Stalno propuštam samoreklamerstvo putem ovog “veoma posećenog bloga” 😉 Ipak, izgleda da ću morati da savladam stid, te da o posebnim događajima u kojima učestvujemo mm i ja, ili makar firme u kojima radimo, dam tačne informacije.
Mini sajam? Ne, Festival knjige
Potpuno netačni a uz to i polovični podaci na ovom sajtu, čiji link sam dobila od walkera u njegovom komentaru, zaslužuju da kažem reč-dve o festivalima knjige koje Poslovno udruženje izdavača i knjižara Vojvodine (PUIKV) organizuje po 6. put na gradskom trgu u Novom Sadu, prve tri godine u redovnom junskom terminu odmah nakon Infanta, ali od kada je radikal Jokić gradski štagod za kulturu, termini su klizni, a zavise od svih drugih varijanti i neretko raznoraznih intervencija da dobijemo termin. Nikada niko nije dao novac poreskih obveznika za ove manifestacije. Prva obrazloženja u prvim odbijenicama su glasila: to je komercijalno (sic!)
Prvi Letnji festival knjige otvorio je Aleksandar Tišma. Ove godine ga nije niko otvorio, u znak protesta zbog nedostatka kulturne politike. Ćutimo.
Trenutno se odvija najmanji do sada Letnji festival knjige (zahvaljujući pomeranju termina duboko u jul), na kojem je podignuto 19 belih šatora (ovakve štandove pod šatorima koje danas svi koriste patentiralo je PUIKV), i ovog leta izlažu: Leokomerc, Primatron, Mono Manana, Prometej, Agora, Stylos, Kairos, Zmaj, Vega media, Esotheria, Feniks libirs, Sezam Book, Forum, Didakta, Eden, Beoknjiga, Zavod za udžbenike, Babun, Book marso, Laguna.
Skoro uz svakog od ovih izlagača na štandovima su u ponudi i knjige drugih izdavača, tako da su u ponudi izdanja preko 30 izdavača.
***
Malo podataka iz tradicije za koju nema para iz budžeta
Prvi festival je organizovan isključivo za članice PUIKV, po realnim a ne naduvanim troškovima organizacije: pre šest godina nas je bilo 15-tak, da bi danas Udruženju pristupio i veliki broj izdavača iz Srbije, tako da se broj članica popeo na 36.
Pored ovog, PUIKV je organizator i Zimskog festivala knjige koji će se u decembru takođe organizovati po šesti put na gornjem platou SPC Vojvodina. Uz ove “mini-manifestacije” na kojima izlagačku prednost u odnosu na kapacitete imaju članice Udruženja, PUIKV već dve godine organizuje Prolećni međunarodni sajam knjiga (na slici) na kojem izlaže preko 200 izlagača iz zemlje i inostranstva i koji počinje prvog dana proleća, a na kojem je ulaz za posetioce besplatan. PUIKV je i autor kasnije masovno kopirane (ali ako, tako i treba) humanitarne akcije prikupljanja novih i starih knjiga za ustanove u sistemima socijalne i zdravstvene zaštite.
Verovatno zbog tradicionalno humanitarnog karaktera ovih manifestacija, Radio 021 je automatski javio da i ovogodišnji Letnji festival najavljuje neku humanitarnu akciju (što ove godine nije slučaj), te je zato Roman Vehovec, odgovarajući na pitanje druge redakcije o humanitarnom karakteru Festivala, rekao da ovaj jeste humanitaran, jer treba pomoći izdavače kupovinom knjiga, što sam pribeležila u prethodnom postu.
Hvala svima koji su kupovinom knjige učestovali u ovoj humanitarnoj akciji i tako pomogli izdavača. Oni koji još nisu, to mogu da učine do 14. jula.
***
Lekcija iz kulturne politike koje nema, u tri tačke
1. Da ponovimo: ni za jednu od ovih manifestacija se ne izdvaja novac poreskih obveznika.
2. Da ponovimo: otkupa knjiga za biblioteke, jedine pomoći koju izdavači dobijaju od Ministarstva kulture, prošle godine jeste bilo u vidu konkursa koji potom nije imao svoje rezultate, a ove godine ga, kako saznajemo neće ni biti.
3. Da ponovimo: porez na knjigu je 8%, a na ulaznicu za fudbalsku utakmicu – 0%.
***
Mladost je čudo
“Mlada izdavačka kuća” što reče Eniaroyah.com, VEGA media, koja je prošle godine proslavila 10 godina postojanja, na ovom Festivalu večeras promoviše 53. knjigu u ediciji Nobelovci, izabrane pesme Viljema Batlera Jejtsa – KULA, koju je priredio, preveo i prepevao Milovan Danojlić i koji će večeras u 20:00 u Art-klubu Kulturnog centra Novog Sada (prostor koji je pre deset godina upravo Roman Vehovec, direktor PUIKV a tadašnji pomoćnik direktora KCNS iz rupetine za književne promocije pretvorio u moderan i tada popularan kulturni prostor) učestovati u ovoj promociji.
