Mrrrrrrrrzim školu.
Prvi put u životu mrzim školu i osećanje je fantastično. Konačno sam ista kao i svi drugi, nisam štreber koji sedi u prvoj klupi i zna lekcije unapred, a razrednoj u petom osnovne na velikom odmoru cinkari drugare iz odelenja: Nastavnice, dogodio se incident – dečaci su, oprostite molim vas, vatali devojčice!
Zbog reči incident i oprostite molim vas, nisam živa ostala do kraja osnovne škole (Eno je Tanja-incident! Gde si, Tanja-izvinite-molim-vas?, u-ta-ta-u- ta-ta!), ali sam i dalje volela školu jedino što nisam volela većinu đaka. Ali, škola! Nemoj neko školu i nastavnike da mi dira! Kakav neizlečiv trip jedne štreberke s Vukovom diplomom i dodatnim bodovima na diplome prvog pokrajinskog mesta na takmičenju “Tito-Revolucija-Mir” ili prvog gradskog iz streljaštva, ili najboljih plasmana na takmičenju recitatora i večitog drugog mesta na visokim takmičenjima iz matematike ili redovnog pretplatnika preko škole na list Borba, potom ukoričenih, po godinama izlaženja…
Problem je što tek sad i konačno mrzim školu i što moram da čuvam tu tajnu. Sad, kad se i meni desila ta privilegija, kad se konačno i meni povraća od najveće i najcitiranijije krilatice čika-Jove Zmaja koja je jedna prostačka LAAAAAAAAŽ, ne smem to da vičem na velikom odmoru niti da pokažem cepanjem svezaka i bacanjem torbe u žbunje na kraju polugodišta, nego moram da krijem tajnu kao Koštunica svoju harizmu ili Boris Tadić svoju odlučnost.
Mrzim školu i sve se nadam da će ovaj moj iskreni krik ipak neko pročitati.
Jer.
Idem u drugi razred. Gradivo je preobimno i ne stižem da ga savladam ni kad mi škola ne štrajkuje. Torba mi je preteška jer za svaki predmet imam udžbenik, radnu svesku, vežbanku i svoju svesku. I zato što su mi udžbenici puni pravopisnih, gramatičkih i faktičkih grešaka. I zato što, iako nosim za svaki predmet po četiri učila, ipak dobijam kopirane papiriće za domaći koji mi se gužvaju po torbi. Jer mi uvale raspust od tri nedelje, a onda me drkaju još dve nedelje s kontrolnim i pismenim zadacima, pa tek onda mi zaključe ocene za kraj polugodišta. Jer nemam fizičko zato što za mene nema mesta u sali, a školsko dvorište je prekriveno razlupanim betonom sa ukupno tri kante za smeće na 1000 učenika. I zato što onda, kad preskočim sve prolivene jogurte i kad mi se za đonove zalepe stotine ispljunutih žvaka, moram da se preobuvam pred učionicom, svaki put zahvaljujući se naklonjenoj okolnosti što mi pantofne još nije odštutirao neki stariji đak.
Zato što sve što znam od pete godine, zaboravim čim mi to postane lekcija.
Refren: Mrzim školu i sve se nadam da će ovaj moj iskreni krik ipak neko pročitati.
Zato što više nemam radoznalost.
Zato što mi se krivi kičma.
Zato što imam uniformisano obezbeđenje čija je uloga da spreči roditelje da uđu zgradu škole, ali ne i da mene zaštite na velikom odmoru od osmaka, kandidata za kriminalce.
Zato što nas ne uče da se prilikom kretanja po hodnicima i stepenicima drži desna strana i svaki dan mi je život u torbi — od 20 kilograma.
Refren: Mrzim školu i sve se nadam da će ovaj moj iskreni krik ipak neko pročitati.
Jer.
