U gradu oholosti i raskalašnih zabava, ludih noći i vatrometa, gradu behatonizacije parkova i ablacije asfalta, u kojem istovremeno pogiba sirota porodica u carskim austrijskim katakombama, nešto nije u redu. Da li sa stradalnicima, ili sa raskalašnima.
Kažem sebi da neću, kad ono ne mogu a da ne.
Novi Sad je imao proteklih dana zaista zašto se stideti.
Da posvećujem ceo odeljak svog higijenskog prostora čudnom muzičkom ukusu Maje Gojković, neću. Neću ni da pominjem jer čak ni ne znam, koliko naših para iz ranijih godina se trošilo da bi Maja plesom u ponoć isfurala svoje adolescentske snove, što mi dođe čak nekako perverzno simpatično – biti adolescent u poznim godinama i u istim imati omiljenog pevača. Ako sam se suzdržala da o ničim izazvanom šefu Njenog kabineta ne kažem ni reči i ne fantaziram o rekontrama kojima je stigao do tog kabineta, onda ne moram ni sad ovde ničim od toga da se smaram.
Ali.
Petrovaradinska tvrđava je 15. novembra ostala bez 250 metara svoje zaštitne ograde nikakve istorijske vrednosti, te nam je od svega uhapšen bagerista, mučenik iz Bukovca, koji od straha da kaže ko je nalogodavac, samo prolivaše svoje težačke suze i dobi mesec dana pritvora. Javnost je poglockala tu kosku, kao da je dobila ceo but. A nije. Mediji se zadovoljiše bageristom i završiše svoj posao dajući nam čačkalicu da njome čistimo poneku zaostalu šuplju kost iz šupljeg zuba.
Nikom ništa.
Nedugo zatim, vaskolika novosadska javnost je saznala da će dobiti metalnu ogradu na Đavi, što je mnogo važnije od njenog pređašnjeg neistorijskog bedema, a i, slučajno ili ne, bolji je pogled kad sediš na terasi novih kafana. S tim informacijama već je bilo mnogo lakše grickati najnoviju vest da će nas gradonačelnik Maja, počastiti Zdravkom Čolićem na trgu za novaka, za naših bednih 150.000 evra.
Meni stvarno nije problem da Maja i ovoga puta pleše sa muzičarima iz svojih mladalačkih snova, svi smo ih imali, zar ne, ali bi mi stvarno više prijalo da to radi za svoje pare. Više bih se osećala kao čovek: uzmi svoje pare, plati Čolu, ja ću još da ti dam i njegov poster u prirodnoj veličini iz lista Zdravo, džabaka, ni kintu neću da ti uzmem, evo ti, sestro, i moj Čola iz moje devojčičke zaostavštine kada je još bio mlad i čemu, samo molim te nemoj da mi praviš koncert na Trgu, ja ionako ne idem na Trg od kad si ti gradonačelnik, niti ću da idem na Trg za vakat radikala, niti sam luda da uopšte idem na Trg da me seru golubovi i čepaju radikali, pa onoliko sam se napešačila i nasmrzavala na tom Trgu samo da vas i vaše priredbe više nikada ne doživim.
E, onda kad još čujem da će ta priredba da košta 150.000 evra, pa ne znam, recite vi meni: koliko stanova može da se napravi u Novom Sadu, da ljudi više ne ginu po katakombama te iste Tvrđave, nekome grobnice, a nekome budžetski izvori, ubuduće ili još neko vreme sigurno sa novom ogradom takvom da se lepše vidi Novi Sad kada sedneš u nekoj od kafana? I blejiš.
Šta će meni matori Čolić na Trgu, pa još za 150.000 evra, od kojih je bar 10 mojih? Je l’ mene pitao neko, šta bih ja? Od mojih para u svom gradu? A šta će mi tek blagostanjski vatromet. A šta će tek onima koji vatromet gledaju svaki dan iz ognjišta koja ih greju jer nemaju ni radijatore, ni zid za radijatore. Samo ognjišta. Na sred sobe sa plafonom od zvezda.
