Pravilo igre

17

Konačno se pojavila i ta neka igrica za devojčice (ko zna kako se zove, neka dopuni), pa nisu ni dečaci najgori na svetu.

pc_girls.jpgU toj igrici za devojčice imamo kreiranje situacija u kojima, pa kaže, devojčice drže dijetu, broje kalorije, mere se i vežbaju, dozvoljeno je i izgladnjivanje, a poželjne su plastične operacije i hirurške, silikonske i kolagenske korekcije svih vrsta. Cilj igre za devojčice je da postignu idelanu težinu prosečne anoreksične manekenke, i da doteraju svoje telo do savršenstva, opet po uzoru na skuplje glumice porno filmova i da nađu što boljeg frajera. Tako dobijaju bodove, valjda. Ako nisu dovoljno mršave i sisate, izbor muškarca im je niže kategorije (ma šta to, opet, značilo). Pravilo igre.

Kad sam prvi put videla igricu GTA, koja nam je ušla u kuću kao pirat kojeg je valjalo krekovati, smrzla sam se. Parential control u odnosu na Cartoon network je odjednom postao šala mala u odnosu na ovu novinu. GTA je izbrisan, a kontrola se svela na proveru originala u radnji na koji uzrast se igrica odnosi. Tako je izbor igrica spao na potpuno nevine avanture ili u najboljem slučaju auto-trke, čime smo, u odnosu na vladajuću većinu, najstrašnije ponizili dete. Ovoj i sličnim igricama, mora se dodati i američko rvanje slobodnim stilom, koje se poslednjih meseci redovno emituje na jednoj domaćoj televiziji u porodičnim terminima, u kojem je pravilo igre da nema pravila, osim da budeš što nasilniji.

gta.jpegSudeći po ova dva primera, nije mi jasno na šta će zapravo ličiti svet koji dolazi. Nekako, više nije pitanje kakav ćemo svet mi odrasli ostaviti deci, već je ozbiljno pitanje šta će deca uraditi od njega, jednom kada postanu ljudi koji su rasli na gornjim sistemima vrednosti: nasilni muškarci i robinje fizičkog izgleda. Kult divljaštva i lepote, ma šta te dve stvari podrazumevale i u kakav god odnos ušle kasnije.

Teror rođendanskih “igara”

U Novom Sadu, pod terorom rođendaonica, razni samozvani animatori zabavljaju slavljenike i goste za ne male pare. U toj razmeni novca i usluge, roditelji se oslobađaju brige oko zabavljanja dece, a tu ulogu preuzimaju razni preduzetnici kojima nije teško da zarađuju hleb na ovakav način. Jedna od češćih igara koja se pojavljuje u poslednje vreme i su i izbori za mis rođendana. Pravilo igre je da se devojčice šećkaju po “pisti”, krive i uvijaju, a za nagradu (ili kaznu) dobijaju poljubac (ili čvrgu) od dečaka koji ih ocenjuju.

Tako se oba pola na vreme uče svojim ulogama koje će preuzeti jednog dana kada postanu ljudi.

Jedan roditelj ženskog deteta, zaprepašćen onim što mu je ćerka ispričala nakon jednog ovakvog rođendana sa kojeg se vratila frustrirana, obavestio je novinare, čime smo dobili priliku da čujemo i “pedagoge” koji su nam dali više objašnjenja: ovakvim igrama se razvijaju pozitivne emocije kod dece. Komentar koji sam usput čula, bio je: verovatno je devojčica gabor, nije čudo što je frustrirana. I, ništa. Pojeo vuk magarca. Teraj dalje, do novog rođendana.

Ako nećeš pustiti, ja ću tebe ubiti

Gde je rešenje? Potpuno zabraniti svojoj deci učestvovanje u takvim rođendanima (kako ćete znati da li će se to dogoditi baš tamo i tada), potpuno zabraniti igranje takvih igrica ili gledanje takvih show-programa? A potom, kada vaše dete izađe iz zabrana, iz takoreći neumerenog staklenog zvona, sreće se sa vršnjacima kojima je to jedini ili glavni vid zabave i interesovanja… dobijate svejedno frustrirano dete. Svoje ne možete i ne smete izolovati, ali, na koji način ćete taj problem suštinski i korenito rešavati?