Imamo ponovo za ministra teško obolelog čoveka. Prvo smo imali gospođu čije sam ime odbijala da zapamtim, koja je obolela od teškog oblika patološkog kreacionizma, potom smo imali onog kojem sam zaboravila ime i koje se revnosno trudio da ne radi svoj posao, sada imam Lončara za kojeg sam tek sad shvatila da je ministar prosvete, sve stalno misleći da je ministar za Kosovo, Metohiju i Koštuničine komplekse više vrednosti, za kojeg se, de facto, ispostavlja da je teško oboleo od graničnog poremećaja ličnosti i manijakalno-depresivnog patriotizma. Ovaj se takođe ne meša u svoj posao, on se pre svega i jedino meša u 15% teritorije Srbije.
Mrzim školu — dostigla sam savršenstvo.
Jedino što mi je još preostao autogeni trening, pa da sebe naučim da je u redu da me boli uvo za uspeh u ovakvoj školi i da to otvoreno kažem svom prepametnom, prelepom, preteranom sinu: Ma, ko ga jebe. Piči ti svoje.
Ipak, onog dana kada dođe kući iz škole (a doći će, savetovao Lončar učitelje da se samo to uči i da je to najvažnija lekcija) i kaže mi da je Kosovo kolevka srpstva, da je to jedno telo jednog srpskog organizma, i da mora za ponedeljak da nauči Gračanicu napamet, ja ću ga ispisati iz škole i edukovati ga od kuće. I tako ću razbijati Lončiće.
Refren: Mrzim školu i sve se nadam da će ovaj moj iskreni krik ipak neko pročitati.
Ispisaću ga. Pa, nek’ me tuže. Mogu da mi pljunu pod prozor.
***
Već sam kukala o tome:
40 Comments
U pravu si , definitivno. A nisi ni spomenula hiljadu drugih izuzetno vaznih stvari, u prilogu ,,Mrzim skolu..,,
*********
Ja najvise volim skolu .
Amin.
Il’ Aleluja, kako kome odgovara. Ništa mi ne ostade da dodam, sveobuhvatna analiza.
# Deda, kad bih pomenula sve razloge zbog kojih konačno i neopozivo mrzim školu, morala bih da registrujem poseban domen ili da uplatim dedicated server (?).
Ako hoćeš, slobodan si da povremeno ovde navodiš razloge koje nisam pomenula.
# Whisp, da utrojimo? 😛
ja sutra idem da hospitujem u Isidorinoj, mogu da se založim za tebe, ako nešto pomaže.
,,Dajem casovi iz srpski jezik,, 😀
Draga MOO
Blogujem i uzivam. Jos nisam napisao bilo sta u vezi posla a imam skoro 300 postova. Jednom sam komentarisao nesto o skoli ( na tudjem blogu ), ali je meni to toliko mucno, da zaista izbegavam. Jednostavno , bude mi mnogo lose.
Dovoljno je sto idem na posao i imam glupave stresove, a navela si samo neke stvarcice.
Ovako, lupam i zabavljam se, citam i uzivam, povremeno i ozbiljno komentarisem ( retko ), pa onda odem ujutro na posao i presedne mi zivot… I tako u krug, dok ne predjem na neki drugi posao…
Ne zameri mi sto izbegavam ozbiljnije da pisem, a mozes i da obrises ove komentare ako skrecu sa teme, tj. ako su suvise neozbiljni…
De me pogodi u tanku zicu? Bem ti prosvetu…:D
Ne mogu da odolim. Ovo i necu vise…
Ministar prosvete zna o istoj manje nego ja o heklanju. Pa kad se dalje krene nanize, bude jos bolnije.stop. tacka. gotovo.
Idem da se zezam…
# pitch, Isidorina je daleko od nas. I, teško da bi mogao da se založiš za mene. Isto kao što jednim hospitovanjem ne bi mogao da se založiš ni za jedno dete, ni za mrvu sređenog betona u školskom dvorištu, ni za jednu dodatnu kantu za đubre. Sve je otišlo daaaaaleko. Duuuuuboko su zabrazdili.
