Sad čitam časopise. To znači da puštam da mi se ponovo nagomila veš. To još znači i da ne gledam TV, jupi. To svakako znači da sam rešena da posao više ne nosim kući, već da ga ostavljam za sobom kad izađem iz kancelarije.
Stvarno imam uvek tonu veša, ali koliko tek časopisa imam sada!
Da li uopšte znate koliko nedeljnika i mesečnika za žene izlazi u ovoj zemlji!?
Za žene svih vrsta, generacija, interesovanja, godina. Ciljna grupa, od 7 do 77. Štampa skupa, stranica preko stotinu, poklon inside, sve počinju s reklamom za Nivea sredstvo za čišćenje lica i uvodnom reči svoje negovane glavne urednice koja ima neku da kaže.
Ali, kome? Kakav je interes tih raznih izdavača? Kome uvaljuju te silne tiraže, pa majku mu, nema toliko frizerskih i kozmetičkih salona! Pa da u kupce uvrstimo i sve privatne ginekološke ordinacije, pa da čak i zamislimo da drugarica mog sina (7), zajedno sa mojom babom (77) kupuju svaka po svoj primerak, i onda čak…
Novo, skanadalozno, šokantno!
Za mene je svaki od tih časopisa Novo!, bez obzira koji mu je mesec ili godina izlaženja. Ja neke od njih, na primer ono đubre Skandal! vidim kod fizerke i tu i tamo u nekom kafiću, ali ove ostale nisam nigde videla.
[quote_right]Čak i kad dođe do venčanica, svuda su venčanice in, prosto mi dođe žao što se nisam udala u venčanici, već u zelenim kikers papučama i kanarinac-žuto suknji.[/quote_right]Svuda im je glavna tema kako se osećaju Holivudske mame.
Druga tema po važnosti je kako se osećaju mame sa domaće estrade.
Potom je važno ko se pomirio a ko raskida u Holivudu i šta o tome misle bliski prijatelji koji žele da ostanu anonimni, ali i kako da se obučete ovog proleća i koliko će to da te košta u Mangu, koliko u Zari, a koliko će vas koštati da se rekreirate u trenericama i zlatnim patikama za večernje izlaske u Reeboku, niste valjda stvarno mislile da se znojite?!
Za skidanje sala sa stomaka ne koristite teretane, već pijavice, kao što to radi nikad bolje držeća Demi Mur.
Istina, jedan časopis fura tufne i linije za proleće, drugi predlaže večito belo, a treći glamur osamdesetih (hm) i po tome se donekle razlikuju, ali svi imaju svoj MUST HAVE.
Svi predlažu roza “smelu” šminku za narednu sezonu i đa visoke potpetice, đa baletanke, đa zavisi od stranice, ali ne i od đa izdanja.
Malecka razlika je u izboru vitamina i minerala koji su in ovog proleća i koji će nam pomoći u prolećnoj detoksikaciji nakon zimskih slava i praznika. Nijednom ne nedostaju saveti protiv celulita, tačno ne znam čime bi se popunila trećina tih magazina da se kojim slučajem celulit smatra zanosnom i erotičnom neravninom na butinama (kao što to misle muževi srećnih i voljenih žena).
Ne, celulit furaju samo i jedino ti časopisi, običan život nema interes za celulit i borbu protiv njega.
Gde sam tu ja?
Međutim, primećujem da svaki od tih magazina hoće da se obrati i meni. Upadnem, obrni-okreni, u tu ciljnu grupu, podrazumeva se u paketu s celulitom jer šta ću im bez njega i para.
A ko sam ja?
Nisam žena na slici, ali i ona upada u paket.
Ja sam, doduše, sredovečna žena opterećena poslom i obavezama, imam manje vremena za sebe, izražene bore smejalice i bore pušačice na licu, imam višak kilograma, ne vežbam redovno i napada me osteoporoza, podredila sam lična interesovanja dobrobiti ostalih članova porodice.
Ali, sve bi to trebalo da promenim onog trenutka kada mi časopis otvori oči i kaže:
[check_list]- nikad nije kasno
- sve godine su lepe
- iz menopauze treba izvući prednost (valunga) o kojoj ne sanja devojka od 20.
- magnezijum i sremoš će mi povećati vitalnost od čega ću se osećati kao da mi je 30, iako ću i dalje imati 40.
Volela bih da znam zašto postoje ti časopisi i zašto i mene imaju na umu, kada ja nikada neću kupiti te novine. Ko im radi ispitivanje tržišta, ko se bavi konkurencijom, kakav je interes osnivati stalno nove i nove, iste istacke časopise sa drugačijim imenom i drugačijom glavnom urednicom i koja je tu, u stvari, fora? Šta rade sa remitendom? Prave dil s Maxijem, pa osvajaš časopis ako potrošiš više od 1.500 din? (molim vas, tako sam ja jednom osvojila novu novcatu, nečitanu, u PVC upakovanu, u odnosu na mesec osvajanja, posve aktuelnu Graziu, iz koje sam napravila ovaj, modifikovan recept).
