Jako kasnim u objektivnom vremenu, jer je vest bajata, ali pošto sam je tek juče videla prebirajući po novinama u kući, tek od juče mi je aktuelna.
Rekoh da Zoza može da se odmori, a da se pripremi Građanski.
Malo društvo se skupilo zbog prevaziđenih stvari *
Naišla sam, dakle, na Građanski list (naši medijski sponzori, sećate se?) od 11. novembra i bezmalo se iznenadila odličnim tekstom koji do juče nisam bila videla. Odličan tekst, kažem, ali ko bi ga čitao, kad je naslov (tendeciozno ili slučajno) veliko sranje.
(Link posle, kad sve izbacim iz sebe 😉 )
Šta je meni tu odlično? Prvo, novinar je očigledno pažljivo pratio Panel i potrudio se da ne ispusti nijedan bitan detalj, kao i da čitaoce obavesti o suštini diskusije i suštini ova dva medija o kojima se govorilo: novinarstvu i blogu. Tekst je prava lekcija za dobro novinarstvo: ko, gde, šta, zašto, kada i za koga. Banalno, ali tako mora.
Ehej, uz to je novinar Srđan Janjušević očigledno i inteligentan čovek, osim što je dobar novinar. Njegovi usputni komentari su jasni, na mestu i u funkciji izveštavanja.
Šta je tu još jako odlično? Iako je Građanski list bio naš (i Salonov) sponzor, ovo je prvi tekst koji je zaista sponzorski postavljen: srednja strana, kolor, plasirano u glavu, velika fotografija, veliki naslov. Džizs! Koliki naslov!
Mali skup se dosađuje jer sluša sve nešto prevaziđeno *
Za razliku od ostalih tekstova koji su postavljani u dno crno-belih strana, sa strane, u okvire po obodima crno-belih strana kulture među vestice i, uopšte, plasirani manje-više bezveze, kao kada urednik hoće da popuni stranu, tipa, daj šta daš, u ovom gradu se ništa ne događa!
Na primer, jedan od tekstova koji se odnosio na promociju knjige inače omiljenog izdavača ovog lista, omiljenog im Prometeja, pati od nedostatka dobro plasirane informacije u okviru čega je promovisana knjiga, pa je ispalo da je Prometej, potpuno nemotivisano otišao ispred Gradske kafane na Spensu i tamo promovisao neku knjigu.
Idu ljudi izdavači tako, ničim izazvani sednu ispred Gradske kafane na Spensu i, umesto da pojedu ili popiju nešto, iz čista mira vade knjige i promovišu ih. To kaže novinarski tekst. Naravno, uporni i zainteresovani čitalac će saznati na dnu prvog podužeg pasusa da je predmet promocije (knjiga) objavljen upravo za Jesenji salon knjiga i medija, ali ko danas ima vremena da se pažljivo probija kroz novinski tekst koji nije afera?
Čitaocu prvo treba naslov, pa mu treba lid, pa mu treba ilustracija, pa će onda da vidi da li će da čita tekst. A većina izvlači informaciju iz samog naslova, pa tako moja svekrva, čim pročita u novinama VRAĆANJE DUGA PENZIONERIMA?, odmah nam veselo javi će joj država vratiti dug (iako u tekstu piše da za to ne postoji skupštinska saglasnost niti budžetska mogućnost).
Daj, bre, taj naslov već jednom!!!, s pravom viče moj iznervirani čitalac.
Kere laju, karavani prolaze *
U pravu ste, htela sam malo da se pečete, da vrite kao što sam ja, da vrite kao naslov sami, ali sam vas možda samo udavila, no evo: naslov onog odličnog, tačnog i dobro plasiranog teksta je
UZAVRELA DISKUSIJA NA PREVAZIĐENU TEMU
Dakle, ja reči nemam.
Ne može sto vragova da me ubedi da je Zoran Srđan Janjušević napisao odličan tekst u 9 punkta o događaju koji mu je u potpunosti jasan, a da mu potom, sam od sebe, da naslov od 30 punkta, bold, outlined, kao što je ovaj.
Šta to znači? Šta čitaocu u vreme konzumacije brzih, kratkih i jasnih informacija može da kaže ovakav naslov, koji treba da kaže puno?
Ovaj deo novinskog teksta koji, uz fotografiju, mora da bude rečitiji u kontekstu brzine kojom živimo?
Šta samo ime 😉 ovog naslova samo kaže?
Prvo ga upozori: Nemoj ovo sranje uopšte da čitaš.
Posle mu kaže: Ovde je reč o budalama koje su se palile na nešto što je davno prevaziđeno.
Potom ga ubeđuje: Ako je nešto prevaziđeno, što se uopšte lože i što bih ja to čitao?
