U udžbeniku radnom listu Svet oko nas za drugi razred osnovne škole, prekršena je ustavom garantovana sekularnost države i prekršena su ustavna i ljudska prava mog deteta – pravo da ne slavi nijednu slavu i pravo da ne unosi osušeno granje u kuću slaveći crkvene običaje koji nisu i njegovi.
Garantovana ustavna ćiričnost naše države ovim udžbenikom radnim listom nije ugrožena.
Elem, u predmetu koji smo mi stariji nekada izučavali kao Poznavanje prirode i društva a danas se zove Svet oko nas, autorke Mira Kukić i Milena Aćimović, njihov izdavač Pčelica iz Čačka i prosvetni savet ili šta već Ministarstva prosvete koje je to odobrilo, omogućili su da se na velika vrata, kao metodska jedinica, uvede – religija, odnosno običaji jedne crkve i to naravno, pravoslavne.
Metodska jedinica se zove benigno: Praznici. Međutim, već u prvoj vežbi, gde su se “pobrkala slova” deca moraju da otkriju koji praznici stoje iza njih. A stoje: Uskrs, Božić i Đurđevdan! Nova godina je valjda tu greškom, jer ona ne spada u privatne porodične proslave kao ovi prethodni.
U drugom zadatku na istoj strani, kao i u narednim, neophodno je povezati običaje sa praznicima koje slavi nevladina organizacija Srpska pravoslavna crkva: farbanje jaja, lomljenje česnice, unošenje badnjaka u kuću, služenje žita. Opet, pretpostavljam greškom, naveden je i običaj kićenja jelke.
U trećem zadatku iste metodske jedinice, uči se staroslovenski jezik, pa đak, bez obzira da li slavi Bajram, Bar mitzvah ili svog Boga nosi u sebi, mora da poveže rečenice Hristos se rodi! Vaistinu se rodi! i Hristos voskrese! Vaistinu voskrese! sa pripadajućim praznicima koji čekaju da budu upisani u prazne linije.
Dakle, ovako:
- u našoj porodici se ne praktikuje unošenje osušenog drveća,
- mi ne stavljamo novac u kolače jer to smatramo nehigijenskim i opasnim, već kolače punimo orasima i čokoladom,
- mi ne prljamo kuću posipanjem žita po podu,
- mi farbamo makete aviona a ne kuvana jaja,
- žito kuvamo samo kad imamo problema sa probavom i
- nikada ne govorimo staroslovenski. Govorimo srpski (jer živimo u Srbiji), slovenački (jer je moj suprug Slovenac po ocu) , engleski (jer ga govori ceo svet), italijanski (jer je moj suprug po obrazovanju profesor italijanistike), nemački (jer je moj suprug Nemac po majci), ruski (jer ga moj suprug, eto, zna) i francuski (jer ga već tri godine uči moj sin). Sasvim dobro razumemo hrvatski i odlično se sporazumevamo sa građanima BiH. Nemamo nikakvu potrebu da govorimo staroslovenski, iako ga ja razaznajem po malo (jer sam ga učila na Akademiji).
Ne protestujem, dakle, samo zato što mi radimo nešto drugo, ili ne radimo ništa od onoga što bi volela NVO Srpska pravoslavna crkva, već zato što je učenje dece u školi da su navike jedne En Dži O – Praznici (a time se pretpostavlja da su to praznici svih osmogodišnjih građana Srbije) i još te praznike uvesti u udžbenik predmeta koji je uvod u prirodne i društvene nauke, alo, nauke! – protivustavni intruding u garantovana prava nepravoslavnih ili neverujućih đaka da se krste na koju god hoće stranu i na način na koji se to (ako se to) privatno čini u njihovoj porodici i da pitanje vere bude privatna stvar svakog građanina a ne lekcija u udžbeniku.
Mislim da je sasvim dovoljno što u ovoj zemlji danas ima više crkava nego dečijih igrališta i što Selja Ilić demonstrativno udara kamene temeljce tamo gde mu se prohte, kada mu se prohte, a od mojih para, samo zato što je jedan čudno odeveni građanin držao dijetu na tom mestu. Niko nema prava da moje dete smara običajima i navikama neke crkve, niti bilo ko sme da mu nametne ideju da je praznični običaj unošenje svežnja osušenih grana u kuću ili kačenje istog za branike starih mercedesa, poturajući mu to kao lekciju iz koje će imati kontrolni.
A što se tiče jaja, zadržavam sebi pravo da od njih pravim kajganu ili da ih samo pokažem, ako treba. Ionako imaju suviše holesterola.