Đubre
Jedino ono đubre, Skandal! se razlikuje, ne samo zato što mu je povez klamovan a ne lepljen i ima manju gramažu korica, već zato što stvarno treba imati obraza i raditi za te novine. Treba imati đončinu na licu i dopisati te komentare na nedobronamerne fotografije. Treba imati džak od obraza i postaviti nekome pitanje tipa, A koje su ti boje gaćice kada ideš da zavodiš i, hajde priznaj, ugradila si silikone, ali ti je dupe i dalje jako, jako gadno?
Palo mi je na pamet jutros, razmišljajući o jednom đubretu od teksta u tom đubretu od novina, da li je baš svaki posao posao, i da li kada onoga, kojem je posao da uključi struju na električnoj stolici, pitaju da li ga voli, može to i da potvrdi ili da kaže, opušteno: ma, posao kao i svaki drugi.
Sada ćemo proveriti.
- Da li prosečna blogerka, a takva ima fakultet (završen ili u toku), ima dve čiste u glavi i nešto vremena koje potroši na netu, kupuje neki od časopisa za žene?
- Da li prosečna čitateljka mog bloga, što će reći uglavnom zaposlena žena (osim kada stigne na Mooshemu pretražujući svoju ključnu reč: Mrzim školu! kakvih je stotinjak mesečno, kaže moja statisktika), intelektualka sa smislom za humor i levičarskih svetonazora, kupuje neki od časopisa za žene?
- Da li muški čitalac mog bloga, bloger ili civil, zna uopšte makar jednu ženu u svom okruženju, koja kupuje neki od časopisa za žene?
- I šta moj muški čitalac misli o ženama koje kupuju takve časopise, pod uslovom da su u životu videli makar jednu takvu?
Izvolite, vi ste na redu. Osećajte se kao kod kuće. Sve sam pročitala, možete i da pitate ako vas zanima, sve te važne stvari, kakva je čija spavaća soba i ko je šta voleo da jede među javnim ličnostima kada su jednom bili bebe i koliko prosečna holivudska diva troši para na dizajniranu odeću svog jednogodišnjeg deteta i šta je obukla Snežana Dakić na nekoj tamo već žurci.
Ovladala sam materijom.
54 Comments
Osim kod frizera, TO se može videti i u bolnici u kojoj sam skoro provela desetak dana. Povremeno sam prelistavala nešto od TOGA što prvi i poslednji put vidim. A svi su se čudili što sam u bolnicu ponela šest knjiga i pročitala pet i po. Odgovor glasi: ne čitam. Niti ću. Ever. 😀
Ja sam Sari kupovao Gloriju dok je lezala u Bolnici sa Jovanom. Super prakticna stvar, uz svaki broj isao je i poklon, neka mini doza Ariela. 🙂
A novine … sta ja znam, ja ih nisam citao osim jednog clanka o Baraku Obami preko koga sam preleteo na brzinu. Tipicno zensko stivo, ali rekao bih normalno u odnosu na tamo neki (daleko bilo) svet, skandal …
Oh, God! Na osnovu ova dva komentara dobila sam jednu nelepu asocijaciju: to su časopisi za bolnički krevet! Jeste, meni su to isto kupovali kada sam ležala.
# spes, ti si malo odvaljena s tim knjigama, ha? Nosiš knjige i na moru, na plaži? Stvarno nisi normalna 😛
# Dinke, Skandal! je nešto. Ne-što, značči. To su novine van konkurencije. I to je obavezno štivo za frizerske salone, ali ne te u koje ti ideš 😉
Ih , gdje me nađe 😆
A znala sam, kad sam u prethodnom postu vidjela da si dobila torbu novina, da će naredni post biti na ovu temu. I baš mi je drago.
Ja čitam sve.
Na poslu su mi dostupne skoro sve ozbiljne novine. Dnevna i periodična štampa.
Na netu pročitam ono što je ozbiljno a ne stiže na posao.
A, subotom pijem kafu u kafiću koji nabavlja svo žutilo i ženske časopise iz regije.
I prelistam gotovo sve.
I pitam se, najprije, ko od toga može da zaradi.
Bez sumnje, čitateljke toga postoje, ali sam sto posto ubijeđena da ih nema dovoljno da bi žena vlasnika novine svakog mjeseca mogla imati novu kolekciju posljednjeg krika mode na polju uklanjanja bora i celulita.