Umerenost? Evo sine, možeš da kradeš automobile, pljačkaš prodavnice i da vijaš kurve jedan sat dnevno, hajde, ćerko, možeš jedan sat da se virtuleno izgladnjuješ i da jednom nedeljno za jedan broj povećaš sise, a onda idemo na porodični izlet? Pogledaj to rvanje ali onda odmah da vežbaš klavir! Ne vidim kako se može biti umeren u zabavi čije je pravilo igre neumerenost. I kako se potom može, bez frustracija, živeti stvarnost koja je, doduše,  daleko od savršenog, strašno daleko od idealnih proporcija?
Nisu ni bajke na kojima smo rasli bile umerene: vuk pojede crvenkapicu, veštica otruje princezu, maćeha zlostavlja pastorku… niti su pesmice uvek bile nežne: pusti puže rogove, na babine dolove, ako nećeš pustiti ja ću tebe ubiti sekirom po glavi na zelenoj travi, ali, pravilo igre je ipak bilo da dobro konačno odnosi pobedu, a ubistvo puža ostane na nivou pretpostavke, može da bidne ne mora da znači.

A opet, kada pogledaš da su oni koji su rasli na bajkama, od ovog sveta stvorili krvava poprišta, s pravom se pitaš da možda ne treba pustiti decu da napetost rešavaju u virtuelnom svetu, a da u stvarnosti onda urade… šta?

Ako znaš, širi dalje.

Share.

About Author

Osnivač, autorka i urednica Mooshema.com. U slobodno vreme ovde, negde s porodicom, u kuhinji, u teretani ili na stazi, u radno vreme bilo gde odakle može da se radi kopirajting, analitike, strategije i konsalting na društvenim mrežama, kao i društveni aktivizam.

17 Comments

  1. ne znam…i moji dečaci su doneli GTA kući pre godinu dana, uredno sam im krekovala igricu i sledila sam se kad sam videla šta se radi u njoj…obrisana je istog momenta. Pokušala sam da im objasnim da takvo ponašanje i nasilje koje je tamo predstavljeno ne može biti način na koji se živi. Svaka igračka tipa mača, pištolja, kuka, tenka je izbačena iz kuće čim je dobijena…mislim da nisam ništa postigla, toliko je agresivne dece u okolini da ne mogu da se borim protiv svih…samo pričam, pričam i pričam…i nadam se da će im to negde ipak ostati u glavi 😕 A ovo za devojčice…sećam se kad je bila audicija za zvezdice Granda, ili tako nešto…bilo je jezivo posmatrati onu decu na tv kada se uvijaju i pevaju: grudi u vis, haljina na pod da se ljulja brod…i nikom ništa 🙁

  2. # Zihernadla, wellcome!

    Svaka igračka tipa mača, pištolja, kuka, tenka je izbačena iz kuće čim je dobijena

    Isto! Ponekad se osećam kao užasno rigidna majka kada tako postupam, kao da nemam ni malo razumevanja nizašta! A onda, ako pokušam da nađem neki dobar razlog zašto bi se dete igralo pištoljem, evo, stvarno ne mogu da ga se setim.

    Palo mi je na pamet i to s Grandom. Kada su se pojavile te mlade igračice koje prate pevače, bila je kletva: Dabogda ti ćerka igrala u Grandu. Ubrzo je to postalo pitanje prestiža za prilično širok dijapazon ljudi. Hm.

    Ma, znam ja da je sve to biznis. Ipak, ima i ono što nije: na primer, kad vidiš dete na ramenima očeva na političkim mitinzima visokog rizika. Stvarno da se zapitaš a šta koji moj rade socijalne službe?!

    Vidiš ga na TV, identifikuješ ga i sutra si mu vratima, dobar dan, da vidimo šta vi to radite s decom.