Slično, pa ni nalik:
44 Comments
Razumem šta misliš, mada ja verovatno, da sam videla taj udžbenik, ne bih obratila pažnju na nanizane praznike. Verovatno zato što ih slavim od detinjstva i stvarno ih doživljavam više kao porodične, ne toliko kao crkvene praznike.
Ali ono što mi smeta sve više u poslednje vreme jeste to pocrkvenjavanje/popravoslavljivanje svakog raspoloživog pedlja tla, to stvarno ne mogu da razumem. A o pomenutom kamenu-temeljcu – bez reči sam…
To je samo jedan u nizu razloga zbog kojih organski ne podnosim SPC!
Koji je to predmet?? Kome covek moze da se obrati u slucaju da oseca da su mu ustavom zagarantovana prava povredjena obrazovnim programom?
Covece… u Kanadi se vise ne govori ” Merry Christmas” nego Happy Holidays zato da se ne bi vredjala nicija verska osecanja. Christmas tree je Holiday tree. Ovo je za moj pojam preterivanje jer – fakat, drvce se kiti za Bozic i nema sta tu da se mnogo mudruje. Ne kiti se za islamske, jevrejske ili neke druge praznike, vec za Bozic, i tacka.
Hocu da kazem negde se toliko pazi da se pazi i previse, a negde se ne pazi ni malo. Kako se osecaju deca drugacije veroispovesti dok o ovome uce? Da li se pitaju zasto njihov praznik nije u knjizi naveden kao praznik? Za ateiste znam kako se osecaju…
Ma ispisi dete iz skole dok je jos vreme… da ga ne pokvare 😉
Salim se malo, potpuno razumem kako se osecas, samo tako je uvek u skoli. Udzbenici su i onako samo propagandna sredstva. Cekaj da dobije istoriju… onda ce ti citati i primeri iz knjiga biti mnoooogo duzi 😀
Ispravka: nije udžbenik, već radni list, knjižica koja ide uz svaki predmet i u kojoj se vežba ono što se učilo iz udžbenika.
Udžbenik, dakle, predmeta Svet oko nas je od drugog izdavača, Nova škola doo, Beograd (i zapravo mi se više sviđa nego prošlogodišnji koji je bio od Kreativnog centra).
U ovom udžbeniku u lekciji Praznici piše:
Potom, zadatak za vežbu:
Politički korektno.
# sanje, da, to su porodični praznici, koji su proistekli iz datuma i običaja koje slavi pravoslavna crkva. Ne pada mi na pamet da ti osporavam pravo na to, ali, priznaćeš, to ne može da bude vežba u radnom lisu mog deteta koji o Božiću samo zna da ih ima dva: jedan kod dede i jedan kada mama pravi veliki ručak za porodicu, a ono što ga jedino oko toga zanima jeste da mu dođu dve sestre i da dobije puno poklona.
Ista stvar i sa dva Uskrsa.
To nije lekcija. I to je naša privatna stvar.
# Avrame i ja ne podnosim našu crkvu, takvu kakva je: institiucija koja se meša u politički i obrazovni život građana naše države i još pri tome ima pastire koji seksualno zlostavljaju decu i onda završe u sudskim predmetima kojima država omogući da zastare.
O pastirima koji se nalaze na spisku Haškog tribunala da i ne govorim.
# Jeste, Sasha, baš o tome govorim.
Da bi moj sin zapamtio kada se kaže Hristos se rodi, a kada Voskrese, morao bi da zna tu legendu o rođenju Hristovom i o njegovom kasnijem vaskrsnuću. Mi smo do sada s njim radili uglavnom grčke legende.
A verske praznike smo pretvorili u dobre porodične žurke sa puno poklona i malo brige o junaku crkve, Hristu.
A kad dođe do crkve, ulazimo u svaku, razgovaramo o arhitekturi, njenoj starosti, vremenu kada je nastala i o umetničkim radovima na njenim zidovima.
# Marice, baš sam pomislila na istoriju. Ali i činjenicu da su državni praznici ispali ove godine iz udžbenika i ustupili mesto pravoslavnim.
Evo kako ja gledam na tu stvar sa verom. Mislim da je neko opste znanje o religiji kao drustvenoj pojavi, i razlicitim religijama ovog sveta spada u domen dobre informisanosti. U tom kontekstu,prihvatljivo je i cak pozeljno da deca o tome uce u skoli, ali sa jednog nepristrasnog, objektivnog aspekta, eto bas tako kako se ucilo o grckim mitovima u srednjoj skoli. Stari Grci su verovali u svoje bogove, danas je to nama veoma interesantno buduci da predstavlja deo istorije a bogami i knjizevnosti. Isto tako, svako drugo verovanje na neki nacin predstavlja deo opste civilizacijske istorije, i znati o tome je za moj pojam znak dobrog i sirokog obrazovanja.
