Retko pišem o poslu, tek onako i ponekad. Ipak, dve stvari iz mog poslovno-glavnouredničkog života (obožavam da imam funkciju, pa to ti je) zaslužuju moju pažnju, pa onda smatram da zaslužuje i vašu, pa vam sve to predstavljam u nefomalnom tonu, čisto za blogersku javnost:
1. Ove nedelje, taze i vruće, izlazi prvi roman Marka Šelića u (našem) izdanju VEGA medije u ediciji Y. Reč je o neobičnom romanu s razmeđe ovog i onog života, takoreći on the road štivo, sa intrigantnim naslovom Zajedno sami. Za one koji ne znaju, Marko Šelić je pretalentovani reper a.k.a Marčelo, jedan od onih mladih ljudi na koje bi valjalo da liči lice osvešćenog dela ove zemlje.
Za one koje u Marku Šeliću budu tražili Marčela, posao je zaludan. Za one koji su spremni za otkrivanje, sledi čudesna avantura. Za one koji potom u Marčelu budu tražili Marka Šelića, mrka kapa.
Toliko ću vam reći u ovoj neformalnoj profispovesti pod brojem 1.
2. Veoma brzo, u izdanju iste izdavačke kuće, u istoj ediciji, pojaviće se prva zbirka pripovedaka jednog svima nama poznatog blogera. Nemam mandat da se poverim, kao ni da obznanim o kome je reč. Ni zabranu nemam, ali čisto onako, nismo se još dogovorili kako ćemo i kada da nastupimo u javnosti.
U svakom slučaju, rad na ovoj zbirci je ponovno otkrivanje jednog snažnog prvog utiska i jako se radujem svemu tome. Kao urednica pre svega, ali ništa manje ni kao blogerka ili obična kokoška koja nema društveni život pa piše blog – kako vole da mi se obrate anonimusi ponekad u komentarima, radosna sam.
U svakom slučaju, direktor pomenute izdavačke kuće, koji je samo van radnog vremena i moj muž, kaže da to nije baš literatura koju bi voleo da čitaju njegova deca, ali da imam zeleno svetlo i da veruje u moj urednički odabir. Jebote, zeleno. Za odabir, bokte. 😉
O svemu potanko kad bude vreme. Ko zna o kome je reč iz tačke dva, neka ćuti. Ovo se posebno odnosi na Peđu i etotako; Peđa je u toku od samog početka, etotako je zadužena za dizajn korice. Elem, ko zna neka ćuti, ko hoće da pretpostavlja, neka slobodno pretpostavlja.
Ja sad idem da radim množenje.
14 Comments
Za malo da mi mazneš Buzz 2008. godine :-)) Znači štampa se ? Odoh da se “izletim” na blogu, on se i tako ništa ne pita, on je pisac 😀
Peđa,
don’t you even dare! 😛
Kod nas su pisci još uvek autori, pitaju se sve 🙂 A ne kao da su neki, moš misliti, blogeri.
Taman se rasprava novinari/blogeri stišala, a sada hoćeš napraviti sranje sa raspravom pisci/blogeri ? :-)) Tema Panoa za sledeći BO? 🙂
Ni slučajno! Neću nikakvu frku. Pu-pu-pu, daleko bilo 😛
aaaa, pa čestitke!!!! 🙂
Ala si ga pripretila! 🙂
# sanjić, hvala, hvala, senk ju 😛
# etotako, pretim, za boga ne znam. Ćut’ samo i radi.
Ovo je sjajno, čestitam i odumirem zbog radoznalosti koja me izjeda 😛
Kad sam pročitala da Mračelo piše knjigu pitala sam se zašto mu je vi ne izdate ?!
Baš lijepo !
Ja sam Mračelo, od mraka, a autor je Marčelo.
Mrak je Out, Vegini autori su In. Eto. Sad je sve ok.
Evo, ja ne želim da započnem raspravu pisci vs blogeri 😛 , ali do sada sam (a moje iskustvo je vrlo skromno) pročitala testove koji bi ‘ladno mogli da upadnu u knjige. Za mnoge već vidim i korice. 😉
Čestitamo! 😀
Meni to s koricama ide slabo. Ja ih vidim tek kada mi ih pokažu 😛 dok ono između korica, to je moj posa’.
Jebote, super text!
Super event!!Marcela sam slusala kako prica,i vidim da decko ima sta da kaze,muziku nisam slusala.Ti da radis mnozenje,a ja da zavrsim dunstflasiranje dzema od pomorandze 🙂