Išli ste u Art klub da slušate odlične koncerte odličnih muzičara i studenata Akademije umetnosti i muziku sa razglasa koju u to vreme nigde niste mogli da čujete i da se sretnete sa ljudima koji dele iste estetske i kulturne vrednosti kao i vi? Autor tog koncepta je bio Roman Vehovec.
E, takoc.
***
Ako vam se ponekad čini da sam u svojim postovima na društvenu, kulturnu i političku stvarnost suviše ogorčena, možda ćete zrno opravdanja, ukoliko je ono uopšte potrebno, pronaći i u ovom tekstu.
Tanja
25 Comments
Haha, dobar članak. Trebalo je ranije da to napišeš. Na “onom” sajtu, objavljeni tekst sam napisao ja, i to tako što sam slučajno nabasao na šatore, a brojao sam ih iz daleka, po kiši… Jbg, nigde nisam čuo/video da će se to desiti, a mi studenti to zovemo “mali sajam”, jer nam niko nije rekao da se zove drugačije…
A što se tiče “mlađe kuće” to je rekao lik koji radi na štandu. Možda je mislio mlađa od nekih drugih 😉
Ne pravdam se, samo govorim o jadnoj situaciji…
Činjenica je da “vest” treba da kaže ljudima da mogu da kupe knjige na trgu… Ne znam da je neko drugi to napisao uopšte 😛 sve do sad…
A “onaj” sajt je otvoren za saradnju sa autorima, prevodiocima, izdavačima… Pa opet, niko osim autora se ne javlja… Šteta…
🙂 Još ja reko’, poznato mi je ime autora teksta. Eto, sad znaš sve o Festivalu.
Inače, čudi me da si slučajno nabasao, zato što nikada do sada (valjda po inerciji od mora događanja u gradu) nije bila veća medijska pažnja posvećena Festivalu. Sajam da, ali Festivali tek onako, usput. Čak je, u trenutku dok sam tipkala tekst, Roman gostovao na Panoniji uživo, dok je na Radio Beogradu išao takođe “uživo” razgovor sa njim. To, stvarno, nismo imali. 🙂
Inače, baš lepo da nas radnici na štandu doživljavaju kao mlade 🙂 Mladost je čudo, kažem ti. Kod nas si mlad sve dok ne staneš jednom nogom na koru od banane a drugom u grob. A onda dobiješ neku nagradu za delo.
To je posebno zanimljiv fenomen kada je reč o umetnicima. “Mlad umetnik” je uobičajena floskula kao “grad na Egeju”, “mirna varošica na severu Bačke”… s tim što “mlad umetnik” služi da se opravda činjenica da umetnici ne dobijaju šansu u sovjoj zemlji sve dok ne urade nešto u inostranstvu. Onda mi ovde javljamo kako je mlad umetnik (od 40 godina) napravio to i to i dobio nagradu tu i tu.
Ne gledam TV (samo ponekad VH1 i Discovery), a od radio programa slušam samo last.fm radio…
Eto objašnjenja…
A to oko umetnika, pa, ne bih da zvuči kao reklama, ali evo – kod nas na sajtu i forumu ima gomila mladih umetnika koji se potucaju po festivalima i takmičenjima, ali je činjenica da za njih niko ne zna izvan tog nekog uskog kruga Vrbas-Zaječar… Ima mladih umetnika, samo nema priznatih mladih umetnika, ali šta očekivati u mrtvom moru poput ovog? Uzmi samo Živkovića za primer. Čovek će ostati zapamćen kao jedan od najvećih srpskih pisaca 21. veka, a mora svoj SF da objavljuje preko, pa tek onda da ga prevode kod nas… Tako nam i treba… (a nije mlad!)
Evo sa drugog kraja grada se zahvaljujem svojoj životnoj i kreativnoj saputnici na ovoj reklami. U tekstu ima nekih nepreciznosti, ali to je, manje-više, to.
Što se tiče informacija o Festivalu, najavljen je i objavljene su i fotografije u sledećim novinama: Građanski list, Dnevnik, Politika, Večernje novosti, Glas javnosti i verovatno još ponegde.