  3. U vreme kad su moje devojcice igrale igrice na racunaru bila je samo ona brabika na konju od igrica za devojcice.A sto se onog GTA tice,to je izletelo iz moje kuce prvi dan kad je mladja cerka donela i instalirala.

  4. Još se nismo upoznali sa GTA, ali je američko rvanje ukinuto i pre nego što je uzelo maha. Skoro sam pisala na istu temu, podstaknuta istim razlozima. Ne znam odgovor. Jedan od saveta sam dobila od direktora buduće škole mog sina – što više slobodnih aktivnosti, ne dati mu vremena da bude dokon. Kakav je to život? Kakav je ovo svet?

  5. GTA je proglasena za najkompletniju igru, kao vrlo nelinearna sa ogromnim izborom u odlukama. Ipak tematika je takva kakva jeste i neki roditelji ne shvataju ozbiljnost nebrige kad klince puste u neku od igraonica. Ja sam, priznajem, GTA aktivno igrao (bas zbog tog broja mogucih kombinacija) ali sam bio svestan znacenja i granice izmedju igre i stvarnosti… Kad je mladji brat poceo da je igra, pricao sam sa njim o tome i potrudio se da i on sve to ima na umu, mada nije bio mali… Sto se onog rvanja tice, pre par meseci sam uhvatio sestricu od 6 godina kako trazi da gleda. Nju sam resio tako sto sam joj objasnio sta znaci onaj broj u crvenom krugu i da ce to moci da gleda kad poraste… Nekako joj je cekanje jos 10 godina delovalo OK 😀

    Puske, lukovi, strele i slicne stvarcice mi nisu manjkale u detinjstvu i smatram da su igre, koje sam tim rekvizitima igrao sa drugom decom, doprinele mom pravilnom razvoju. Budimo realni velika se steta cini stvaranjem tog “staklenog zvona” i “sterilne sredine”. Po mom misljenju uz pravilan nadzor i zdrav odnos prema igri i deci sve moze da dobije pozitivan ishod.

  6. Moo samo da kazacu samo ovo:Poremecene su vrednosti na zalosti kod danasnjih klinaca i onih vecih i onih manjih:-(
    Cast izuzecima.
    Malo je roditelja u danasnje vreme koji svoju decu uce pravim istinskim vrednostima i lepotama zivota.I zalosno je da danas roditelji nemaju vremena za svoju decu i njihovo odgajanje.
    A deca su kao zlato !Zlato oblikujes dok je “vruce” i na kraju imas oblik koji ostaje mozda za uvek takav kakav si oblikovao.Hocu reci kako ih od malena naucis takvi ostaju za ceo zivot otprilike, jedino ako ih drustvo ne iskvari i odvede na stanputicu.
    Pozz

  7. # Znmajček, u vreme kada sam upoznala tetris, jedan čovek mi je na poslu instalirao Persijskog princa. Seća li se neko kako je to divno počelo. I gde se stilgo!

    # spes, GTA će doći sa školom, ne brini. Kao i rvanje, yu-gi-oh! karte ili šta već. Mi smo do pre dve godine, dakle do prvog razreda, imali tako jedno neverovatno dobro vršnjačko okruženje, da su klinci non-stop pričali o knjigama. Čitali su ozbiljne dečije romane, mi roditelji smo međusobno proveravali ko je čega izdavač i javljali za nove nastavke.

    Sada mi sin kaže da mu čitanje ne nadražuje dovoljno čula. Fakat. Sve ono što je ranije voleo u knjigama – mogućnost da sam zamišlja kako sve to izgleda, sada mu je nedovoljno atraktivno. Upoznao je igrice i potrebni su mu jaki nadražaji.

    a pištolji, šta ja znam. Čim dečak uzme pištolj u ruke, postaje nekako nasilan. Razumem i da je nasilje iskustvo koje je poterbno da bi se čovek naučio kontroli i samokontroli, ali me u priličnoj meri uznemirava. Ne držim dete pod staklenim zvonom, naprotiv, ali neke granice sam morala da postavim.

