Q: U koliko poteza jedan obećavajući dan može da se totalno upropasti?
Q’: Ili, da pojednostavim, koliko kilometara možete da pređete, a da se uopšte ne pomerite od tačke A do tačke B?
A: U oba slučaja, odgovor je: neograničeno.
A, evo i kako.
1. Treba ustati pre prvih petlova i ne uraditi ništa. Odnosno,
a) prosuti kafu
b) shvatiti da nema cigareta
c) sresti se s milim licem svog sina zbog kojeg inače ustajete 45 minuta ranije, da ne bi odmah, dok ste još krmeljivi, zanovetao limunadu, doručak i tražio da prepričavate snove.
2. Povesti dete u školu bez torbe jer
a) računate da je dete već dovoljno veliko da samo brine o tome
b) ste dovoljno rasejani bez svojih 45 minuta lične jutarnje samoće.
3. Vratiti se po torbu i hiniti normalnost i uobičajenost.
4. Krenuti u nabavku nigde drugde nego u Metro, ali bez Metro-kartice.
5. Vratiti se kući po jebenu karticu.
6. Staviti karticu negde, tako negde, da ne možete da je nađete kada stignete do Metroa.
7. Potom se vratiti do automobila i izgovarati u sebi molitve da nije ispala negde još kod lifta u vašoj zgradi
8. Kupiti sve po spisku, ali zaboraviti najvažnije, pa psovati sve po spisku.
9. Psujući otići do Merkatora i kupiti ono najvažnije a zaboravljeno u Metrou, nikako ne pobrkati te dve radnje na M, ali u Metro ne poneti račun od prethodnog utorka na osnovu kojeg dobijate 10% popusta ovog utorka, već samo Metro karticu koja vam više ne vredi ništa.
10. Dostojanstveno kupiti u Merkatoru bez popusta preostale artikle, koji su skuplji nego u Metrou, čak i da ste uspeli da ostvarite pravo na popust od 10%.
11. Shvatiti da nema šanse da odete na posao, već odleteti kući i obaviti onih nekoliko poziva koji stoje kao podsetnik zabeležni na papiru.
12. Gde je taj jebeni papir?
13. Napregnuti se i po sećanju napraviti potpuno novu belešku koja treba da liči na staru.
14. Pozivati te brojeve, verujući da ipak nešto radite.
15. Misliti da je dete u školi do 14:15, a ne do 13:30, kako je lepo rečeno još juče.
16. Telefonirati čak i u 13:50 sve do paljenja lampice, koja je zasvetlela simultano sa pozivom jedne majke s kojom ste slučajno jednom razmenili telefone i shvatiti da vam je dete već 20 minuta na školskom dvorištu.
17. Odjuriti po dete ali ga ne naći.
18. Zvati tu majku i shvatiti da ona više ne može da vam pomogne.
19. Trčati okolo po školskom dvorištu bez glave i repa.
20 Po mogućstvu bez kišobrana i u belim pantalonama i beloj lanenoj košulji.
21. I u belim papučama. Držati telefon nesvesno u ruci.
22. Ugledati svoje dete i ljubiti s njim, izvinjavajući se, ali bez objašnjenja, jer ono to još uvek ne može da razume.
23. Uleteti u auto i zaboraviti na mobilni telefon.
24. Doći kući i vedro čatovati s jednim prominentnim blogerom i ovim linkom mu sad povećati posetu 😉 .
25. Usput babrati po torbi tražeći mobilni i naći sve, čak i onu ceduljicu nestalu pod tačkom 12, ali ne i mobilni.
26. Prekinuti sve radnje i pozvati dete.
27. Poslati dete do auta da proveri da nije mob na suvozačkom sedištu, gde ostane veoma često.
28. Razgovarati s detetom 5 puta preko interfona, jer nijedno od vas ne zna gde bi telefon mogao da bude ako nije na suvozačkom.
29. Na stepenicama dočekati dete, preuzeti ključeve od kola, pozdraviti se poljupcem i reći, Mama će jednom doći, kad nađe mobilni, a onda se u belim pantalonama i beloj lanenoj košulji i belim papučama sjuriti u kišu.
30. Upaliti auto i krenuti prema školi, prema školskom parkingu, prema školskom dvorištu… i onda na pola puta ugledati da je telefon na najneverovatnijem ali veoma zgodnom mestu, na koje nikada ranije niste pomislili.
31. Vratiti se u dvorište i ne naći mesto, jer su u međuvremenu sva zauzeta.
I ovde ću da završim, na pola ovog svetog dana, jer, ko zna, ako sada ne napravim ručak, na šta sve ovo može da izađe.
p.s. Obavezno, čak i kada nije ovakav dan, održavati u životu e-mail naloge na Gmailu, na serveru gde vam se hostuje sajt i na Eudori koja vam u poslednje vreme trokira, tako da uspešno možete u svemu ovome da gubite svaki dan, čak i ako je funkcionalniji, bar jedan sat dok sve ne izotvarate i neisproveravate.
***
Nagradno pitanje:
Gde nestade ona osoba od pre deset godina koja je menjala gumu na automobilu i proveravala ulje u motoru, i koja je bušila rupe za gornje elemente u kuhinji, ja pojma nemam. Ako je negde sretnete, javite joj da sam je izgubila i da je tražim.