Radio stanice Novi Sad, Beograd, In radio, Radio 021, Pan radio, Delta radio, …
TV stanice: Panonija, Apolo, TV Novi Sad, Kanal 9
Za jedan Festival koji promoviše knjigu koja kao što znamo zahteva mentalno saučestvovanje konzumenta u punom kapacitetu, zaista nije loše. Činjenica je da novinari neuporedivo više brinu i pomažu izdavaštvo od onih koji su po prirodi stvari za to plaćeni. Ali, šta je tu je. Nema para za otkup knjiga, nema para za sufinansiranje izdavačkih projekata, ali ima para za filmske festivale koji su već ove godine pojeli preko 100.000.000,00 dinara(miliona, dobro ste pročitali). To je, da vam bude razumljivije, novac koji je dovoljan za proizvodnju približno 500.000 knjiga, odnosno približno 100 izdavačkih kuća (više pravih izdavača i nema u Srbiji) je moglo da proizvede u proseku pet naslova u prosečnom tiražu od 1000 primeraka i od tako stvorene nove vrednosti, praktično izdavači bi iz sopstvenih resursa prozveli najmanje još toliko naslova i knjiga.
Ali to onda ne bi ličilo na ovu Srbiju. Šta bismo mi sa milion novih knjiga? To bi značilo da smo već u Evropskoj uniji. Ali nismo. A kad ćemo, ne zna se.
Istine radi mora se reći da je prva tri Letnja festivala knjige pomogao Izvršni odbor Skupštine Novog Sada. Ali to je bilo do 2004. Neke naše Festivale po Vojvodini (Palić, Vršac, Kikinda) pomoglo je Izvršno veće APV. Drugi Prolećni međunarodni sajama knjiga na SPENS-u pomoglo je takođe Izvršno veće Vojvodine. Iznosi su odreda bili skromni ali nama izuzetno značajni, jer je pokriven deo troškova zakupa prostora, ali značaj dara se ne ogleda samo u količini već u nameri i suštinskoj vrednosti. A ona je u ovim godinama izuzetno važna. Evo i ovom prilikom HVALA.
O, gospodine Vehovec! Da li je ovo vaše prvo javljanje na Moošemu?! 😛
Ja se sećam da je bilo nešto malo para za prve Festivale, od one Vlade. Ipak, zanimljivo bi bio da se podsetimo koliko, pa da možemo da napravimo neka poređenja.
kapa dolje za trud i nastojanje.
Tatjana, ovakva “samoreklama” NIKAD nije suvišna.
Ma bravo bre ljudi!
# studena, nemoj samo da me krene 😉
# etotako, hvala, bre, devojko!
Vas dvoje životnih i kreativnih saputnika i saučesnika se baš dobro dopunjujete 😀
ako neće tebe, oće mene 😛
# spes, kao puzzle. Nekad bude komplikovano, ali uglavnom na kraju dajemo lepu sliku 🙂
# studena, pa ti stvarno imaš čime da se (po)hvališ. Ako te već nije krenulo, kako ja onda znam šta ti sve umeš jako dobro? 🙂
Inače, primetila sam da uglavnom ja dajem trinaesti komentar na ovom blogu 😛
da li u blogosferi postoji nešto što ja ne znam? 😯
Ni ja nisam znala za sajam, i baš mi je krivo. Saznala tek juče, u šetnji po gradu.
Eh Tanja.. 70% tvojih posetilaca (including myself) živi na Internetu i uopšte ne prati TV i radio programe… krajnje je vreme za jedan VEGA myspace profil 😆
# elektro, trebalo je tebi i da javim, po dogovoru 🙂 Staviću konačno vaš sajt i tvoju adresu na mejling listu.
# tamburix, to je zato što ja izgleda (srećom) nedovoljno živim na netu. Nego, razgovaraćemo o tom myspace profilu, šta god da je to 😀
Svanuo je konačno vedar dan, izdavači mogu da odahnu. do 14. jula više neće biti kiše.
@Tatjana, pošto me javno prozivaš, kao da to nisi mogla kod kuće, evo ti odgovora.
Ukupno je (približno) od svog osnivanja 2001. godine Poslovno udruženje izdavača i knjižara Vojvodine, za 19 Festivala i dva Prolećna međunarodna sajma knjiga dobilo što od Grada što od Pokrajine 1.000.000,00 (milion) dinara.
Jedan k’o ni jedan…
Entuzijazam će pobjediti. Tvoj i Romanov i svih ostalih. Kultura će pobjediti, bez obzira na 8 ili 88% (zašto sam rekao 88? valjda nisam odavno hihi)
Želim vam puno sreće 🙂
Prepiska s Romanom V. u komentarima je izvrsna.
# E, Romane, razgovaraćemo kod kuće 🙂
# walker, ne znam, jedan, na 21 manifestaciju u sedam godina… Mašala.
# sklblz, ne sluti sa 88 😯
Pa i kažem jedan k’o ni jedan. Pretrgli se, jbt.
Kak’ se to ono veli u “slengu”: ala vam vera ljudi! 🙂
😀
Pingback: Čitam, pa šta! : MOOŠEMA