Računam, pranej novca, ali , zar ima i toliko novca da se pere i zar je jedini način šarene novine.
Sa ovim licenciranim izdanjima sam načisto, ali zar i za Kosmopoliten i Elle ima dovoljno kupaca u napaćenoj Srbiji i Bosni?
I kolika je mjesečna plata njegovanih urednica koje pišu uvodnike manje njegovanim stilom.
I odakle su regrutovane te sveznajuće urednice koje pišu tako pametne uvodnike.
Hoću i ja, lak pos’o a parali 😆
Skandal je skandalozan a ni Svet ne zaostaje. A oni, bez sumnje od tiraža mogu živjeti. I to je pretužno.
Nisu toliko skupi da čitaoci željni toga ne mogu izdvojiti novac za sedmičnu dozu smeća upakovanu u novinski papir.
I ne, nema opravdanja.
Ne znam ko može pisati za takve novine. I obraz im je baš takav kao što ti reče.
U vremenu najveće besparice dobila sam ”ponudu” za Svet i odbila.
Mogla sam pod nekim drugim imenom, ali ja bih i dalje znala da sam to ja 🙂 i to je sasvim dovoljno.
Srijemoš?
On smrdi više od te kreme koju si dobila, kako god da krema smrdi 🙂
I jedno pitanjce ;)Otkud ti puna torba novina 😀
P.S. Izgleda da u tom kontigentu nije bilo savjeta kako idealno zavesti idealnog muškarca, kako mu idealan ručak napraviti i biti mu idealna u postelji.
Te novine, posebno Kozmo su svojevrsni priručnici za -kako postati njegovana podanica i kako u deset koraka naučiti sto čuda u krevetu.
Samo se pitam šta ako su recepti zaista djelotvorni, a Kozmo čita i žena i ljubavnica.
Znači, bez foto finisa ništa 🙂
Pa ti napisa čitav post, bogati!
Ima i toga, a nemam Cosmo. Ima i kako ga zavesti i 10 načina da ga šutneš. I da li sme seks sa bivšim? I da li da mu daš prve noći. Ali, tu im nisam bila ja ciljna grupa, pa zato nisam izdvojila te bisere. Iako, mada, jedne od tih novina, koje bi jako volele da im i ja budem čitateljka, hvalile su se u uvodniku svojim prijatajeljicama koje je već meno-pauza načela, da mogu sve, kao da im je 20. Na kraju tog optimističnog uvodnika vidiš da su sve raspuštenice ili stare devojke. Jebiga.
Žao mi je što mi Svet nije dopao ruku, a nije, mada planiram da idem kod frizerke, mogu posle da napišem neki update posta 😉
U ovim novinama je inače to bio sremuš. Kakva greška. Sre-moš, nemate pojma! Otkad ja jedem sremoš, pa vi ste mala deca za mene.
I, znaš šta, odlično smrdi, meni baš jako prija. Obožavam sremoš, a bogami i srijemoš, jedino još sremuš nisam probala.
Neću da ti kažem jer bih morala da te ubijem 😉
Upravo sam dosla do jednog saznanja, a to je cinjenica da sam zbog trzisne “ponude” stekla averziju prema zenskim casopisima i sada patim od predrasuda i jednostavno mi nikada ne pada na pamet da ih kupim. Ovde sam pretplacena na Nacionalnu Geografiju, a dnevnu stampu dobijam besplatno, i to je bukvalno sve sto citam od novina. Davno sam resila da je pametnije kupiti dobru knjigu.
Eto, znala sam da je moja odluka da ne idem kod frizera ispravna.
