Posle ćemo javno o Women’ Secret tajnama.
Prvo malo edukacije, početak je septembra, vreme za učenje.
Znate li koja sve prava imate kao potrošač u Srbiji? Pitam, jer mnogo ljudi ne zna da postoji Zakon o zaštiti potrošača, a još manje koja su mu prava i kako može da ih štiti.
Najmanje, morate da znate da kupljenu robu možete da zamenite u roku od sedam dana od dana kupovine i uz uslov da ste sačuvali fiskalni račun i da je roba neoštećena vašom upotrebom. Za ovo vam nije potreban nikakav razlog, niti ste dužni, ako se vratite u prodavnicu u roku od sedam dana, da objašnjavate zašto biste robu menjali robu, niti da joj nalazite manu.
Ukoliko je menjate, prodavac će ispuniti nalog o zameni, daćete mu na uvid svoju ličnu kartu, robu i fiskalni račun. Dobićete nov fiskalni račun, sa novim datumom, pa menjajte opet, ako vam je ćejf.
Ukoliko robu želite da vratite i uzmete svoj novac natrag, prodavac će popuniti Nalog za ispravku, vi ćete dati robu, račun i svoju ličnu kartu na uvid, potpisaćete nalog i uzeti svoj novac.
Takođe, ukoliko imate potrebu da reklamirate proizvod jer nije očekivanog kvaliteta, ili da stavite prigovor na kupljenu robu koja je korišćena i tako se pokazala kao nekvalitetna, tada robu, u roku od šest meseci od dana kupovine, možete da vratite, pozivajući se na Član 34, naravno, opet, ako ste sačuvali fiskalni račun. Ukoliko ovlašćeno lice prihvati vaš prigovor (što mora da učini odmah ili u roku od osam dana od dana reklamacije, Član 35.), može i mora da učini jednu od tri stvari:
1) zamenu kupljenog proizvoda za nov proizvod, odnosno proizvod odgovarajuće marke (modela, tipa) ili
2) vraćanje iznosa plaćenog za taj proizvod u visini maloprodajne cene tog proizvoda na dan vraćanja (upd: ja mislim da je reč o slovnim greškama i da je trebalo da bude na dan plaćanja 😉 dva slova koja prave veliku razliku) ili
3) otklanjanje nedostatka na proizvodu.
E, sad nešto zanimljivije 😛 – primeri iz prakse
Da vam kažem kako to izgleda u praksi, kada ja kupim kupaće kostime u prodavnici Women’ Secret u ulici Kralja Aleksandra u Novom Sadu, kupim četiri artikla (sve odvojeno donji deo od gornjeg) i od četiri artikla, na moru, nakon par ulazaka u vodu (ne više od četiri), nekoliko skokova na glavu, tri mi se potpuno raspadnu.
Onda ja, kad se vratim s mora, proverim da li sam sačuvala slučajno račun – a jesam, čim nisam bacila kesu – a nisam, i odmah, prvog radnog dana od povratka, uputim se u gorepomenutu prodavnicu u kojoj više nikada neću ništa kupiti, da tražim novac nazad.
Oni pogledaju tu sramotu (stvarno moram da primetim da zapravo ništa trajuće i kvalitetno nikada nisam uspela da kupim u ovoj prodavnici, sve stvarno izgleda lepo ali traje dva nošenja iako košta kao da je sve u redu), taj bofl koji izgleda kao da sam ga kupila na ulici i to polovnog, ponude mi zamenu. Ja neću više ništa iz te prodavnice, hoću samo svoj novac. – To nije moguće, odmah mi kažu. – Jeste, otvorite molim vas nalog za reklamacije (morate znati te ključne reči, nalog za ovo, nalog za ono) i popunite ga. – Dobro, potrudiću se da što pre rešimo vaš slučaj, kaže, ruku na srce, sada već prilično ljubazna prodavačica. – Ne morate se posebno truditi, zakonovac svakako predviđa da to uradite odmah sada ili u roku od osam dana. (prosto, morate da znate te stvari, reč je o vašem novcu)
Pustim ja njih 15 dana. Ma, bavila sam se drugim stvarima. Kad sam preče stvari obavila, uputim se juče pre posla prvo u gorepomenutu prodavnicu. Oni kažu da je daleko Novi Sad od Beograda, pa dok ne stigne, pa ovo pa ono. Ja budem pomirljiva sve dok mi ne zasole pamet da je zakonski rok od osam do 15 dana. Mrzim da me muntaju – rok vam je prošao, nemojte da se mučimo preko inspekcije.
