Ne znam da pišem putopise, ali znam da uživam na putovanjima.
Moj sin, konačno slobodan, na plaži ispod naše kuće.
Da, bila sam u Svetoj Nedilji na Hvaru. Da, u slepom crevu Hvara, baš iznad puta na kojem se završava Hvar. Iznad klisure, s pogledom na more i planinske vrhove opasane vinogradima. U kući s pogledom. Među pedesetak turista koji su odabrali ovo mestašce do kojeg se, da, stiže preko čudesnog mesta Pitve u brdu, a onda kroz tunel dug 1,4 km nakon kojeg bljesne more i poludivlje plaže na kojima je moj sin konačno proplivao, skačući u more slobodan, prepun životne radosti.
Bilo Idro, čudo na samom kraju Hvara.
S radnjicom u starom jezgru grada na vrhu, u koju nismo ni išli, jer kad jednom kresneš auto, onda se otisneš do najbližeg Keruma, jebeš ga. S Bilim Idrom na vodi, na kojem smo pili Plenkovićev Zlatni Plavac iz najboljih, neparnih godina. Sa kojeg smo gledali zalazak sunca i verovali da to ne može biti stvarnost.
Plaža po svačijem ukusu, i tek za poneki džep: Hvar
Pogled s naše terase u noći.
Obišli smo grad Hvar, na jedan dan s mojom prijateljicom iz Zagreba i njenim sinom, i malo se snobirali na luksuznoj privatnoj plaži koja podseća na elitna svetska letovališta (na kojima nikad nisam bila 😛 ) i smejali se “ima se, može se”. Jeli smo kod šjor Ive u Starom gradu, a šjor Ive je toliko hteo da brblja s nama, da nam je dao vazduha samo dok smo jeli. Sutradan nam je nabavio svežu oradu po koju smo otišli, jer do tada nismo imali sreće sa ribarima. Pili smo kafu u Jelsi, a ja sam u jednom odlasku i napisala da je Jelsa subotom dobra kada puše bura u Svetoj Nedilji. Pa brdska mestašca. Pa nedeljna misa u Svirču i molitva. I pesma. I zblanuti pogledi na naše registarske tablice kada smo nakon mise izašli iz crkve i seli u auto. Nismo vernici, mi smo turisti s poštovanjem. A iskrena religioznost tih meštana je vredna da se prekrstiš kada im uđeš u crkvu i da ćutiš dok pevaju i pustiš da ti niz kičmu siđe jeza.
Zavala, pa se zavališ na malenoj plaži ispod špilje, pre nego što zakoračiš u tirkizno more.
I Humac, sa B i M, našim prijateljima iz Zagreba koje smo upoznali na plaži ispod naše kuće i sa kojima smo, slučaj je hteo, muž i ja proslavili devetu godišnjicu našeg braka, jedući za predjelo salatu od hobotnice koju je B. ulovio toga podneva na naše oči, a ja se slikala za potrebe sopstvenih lovačkih priča.
Humac. Serpentinama preko ošljunčanog dugog krivudavog puta ka vrhu, ispod kojeg se levo vidi Brač, a desno Korčula i Vis.
Ehej!
Gore opustelo selo, crkva, restoran sa jagnjetinom i teletinom i ekološkom salatom, i jedna kuća koja se iznajmljuje, bez struje i s tušem iza kuće.
Crkva na Humcu.
Kad smo odlazili, osvrnula sam se. Treba se vratiti u Svetu Nedilju pre nego što prokopaju put do grada Hvara i od nje naprave privlačnu turističku destinaciju.
Valja još bazati po Hvaru, probati još vina i onu hobotnicu ispod sača u Pitvama, na koju smo se nameračili, ali nismo po nju otišli.
16 Comments
Dobrodosla kuci. Lepa ti je destinacija.
Destinacija je preterana, zaista.
Ne može se reći da nisam putovala i viđala destinacije 😉 , ali ovaj deo Hvara, baš to “s druge strane”, van puteva i nikako usput, potpuno me je očarao.
Super su slike.