U gradu u kojem beskućnici sa sitnom decom ginu po hodnicima Đave, gde skupljači i prodavci đubreta ganjaju zapregu po bulevarima, u kojem je sve raskopano bez plana i kraja, gde su javna preduzeća gubitaši, gde je čak i samo još ovde i Matija pesnik, a Veliki prokurator Neoplante, prepodobni Bulović upravitelj policijskih patrola i cenzor pozorišne umetnosti, u gradu sportskih centara na mestima bez kanalizacije i trotoara, u gradu prebijenih glumaca, gradu nepostojećih, a svečano otvorenih obilaznica i postojećih ali neopisanih raskopina po putevima i ulicama, gradu sveže ustanovljenih slava i sabornosti saborašenja takoreći saborbe…
pa stvarno treba imati makar malo ukusa, videti nešto dalje od mimikrijaškog spektakla, da bi bilo jasno da je ta planirana priredba u novogodišnjoj noći nešto, šta reći, da li je reč nepristojno, dovoljna.
Sredi više te puteve u gradu, sredi vodu u porodilištu, kaži tvojim čaušima da uključe već jednom uličnu rasvetu u mojoj ulici da u po noći smem da u rođenom gradu odem po jogurt i uloške, napravi te jebene stanove i prihvatne centre za sirotinju koje je sve više, jer je tvoja sramota da ti u sred grada, na Tvrđavi sa koje je volšebno nestalo 250 metara bedema, ginu čitave porodice sa sitnom decom od krpa koje su zapalile sveće u ledenoj noći, pa bile to i jadne romske, ( za potrebe kampanje) ili ciganske ( kad vam se pošteno otme u Skupštini) porodice.
Zamišljam takav koncert: u kojem osvešćen i moralan gradonačelnik, kad mu u sred dana skinu 250 metara bedema sa istorijskog spomenika, a potom naredne nedelje mu pogine sugrađanska porodica u jednom od tunela prepravljenih u stanište, da ostavku, izvini se svom gradu i prizna da nije mogao, ili da ne može. Da nema obraza. Odnosno, da ima obraza. Bar toliko.
Zamišljam takav koncert, otvorenog tipa: u kojem će, pa hajde neka bude i omiljeni pevač i kompozitor gradonačelnika, svirati za grupicu balkanskih predstavnika ali na otvorenom, i koji će onda (muzičar i kompozitor), umesto da uzme (1)35.000 mojih i svačijih evra, tražiti da se taj novac prebaci Sigurnoj dečijoj kući da već jednom završe krov, ili Dečijoj bolnici da kupe deci na citostaticima, braunile, krevete, DVD uređaje i televizore, ili Narodnoj kuhinji da stave i neku kobaju u suljpa, ili nekoj osnovnoj školi za program rešavanja vršnjačkog nasilja ili izgradnju fiskulturne sale, ili… pa bar u ovom iznurenom, mučenom, tužnom gradu ima na šta da se potroši (1)35.000 i 150.000 jura.
Zamišljam takav vatromet. Takav koncert od grada i koncepta upravljanja nam daj. A, ako ne možeš ili nećeš, ako ne znaš ili se samo praviš nevešta, otpleši u kojem god hoćeš taktu i u čijem god hoćeš naručju, lane moje ovo ono, i prepusti grad njegovim građanima.
Eto, tako ja zamišljam. To očekujem. Izvini se, pakuj se i pleši za svoju dušu. A možeš i da se ne izviniš. Samo se pakuj.
20 Comments
Uf, nekako sam se dočepao priloga Mire Aščića o Blog Openu emitirang u Hrvatskoj uživo, urednice Ane Jelinić, na HTV-u 22.11.2007.:
http://www.vsocial.com/video/?d=177237
😉
Svaka ti cast! Danima me svrbi a necu, a hocu, a da provristim, a ne mogu, nemam snage vise, zaista nemam. Neka se nose u ritmu muzike za ples tamo odakle su dosli, bas u ono vulgarno mesto cije se ime tako ugodno uklapa u njihov diskurs. Sramota je u sta nam je Maja sa svojom ekipom pretvorila grad, sramota je na koji nacin podilazi onima sto pate za nekim glamurom ciju ni povrsinu nikad nece zagrebati, za nekom klasom koja im je nedostizna ali im Maja daje priliku da je blefiraju, i to parama onih koji ne pate od slicnih kompleksa i u svojoj malenkosti imaju vise klase nego ceo taj freak show u kompletu. Sramota je sto nam ljudi jos uvek zive u vojnim objektima, po supama i katakombama, i to ako im se posreci – mogli bi ziveti i u kartonskim kutijama, kao neki njihovi nesrecniji sapatnici. Sve je to sramota, a jos je veca sramota sto ce marva opet za nju glasati. Fuj.
tuzno je sto je vojvodina dopustila da postane to sto je postala.
