Nema me. Radim.
Podižem.
Osim toga, Hektor mi njuškicom otima svaki slobodan sekund.
Potpuno nam je oplemenio život. Ispunio ga u svakom smislu: podignutim repićem, našim smehom i smradom govana… kako da oslikam fleke od pišanja na tepisima, osim kao ispunjenje brisanog prostora. Bukvalno.
I ja sam ispunjena. Radujem se vaspitavanju vesele i privržene bebe i učvršćivanju zadnje lože butina i gluteusa, zaboravljenih mišića koje sada koristim u stalnom saginjanju dok čistim Hektorovo sranje.
I spremam se za izbore. Spremite se i vi. Nemoj posle da kukate po blogovima kao babe neke.
Očekujem da makar fin, obrazovan i uglavnom pismen blogerski svet uradi ono što je neophodno. Jer, kad vidim svoje Search keyphrases, ja se, ljudi moji, totalno sneveselim. Pa ko koristi svoje biračko pravo?! Onaj koji u googlu ukuca… da prvo izdvojim
- lektira kad su cvetale tikve
- ostavi utisak
- reakcije na pobedu srbije na eurosongu u bosni i hercegovini
- najtuznija prica text
- lorem ipsum dolor sit amet znaci
- sta znaci latentno
- argumenti da je citanje dobro
ili ovaj deo populacije koji ima pravo glasa
- novosadska sponzorusa
- slike tokom operacije nosa
- cujem komsijske klompe
- gde mogu da se skinu sve epizode serije vratice se rode
- sadrzaj bajke o pepeljuzi
I da uopšte ne pejstujem nijednu psovku ili potragu za opscenostima. Dovoljna je valjda Pepeljuza. A i ona čisti, kako god je deklinirali.
Misssim, stvarno. Izađite na izbore. Ne budite babe. Prostor se mora obrisati. Verujte mi na reč.
Inače počne jako da smrdi.
23 Comments
moja verzija demokratije:
napraviti upitnik koji pokriva sve bitne teme koje glasac mora da razume. rezultat upitnika je od 1 do 100. ako glasac ima rezultat 50, njegovo glasanje vredi pola glasa. 0 poena, glas ne vazi. ne mozes da odlucujes o stvarima koje ne razumes. za sledeci put se informisi, nauci, pa ces vise da se pitas.
do tada ce polusvet da odlucuje.
ja sam dijaspora, tako da ne glasam, jer mi je suludo da se neko ko ne zivi tamo pita o tamosnjoj vlasti.
@blp: Wow! Genijalno.
Samo bih dodao, glasovi koji vrede 0 poena bi se ipak brojali, koliko da se vidi gde su i kome otišli.
Ima logike, to sa upitnikom, nego slabo izvodljivo…
“cujem komsijske klompe”
OVO mene čuju garant!!! 🙂
# blsp, daj, čoveče, kakav ti je to stav? Da ne glasaš? Pa ispada da od cele dijaspore samo disciplinovano glasaju desničari. Nije fer. Da li ti je ostao neko ovde? Roditelji? Prijatelji?
# Rain, ni test inteligencije nije loš. Tada bi glasačko pravo imalo svega milion građana Srbije i ne bi bilo ovoliko napeto, kako kažu analitičari.
# whisp, što više ne koristiš anchore?
# etotako, a ja posumnjala na sebe i muža 😛
u srbiji zive neki meni veoma dragi ljudi, ali to ne menja cinjenicu da smatram da nije u redu da glasam. uopste nije problem da se ode u chicago ili washington i da se glasa, ali moj stav je da to nije ispravno. da mene neko pita, ja bih dijaspori ukinuo pravo glasa.
inace, imao sam priliku da upoznam par disciplinovanih glasaca iz dijaspore. oni jebu majku (izvin’te sto psujem) svom sefu na poslu, americi i celom svetu, tako sto glasaju za radikale u srbiji iz inostranstva!? veoma cudna sorta.
Pa to ti kažem: glasa se. Ali glasaju samo radikali iz dijaspore. A ne glasaju oni koji su zbog takve politike otišli.