Sad kad sam to rekla, dodacu da bi trebalo da se zna gde je takvim izucavanjima mesto a gde nije. Indoktrinacija ove vrste gde se kod malog deteta stvaraju ( u tom trenutku) drustveno ( i crkveno) pozeljne asocijacije je upravo to – indoktrinacija. Pretpostavka da mali Jevreji, Madjari i Muslimani ( ako ovi jos uopste smeju u Srbiji da postoje bez blama) treba da nauce pravoslavne ali ne i katolicke, islamske ili jevrejske praznike, a da mali pravoslavci nisu ili ne treba da budu zainteresovani da nauce i o praznicima drugih vera – je u najmanju ruku bezobrazna, a u najgorem slucaju ukazuje na to kojim putem zvanicna Srbija smatra da svi treba da idemo, hteli ili ne. Drzava i Crkva se opet mesaju tamo gde im nije mesto jer da, u pravu si – veroispovest je sasvim privatna stvar, a obrazovanje nije crkvena stvar. Mislim da ovakvi tekstovi i neumorno potenciranje te teme mogu jednog dana imati pozitivan kumulativni efekat.
Hm, da. Ništa mi ne ide u prilog, a još uvek želim da verujem da živim u sekularnoj državi.
Mislim da je crkva napravila najgrublji moguću upad u obrazovanje organizacijom Veronauke, kao fakultativnog (a u stvari…) predmeta. I da je to o čemu ti pišeš prilično benigno.
Možda čak i poželjno. U smislu edukacije mališana ‘sa građanskog’ nekim osnovnim terminima kojima bi roditelji poput tebe (i mene) vrlo verovatno zaboravili da informišu decu. Pa sa drugarima ‘sa veronauke’ ne bi imala o čemu da pričaju 🙂
Moguće je da sam ja previše opuštena, previše površna ili previše oguglala al’ – nije mi to strašno :stidise:
Pre izvesnog vremena, Nešina vaspitačica mi ponosno saopšti da ona uči decu kako da se pravilno prekrste kad dođe pop za SLAVU PREDŠKOLSKE USTANOVE. Na to ja pitam ima li dece druge vere u ustanovi, a ona kaže – nemam pojma. Na kraju sam diskretno napomenula kako mi se ne dopada insistiranje na verskim detaljima, jer smo mi u kući svi ateisti. Gadljivo me je pogledala. Na žalost, nemam mogućnosti da dete prebacim u drugu ustanovu, a i da imam, svuda je slično. A zamerati se onima koji više od pola dana brinu o mom detetu, nije preporučljivo.
# Sasha,
I ja tako mislim. I nemam ništa protiv da se izučavaju sve religije, sa kutlurološkog, istorijskog i svakog drugog aspekjta.
Ne dozvoljavam da se mom detetu, koje je katoličke vere iako je ne praktikuje, nameće školski zadatak koji se odnosi isključivo na drugu, (u ovom slučaju) vladajuću religiju.
Baš kao što ne mislim da nekom detetu koje ide na pravoslavni katehizis, lekcija u udžbeniku iz Sveta oko nas nameće da se krsti na drugu stranu.
# Ana, ja uopšte nisam to zaboravila. Ja smatram da u ovom trenutku ima važnijih stvari o kojima treba da informišem svoje dete.
Ja sam ateista, da, i mi vaspitavamo dete na taj način. U isto vreme, nikada nismo dozvolili pogrde i podsmeh prema onima koji praktikuju veru. Mi je, jednostavno, ne praktikujemo i tako se ponašamo.
Ja svom ocu kažem Hristos voskrese, jer njemu to nešto znači, ali u principu govorim Srećan Uskrs i na taj način pravim distancu: Poštujem vaš privatni praznik, ali to nije deo moje lične tradicije.
Ne može se nametati ta privatna stvar većine, manjini.
Mi smo ovde u ulozi dvostruke manjine: atieisti smo, ali ako treba reći veru, onda katoličke vere.
I u ovom smislu, povređena su naša ustavom garantovana prava da to budemo.
Slava ih čeka kad-tad. Ako je i izbegneš u vrtiću (što je malo verovatno), u školi već nema teorijske šanse. Kao ni priču o Isusu, raspeću, ‘ekserima’ (interpretacija mog petogodišnjaka) i tome slično. Ja se za sada trudim (i čini mi se, uspevam) da kod kuže samo otklonim svaki tračak ozbiljnosti iz tih priča. Drugi efikasan način – ne vidim.
# spes, mi smo imali Božiće i Uskrse u privatnom vrtiću čija vlasnica je Jevrejka! Ne znam zašto su to radili, ali ja sam dozvolila da se farbaju jaja, iako se datumski nisu podudarali sa jajima koja će da farba Ivanova baka.