Šišam se sama, novine ne kupujem i ne čitam, ne ćeram modu (žutu, tufničastu, rebrastu, štraftastu kakvu god), ne mackam se, sviđaju mi se moje bore, pošteno sam ih zaradila i pored toga nisam baš totalno neobaveštena. 🙂
Samo sam malo … 😉
odrasla sam na zagrebackom “Svijetu”, i kupovala ga do neke devedesete god. Posle toga…ne secam se da sam bas kupila neki caspis “za zene”…A “Svijet” mi je kao klinki…bio odlican 🙂 , mada i sad mislim da je bio dobar…
# Milena, takođe. Za takva dva časopisa koja ti nude da smršaš za tri dana tako što ćeš jesti sirovo povrće, oduvek sam birala knjigu. I grickalice 😉
# suske,
Sviđa mi se ovo. Čini mi se da sam i ja svoje pošteno zaradila. Malo me nervira što mi je pao levi kapak, ali šta ćeš :p
# Iskra, a šta beše Svijet? Ja se kao klinka sećam Starta (koji je bio grozno razočaranje kad sam ga kupila prošlog leta u Hrvatskoj), a Svijeta se uopšte ne sećam 🙁
pa Svijet je bio casopis kao “za zene” ali odlican…bilo je tu svega,ali uvek su imali dobrih napisanih clanaka o raznoraznim temema aktuelnim ili samo zanimljivim, o knjigama, o muzici, cak im je i ona rubrika neizbezna u svakom takvom casopisu zvana :poverljivo (pisma citalaca, problemi i bla bla…) bila odlican, jer je odgovore davala izvesna gospodja Magda Veltruski (ili Weltruski,ne secam se tacno) koja je bila toliko britka i duhovita da sam redovno citala sve odgovore. Kazem bio dobar jer se i on posle rata “razvodnjio” i postao pomalo tralala…ali, imam sacuvano prilicno brojeva…pa ko je zainteresovan, no problem 🙂 samo da obrisem prasinu sa njih 🙂
Sve se svodi na gubljenje kila, kozmetiku i modu ali je problem u tome sto se prica vrti oko jednog te istog, kao da citateljke u najmanju ruku pate od amnezije, pa im treba stalno ponavljati ono sto vec znaju. Prednost je sto kupovinom jednog casopisa odmah mozes reci da si ih procitala sve :-D. Mimo “lepote”, tu je obavezni dodatak o samozvanim zvezdama, koje bi onako drogirane i izoperisane trebale da posluze kao uzor. Ne smem vise nista reci, jer sad vec rizikujem da me mlade generacije nazovu zastarelom i opstruktivnom 😛
# Ništa, Iskra, briši prašinu i daj mi jedan, da se prisetim 😉
# Milena
Pa to ti kažem, ako ih nisam pročitala 20-tak martovskih, osim što su sve teme iste, iste su i fotografije Demi Mur s ćerkom i Madone pre odlaska na trerning 😛 😛 Isti servis, i tek par različith izdavača.
extra si zeno. ja spadam u tvoj profil prosecne blogerke-sa faxom, i bas juce sa drugaricom sam slicno komentarisala isti casopis. samo sto smo nas dve bile ubedjene da smo u manjini.
i uvek kazem sebi-bolje dodaj jos malo pa kupi knjigu!!!
usput, tvoja je na sajmu kostala 230 din-70 vise od tog magazina, a zaista je toplo preporucujem svima!!!
Ma iskoristila sam vreme u bolnici da pročitam sve što nisam stigla u prethodnih godinu dana.
Inače, ovde se ta biljka zove sremUš, beremo je u Košutnjaku i stvarno je odlična za prolećno čišćenje organizma. Mada miriše na beli luk. 😉
Iskra me podseti na Svijet. Stvarno je bio dobar časopis, pandan Bazaru ovdašnjem. Ta dva časopisa su tada bili jedini časopisi za žene – ali žene svih uzrasta, bili su na nivou, sa dobrim člancima, savetima iz svih oblasti, a imali su i krojni list. Pored njih sam naučila da šijem u 13. godini. Posle sam viđala Svijet koji se pretvorio u nešto tipa Glorije, kao i Bazar. 🙂
# Anonimna,
a znaš šta sam ja primetila? Turu pića će da plati svako, ma koliko koštala, jebeš ga, važno je drugarstvo. A kad taj isti koji je potrošio pola plate ili džeparca da bude frajer, vidi knjigu od 800 dinara, onda kaže, Ma, jebote, da dam 10 jura za neku knjigu?! Ne dolazi u obzir!
# Sremuš, kažeš, spes? Pa vi, Beograđani, stalno volite da nešto izmišljate 😛 Kako lepo Kristina i ja kažemo, svaka u svojoj varijanti, sremoš i srijemoš. Fali nam samo srjemoš i srimoš. A vi nam upadate sa sremušom! 😀 Sada ću to stvarno morati negde da proverim.
Ali, krojni list! Eto, napisala si deo mog posta koji sam ja u zanosu zaboravila, a baš sam imala na umu. Imlaa sam na umu taj neki smireni niz časopisa za žene, koje su ZAISTA kupovale naše majke, Bazar, Praktična žena 😉 ma, milina jedna. Ma, ostarila sam, lepo mi javljaju časopisi.
Vid’ sad. Nigde sremoša, a puno sremuša. Hm. Mora biti onda da smo mi to ovde u Vojvodini nešto zeznOli 😉 Separatistički, kao da je etimologija reči od Srema ili Srijema :P)
Mada, nismo ni usamljeni mi sa o.
deset jura…ima sasvim dobrih knjiga i za pet…takvima verovatno nije problem cena, nego to sto moraju i da je procitaju!!!
dali bi jos deset samo kad bi je neko procitao za njih!