    # Slavko, ne znam šta znači “nelinearna”, ali znam da mi sin kaže da je grafika odlična 😛 Možda ta igrica može da ima nekog pozitivnog efekta na ljude kojima je po uzrastu i namenjena (18+ ako se ne varam), ali detetu od osam godina ona ne može ništa dobro doneti. Čujem da je napravljena verzija GTA Srbija i GTA Kosovo… ne znam šta bi tu bilo drugačije osim da je glavni junak, umesto iz zatvora zbog razbojništva ili pljačke, došao s ratišta sa ozbiljnim vijetnamskim sindormom i posttraumatskim poremećajima.

    # Gordane, roditelji nemaju vremena, da. A onda, kada nađu vremena, više ne umeju da uspostave odnos. Ili se to vreme svede na odlaske u mega-markete kao na porodične izlete i tople porodične trenutke sličnog tipa.

  8. nelinearna igra je ona koja nema samo jednu pricu koju striktno moras da pratis da bi je kompletirao, nema samo jedan scenario i jednu usko definisanu stazu. GTA kao igra pruza puno mogucnosti pa sam je tako ja najcesce igrao da bih dosao do nekih skrivenih mesta, nasao helikopter na krovu zgrade ili mozda gliser privezan na nekom doku. Naravno i da u igri radis sve te stvari (pucas u policajce, tuces prolaznike i slicno) ipak se racuna kolicina razuma koju igrac poseduje.
    Grafika je najkontraverznija stvar u toj igri (licno misljenje) jer je na nivou dobrog crtaca (mislim jako dobrog), i time cilja na mladju publiku, a brutalnosti koje se mogu videti su vrlo ozbiljne pa makar one bile i nacrtane (neko gledao Happy Tree Friends?)

  9. Gotovo nevjerojatno, ali GTA nije stigao do nas (tj. ne kruži među klincima).
    Ima odličnih igara – zašto ne bi igrali takve?! Moja djevojčica voli Simse, ali ponajviše zato jer može graditi kuće, naselja. Ta se igra obično igra tako da se samo useli već gotovi lik u gotovu kuću, provali se šifra za nezamućeno gledanje seksa, onda se inscenira recimo požar ili neki drugi način usmrćivanja likova. Neka djeca to igraju tako. Neka sasvim drugačije – i doista, možda to ovisi i o nama roditeljima?! Postoji recimo Zoo Tycoon, strašno zgodno za klince koji vole životinje. Sjedi li za računalom netko tko će pročitati informacije o svakoj pojedinoj životinji, kud ćeš bolje! Ja sam jedno vrijeme sudjelovala, sada samo povremeno odgovorim na pitanje što znači ova ili ona riječ. Neki se pak čude otkud moje dijete zna toliko engleskog. Samo nek se čude.

    Svijet je isključivo onakav kakvim ga sami gradimo. “Prljave igre”, što se mene tiče, postoje da bih pokazala da su prljave, izopačene i pitala da li je normalno uživati u “kilanju”. Nemam problema sa zabranama, a hvalabogu, ono što donese i instalira, jednako tako zna deinstalirati sama. Nije moguće izbjeći, potrebno se suočiti. Što prije to bolje. A vremena za to MORAMO imati i točka.

    Aha, još o ovoj igrici za djevojčice. Tja, meni je svejedno da li to zlo dolazi iz igrice ili se lista časopis, gleda TV itd. itd. koji propagiraju isto. I s tim smo raskrstili i pokušali dokučiti “smisao” takvog ponašanja. Zaključili smo da ga nema 🙂