Ipak, to je tada rađeno više kao kreativna radionica, pominjanjem razloga (Uskrs) ali bez suvišnih detalja.
Dočim su u školi uredno imali veliku akciju farbanja jaja: Imate, bre, veronauku, pa farbajte jaja koliko hoćete, ne ugrožavajte moje dete sa tim običajem koji nema kod kuće!
Ali, prećutala sam.
Mislim da ovo neću.
Ma ja se s tobom slažem. Ali mi se čini da je uvođenje Veronauke eliminisalo ikakvu šansu da se ‘šut s rogatim’ izbori. Bar u periodu školovanja naše dece.
Pa pošto već ne mogu da izbegnem, onda se trudim da budem ‘politički korektna’ u odnosu na svoje dete, i da mu ne tovarim breme objašnjavanja mojih shvatanja među vršnjacima.
Tako nekako.
# Ana, ne verujem da će biti neka slava, osim Svetosavske, koju će raditi u školi.
Ili sam totalno naivna.
što se eksera i toruta tiče, evidentno je da postoji segregacija među decom koja idu na veroučenje i ona koja idu na građansko.
Deca sa veroučenja veoma često zapadaju u depresije i žele da umru, tragajući za obećanim lepšim životom nakon smrti, kako ih uče veroučitelji, tvrdeći da je ovaj život samo prolazna i beznačajna faza u kojem moraju da budu bogobojažljivi.
I ja ne verujem da će biti drugih slava. Ali je i i školska dovoljna – dolaziće pop, okupljaće se oko slacskog kolača, videće da se zaliva vinom, moraće da budu mirni dok pop ne ‘odbroji’, neki će se krstiti ‘kad treba’.
U suštini, nas dve smo na istoj strani, samo nam je pristup drugačiji. Ja se tvom, iskreno, divim. Iz svog malog egocentričnog sveta :*
Moo, kada vidim sve ovo, ne mogu a da se ne setim Don Kihota. I kada vidim s cim se svi vi, roditelji, borite danas. . . S kakvim li cu tek ja vetrenjacam ratovati… 🙁
# ana, jeste, zamisli kakva je to nebuloza, sa školskom slavom. Mislim, u redu je da se slavi jedan datum koji se odnosi na sećanje na Rastka Nemanjića, to bi bilo odlično rešenje koje ne bi diralo ničija verska ili građanska osećanja i navike.
ovako, da, meni je to odvratno, da neko čudno obučen, dolazi u školu i nešto broji i baje. E, sad, u Ivanovoj školi, na primer, ima i mađarskih odeljenja. Baš ću da obratim pažnju kako su rešili celu tu priču sa pravoslavnim sveštenikom i malim Mađarima koji treba da slave neki datum koji je važan za opismenjavanje ljudi, a pretvoren je u pravoslavnu svetkovinu.
# Ja sam, Aurora, još i jako reterirala u odnosu na ono što vidim. Na primer, više ne beležim crvenom hemijskom lektorske i korektorske greške kojima su preplavljeni udžbenici.
Pa, zamisli samo: baš u toj lekciji sa crkvenim praznicima, piše doslovno ovo u postavci zadatka:
Čuj, običaji su vezani za praznike. Kako? Konopcem? Lancem?
Naime, pas se vezuje lancem, čamac se vezuje konopcem, a događaj može da bude samo u vezi sa…
I po tome, što nisam uzela crveni flomaster (iako mi je skočio želudac) znam koliko sam reterirala i koliko mi je zapravo snage potrebno da samu sebe vežem. 😉
Ana, uvodjenje Veronauke jeste veliki korak unazad ( po meni, ako Crkva zeli da obrazuje male pravoslavce, neka organizuje nastavu sama, u svojoj radnji).Ali kad je vec tu, daje odlican argument za tezu da je ovo usunjavanje crkvenih obicaja u druge skolske predmete pogresno odnosno daje ti mogucnost da sa punim pravom kazes UCITE DECU TOME NA VERONAUCI, KAD JE VEC IMATE. Meni ovo nije ni malo benigno, problem je u odsustvu transparentnosti, u tom kvarnjackom nastojanju da se nesto podmetne kao legitimno, tamo gde mu nije mesto. Sta je sledece? To bi bilo kao kad bi se na casu Biologije ucilo da je zena napravljena od muskog rebra.