Ne znam odakle misliš da nemaš pravo da utičeš na politiku zemlje iz koje si otišao, pretpostavljam, zato što si tražio bolje uslove za život. Ne samo da imaš pravo, već imaš i tu obavezu. 😛 Najmanje zato što ti politika koja je vođena poslednjih 15 godina nije dozvolila da ovde živiš kao srećan i normalan čovek, zato što je tebe i sve one moje prijatelje takva politika oterala. A pre svega zato što su ti neki ovde i ostali… Uostalom, punoletan si čovek, možeš da radiš sa svojim glasom šta hoćeš 😉
Meni niko od prijatelja iz detinjstva nije ostao u ovoj zemlji. Niko. Adresari su mi puni mail adresa i telefona koje biram sa 00. Družim se sa ljudima koje sam upoznala pod stare dane.
Kao da sam u dijaspori, u sopstvenoj zemlji.
Glasam. Da ne moram da šaljem dete u Ameriku.
I ja glasam iz istog razloga. 🙁
Evo, “ankerisala” sam se 😉
Samo o politici pricate… Bas ste neozbiljni…
Ajde sada da pricamo o kucencetu i njegovim govnima…
Ja mogu samo o mačencetu, deda, a i ono je vospitano, ide u pesak 😀
razumem sta hoces da kazes, cak bih rekao da je na neki nacin i ispravno, ali to ce onda znaciti da nisam u pravu 🙂 salim se, sve to stoji, ali moje je misljenje da placanjem poreza negde stices pravo da se tu pitas za nesto. zato mislim da dijaspori treba ukinuti pravo glasa.
izvinjavam se na uzurpaciji prostora i vremena 🙂
Potpuno kapiram o cemu bslp prica, mada se ne slazem u potpunosti. Mi smo ovde malo zatrovani agresivnim polaganjem prava na srpsku sudbinu od strane najprimitivnijih ( i najneupucenijih) pripadnika nase zajednice. Zapravo, diskusija na temu dijaspore, njenih prava i obaveza – tek treba da se ozbiljno vodi, i ona je neophodna da bi se doslo do valjanog zakljucka glede birackih prava. Koliko argumenata ima za, toliko ih ima protiv, u trenutnom poretku stvari. Na primer, secam se kad sam jos bila u NS i kad smo glasali, kako smo ocajavali na vesti o tome kako “gastarbajteri” masovno dolaze na glasanje i glasaju za – NJEGA. Kapirate moju dilemu. Sta oni znaju koji moj o nasim sudbinama, njima je svejedno, ko god nama bio na vlasti njima je u Nemackoj bolje nego nama u Srbiji, nece oni ziveti sa njim vec ja, pa s kojim pravom onda oni… Ok. Ima i to sa taksom smisla. Ali. Mi ovde, svi ljudi oko mene, vecina doseljenika u Kanadi, na primer – saljemo u Srbiju nemerljive kolicine novca svake godine, svako prema sopstvenim mogucnostima (brojke koje budu objavljene su polovicna statistika, jer pare se i nose i salju preko ljudi, i uzimaju se dodatne kreditne kartice za familiju i potrosi se gomila para prilikom posete). Jbg to mozda nije taksa na imovinu i zaradu, ali je ipak taksa – na odluku, na nepristajanje, na ambiciju, na zelju za boljim zivotom, na emocije, na porodicne veze, na sudbinu. Pare ne bi isle tamo da je sve potaman. Da je standard normalan, onda bi ovaj argument izgubio na snazi, jer se te pare ne slivaju tamo vise od moranja, vec iz hira, a to je nesto sasvim drugo. Dok dijaspora u ovolikoj meri finansira golu egzistenciju onolikih porodica u Srbiji, dijaspora mora da ima pravo glasa jer ona placa mnogo vise od takse, ona je prakticno citava jedna nacionalna ekonomija van drzave. Vojna obaveza je problematicno pitanje. Ako imas obaveze, moras imati i prava. Naravno, problem se javlja kada samo jedan deo dijaspore bira da svoja prava koristi, kao i kada dijaspora postane finansijski suvise mocna, pa prakticno pocne da upravlja drzavom iz daleka, sto se realno sa nama nikada nece desiti. Mislim, znam da sada nabacujem babe i zabe u istu korpu, ali mislim da cete me razumeti. Ima tu puno etickih i moralnih pitanja na koja se mora odgovoriti pre nego sto moze uopste da se zapocne smislena diskusija na tu temu. Kako smo mi jos jako daleko od takvog sredjenog sistema u kom su razlozi dobro razradjen i a sva skakljiva pitanja razresena – nema svrhe moralisati o pravima dijaspore. Treba glasati, glasati, glasati, da nam jednog dana, u dalekoj buducnosti, bude bolje, da budemo sredjeniji i sistematicniji, da se zna ko pije a ko placa, i da ovakve dileme mogu kompetentno da se resavaju.