Ili, još bolje, javite mom mužu, jer se on u tu osobu zaljubio.
17 Comments
Ooooo… divan, divan jedan dan:) Drži se, prijatelju, i spremi sebi sada neku lepu kafu ili već štagod što voliš da pijuckaš u poetično kišno popodne.
Dan, da ne veruješ. A kišno popodne je samo kišno popodne, i teško da može biti poetično.
Ali, svejedno, hvala ti.
Mila moja, jako si me nasmijala 😛
To je jedan od onih dana koji se treba prespavati, a kad se već desio, onda ga što prije treba zaboraviti.
Malo sam ljubomorna na Blogovskog, ti i ja smo izgleda u različito vrijeme on line, vjerovatno zato što ja nemam dijete koje ide u školu i vjerovatno zato što je Blogoviski stalno on line , barem ga ja tako zamišljaš 🙂
A gume ne mjenjaš i ne bušiš rupe jer imaš muža, ne treba njemu ništa javlajti, već tebi 🙂 Uživaj.
(a ja se i dalje cerekam jer te zamišljam kako lanena i bijela trčiš, odbjegla od sna 😛 )
Sad se smijem ovom svom- BAREM GA JA TAKO ZAMIŠLJAŠ 😛
Oh, Kriss, smej se smej, uvek se smeeeeej…
neka se neko smeje u ovoj virtuelnoj kući!
He, ja bih odustao već kod zaboravljene đačke torbe – nisam sujeveran ali, kao što se kasnije ispostavilo, baksuz je em uporan em prenosan 😉
Grešiš.
Trebalo je da pročitaš do kraja, ili samo kraj.
Samo da kazem da me Tanja skoro “upropastila” na poslu kada smo vec kod tacke 24. :)) Toliko je bila raspolozena, sto neki kazu (ne i ja) “srala je kao kamila” :)) Vidim da je u istoj inspiraciji “istresla” i ovaj tekst sto je jako dobro :))
Bez zastoja je odvaljivala fore preko Skypea, a ja sam to sve detalnjo citao. Da, zaboravih da kazem da sam bio u officeu i da posle par napada smeha, kolege su pocele cudno da me gledaju 😀
Zamolio bih koleginicu Tanju da ne pokusava da mi upropasti profesionalni zivot, hvala lepo… 😉
@Kristina
A zasto si ti to ljubomorna :)) Mozemo popiti “cyber Skype kafu” kad hoces OSIM KADA SAM NA POSLU (ovo je samo u slucaju da pises kao Tanja :)) A inace sam on line od 9h ujutro pa sve do nekih 21-22h 😉 Za “pozivni” na skypeu pogledaj moju kontakt stranicu ili pitaj drugaricu Tanju
To je zato, Pedja, kao što sam ti i rekla: posao podrazumeva smrtnu ozbiljnost. Ako poslodavac vidi da ti je dobro, ili da se, nedajbože, smeješ na poslu, odmah si se upropastio 🙂
Treba na poslu biti snužden, ili prevaljivati kilometre bez pomeranja, kao ja.
Sva po spisku, veliš …
Kiši vani tako, sjedim ja tako … uzaludno. Pokušavam nešto suvislo napraviti, a neide. Baš dan neki. A još sam prošli tjedan brusila, bojila, bušila, šarafila i još nakon toga u 22 na koncert pa došla kući u pola 3, pa drugo jutro skakutala sva friška. Šta je to danas?!
Danas je kiša. Ili pred kišu al’ to beše do podneva 😉
Pošto ja ovo sad čitam, kad je dan skoro prošo, cenim i večera, da priupitam za ostatak liste?
Jel nada da se šta popravi punim stomakom upalila?
Nadjačala svih ovih 31 tačku, koje bi mene naterale da prespavam dan?
Ima dana… ovaj je trebalo prespavati. Sreća da nisam imala takvih obaveza danas jer bi ispalo slično. A popodne sam prespavala. Sutra je već jesen 😀
Ne znam gde bi stavila: -Parkirati se u garazu Merkatora, te na povratku shvatiti, da ne znas gde si se parkirao, ne zato sto si zboravio, vec zato sto nisi ni pogledao oznaku.Skruseno prici obezbedjenju radi pomoci, a saceka vas poznata recenica-RAZREDNA,PA KAKO STE TAKO RASEJANI, JESTE ZALJUBLJENI, HA HA………
Razredna, baš je dobro da dodaš to ovde 🙂
Krasan dan, ili jedan od onih, znas… kad je bolje ne ustajati iz kreveta. Bar meni. Poucena prethodnim iskustvom koje je inspirisalo smilustraciju, prvi sledeci put kad mi je dan krenuo na slican nacin, trazila da me puste sa posla jer mi je “lose”, dosla kuci i legla da spavam. Kad dodje vece, racunam da sam pobedila. Sta god da se desi u tih par sati sto preostaju, ipak sam vise sati bila u mirnom i spokojnom snu:)
He, he, Sasha, meni se čini da bi nekad bilo dobro da prespavam celu nedelju 😉