Mozda bi durbinom dobacila do mog brata, on je bio na Korculi u isto vreme:)
Ja mnogo volim te zabiti, mnogo vise nego luksuzne hotele i plaze, imaju taj sarm i smek, autenticnost, mozes da budes ono sto jesi i niko oko tebe se ne folira da je nesto sto nije. O prirodi da ne govorim. Jos kad bi moglo kao kad smo bili mali da se letuje po 2 meseca:)))
Ma, da. To su sve amaterski snimci. Sve ostalo uradi priroda.
Posle ovoga ne znam kako ću ikada više moći da preskačem preko glava i peškira na nekoj plaži. Ova pustoš i pitomina u isto vreme je pravi odmor. Dve majice, kupaći i to je to.
Meni je inače dosta 12 dana na svakom putu. Ove godine smo bili 16, i odbili prijatelje da svratimo u CG u povratku na još koji dan. Jednostavno, doživim sve za 12 dana, adaptiram se, odmorim, načitam, naplivam, naakumuliram se sunca… i onda želim nazad. Naravno, kad se vratim, a tamo sve isto 🙂 Šta ćeš kući, tamo te svi znaju 😀
Inače, s terase sam gledala Korčulu i Vis.
Mila moja,
nemoj vise nikada da budes offline, pa cak ni na svetu nedelju, ja to necu moci podnijeti.
Eh,
mogu ja sva cuda ovoga svijeta vidjeti ali neikada kao ti o tome tako lijepo pisati.
Uletela juče ti na blog, ošmekala slike. (brzom brzinom i nemanje vremena)
Uletela posle još jednom. Nije me držao mir za čitanje.
E, evo ga treći ulet.
Rezultirao je da čujem zrikavce.
I što više gledam tih morskih, i odmornih priča čutam, sve više mi dođe u crno da se zavijam, jer se moje ronjanje ove godine ne sprovodi u delo.
Nego.
Nisam nikad bila na Hvaru, ni u tom što “nije tamo preko”, a kamoli tamo preko. Al sad bi “pre tamo preko nego naokolo bliže”.
Neka si ti odradila to namirivanje duše, što bi se reklo. Al mi najdraže što je sinčina proplivala! 🙂
# Kris, znaš kako je lepo biti povremeno off line u svakom smislu 😛
A i ti si stvarno postala nekritična prema meni: fotke su te koje su lepe, a tekst je onako 🙂
# etotako, zrikavci su bučni kao da ih je neko uključio!
Hvar je prosto nešto što se mora obići. Za mene je previše bučno u Jelsi, u gradu Hvaru i svem tom ludilu. Ovaj deo Hvara je za odvaljene ljude. Nema izlazaka, noćnog života i svega što te ometa da istinski uživaš u prirodi. I zrikavcima.
E baš mi je drago da znaš odabrati pravo mjesto za odmor, jednako tako nepogrešivo kao što je nikada ne biram :))
Druga strana – to je to!
# MM, nije da znam. biće da sam imala sreće i intuicije. to nije onaj Hvar kojeg se sećam kao gimnazijalka. Ovo je nešto što osetiš tek sa punom zrelošću.
Druga strana – to je to! 😉
Jeeeeeeeee 🙂
Super. Ali na Hvaru su dignuli cijene za popizdit. Gledat ću ga na slikama 🙁
Fama, sklblz, fama o skupoći. Hvar je tek malo skuplji od Novog Sada. Tamo gde je naskuplji, može da se poredi sa Beogradom.
Utvrdili smo čak i da je cena piva i kafe po restoranima ista kao kod nas na kontinentu, a da je meso u radnjama jeftinije 😉
Uzivao sam citajuci blog, jer poznajem Zlatana i Bilo idro. Volim Tvoju iskrenu ljubav prema pejzazu i lepoti prirode.
Za mene rodjenog u Beski je susret sa Svetom nediljom isto bio neopisiv dozivljaj sremska ovlatala zitna polja zameniti sa plavetnilom Jadrana.
Citah ovih dana u nemackoj stampi da su astronauti iz kosmosa konstatovali da je Jadran najplavlja mrlja na nasoj planeti..sto jeste jeste.
Adam Lauks
Karlovacki djak 1965/1967
Adame, hvala. Hvar je zaista jedinstveno mesto na svetu, a Sveta Nedilja je gradić u koji ću se sigurno vraćati.
Wooow, puno hvala na predivnom tekstu! Idemo na Sv Nedelju, tako da ovo puno znaci!