Evo radi poredjenja: U Ontariju postoje dva skolska odbora – javni i katolicki. Ako hoces da ti dete izmedju ostalog uci o katolicizmu i pohadja skolu koja osim regularnog plana i programa postuje i katolicke obicaje i ucenja, eto ti. Salji dete tamo gde mu je mesto. Lepo. Oba odbora su stipendirana od strane drzave. E to vec nije lepo. Postoji i jevrejski mislim, ali je privatan. Od ove godine, muslimani hoce svoj odbor, i naravno svaka druga vera zeli svoj, prirodno – stipendirane od strane drzave u izvesnoj meri. Ovo pitanje bice kljucna stvar u predstojecim izborima. Logicno je – ako ce drzava finansirati katolicke skole, po cemu su druge vere drugacije? Uostalom, danas pripadnika drugih vera u Ontariju ima strasno mnogo, ako ne i vise nego katolika, pa zasluzuju jednak tretman. Jel’ tako? Jeste.
Osim sto drzava zaista nema zasto da finansira ni jednu versku skolu ili odbor, narocito ne od mojih para, jer ja nisam vernik. Sekularna drzava duzna je da obezbedi sekularno obrazovanje, a sve drugo treba da obezbede doticne verske zajednice. Ako im je do toga stalo.
Sa druge strane, u nekim americkim gradovima skolski program uci teoriju kreacionizma i inteligentnog dizajna uporedo ( i na ravnoj nozi) sa teorijom evolucije. Problem je u tome sto inteligentni dizajn ne moze biti ucen kao teorija vec samo kao verovanje, buduci da iz neosnovanog verovanja i proizilazi. Vecina clanova skolske uprave u ovim skolama su kreacionisti.
Svaka ce drzava biti testirana pokusajima upliva religije u nastavni program, jer je svakoj veri cilj da regrutuje sledbenike sto ranije, dok su jos pogodni za oblikovanje. Na drzavi je odgovornost da ovakva delovanja ne dozvoli.
Što – da nije možda nekako drugačije 😉
Pa, sa jednom od prethodnih ministarki prosvete mogli smo imati kreacionizam ili šta god drugo, jer je ona htela da ukine teoriju evolucije. O tempora, o mores… I ja se, kao i Ana, trudim da umanjim ozbiljnost tema kojima se deca indoktriniraju, govoreći mu da su to samo bajke i da ništa od toga nije istina, da je to isto kao i crtani film. Za sada uspeva.
Ma sve je to ok, roditelj radi sta mora, ja vas razumem – ali ja bih se iz principa zalagala protiv ovakvih stvari. Dovoljno je samo da niko ne ucini nista, pa da se sve to krzo deset godina izrodi u – svasta. Sto ja uopste da moram detetu da objasnjavam, recimo, da nesto sto slusa u skoli treba da zaboravi? Mislim, strasno je to. Po toj formuli mogli bi mirne duse u skoli uciti decu da na svetu postoji samo jedna ispravna rasa – bela, a ja da mir nadjem u tome da cu detetu pojasniti da to bas i nije tako. Ista meta – isto odstojanje. Nedopustivo. Skola je tu da bude objektivna, nepristrasna i da detetu pruzi standardizovana znanja, ne da ga dribluje kao beba zvecku. Zbog cega prosecan gradjanin treba da otvori oci i naculji usi ne bi li uocio sve insinuacije i manipulacije koje se detetu serviraju? Zbog cega gradjanin ne moze jednostavno da posalje dete u skolu i da ne brine sta ce tamo da mu pricaju? Zbog cega skola spotice dete na svakom koraku i zbunjuje ga umesto da mu “Svet oko nas” ucini razumljivijim? Zbog cega se deca u osnovnoj skoli izlazu verovanjima o zagrobnom zivotu? Zbog cega im se na zivotne probleme pruza crkveno pozeljan odgovor? Zasto se u skoli od malih nogu programiraju da budu slepi kucici? Drzava mozda ne moze da kontrolise kucno vaspitanje, ali skolsko moze i mora.
# spes
Ti nemaš pojma kakvi su autoriteti deci njihove učiteljice. To je sveta krava. Ako si “u konfliktu” sa učiteljicom i to pokažeš pred detetom, užasno ćeš ga zbuniti i njemu stvoriti konflikt: on će hteti tebi da veruje, ali će u isto vreme verovati svojoj učiteljici jer je ona na poziciji da ga uči.
Količina takta koja mora da se upotrebi u takvim situacijama je jako velika, a ujedno je jako važno da tvoje dete nastavi da veruje svojoj učiteljici.
Ne znam… ne mogu da zamislim da se moje dete školuje tako što dolazi iz škole kući i sluša svoje roditelje kako to što su učili nije dobro. U ovom konkretnom slučaju – da su mu nekom lekcijom ugrozili neka prava.