A, ja l’ ima neki najnoviji štrajk u Isidorinoj? Nisam ništa čula… 😉
# Deda, ima onaj uvod, kao vic, u “Buđenju”:
Budi otac sina i kaže:
– Ustani, moraš u školu, zakasnićeš.
– Neeeeeeću! Ne volim školu.
– Moraš sine. Reci mi bar tri razloga zbog kojih ne voliš školu.
– Škola je odvratna, đaci su odvratni, svi mi se tamo smeju.
– Znam sine, ali ipak moraš da se probudiš, ti si direktor te škole.
Joj Tanja, ja sam uvijek mrzila školu, još u vrijeme dok su đaci sami mogli rješavati školske zadatke.
Prije par dana sam jednom učeniku četvrtog pokušala pomoći da napiše domaći iz matematike i nije išlo, nikako 😉 Što opet, u mom slučaju, može više govoriti o meni već o školskom sistemu 😀
U Sarajevu hoće da uvedu vjeronauku u obdaništa 🙁
I ja mrzim školu kakva je poslednjih godina. :
I mrzim pravopisne i ostale greške koje mogu da se čuju/pročitaju u različitim knjigama, časopisima i javnim medijima.
I mrzim što niko iz Ministarstva prosvete nije godinama video živog đaka prvaka i ne zna koliko su malena ta leđa na koje oni tovare kilograme gluposti. Da ne pominjem da ne znaju šta tu decu zanima i šta MOGU stvarno da nauče.
I mrzim što ne smem to da kažem pred decom.
# Kriss
u većini obdaništa ovde, uvedena je na mala vrata. Treba li posebno da ti pričam o farbanju jaja ili unošenju žita?
# Daniells
jako mi se sviđa ova jednostavno sročena istina. to je ono što sam htela da kažem, u jednoj tvojoj rečenici. hvala ti.
Upravo slušam dragi, pomalo kreštavi glasić kako tečno čita pesmu “…zunzaru, muvu staru, u plakaru, u ormaru, na vašaru…” i srce mi se cepa pri pomisli da ga već na jesen čekaju isti problemi, a i da mene, još uvek štrebera, čeka isti zadatak – zamrzeti školu. 🙁
# spes
Nekada davno, ne sećam se više kada, ja sam imala takvo dete, kao što je tvoje.
Od onda, mnogo reka glupavosti je proteklo, mnogo tona debilnih planina smo preplaninarili, previše kretenskih dolina smo prepešačili.
Svaki dan se iznova čudim i kidam. Svaki dan sam iznova srećna kada ustvrdim da je još jedan dan gotov. Svaki dan sam luda od sreće kada dočekam sina koji je završio školski dan bez fizičkih povreda na telu. Svaki dan…
Povrh svega, drugare od osam godina delimo na radikale, tadićevce, čediste.. Slušamo igre o potpisivanju imaginarinih, deci nerazumljivih ali zabavnih, sporazuma i čudimo se odakle im te sve reči…
U GTA Serbia postoji opcija u kojoj se ubija dete u kolevci.
God! If there is one…
pre nekog vremena sam čitala “školski rad” devočice koja pohadja 6 razred, iz geografije. Naslov je glasio :” Geografija Severne Amerike”, i u tekstu se navodilo sledeće: da je Amerika država u Severnoj Americi, da su stanovnici iste glupi svi od reda i da su oni najveći neprijatelji srpskog naroda, da je Amerika imperijalistička sila koja nas je bombardovala i da su pobili sve Indijance.
Na moje pitanje “Ko ti je diktirao ovaj tekst”? devojčica je odgovrila “pa nastavnik geografije”!
Dotični nastavnik i dalje predaje isti predmet i uči decu o geografskim karakteristikama svih zemalja.
Kako li je “šaren” svet u njegovoj glavi…
Joj, mila Tanja, kako sad da se ne nerviram, dok čitam tvoju jadikovku, a mene čeka prvi razred ovog septembra… I svaki put kad se to pomene se potresem, a nemam pojma gde ću naći toliko energije da se izborim sa svakim sledećim danom, sa svakom sledećom glupošću koja će me sačekati iza ćoška.