Onda mu šapuće: Kad čuješ Uzavrela diskusija, nemoj molim te da vadiš pištolj.
Onda mu se isceri: Vadi taj pištolj čim čuješ da diskusija vri na prevaziđenu temu.
Potom ga posavetuje: Nešto što je prevaziđeno nije vredno tvog čitalačkog vremena, pređi na Crnu hroniku, tamo bar ima života (uglavnom putem smrti).
Itd. Mogla bih do sutra.
Mislim, kada je tačno tema prevaziđena, da li bi neko mogao da me prosvetli?
Pojavom interneta?
Pojavom prvog bloga?
Ili pojavom urednika?
Možda urednik zna nešto što mi ne znamo? Da je, na primer, on blogovao još davne 1996. godine, ali tajno, da niko ne zna. Da se o blogu i o novinarstvu takođe tajno, govorilo još u doba Jure? Da je raspravu o svim oblicima medija uzavrelo diskutovalo još Jevanđelje po Luki i to u stihu?
Šta je, do sto đavola, prevaziđeno u raspravi o novinarstvu u doba bloga i kada tačno je prevaziđena ta tema?
Zato moram podhitno i javno, doduše, naknadno da amnestiram Zozu, jer je Zoza odličan novinar kojem se potkrala glupa greška koja me je zabavila, ali je Zoza tačno znao o čemu govori, iako smo bili tačno spremni da mu ljuljamo argumente.
A ovde je novinar tačno znao šta je bilo, tačno je izvestio čitaoce o tome a onda je, ja iskreno verujem, tačno urednik dao taj naslov.
Sačuvaj me blože, takvih urednika, kažem, pa tačno da se nikada ne pojavim u rubrici Panorama Građanskog lista, ili možda samo jednom, ali tako da na fotografiji izgledam kao sopstvena mnogo starija rođaka iz provincije.
God saves etidorless blog!
* Fotografije, copyright: Blogowski
11 Comments
Posle mu kaže: Ovde je reč o budalama koje su se palile na nešto što je davno prevaziđeno.
Lele bate, znao sam da sam negde obliznuo, a sad se videh i na slici tu gore negde…Ja mislio da sam tamo jedini budalas… 😀
Idem odmah da kupim novine, iz fundamneta… jebes blog…
😀 😀 😀
-hvala Toni…
# Deda, ja te ne vidim, ali važno da znam da smo bili prevaziđeni u zajednici.
Kako me ne vidis, odmah ispod Raina, u budalastom kineskom dzemperu, na romboide…?
A na ovoj slici gde pevas, ni malo ne licis na Cecu, priznaj 😀
Uzgred , malo sam prevazisao zajednicu, jedini sam neozbiljan..
Da ti ja velim.
Garant je kriv prelamač :))
# Deda, sad sam te videla. Budi bezbrižan 😉
# etotako, pre-la-mač! Pa to ti uopšte nije tako glupo 😛
tom naslovu nedostaje jedna, recimo, zuta mrlja u kojoj pise skandalozno 😉
To je onaj što je iznad svakog novinara Zorana (kakva koincidencija, dva novinara na BlogOpenu koji se zovu Zoran) hteo da bude stegnuto, pa je stavio inventivan naslov. 😀 Da sam znala da će tamo biti prevaziđenih tema, pitanje je da li bih potezala toliki put. 😉
# bslp, nisu to takve novine. To su sasvim solidne novine, koje sad čak i izgledaju odlično. Ali, eto vidiš, mora nešto da bude u naslovu.
A obično se stavlja naslov tako da poželiš da pročitaš. A ne da ti kaže: glupo ti je ovo da pročitaš 😛
# spes, da stvarno. Potegla onol’ki put, o svom ttrošku, zbog prevaziđenih tema.
Mi smo svi retro, da ti ja kažem. 😉
# spes, evo ispravka, novinar iz ovog teksta je ipak Srđan, kako sam prvo lepo rekla. 😛
Ima krša novinskih naslova za zastati (moj ovonedeljni lični hit je “regije dreše kesu evrobirokrata”, iz jednog drugog dnevnog lista koji stalno nešto naslovima pokušava da dosegne šeretluk neki, šta li), ali i ovaj sa prevaziđenošću je onako, baš baš n e p r e v a z i đ e n. 🙂
Ma dobro. Čini mi se ipak da se previše uzbuđuješ oko nekih stvari. Važno je da se piše. Svaki publicitet je dobar za razvoj takvo nečega, u ovom slučaju blogosfere. Čak je i negativni publicitet bolji od prećutkivanja, a često zna biti i bolji od pozitivnog.
Davno su zabeležene reči Milića Vukašinovića: “Možeš napisati šta god hoćeš, samo mi stavi što veću sliku.”