  10. betty blue on

    “Pistolji ne, puske ne!” i onda se moj sin godinu dana budio uplakan jer nece u skolicu. Nije mogao da se snadje u okruzenju vrsnjaka, nije umeo da se igra “muskih” igara, jednom kada su ga dirali na igralistu dotrcao je kuci da im nacrta baba rogu za kaznu.Kupili smo puske, instalirali Call of Duty, muz mu je pokupovao crtace i igracke transformerse, a igracke zivotnije, kocke i traktore sa kojima su se mama i on pre redovno igrali otisle su prvo u zaborav, potom u garazu da ne prave krs. Jos uvek se opiram da mu kupim yugi-jo karte i rvanje definitivno nece gledati, ali negde se ipak osecam porazeno. I dalje je najosetljiviji u grupi i dalje ga klinci ponekada odbacuju i dalje cesto place, tesko se odvaja, nesiguran je u sebe. Mnogo se bolje slaze sa odraslima nego sa decom, sto nije ni cudno jer ima bogatiji recnik od 95% glasaca radikala.Gledam ga sa 5 godina i shvatam da sam mu napravila medvedju uslugu i da ono sto ima u svojoj maloj glavici puno ce ga kostati u zemlji Srbiji. Umesto da se ponosim svojim pametnim, dobrim, vaspitanim, talentovanim detetom, ja ga sazaljevam. Grozno….

  11. # Slavko, videla sam sad Happy Tree Friends. Oh!

    # MM, možda da tvoja ćerka pita dečake šta je GTA. To je jako muška igra i teško mi je da poverujem da postoji mesto na svetu gde se ona ne igra. U svakom slučaju, mislim da je nemerljiva po brutalnosti sa bilo kojom drugom.

    Sve ono što si pisala o navikama tvojim i tvoje ćerke, mi nismo postigli. Privlačno je ono što rade drugi, a drugi uglavnom gledaju i igraju najbrutalnije stvari. Roditeljska pažnja mora da bude stalno usmerena na nova interesovanja i mora da postoji nekakva stalna kontrola.

    Naravno, nije sve tako crno, ima i lepih igara ima i lepih navika, ali mi se čini da su ove najbrutalnije stvari najprivlačnije.

    # betty blue, meni se čini, kada se osvrnem na vreme u vrtiću, da je to bio jedan srtašno uravnotežen i lak period. Škola je drugačija samim tim što se dete odjednom nađe u pozicija najmalđe generacije, okružen starijima. Tada počinju velika iskušenja.

    Većina problema je nestala s polaskom u drugi razred, kada su došli novi prvaci, nove mete. Treba pregurati prvi razred. Za mene je taj period bio stresniji nego samo rođenje deteta.

  12. Znaš Mo da mi je sad to baš čudno, pitala sam je za tu igru – ništa. A druži ti se ona s dječacima, čak više vremena u školi provodi s njima nego s djevojčicama i imam uvijek “vruće” informacije 😉

    Vidiš, nema stvari koju rade drugi a da nismo i mi o tome ili probali “raditi” isto. Apsolutno nikada ništa ne branim, pustim je da sama shvati da NJU to zapravo ne zanima, bez obzira na sve druge. I pali 😛

  13. ijuj….eto, i cemu sad sva ona silna galama oko barbika (dolls wuth boobs), ovo u real time je mnogo opakije 🙁
    Ne znam.
    Problem (ili “problem”) sa barbikama se resavao tako sto objasnis detetu da je to LUTKA i da to tako ne ide u pravom zivotu.
    A kako da objasnis da simulacija Pravog Zivota nije u stvari Pravi Zivot??
    Opet cemo da dobijamo, s jedne strane, divljake i lepotice, a sa druge previse dobro vaspitanu decu (ljude!) koji ce se pred ovima povlaciti…
    uzas.

  14. a, da
    pustite decu da kolju demone na vreme!! (da ne bi zazjavali nocu jednom kad odrastu i dolazili neispavani na posao 😉 ) ps. tako mi i treba kad sam igrala samo cedne igrice!

  15. # E, pa MM; onda vi živite u nekom zdravijem društvu, samo ću ti to reći. Mislila sam da je ovo planetarna stvar, to govno od GTA, pa sam se tako nekako i tešila…

    # Miss C, ženo, ja nisam imala nijednu barbiku. Biće da sam mnogo matora. Kad bolje razmislim, u moje vreme su postojale samo salvete i lastiš i to je to 🙂

Leave A Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.