Oko ove lekcije pred Ivanom nisam ni trepnula. Pomogla sam (sebi i ) Ivanu tako što sam organizovala da taj domaći uradi sa dedom, jer je moj otac čovek koji od svog najranijeg detinjstva praktikuje sve pravoslavne običaje. Na taj način sam pomirila svoj bes i osećaj za nenormalnost situacije i učinila da zadatak prođe kao nešto što je normalan razgovor o normalnim stvarima dede i unuka, na dedinom terenu.
Međutim, postaraću se da to ne bude pitanje na kontrolnom zadatku, jer to ne može biti normalno. Ne, dok ne budu učili u isto vreme i običaje za Kurban-bajram ili šta znači i kada se kaže Mazel tov, ili šta ti ja znam, razumeš me.
# Sasha
tako je. Niko ne može da učini sve, ali svako može da učini bar po nešto.
Znamo se sada već valjda dobro i već neko vreme, pa si bar ti Sasha primetila da ja imam određenu osetljivost na teme koje zadiru u rušenje nekakvih i nečijih prava. Kao da imam u sebi neku lupu, pa vidim bolje i lakše nego većina ljudi.
Jedino što je malo zamorno stalno biti na braniku prava, isterivati ta prava i pokretati neka pitanja koja većina prsto ne bi postavila.
Pomenula sa i kod sit-a-bit, dođe trenutak kada moraš da spustiš loptu, a taj trenutak najkasnije počinje kad dete krene školu i kada će njegova sudbina zavisiti i od roditeljeve sposobnosti da bude diplomata sa svima: od učiteljica, preko sekretarice do domara.
Ja ću verovatno sutra iskoristiti “Otvorena vrata”, tj. individualni razgovor sa učiteljicom na ovu temu, ali, recimo, već vidim da neću pisati Ministarstvu prosvete.
Dakle, učiniću nešto samo na mikro-nivou, na onom segmentu života koji se neposredno tiče nas.
A za prava svih građana tu je država koju izdržavamo da to radi.
Vrlo osjetljiva tema. Ipak sam uvjerenja da je više nego poželjno ne samo razgovarati, nego i detaljnije objasniti religijske običaje, jer to je jedini način njihove demistifikacije s jedne strane, a s druge, otežava se širenje hipokritskih stavova od kojih crkva (govorim o crkvi kao instituciji, ne o vjeri) živi.
Moja sestra je “ispisala” obje djevojčice s vjeronauka jer su se budile u suzama, isprepadane pričama kojima su ih tamo šopali. S druge strane, obje znaju napamet grčku mitologiju koja je, ako ćemo pravo, još okrutnija nego biblijska.
Medjutim, problem je postao još veći: djeca su se osjećala nesigurno jer te priče ostavljaju duboke tragove, a osim toga bila su na neki način izopćena i primorana svakodnevno od drugih slušati kako će završiti u paklu.
Rješenje smo našli tako da smo im kupili Bibliju za djecu i proučavali s njima priče baš kao i grčku mitologiju. Objašnjena im je i razlika u datumu izmedju pravoslavnih i katoličkih blagdana, a kasnije smo razgovarali i o evangelistima, budistima, muslimanima… i dano im je da same odluče hoće li na vjeronauk ili ne.
Mislim da tu i leži rješenje problema: objasniti djeci da ljudi vjeruju na različite načine (i objasniti im i primjere), da su sve religije izrasle iz okruženja i načina na koji ljudi žive, jer prešućivanje, baš kao i glorificikacija samo jedne vjere, vode ka neznanju i plodno su tlo za ovo što se danas u svijetu dogadja.
Zato mi ne zamjeri, ali ako budeš tako dramatizirala (pred Ivanom), postići ćeš upravo suprotan efekt. Ponekad više pomaže pokazati malo humora nego strah, a ti ga, falabogu, imaš. Humora, jel´ 🙂
Upravo sam negde gore napisala, da sam to rešila tako što sam samo konstatovala metodsku jedinicu i organizovala da te “vežbe” uradi sa svojim dedom, koji je vernik pravoslavne vere. Njih dvojica su to uradili i to je to.
Nikada ne izražavam neslaganje ili sumnju u ono što uči, pred detetom. Pa, naopako, zamisli kako bih ga onda uverila da treba da ide u školu i da uči 😀 …(sve te gluposti)
Ali zato meni ova prćija služi, da se izjadam, istutnjim i da čujem šta mislite o stvarima koje mene tište ili raduju ili razjaruju.
Inače,
ti užasi se dešavaju i ovde. Deca su sluđena Bogom koji vidi sve i kažnjava strašnim mukama one koji nisu dobri, i još kako je život na zemlji sranje ali zato je nebu superiška.
Ima jedan mali u Ivanovom razredu koji ide na veronauku (Ivan dakako na građansko) i, kako je Ivan veliko spadalo, taj klinac ide za njim na odmoru i viče “Kazniće te Bog!”