Imala sam u rukama Sensu. I pročitala uvodnik. Sad sam pročitala nekoliko Žaninih postova na temu rada na novinama na njenom blogu i vidim da, kad bi žena TAKO pisala uvodnik kao što piše svoj blog, to mogao da bude STVARNO drugačiji uvodnik.
Ali, ne baš tako kao što reče neko gore, možda je ne plaćaju dovoljno da bi uvodnik dovoljno dobro napisala, ma koliko bila oduševljena novim poslom. A blog je ipak blog. Blog se piše iz drugih razloga. Valjda.
Možda je u tome i razlika između nas i razvijenog, ili neopterećnog sveta: urednice takvih časopisa pišu takve uvodnike, kao što Žana Poliakov na svom blogu piše o snimanju reklamnog spota, otvoreno, iskreno, bez dlake na jeziku, dovoljno lično da te veže i dovoljno odmereno da te ne opterećuje svojom ličnošću. ali, vidiš, kad dođe do posla, svi smo nešto poslovni. I dosadni. I isti.
E, bas si me nasla 🙂
Ovih dana krecili stan, pa nisam dala da se nista unosi dok ne vidim da li je za bacanje ili je za dalje cuvanje(svasta sam nasla:pisma,razglednice,
poruke, fotografije (i tvoje iz Cekajuci Godoa),vozne,avionske,autobuske karte…),pa mi iz nekog zaboravljenog coska ispadose zenski casopisi.Probala da citam, ali ne mogu.I na nekom skupu sireporodicnom, spomenem da ne znam sta cu sa njima, kad nastane totalno ludilo, jer tetke, strine i dr.zavapise da im ih dam na citanje.Dala sam ih”zauvek”.Vec cujem da su i komsinice prezadovoljne.
Malo je potrebno za srecu!
# Ella, pa gde si?! 😛 Jeste, odlično je to napisala Žana na svom blogu.
# malesha, imam i ja Godoa, ne znam gde, ali skroz znam da ponekad iskrsnu prilikom velikog spremanja. I mnoge druge, baš me zabavljaju.
Evo, sad sam i ja rasporedila kese od po 10-tak kilograma da razdelim rodbini ove časopise, sve sam probala da ih razvrstam prema ciljnim grupama 😉
Hmm… evo motam po glavi… zaista ne poznajem ni jednu prijateljicu koja konzumira navedene casopise a secam se da sam video par koje ih redovno citaju i moj utisak je da bas nemamo nesto previse zajednickih tema za pricu.
Elem, mene sa druge strane zabrinjava broj muskaraca koji redovno citaju i sa nestrpljenjem cekaju svaki naredni broj CKM-a, MAXIM-a i slicnih “muskih” magazina, samo da bi gledali poluobnazene barbike koje nikada nece moci da imaju…
* Da li prosečna blogerka, a takva ima fakultet (završen ili u toku), ima dve čiste u glavi i nešto vremena koje potroši na netu, kupuje neki od časopisa za žene?
Naaajn….cita blogove i ekonomske magazine. Thats it! Niti kupuje niti cita. A frizera se plasiii!!! (pa se sama shisha 😆 )
Citala sam nekad…dok nisam blogovala 🙂
e, da, ovo ce mozda biti od nekog interesa za TamburiX-a – citala sam PlayBoy dok sam pisala za njih
ps. sta je SRIJEMOS / sremus sta vec??
I jos nesto: Elle ima stranu – predstavljamo uspesne zene. One su domace i u glavnom imaju sta da kazu (nije sto neke od njih poznajem!).
Takodje, ima odeljak (premali,ali ajde…) o finasijama gde ti objasnjavaju (pobogu, nisu svi ekonomisti ili ekonomski novinari) sta ima novo / lizing, nekretnine, hipoteke, bla…
A Cosmo je imao svojevremeno sjajne poslovne savete. U to doba kad sam ja citala Cosmo (do pre neku godinu) to su bile JEDINE NOVINE KOJE NISU KUKALE kako se “ovde nista ne moze bez veze”. Nego lepo, podsticajno – probajte ovo. ono…znaci mnooogo pre poslovnih dodataka u dnevnim novinama i posebnih novina za preduzetnike / one koji traze posao / career development.
Eto,
ja rekla 🙂 Na stranu nastrani seksualni saveti (umotajte mu jaja u kesu za led pa duvajte :mrgreen:) pogadajli su u SAMU SUSTINU kada su zabranjivali takozvani “drunk call” …
Ko to ne zna, taj ne zasluzuje ni da zivi! 😆 Odvalis se, pa pozoves biseg…hahaha, blam.
Ništa od nabrojanog.
Nema se vremena.
Ni interesa.
Četr’ inostrana stručna magazina mi stižu gajbi, i iako su tri tromesečnika a jedan jednomesečnik, nema šanse ni njih da stignem da iščitam do penzije. Taman kad se sve novine prevaziđu.