Ubrzo, takoreći tog ranog popodneva, dobijem poziv za poravnanje predmeta za sutra, tj. danas.
I odem. Sve je u redu, deco, Zakon se primenjuje, odmah da vam kažem i protiv toga nijedan prodavac ne može ništa. Malo je sranje što je kupaći kostim sezonska roba i što je na dan reklamacije već bio snižen za 50%. Budem malo zbunjena tom cenom, priznajem, u tom trenutku mi je bio promakao taj odvratan detalj iz Člana 35. koji predviđa povraćaj novca po maloprodajnoj ceni na dan reklamacije, ali oke. Reklamacija je prihvaćena, zaštitila sam svoja potrošačka prava.
Samo jedan tiny miny detalj: direktorica (tako su mi rekli da je funkcija prilično službeno ljubazne ali ne preterano vesele žene sa kojom sam razgovarala ), na moju opasku da gubim celih 50%, reče: – Pa, dovoljno ste ga nanosili za tu cenu.
Da preskočim i opasku da je prodato 60 tih kupaćih kostima a da sam se samo ja žalila. Preskočiću, jer uglavnom ljudi ne znaju da mogu da vrate robu (na Nalogu za ispravku koji sada imam, piše da je to tek 4. po redu u ovoj godini). Jedino što sam ja nešto znala o svojim pravima. Joj, od četiri artikla, tri ne valjaju. Misssim. However, važnije je ovo drugo:
Zakon radi. Ljudi – ne baš. Ali, ako! Naučiće. Najmanje što će naučiti, to je da prava iz Zakona o potrošačima, ne predviđaju ideju prodavca ili direktorice, da li je nešto dovoljno nošeno ili korišćeno, za ovu ili onu cenu, ako ne zadovoljava kvalitet koji ste očekivali. Posebno ako nigde nije bilo eksplicitno navedeno da se artikli zapravo samo tako zovu – kupaći kostimi, jedino što nisu za kupanje. Nego za slikanje, šta li.
Naučiće prodavci, to bar nije problem, ali naučite i vi. Ne dajte da vas muntaju za vaše pare. Bilo da kupujete robu ili kupujete usluge. Niko neće ceniti vaš novac ukoliko vi ne umete da ga cenite. Sve ostalo je zakonodavac predvideo, eto još malo dobrih vesti.
19 Comments
🙂 Bravo !
Moram proučiti naš zakon, a prije toga ispričati svoje iskustvo.
Ja ili kompluzivno jedem ili kupujem, ako sam na dijeti onda strada novčanik. Tako sam na početku ovog ljeta kupila najružnije od svih ružnih sandala koje sam u životu vidjela.Jednom sam ih obula i onda ih je moja mama nosila po kući. Kako nosi dva broja manje, tako su se ove vukle za njom i pokvajile 😉 To ja jedva dočekam, uzmem ih i odnesem u radnju, potpuno ubijeđena da ću umjesto tog užasa uzeti nove, a već sam jedne odgovarajuće vidjela na izlogu. Bila sam ubijeđena da u novčaniku imam račun, jer tamo trpam sve što stignem, ali računa nije bilo. Oni su ih uzeli i rekli da će me zvati. Nazvali i vratili mi ”popravljene” ružne sandale…E , da sam imala račun ne bi se tako lako izvukli.
Ljudi su ili lijeni ili im je neprijatno za vlastiti novac raspravljati se sa nekom namrgođenom kasirkom.
Usput, čudi me da nisu rekli kako ti kupaći nisu predviđeni za skakanje u vodu, već za lagano plivanje sa kapicom na glavi 😉
svaka čast! ovaj tekst mi je definitivno prijao, jer večito sa strepnjom kupujem stvari. drago mi je čuti da se neko pobunio i dobio svoj novac nazad, danas kada nekog pitaš da ti objasni zašto plaćaš toliko, a na računu piše druga cena može samo popreko da te pogleda kao glupana i nervozno skine s q . . .
mama mi večito govori da ne treba dopustiti da te neko maltretira ‘za tvoje pare’ a ja budala ćutim . . . neće više 🙂 osmeh na lice i udri!
p.s. pre izvesnog vremena sam kupila zvučnike i miša za računar. prodavac mi je rekao da mi je garancija dok ne dođem kući i vidim da li radi, ali mi je drugar (koji je upućen više nego ja) rekao da je garancija 7-15 dana, samo što oni to neće da kažu . . . ali umeju debelo da naplate.