Zamisljam, i place mi se jer mogu samo da ga zamisljam. Nego, da ne bih ja plakala:
Zakupi ti tamo metar kvadratni u blizini potencijalnog mesta za binu. Zatim, nadji nekoag da ti napravi neku kucicu, ali nekog pouzdanog ko nikada nece priznati da radi za tebe ;). I onda lepo, iz svoje tople kucice (nadji nekoga da ti i grejanje sprovede, da se ne mrznes) kreni da prodajes alkohol i pljeskavice. Tako ces povratiti dobar deo od onih 150.000.
Posle imas dve mogucnosti, da ulozis pare u antiMaja kampanju ili da das pare u dobrotvorne svrhe. Sta god da odlucis ja cu te podrzati, a obecavam i donacije iz inostranstva 😀
Uf.
Puno love, velika tema.
Što misliš, koliko su mogli koštati u tjedan dana Toše Proeski, Zdravko Bogdan, Josipa Lisac, Darko Rundek, Gibonni, Partibrejkersi, Hladno pivo, Majke i još stotinjak “malih” izvođača? I tri vatrometa, jedan mega i dva usputna. Istina da se radi o priredbi koja s druge strane zarađuje, promovira turizam, ali ogromnu stavku plaća sam grad i “poklanja” spektakl svojim stanovnicima i dobrodošlim gostima. Mene sramota ako na spektaklu bude samo jedan gladan čovjek i pitam se zašto mu nismo “poklonili” sendvič? (Koncert za sebe ne smatram besplatnim jer sam ga itekako platila kroz prirez i razne lokalne dadžbine.) To je univerzalna tema o svijetu postavljenom potpuno naopako.
Ima još nešto što me strašno bode: a to je adventski bal gospode, humanitarnog karaktera na kojem se skupi par desetaka tisuća kuna. Garderoba gospođa koje skupljaju milodare u ljupkim košaricama košta više. O balu neću. To je bal bogatih zatvorenog tipa, bal ponosnih članova Lion’s i inih klubova s dress codom, bal ljudi koji nikada ne bi pristali otvoriti vrata raskošne dvorane i sjesti za isti stol sa sirotinjom koju podupiru. Učiniti će malo dobra, ne osporavam, ali ne sviđa mi se. Napravite zajednički bal u prenoćištu za beskućnike, na takav ću bal doći i otvorena, iskrena srca držati nečiju promrzlu ruku. Sve ostalo mi se gadi i smatram jeftinom kupovinom čiste savjesti.
I zato jedva čekam da prodje Božić, a s njim i ta lažna samilost, milosrdje i latentno lažna zabrinutost za svog bližnjeg, pa balovi i dobrotvorni koncerti gdje se skupljaju oni što preko cijele godine kradu, otimaju i izrabljuju, da bi se milosrdno, ali s visoka (i javno! JAVNO! neka se vidi i zna!)nabacivali s mrvicama, da se i puk proveseli.
Hvala vam na strpljenju da pročitate ovo i razumete o čemu govorim.
Ipak, valja ćete me razumeti ako ne budem dalje komentarisala s vama. Sve sam rekla. I sve ste me shvatili.
Sve. Nažalost.
Volela bih da te ne razumem, da mogu da kažem: “U mom gradu je drugačije.”
Nije. I žao mi je što jedan od najboljih tekstova koje sam ikad pročitala ima baš ovo za temu.
Tvrđavu sam već davno prežalila i preplakala. A ljude ne mogu nikako. Prosto je previše. Ovaj grad više nije moj. Ne osećam se dobro u njemu. Na trgu svira čola, u gradskoj kući maja, a u idei ceca. Da, da, u new norku u 8 ujutru puste cecu, ceo album. Bojkotujrm nork, bojkotujem novu godinu, a na majine koncerte hvala lepo ne idem.
Za 150 000 evra moguće je sasvim pristojno zbrinuti 5 porodica u gradu Novom Sadu. Pod uslovom da se investitor ne obogati basnoslovno. Kažem ja kao građ. inženjer.
Čula sam jutros na 021 da će cela priredba da košta 300.000 evra, a ona bedna cifra koju ja pominjem, samo su honorari za Čolu i društvo.
Oni su se sprdaju s nama. To smo i zaslužili.
Sećate se kako je bilo lepo vreme na dan izbora za gradonačelnika u NOvom Sadu, pa je velika većina mislećih (?) NOvosađana, ili bar onih za koje bi se zakleo da imaju svest i odgovornost, ipak otišlo po vikendicama na Fruškoj gori da roštilja.