Mada. Ni novine ne čitam. Dnevne.
Osim u kafani. Dok čekam nekog.
I na netu samo kratke vesti.
Što bi se reklo, potpuno sam dezinformisana i umreću sa najdubljim borama koje svet video, i sa temeljnim celulitom prirodno razvijenim nikad sprečenim.
I volim sremuš (srijemoš), pa vala da smrdi koliko god. A i beli luk. I mladi crveni.
I ne prdim lenor.
Tanja, odustala sam od kupovine ženskih časopisa još jako davno.
Ukapirala sam da ni u jednom časopisu nema dijete za gojenje, da mi ne pada na pamet da kupim Must’Have farmerke od 200 DM/EUR, i da me baš briga gde je neka pevaljka kupila šoljice za kafu.
A i knjiga mi lakše stane u torbu, nego neke novine. . .
# Miss C, u ovoj gomili je i Playboy. Odličan časopis, ozbiljan, s ozbiljnim temama i super novinarima. O fotografijama ne bih ni govorila. Međutim, izenanđenje za mene predstavlja i časopis nesrećnog naziva, ali odličččan! FAME. Malo sam razočarana kada sam videla ko je vlasnik (kompanija Press), ali Duška Jovanić i Igor Karanov, vrh.
Eto, probrala sam nešto žita u gomiletini iz torbe 😉
# etotako, možemo da napravimo fan klub sremoša. Planiram da napravim sremoš-pitu, za početak. Inače, do sada sam ga jela samo kao salatu.
# AB, ne kupuješ must have farmerke! Pa kakva si ti to ciljna grupa? Tz-tz-tz. 😉
I pričitala sam nekoliko odličnih viceva u Playboyu, smejala sam se celo jutro. Na primer,
Žena i muž ručaju, kad se žena isfleka kečapom.
– Ju! Pogledaj me, k’o svinja sam.
– Da. Još si se i isflekala.
E, samo da se zna, imam ja punu kuću fanova srijemoša.
Deda se na najviše vrhove penje da bi došao do najboljih primjeraka.
Nedavno mu je drug berač zanemoćao, mislili smo svi da će čovjek umrijeti.
Čim se otopio snijeg, deda otišao u berbu.
I ubrao punu kesu zanemoćalom prijatelju valjda da ga iz mrtvih vrati 😉
Onda prijateljeva žena taj srijemoš podijelila po zgradi, pa se deda naljutio…
Ja imam problem sa lukom i njegovim rođacima, ali niko nije savršen 😛
Sad pokušavam da otkrijem kako se kod Tanje našla puna torba novina.
I da sam najbolji detektiv nemam nikakvog materijala za početak istrage.
Ako su od istog izdavača, možda su joj ponudili da piše za njih, ali ko je to na ovom prostoru toliko poslovan da kaže -izvolite gospođo sve naše novine pa vi zaključite da li ćete ili nećete pisati za nas 😆
Onda razmišljam ko bi uopšte imao toliko novca da vrati Tanju u novinarske redove 😉
Da li možda Tanja radi neko istraživanje ?
Ali zašto nije dobila Cozmo i Svet 😀
Pojma nemam, a radoznala sam za medalju.
A vic je za deset medalja 😛
Ja bih rekla nešto u obranu, ako može?
Priča ide ovako: na peronu 1a zagrebačkog kolodvora čekao se dolazak vlaka (16:10) Zagreb-Budimpešta. Fini vlak, jer je međunarodni. Desetak žena/radnica dnevno je znalački uskakivala u najbolji vagon na najbolja mjesta još dok je vlak lagano kočio, jer ako se već treba doma s posla voziti sat i dvadeset minuta da bar bude komfor. Umorne ženice, košulje (viskozne) s okruglom kragnom (nekad i čipkastom), sjele bi s torbom na koljenima i s vrećicama stalno zakačenima za ruke i vadilo Moje tajne, Grazije, Astro magazine…Činilo mi se onda je da to naprosto genijalan, dobročiniteljski poduhvat…utjeha, ljubav, herojstvo, ljepota…instantno i redovno svaki tjedan.
Nije to loše – povremeno pročitati naramak ženski časopisa. Max Factor ima novi puder u kremi, savršeno prekriva, baš što meni treba. A istovremeno imam i autentičnu etnološku studiju. Snovi o nedostižnom stilu života.
Časopis Seventeen čitaju dvanaestogodišnjakinje, Auto magazin tipovi s dvadeset godina starim golfom…
# Kristina, draga moja, radoznalost je ubila mačku 😛
# Sviđa mi se tvoj dobronamerni pristup, skoro literarni, draga Gabi. U velikom razmaku sporadičnog čitanja, nikada nisam imala potrebu da primetim da se sve to svodi na isto (osim za đubre skandal). Međutim, kada ih listaš na gomili, ne možeš a da se ne osećaš nekako prevareno i izmanipulisano.