Ivan nam to ispriča jedan dan i komentriše: Kakav je to frik! 😉
Ali zato meni ova prćija služi, da se izjadam, istutnjim i da čujem šta mislite o stvarima koje mene tište ili raduju ili razjaruju.
Uživaj u nesputanosti još neki mesec, dok ti Ivan ne provali sve lozinkine lozinke 🙂
Kad je blog u pitanju, Ivan je negde između obožavanja i odvratnosti. I hteo bi da ima svoj blog i nervira ga mama što sedi za kompom.
Ako neki osnovac u njegovoj školi bude prvi imao blog, onda će to biti moj sin. 🙂
Vodi samo računa kad pokrene blog da ne piše kao ovaj osnovac 😉
Divnog profesora filozofije imadoh u gimnaziji, uporedno izučavanje religije omiljeni mu je sport, pa tako i mi, pioniri, naučismo nešto korisno…da, na primer, iz više različitih uglova sagledavamo problem, i ta se navika odomaćila i kampuje u mojoj glavi neprestano…kako da osnovci, prvaci, nauče šta je tolerancija ako je nastavnici (a ni država) ni kao na primer ne praktikuju, a kamoli podrazumevaju? nastaviću se, ima tu mnogo štofa za krojenje, ali, stigla mi je drugarica u nameri da me izvuče na sunce, u šetnju 🙂
Tanja
“Jedino što je malo zamorno stalno biti na braniku prava, isterivati ta prava i pokretati neka pitanja koja većina prsto ne bi postavila.”
Znam.
Velickovicu, al’ si vickast:)
Vratih se, elem, pa da sumiram: ako danas i ovde kažeš da nisi “u Crkvi” kako to vole da kažu “pastiri”, a još ti se prezime “čudno” završava, kao što je sa mnom slučaj,ako ne postiš, ne ispovedaš se i ne pričešćuješ o praznicima kao što to većina čini, lično mislim,otaljavajući i nemajući pooojma zašto to čine niti uglavnom znaju slovce jedno o istoriji religije uopšte, gledaju te (ti isti “pravoverni”) i šapuću ti iza ledja da mora da si u nekoj sekti, a padaju i teže kvalifikacije.
Da se razumemo, savršeno me ne interesuje mišljenje okoline, i smatram da je veroispovest lična i intimna stvar pojedinca kao i političko opredeljenje, sve dok ne ugrožava druge. Ali deca imaju potpuno drugačiju percepciju, i prosto nisam u stanju da zamislim kako se osećaju kada im se desi da ih drugovi koji su podjednako nesvesni težine onog što im se servira vredjaju, napadaju ili makar i samo čudno gledaju zato što su, jel, drugačiji. A kada se to jednoumlje servira kroz institucije sistema, u udžbenicima i radnim listovima onda se to može okvalifikovati kao zločin.Naravno da nisam rekla ništa novo. Kome su do ruku došli udžbenici istorije, ako istog trena nije izgubio moć govora,imao se rašta i roditi. Ako ti nikom ne namećeš sopstveno poimanje vere, ko daje pravo drugom da to čini tvom detetu? Hoće li se neko setiti da predmet veronauka može da podrazumeva i sticanje osnovnih znanja o svim svetskim religijama? Ili Srbiji u budućnosti ne trebaju gradjani, već ziloti? Žalosno. Izvini zbog dužine komentara, ponela me tema.
Nisam preskočila tekst, mada kasnim s komentarom. Uskratila sam si pravo na komentar 🙂
Prolazimo to. Zapravo, prošli smo. 3 godine smo “dozvolili” da se vjera našeg djeteta ocjenjuje. Tako je htjela, sa 7 godina je samo željela biti poput ostalih (koji čine neke stvari iz inercije i jer to “tako mora biti”, iz straha da se u njih ne upire prstom itd. itd.). Čitali smo dječju bibliju, pričali o svemu i više nego što je to škola “tražila”. Došli smo do toga da je dijete samo reklo kako ona to “ne može popušiti” i “ne misli glumiti za ocjenu”. Došli smo do toga da je vjeroučiteljica izgubila svaku vjerodostojnost u njenim očima ne zato jer su roditelji tjerali vodu na drugi mlin (i doista sam se krvavo namučila da to ne činim i da zaboravim sva svoja uvjerenja), nego zato jer niti na jedno dječje pitanje (ne njeno, već drugih) nije dala neki djetetu prihvatljivi odgovor. Svi odgovori su se sveli na “u kut, ne budi bezobrazan” ili “ako ne vjeruješ nego pitaš, izađi iz razreda”.