Ma u pogledu te teme ima tako puno materijala za pricu i kako rekoh, koliko ima argumenata za, ima i protiv. Samo, mi kao nacija trenutno ne mozemo sebi dozvoliti luksuz vodjenja takve debate, ona iziskuje mnogo preduslova do kojih tek treba da stignemo… Pa onda, dakle, korak po korak.
Au, ‘al ga pretera…
# spes, daj malo optimizma. 😛 Na primer: i ja glasam iz istog razloga pa: 😀
# Deda, Hektorova govna zaslužuju poseban post 😉
# whisp, mom kučetu fali još samo malo (iako sam probala s peskom 😛 )
# bslp, ja mislim potpuno drugo. Pošto je demokratska praksa u svetu da dijaspori, iseljenicima, ne samo srpskim, se omogući da glasaju, to treba da bude dostupno i pojednostavljeno za svakog iseljenika. A ne da ljudi treba da vade iz džepova po par stotina evra ili dolara da bi otišli do drugog grada i glasali.
Nije to naša izmišljotina, da samo naša dijaspora ima pravo da glasa. Ali je samo naš patent da je to zakomplikovano do krajnjih i za glasače preskupih granica.
U svakom slučaju, to što ti nećeš da glasaš, nas će skuplje da košta. Moji kumovi ne mogu da glasaju, jer im je Toronto predaleko. Znam još neke koji bi hteli, ali im je daleko. Neko neće, neko ne može, samo radikalima ništa nije teško.
# sasha, možda nisam dovoljno evoluirala dotle da mogu da dobacim do prava i obaveza dijaspore. Zbog onoga kao gore. nismo mi to izmislili, to je demokratski princip i ostalih država. Dokle god je tako, ne mislim da je predmetno raspravljati o tome.
Inače, strašno mi je gadna ta reč: dijaspora. Podseća me na ovdašnje parapatriotske priče kojima mamimo neke ljude koji su s razlogom otišli odavde, da sada poklanjaju novac ili ugled zemlji iz koje su bili prinuđeni da odu.
a o tome da se iz dijaspore šalje novac ovamo, o tome prosto nisam razmiljala. Sad kad kažeš, pa kad malo bolje razmislim, zaista je tako. ne znam nikoga ko je napolju, a da ne šalje ovamo unutra novac svojima.
“saljemo u Srbiju nemerljive kolicine novca svake godine, svako prema sopstvenim mogucnostima”.
A ko vas tera?
A gde to šaljete? Valjda u neke ustanove, ili šta? Za bolnice, puteve, šta li?
Šaljete tamo gde hoćete i zašto hoćete. I taj novac je oporezovan, tamo odakle ga šaljete. Šta nekog briga što neko svojoj majci šalje novac. Npr. Kao, šaljete novac u Španiju, a Srbi ste, i to babi na letovanju, ili za kupovinu hotela, svejedno, onda ćete valjda da glasate u Španiji.
Nikakve dijaspore ne treba da glasaju nigde.
Glasaš tamo gde plaćaš porez.I tamo pitaš šta ste uradili od mojih poreskih para.
Naravno, razlog da se tuđim poreskim obveznicima omogućava da glasaju je u prostoj činjenici da se poništava pojam građanstva, slobodnog građanina, i nameće teorija krvi i tla, dakle naci pripadnost. Krv i tlo!