Kako da pametnu, normalnu decu sačuvamo od debila koja se pretvaraju da su tu da bi ih nečemu naučila?
Već sad se borim da sačuvam njen mozak od “zlih” uticaja kojekakvih JK i ekipe, “ispiram joj uši” muzikom iz nekog drugog sveta, čitam joj neke normalne knjige (i Ivanovu priču, između ostalog), a kad se armija tzv. nastavnika sa svojim očajnim udžbenicima sruči na nas, i ja once-upon-a-time štreberka zavapiću kao i ti, sigurna sam…
A seća li se neko onih ideja o školstvu koje je hteo da sprovede Gaša? A onda je došla ona obolela…… i ostali bolesnici.
# iskra, pa je li to moguće?! Zar nema nijednog roditelja koji bi primetio da se nad decom vrši teror jednog paranoika? Strašno!
# Em, draga, ništa nam drugo ne preostaje već da jako pažljivo brinemo o kućnom vaspitanju. Da radimo to nenametljivo ali uporno i da ništa ne prepuštamo slučaju. Po najmanje prosvetarima.
Jeste, Gaša je hteo nešto, i to je ličilo na reformu. Svi posle njega su radili na reformi normalnosti.
p.s. moraću da ti pošaljem još koju pričicu 😛
da, moguce je.I ima roditelja koji su ga prijavili inspekciji.Rezultat je taj da doticni i dalje predaje geografiju. “Ukorili” su ga da to vise ne radi! I on je verovatno rekao : ma ok, necu vise.I to je to. Zalosno.
Učiteljica koja je učila mog sina je radila 16 ili 17 godina u Beogradu u nekoj oglednoj školi. I stalno su svi učitelji i nastavnici pisali primedbe, izveštaje, predloge (gomile i gomile ideja kako poboljšati rad i olakšati deci učenje) i to sve slali u Ministarstvo. I žena kaže da je 2% od toga usvojeno, sve bilo mnogo bolje. Ovako, verovatnije je da to niko nikad nije ni pročitao.
A ministre posle Gaše neću ni da komentarišem.
Da li neko ima negde tekst koji je Duško Radović davnih dana pisao o školi? Da su po tom tekstu organizovali škole, deca bi uživala u učenju a mi, roditelji ne bi bili u stanju blagog užasa.
# iskra
Pa ono jeste, čovek je ukoren. Danas se ni đaci ne plaše ukora, što bi to bio problem jednom nastavniku geografije…
# daniells, koliko znam, prosvetari su jako protestovali protiv Gašinih reformi. Isplao je da je on bio nazadan – toliko je im bio preprogresivan. I moj sin ide šatro u ogledno odelenje.
bas sam poceo da pisem nesto na ovu temu. valjda cu zavrsiti danas. linkovacu te 😉
hvala ti unapred za link 😉 linkuj i kriss 😛
Osim streljaštva i incidenta, skroz sam se prepoznala. A budući da smatram da su Ivan i moj sin jaaaaako slični, već vidim šta ću pisati za 3 godine, kad budem pošla u II razred.
Mrrrrrrzim školu.
Gde si, Ana!!!!!!!!!
Ana, ja sam osetila prve znake neprijatnosti još u prvom razredu. Kao i ogroman strah za život svog sina. Bukvalno.
Onda sam shvatila da je polazak u školu za mene bio veći stres, jača promena života nego kad sam se porodila.
Sada još samo da naučim da je jedino važno da preživi školu, a znanje i tako nije na ceni.
Što se znanja tiče, ne bih se mnogo uzbuđivala. Ja sam ubeđena da se kompletno znanje stečeno u osnovnoj školi može nadoknaditi za godinu dana, pred kraj škole. Maksimum dve. A da je do tada, ako je ikako moguće, najvažnije izvesti da se deci ne izgubi radoznalost i ogadi knjiga. To sam sama smislila 🙂 al’ me od osmišljavanja realizacije već sad boli želudac.