Demokratski kandidat, Bora Novaković kojeg se više niko ne seća, izgubio je za onoliko glasova koliko ima stanara s pravom glasa u mojoj zgradi.
Pošto smo toliko glupi i lenji, neodgovorni i neosvešćeni, pustili smo da nam četiri godine života iskroje disciplinovani stanovnici Vjeternika, Fjutoga, Rumjenke i ostalih prigradskih naselja, a pošto smo mi, šatro misleći, roštiljali na Fruškog gori, tako nam i treba. Malo je i 300.000 naših evra. Trebalo bi da bude 3 miliona.
Vjeternik, Fjutog i Rumjenka. Joj! Kako si se samo setila!
elektro, samo prepisujem iz života 😉
Hej Tanja draga,
hvala na ovom tekstu, jer sam vec mislila da se to samo ja vecito nesto bunim.I ceo zivot sam provela u Novom Sadu i sada imam utisak da je sve otislo u …Grad nikad nije bio mracniji,
blatnjaviji(iz centra se vratim blatnjava, a hodam asfaltom), prljaviji i sumorniji.I hodam ja tako pre neki dan ulicom i psujem vec naglas, a kraj mene prodje vesela kolona automobila, sve sviraju i podvriskuju-radikali, a svi zalepili
Putinovu sliku na mesto suvozaca.I posle dugo, dugo vremena-digla sam pesnicu.
Eh, draga moja Tanja, ja sam iz BG-a, i uvek smo ovde govorili kako je NS nekako gospodskiji, kako su Novosađani kulturniji… Ali nažalost se i tvoj NS pretvorio u Beograd. jbg.
Inače, da dodam i nešto lepo: već par dana uveče čitam čedu svome onu priču tvoga čeda o čoko televizorima. I mnogo joj se sviđa:))) I jedva čekam da Ivan završi zbirku, pa da je Vega objavi, pa da slatko čitamo sve njegove priče.
Jao, Emm 😛
Pa ja ću da ti šaljem redom, sve priče, o Živom brdu o Prijateljstvu između mrava i slona… 😉
I sve tako nešto 🙂
Ej, malesha, jes’ nam se prožgadio grad, najstrašnije. Baš sam duboko potrešena.
Pingback: David ili Golijat. Spremni za kampanju? : MOOŠEMA
Nema svrhe traziti od umetnika da se odricu svojih honorara… Zasto bi oni to ucinili… Ipak to je njihov posao, i oni od toga zive… Ako cemo tako gledati onda je bolje da se vratimo u doba komunizma gde je sve javno dobro…
Elem, potrebno je biti manje raskalasan, dovesti izvodjace koji nisu toliko skupi… biti racionalan u trosenju tih para… onda ce mozda i da pretekne malo iz dzepova politicara i za ostale gradjane…
Necu da se mesam u politiku, vec smatram da ne treba traziti od umetnika da se odreknu honorara vec od ljudi na vlasti(kako ovo ruzno zvuci) da otkazu te angazmane i da dovedu nekog za skromniji budzet…
Traziti od izvodjaca da se odreknu dela zarade je isto kao i kada vama predloze da vam smanje platu… Verujem da se nikome ne bi svidelo da mu smanje platu za 20%…
Znate onu izreku… koliko para toliko muzike… Ove izvodjace ne bih slushao ni da sviraju besplatno… Samo lud covek bi dao 300k evra…
@LiquidBrain . Da se razumemo. Čolić nije umetnik već estradni zabavljač. O ostalima ne bih ni govorio. Znači toliko o tome. Dalje. Umetnik bi možda i bez poziva ostavio deo honorara sirotom Novom Sadu. Zato što je umetnik. Itd. itd. Dalje. Čolić je iz Sarajeva rodom. Zar ne? Nije pevao ni uveseljavao radikale dok im je šef po sopstvenoj tvrdnji ispaljivao granate po Sarajevu. Rodnom Sarajevu. Nije pevao ni po mostovima ni po kafanama dok su razdirali i ubijali njegovu rodnu Bosnu. A bogami ni po koncertima.Šta li se desilo Sarajlijama da sada radikalima, (Bregović Čola…) pevaju po Novom Sadu. Kasno razvijena perverzija, samokažnjavanje, ili neobično neobično visoki honorari. Ili više ni jedna kafana neće da im plati. Samo još Koštunica i Maja.
Potpisala sam peticiju.