Hm, da. Obećani život, kao onaj u latino-američkoj seriji. Čuvari socijalnog mira i duševne stabilosti. Ok. ali onda im ne preporučujem svoju torbu magazina. Onda neka to rade jedan po jedan, po mesecima i s pazuama. 😉
Ne kupujem časopise. Ni ženske a ni muške 🙂 Dobijam pročitane Glorije koje samo prosledim zainteresovanom ženskom svetu na poslu. Saveti iz časopisa su baš to – saveti iz časopisa, svi različiti i uglavnom bez rezultata. Ko hoće lepo da izgleda mora zdravo da se hrani i šeta a ne da gladuje i maže se po savetima iz časopisa.
Još u školi sam shvatila da se nikad neću navići da određenog dana kupim određeni broj u kome ne piše ono što ja znam i mislim: “Živi život najbolje što umeš jer ovo ti je prvi dan od svih dana što ti je ostalo…”
Ja nisam ciljna grupa 😉
heh, procitala sam sve komentare i iskreno, ja JESAM ciljna grupa, ali sto me promashuju – nemam pojma. Valjda zato sto nemaju fan club na FACEBOOK-u 🙂
Jedva čekam sljedeći post, pa da napravim neku vezu 😉
Ja ću gore proći od mačke 😛
# Daniells, ja sam u školi bila pretplaćena na Borbu, onu crvenu. “Onu”. Zbog Političke škole koju sam pohađala, dok su druga deca išla na recitatorsku sekciju 😀
# Miss C, nadam se da čitaju i da će se potruditi da te ne izgube. Eto uskoro i profila na Facebooku 😉
# kristina, gora si od svake mačke 😛 Sad ću sledeći tekst potpuno nešto iz off-a, da mi se još malo krčkaš u znatiželji.
Da li odgovor Miss C znači da ćeš TI IMATI PROFIL na Facebooku 😛
Ja sam pravo radoznalo dijete, nikada neću porasti i nikada me nećeš usvojiti 😀
Ma, ne ja, jesi luda ti? 😛 I ovaj blog mi je suviše. Nego, mišljah, svaki od tih magazina, ako hoće da pogode Miss C, koja hoće da bude ciljna grupa ali joj se ne da, otvoriće i profil na Facebooku. A ja ne, nikada.
Stvarno si radoznala, sad se premišljam da li uopšte da te usvojim 😉
Da, čuveno pitanje o časopisima 🙂
Gospođa kupuje povremeno “Gloriju” i taj časopis stoji gde i “Svet kompjutera” – na veš mašini u kupatilu 🙂 Moram da priznam, redovno pročitam pitanja u rubrici “Vaša Saveta vam odgovara” – laganica tekstovi za lagane trenutke 😉
Zaista ne znam da iko od mojih ženskih poznanika kupuje gore nabrojane, a i da znam, zabrinuo bih se; otprilike, kao kada bi moji muški poznanici kupovali “Men’s Health” gde stalno tvrde mogu da za 2 meseca postanem lep, lepši, najlepši a da ne preskačem trostruku čokoladnu tortu u “Zapletu” 🙂
Cao Mooshema… Prvo da se predstavim – ja sam Zoranica, zaposlena mama koja je zabavljena gajenjem 6-mesecne bebe… Uzivam u tvojim postovima toliko da te uredno linkujem kumama(koje rade i ne njakaju po netu kao ja)! A sad komentar na casopis, konkretno Sense- da li si cula kraj reklame? – neka zena se hvali da je usla u farmerke iz srednje skole(a ima svojih 40 i kusur!) i kaze – “Kakva je to sreca bila!” I sta ja sad da mislim? Zena cuva farmerke cirka 20 godina sa idejom da ce nekad u njih uci… A kad je usla, to u njoj izaziva salve srece… Pa meni to lici na cistu psihopatologiju! I sta ja sad da mislim sta propagira taj casopis? Ili da ne mislim vec se namah bacim u bedak sto nisam sacuvala farmerke iz srednje?!
# Dejane, dolazim do zaključka da jedino u našem kupatilu nema nijednog časopisa na veš mašini :)))
E, a čitala sam i Man’s Health, i toga imam na gomilu. Sve isto, samo za mušakrce. A ti si im ciljna grupa 😛
# Zoranice, nemoj mi reći da ne čuvaš farmerke iz srdnje škole?! Tz-tz-tz. Kako ćeš uopšte ikada moći da budeš srećna, kako ćeš prepoznati da si srećna, ako nemaš farmerke iz srednje škole?