Od ove godine naša je kćer svojom odlukom ponosan “izopćenik”. Ima odgovor na svaku provokaciju: brini se za sebe, moj Bog je moj problem. I nisam joj ja “smislila odgovor”. Slušala je Hladno pivo i njihovu pjesmu “Džepni bog”, pa je sama izvukla tu analogiju.
Drugim riječima: ne brini, sve će to Ivan sam postaviti na svoje mjesto.
Pingback: “Kako smo sistematski uništavani od idiota” : MOOŠEMA
# MM, draga moja virtuelna prijateljice, znam da će se Ivan izboriti sa tim. Dovoljno je da tome ne pridaje neku veliku važnost.
Mene ovde više brine neustavnost i bezobrazluk. 🙁
To, prosto, ne može, dokle god je ova država sekularna i dokle god su nam garantovana prava da svi budemo jednaki.
Ovde nam država lupa šamarčinu i to prepunu prezira i kaže, pravoslavci su jednakiji. Vi ćete učini o pravoslavlju, ali pravoslavci neće učiti o drugim verospovestima.
I, da ne bude zabune – da nisam udajom uzela prezime (koje ovde niko ne ume da izgovori ili napiše kako treba) i veroispovest koja je zapravo u mom slučaju samo formalna, ja bih i TADA ISTO MISLILA po pitanju ovoga. Sve idući na Svetog Jovana kod svog oca. Kapiraš?
Kapiram 😉
Ma zlato moje – probala sam prešutiti temu. Ovdje je isto ili gore … ne znam. Boriti se? Ne znam.
Sve je organizirano tako da ih se naprosto gura u sve to, da ih se plaši direktno i indirektno, da im se na finjaka zagorčava život.
Kao i uvijek, imam svoju (podužu)priču. Imala sam i kaput na ramenima i nogu u pravcu škole. Koga da meljem tamo?! Učiteljicu i ravnateljicu koje u svemu skupa NIŠTA NISU KRIVE, niti najmanje. I same ne mogu ništa učiniti, već kako se nametne “odozgor”. I stala sam. Za sada sam stala i naša najbolja obrana je neobraćanje pažnje, nedozvoljavanje da nas se zagadi zadojenošću. Eto.
Ma još to da ti kažem: jel’ ti znaš da kod nas vjernici mogu dobiti sakramente jedino ako pohađaju vjeronauk u školi (nema onog u crkvi, zasebnog – sve je vezano na obaveznu školu) ili ako kasnije idu “na tečajeve” i plate tu sramotu koja se vjeri čini na sve načine?
Jel’ ti znaš da moja kći ne pohađa vjersku nastavu, ali mora sjediti u razredu taj sat? Jer van ne smije, jer je sat usred rasporeda, jer nema adekvatnog prostora u cijeloj školi u kojem bi djeca u miru mogla provesti tih 45 minuta i čitati, a da ih se ne ometa?
E pa dođe mi da puknem od muke jer je sve to protuustavno. Ali onda pogledam kćer i shvatim da ih ona ne j… pol posto makar su je smjestili gdje joj mjesto nije.
Slucajno pronadjoh ovu temu pretrazujuci nova izdanja izdavaca te knjige i ne mogu se nacuditi oko kakvih stvari se napravi drama. Ne vidim nista lose u toj lekciji o praznicima jer i moje dete koristilo te knjige ove godine i zainteresovalo me da vidim o cemu se radi. Koliko znam u ovoj zemlji su Bozic, Uskrs zvanicni praznici i ne vidim nista ruzno u tome da se pominju u knjigama verski obicaji kao sto se pominju i neki drugi praznici i obicaji koji nisu verski. Niko nikoga ne tera da sprovodi religijske obicaje ali ne vidim nista ruzno u tome da se deca upoznaju sa religijskim praznicima i da ih znaju zbog sebe i drugih u svom okruzenju. Ne valja preterivati ni u jednom pravcu.
Iako je bajata tema, procitah je i ne mogu se nacuditi. Koji poremecaj postoji u vama Tatjana??? Otkud vama pravo da pljujete po knjigama i procenjujete ih samo prema tome sta vase dete treba da nauci i da li se vama i vasim shvatanjima to svidja??? Neverovatno kakvih ljudi ima. To sto ste samo potpisani imenom i bljujete vatru, ne znaci da ste zasticeni i da vam neko daje pravo da pljujete po knjigama i izdavacima, kao i onim roditeljima kojima odgovara da deca nauce nesto o obicajima i veri svog naroda. Jedna vasa rec, protiv hiljada reci drugih roditelja koji ne misle kao vi. Potrazite neku strucnu pomoc da izlecite mrznju prema ovoj zemlji i narodu koji u njoj zivi (a koji bi voleli da ukalupite prema vasim merilima).