Sve je to pitanje osnovnih principa francuske građanske revolucije čije tekovine propadaju u revizionizmu završetka II Sv. rata.
Ruso, Didro, Volter su mrtvi.
Naci izgubili rat oružjem, sada ga dobijaju manipulacijom.
A to što neko plaća grobno mesto u nedođiji iz koje on ili njegovi preci potiču, zaista nema veze sa pravom da se kroji sudbina onih koji (još) nisu u grobu. Mislim stvarno.
da je komplikovano jeste, ali cenim da sve se moze kad se hoce, tako da bih i ja otisao da glasam kada bih mislio da je to ispravno. to sto je to praksa u vecem delu demokratskog sveta, ne mora da znaci da je ispravno 😉 bar meni nije. mada ima dosta argumenata za diskusiju.
meni slanje novca ne radi kao argument. mislim, ne saljem novac zemlji srbiji. moje sam pomagao i dok sam bio tamo. to je najnormalnije. da, recimo, imam neke investicije u srbiji, to bi onda bila druga prica. ovako, meni to ne radi.
Ne bih da budem pogresno shvacena. Unapred se izvinjavam za duzinu odgovora, probacu da se ogranicim na par primera. Argumente o babi u Spaniji i agresivne nastupe kao “a je l’ vas to neko tera” mislim da nema svrhe obradjivati.
Kad kazem da je to diskutabilno pitanje, ne dovodim u pitanje demokratsku tekovinu prava glasa, vec hocu da kazem da postoje legitimne dileme na tu temu u mnogim zemljama sveta koje se resavaju na razne nacine, ali nikada bez ozbiljne konverzacije i promisljanja. Fenomen iseljenickog glasanja uopste nije jednako tretiran u svim demokratskim zemljama, niti je tema bez kontroverze. Narocito ne u uslovima globalne pokretljivosti i rasplinjavanja teritorijalnih granica, sto se desava prvi put u istoriji modernog sveta. Na primer…
Vezivanjem prava glasa iskljucivo za obavezu placanja poreza, gubi se iz vida kategorija onih koji su otisli na privremeni rad i nameravaju da se vrate, a koji istovremeno izdrzavaju porodicu koju su ostavili za sobom, resavaju joj stambeno pitanje finansiranjem izgradnje kuce itd. Recimo, osamdesetih godina mnogi nasi ljudi bili su na visegodisnjem privremenom radu u inostranstvu, dok su porodice (zena, deca) ostajale u domovini. Sta tek reci o onima koji rade za domace kompanije a privremeno su, usled operativnih potreba poslodavca, stacionirani u ispostavama u inostranstvu? Takodje, mnogi iseljenici nikada ne prihvate/dobiju drzavljanstvo zemlje u kojoj zive, pa tako nikada ne steknu pravo glasa, iako uredno placaju porez stranoj, a ne maticnoj zemlji. Realno, status stalnog rezidenta u Kanadi i mnogim drugim zemljama mozes da imas do kraja zivota a nekad i moras u zavisnosti od pravila o dvojnom drzavljanstvu. Drzavljanstvo je nuzan ali ne i dovoljan uslov za pravo glasa, ali placanje poreza nije ni nuzno ni dovoljno. O tome svedoci cinjenica da drzavljani koji ne placaju porez jer ne rade, ne gube pravo glasa. Kada postanes punoletan najcesce jos uvek ne placas porez vec studiras, ali imas pravo glasa. Ako se razbolis i ne radis i ne placas porez, ti jos uvek mozes da glasas. Ako primas socijalnu pomoc, opet ne placas porez a ne gubis pravo glasa. To je tako kod nas i drugde. Jednoznacno vezivanje prava glasa za poreske doprinose otvara citav niz moralnih pitanja i zato tu ne moze da se stavi tacka tek tako.