Mrrrrrrziiiiim školu.
hm, opet ping ne radi. ne kapiram zasto.
možda to kod mene ne radi? 🙁
“Zato što sve što znam od pete godine, zaboravim čim mi to postane lekcija”
Ovo ti je prosto genijalno!
Da, da, bas sam zapazila da se ministar prosvete u protekle 3 nedelje intenzivno bavio kosovskim pitanjem, kao da je bozemeprosti ministar inostranih poslova…..kanda se svako kod nas bavi onim poslom za koji nije nadlezan, dok za svoj konsekventno nema dovoljno vremena. Cudesna organizacija poslova i distribucija duznosti:))) Nije cudo da se onda niko ne smatra odgovornim ni za sta. Kad prajm minister bezi od novinara, saziva telefonske sednice i narodu se obraca kroz pismena saopstenja za medije ili kroz svog “savetnika”, sta da se ocekuje od Santa’s little helpers?
Ja te linkovala. 🙂
Nažalost, ova tajna je sada postala u potpunosti javna stvar.
Jedino da preformulišeš u: Problem je što tek sad i konačno mrzim školu i što se nadam da ću i ja i ostali da čuvaju tu tajnu. 😉
# Sasha, onda pratiš i znaš sve. Svi rade samo jednu stvar. Cela država je stala. Što i nije neka frka jer se i tako nigde nije ni pomerala.
# spes, hvala za link 😉 Vidiš da mi ne radi ping-pong. To je nešto kod mene.
# Gorane, to se onda zove javna tajna. Svi znamo, ali se pravimo grbavi 😛
cekaj tek da dodjes u treci razred.
(doduse, ja sam u drugom bila u americi).
vjeruj mi da sam skolu volila i pored svega (bas kao i ti) ali samo matematiku! ostale predmete sam ucila reda radi… a sad… vise ni matematika nije ista… sad su pripreme za takmicenje kao sjeca drva, dosadno i monotono, nema vise ni lijepih zadacica da mi uljepsaju dan, sada sam 24/7 na kompjuteru!
e, da, zaboravila sam da kazem da je skola obicno gubljenje vremena u ovom sistemu (znam zbog amerike, tamo sam radila sta hocuuuuuuuu od predmeta:)
da li neko ima savet sta uciniti kad ti nastavnik maltretira dete? (kratak opis je u blogu!)help!
http://art-tanja.blogspot.com
jesi, thanks; josh sam pod stresom, ali intenzivno razmishljam o svemu i nachi chu nachin; sad se penalimo(otac i ja) da odemo pre raspusta, tako da svako ima o chemu da razmishlja do jeseni;
see you around!
danas je prvi dan skole….hajde osnovna je ok…svako dete bar treba da je zavrsi jer kako ce sutra kada to djete koje nije islo ni u osnovnu da kaze svom detetu da nije isao mislim skontajte ko jos nije isao u osnovnu u 21 vjeku>???niko…ja sam danam krenula u gimnaziju u prijedoru i verujte ne zelim da idem…malo pre sam plakala skroz….jer me je sestra nagovorila da to upisem jer je to kao prejako…ali nije…ne svica mi se ni drustvo ni knjiga..jednostavno ne zelm da idem u nju….zelim da idem u neku koja je laka….i u kojoj je moje drustvo….pozic svima..i nadam se da cu sutra upoznati nekoga gotivnog da ne budem skroz razocarana u tu glupu skolu…pusica
JOJ I JA MRZIM SKOLU….
MRZIM SKOLU!!!!!!!!!!!MNOGO JE GLUPAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!MRZIMMMMMMMMMMMMMM SKOLU!!!!!!!!!!!!!!!NAJVISE NA SVETU MRZIM SKOLUUUUUUUUUUUUU!!!!!!!!!!!!