Moje farmerke iz srednje su broj 27. Kad bih kojim (nesrećnim) slučajem sada nosila broj 27, verovatno bih bila za bolnicu, a ne štrapac i sreću u njima.
Dobro si to primetila.
Ajd’, ajd’… sve ima svoje vreme i mesto. Kao klikne gutale smo mamine Bazare i Prakticne zene, kao malo odraslije Start, Svijet… Svako putovanje u inostranstvo znacilo je i kupovinu gomile Vogue, Elle, Marie Claire. I danas iako su mi saveti sa naslovnih stranica odavno postali neupotrebljivi, ponekad kupim neki od “zenksih” casopisa, cisto da vidim sta propustam. Ne vidim da mi zbog toga opada IQ ali mi zato serotonin sigurno poraste kad ugledam par cipela bas po meri. What’s wrong with that?
Da li zaista moramo da citamo samo visoko-umnu literaturu, gledamo iskljucivo filmove sa dubokom socioloskom porukom i da insistiramo na intelektualnim raspravama dok cekamo da nam verna frizerka, yet again, upropasti frizuru. Volim da mislim da ono sto me odredjuje su celokupna zivotna iskustva, dobra, losa – pa i povrsna! Kako bi bez njih znali sta su duboka?
Моја жена купује Блиц жену зато што је двадесет динара. И исплати се сваки динар, за те паре свака им част! А оне фенси часописе од 100-200-300 дин нит купујемо, нит читамо нит знам коју да купује. Иначе, ја у последње време стварно не знам постоји ли неки женски или мушки часопис са неким студиознијим текстовима то јест за жене и људе са мозгом?!
Kad je Konstatntin postavio pitanje postoji li časopis za ljude sa mozgom, pade mi na pamet Prestup.
Ja imam nulti broj i nakon njega sam uspjela kupiti još jedan.
U BiH se nikada nije ni mogao kupiti, a da li to još uvijek postoji u Srbiji ?
Мораћу да проверим, чини ми се да сам чуо за Преступ али нисам сигурно читао.
Postoji PRESTUP! Imam i to. 39. broj. Izdržavaju od Kristininog nultog broja. Sasvim solidan magazin, skupa oprema, nekoliko odličnih priloga, svetski dizajn. O kulturi ima oko 50 stana, to ne znam gde još može da se vidi.
Jbg, nisam se osvrnula na ono što valja, a stiglo u torbi. 😉 Preovlađuju ženski časopisi, pa sam se samo zapitala….
Hvala na odgovoru 😉
I ne spominji TORBU 😆
Dođe mi da Sanje s kojom komuniciram preko Facebooka (ah,kako smo moderne 😛 ) dođe mi da je pitam zna li kako je Tanja i zbog čega dobila torbu punu novina 😆
hahahahhahahaha. ne zna ni sanje 😉
🙂 e bas mi se ne da…
a i rukovodim se filozofijom “dodaj jos malo pa kupi knjigu”! Kupila sam prosle nedelje Slinka, sve sa Loreal puderom 😀
Lepo društvance, lepa diskusija… Ali gde su konkretni predlozi?
Ako se žalite da nema pravih ženskih časopisa koji ne vređaju inteligenciju – zašto ga ne napravite po svojoj meri? Pa sve to u online vrijanti. Vidim ovde ima dosta bivših ili sadašnjih novinarki… Eto pravog medijuma za pravu ciljnu grupu 🙂
Ili da se ipak zadržimo na čitanju blogova…?
Btw. Znam čoveka koji se oglašavao u većini tiražnijih ženskih časopisa i najbolje efekte je imao u Gloriji. Najčitaniji tekst svih vremena na http://www.poslovnazena.biz je UN dijeta 🙂
# Dragane
a šta će nam konkretni predlozi? Pa nije naša klasa armija spasa, što bi rekao moj pokojni profesor Pleša. 😛 Mislim da je za jedan blog sasvim dovoljno da konstatujemo da postoji sijaset istih časopisa sa istim temama i istim servisnim forografijama. I, sa tonom istih i različitih dijeta i spiskom povrća za detoksikaciju organizma “nakon dugih zimskih meseci”.
Meni je to zanimljivo samo fenomenološki.
meni je zanimljivo ono sto je, verovatno, zanimljivo ljudima slicnim meni, bez obzira na pol, tako da teFko ce taj avion poletetI 🙂
Ne čitam časopise. Naročito ne “ženske” jer me ne zanima ništa od ponuđenih priča koje si lepo pobrojala po temama … radije čitam blogove 🙂 Tu imaš svašta nešto da pročitaš, prokomentarišeš, naučiš… eto 😉