E, ali, ima i puno neodumica oko iseljenickog glasanja. Ako govorimo o “zajednickoj sudbini” u mnogim zemljama postoje mehanizmi kojima se iseljenikovo pravo glasa uslovljava postojanjem realne veze sa maticnom zemljom, kojima se pravi razlika izmedju razlicitih kategorija iseljenika. Australijanci koji zive van Australije prvih 6 godina iseljenistva automatski zadrzavaju pravo glasa, a posle moraju svake godine da registruju svoju zelju da ostanu na birackom spisku, sto nije ni malo lagan proces i uslovljen je time da li je iseljenik posetio Australiju na odredjen vremenski period u prethodne 3 godine. U Britaniji, samo oni iseljenici koji su u Britaniji u periodu od prethodnih 15 godina imali pravo glasa ili ciji su roditelji imali pravo glasa, mogu da se registruju za glasanje u iseljenistvu. Realno, ako je neko treca generacija iseljenika a stekao je drzavljanstvo maticne zemlje preko roditelja, ako poslednje dve generacije nisu nikad krocile u “domovinu”, ne nameravaju da se vrate, ne govore jezik i nemaju pojma ni o cemu – njegovo glasacko pravo mora da bude diskutabilno.
Ako govorimo o taksi, postoje inicijative, opet u Australiji, da se iseljenicima omoguci da glasaju samo za iseljenickog predstavnika u senatu ali ne i za house of representatives upravo na osnovu toga sto ne placaju taksu. Italijani koji zive u iseljenistvu imaju prava da se kandiduju na lokalnim izborima i predstavljaju razlicite oblasti koje naseljava italijanska dijaspora ( evropska, africka, americka zona…). Ovakve inicijative dijasporu aktivno ukljucuju u zivot maticne zemlje i stvaraju cvrsce veze izmedju njih, ali otvaraju veoma legitimno pitanje – ko ce to da plati? Zasto bi neko ko zivi u zemlji kroz porez placao predstavnike onih koji u njoj ne zive? Na koji nacin finansirati predstavnike dijaspore? Ili, na koji nacin meriti doprinos dijaspore maticnoj zemlji? Da li taj doprinos moze da neutralise neplacanje poreza? Doprinos postoji, kako ekonomski, tako naucni, tako poslovni, i on se ni u jednoj civilizovanoj zemlji ne ignorise. Pri tome mora postojati formula po kojoj se resava koliko kakvih “kredita” donosi takav doprinos. Kako odrediti gde pocinje a gde zavrsava i od cega zavisi, iseljenikovo pravo da utice na lokalne prilike? Razlicite zemlje na razlicit nacin resavaju ova pitanja. U Britaniji iseljenici mogu da glasaju na generalnim izborima ali ne i na lokalnim. U Madjarskoj postoje inicijative za uvodjenje jako siroke definicije dijaspore i ako one zazive Madjarska ce morati da se suoci sa mnogim slicnim pitanjima. Sve je to nesto o cemu drzava treba da razmisli da bi mogla kompetentno da postavi prioritete i razradi mehanizme koji ce ih podupreti ne ostecujuci niciji interes. Na to sam mislila kada sam rekla da je tema kompleksna i zahteva diskusiju.
I opet, izvinjavam se zbog duzine. Danas sam deset puta pokusala da ostavim komentar pa me je uvek neko prekinuo te sam tako dobar deo dana provela u razmisljanju o svemu tome, i eto. No, da ne bih dalje produbljivala temu koja i nije bila primarna tema , reci cu jos samo ovo – ja glasam.
# St Johne, mene posebno užasava činjenica da se Srbija pretovrila u masovnu grobnicu onih koji su za grobno mesto morali da zarađuju u dijaspori (stvarno odurna reč).
Iako , suprotno Vama, ja i dalje mislim da je važno da dijaspora glasa. POsebno zato što tu važnost vide pre svega oni koji glasaju za pre svega nacionalne a ne građanske i evropejske programe.
# bslp, ne mora da znači da je ispravno ono što je u većini. Ali, kakogod, nedostajaće nam tvoj glas.
# Sasha, ja baš volim tvoje duge komentare. Ima tu što šta za razmišljanje. I drago mi je da češ glasati.
Dobar ti je blog, samo nastavi tako!!!