da zavirim i na ove druge adrese, hvala lepo na preporuci.
Inače, dugujem ti veoma dugačak mejl i izvinjavam se zbog nepristojnosti (bar mislim da si mi ga ti poslala?). Večito sam izgubljena, mnogo radim.