I moj je kupaći iz te radnje završio u zelenoj dubini mora pri prvom potapanju… Puče nešto odjednom, i ja izronih bez gornjeg dela. Tek tako. (A nijesam baš neki delfin od plivača, hm.) Samo se ne mogu priključiti na listu onih koji reklamiraju jer sam ga kupila prošle godine, a račun ne čuvam baš toliko.
Znas sta mene muci u svemu tome?
OK, uzela si pare i gde ces sad da ih potrosis? Mislim, posle WS sranja, mozda dogodine kupis Beneton sranje, a onde, one tamo godine, kad izreklamiras Beneton nesto trece i tako u krug.
Ono sto mene zabrinjava, vise od toga da li su mi i koliko para vratili je, sto unapred ulazim u radnju odricajuci se kvaliteta (jer to po difoltu nedostaje).
Cisto sumnjam da nas taj zakon stiti od lose ponude. Ko ce da nas zastiti od toga da gubimo silno vreme u potrazi za novim kupacim ili recimo da plati djonove koje smo izlizali u toj potrazi? 😉
Mada, svidja mi se ideja da se pravda moze isterati 🙂
# Kriss,
Posebno ako ta prodavačica ustvrdi da ne možete ništa. Primetila sam da prodavci odmah kažu da kupac zapravo ne može ništa. Pa, ako potrošač nije obrazovan, on i pomisli da je tako.
# D_A, pa kakav ti je to nadimak, ne odgovara ovoj situaciji 😛 :
Za ovu rečenicu, od mene bi odmah dobio ili inspekciju, ili bih odmah, u boljem slučaju po prodavca, rekla – neću ovu robu, vratite mi novac.
# sanje,
ako je iz WS, mene ne čudi.
Inače, ni ja ne čuvam račune. Jedino slučajno, ako ne bacim kesu, imam tu koliko-toliko dobru naviku da račun stavljam u kesu sa stvarima, a ne u novčanik ili u torbu. A pošto nisam vredna s bacanjem kesa, uvek se neki račun pojavi 🙂
# Marice, odlično skeptično razmišljanje 😛
Ovde je istinski problem što mi je novac vraćen po ceni na dan reklamacije, dakle, platila sam nešto na primer 100 evra, dobila sam nazad 50 era.
Niti imam te stvari, niti imam novac u celosti. Suštinski, nisam zaštićena, već sam oštećena. Nadam se da že taj stav u Članu 35. da se menja.
Znači, ja nemam ništa. Suprotno opaski prodavačice da sam ga dobro nanosila za tu cenu. Bokte, pa to je kao da sam ga iznajmila za 50 eura, da se u njemu okupam tri puta i da ga vratim u kofer!
Đonove inače ne trošim 😛 Mrzi me da bazam po radnjama i nikada nemam ideju da mi treba baš ONO, pa da potrošim pet dana dok ga ne nađem.
Zato sam i ušla u taj nesrećni WS, iako imam neke njihove spavaćice koje su mi se raspale posle 10 pranja, jer mi je sve na jednom mestu, jer mi treba kupaći a oni imaju veliku ponudu i to. Sledeći kupaći kupujem na pijaci 😀 pa će da bude peri-deri nekoliko sezona.
Meni bi se i drveni kupaći raspali, kad se ko sivonja pentram i kližem po stenama i provozam po akvalendovima po sto miliona puta 🙂
Ne znam šta bi ga sačuvalo…ili da nosim neko goroteks odelo!
A u WS kupujem samo donje delove pidžama. I one se valjda ne habaju (ako spavaš ko klada).
Nema šta – poučno i edukativno!
koristan post (iako nisam zena)
# etotako, eh, da sam se jurila po akvalendovima, to bi bila moja krivica. Nadam se da si shvatila da su se pomenuti kupaći kostimi jednostavno raspali u dodiru s vodom 😛
# Gorane, volela bih da tekst nekome pomogne. Znam pouzdano da mnogo ljudi nije imalo pojma o čemu govorim kada sam najavila da ću ga vratiti zbog lošeg kvaliteta. Komentari, tipa: ti si stvarno naivna. A u to je pokušala da me ubedi i prodavačica, dok nije shvatila da mi je sve jasno oko mojih prava.
Obrazovan potrošač je pravi potrošač.
# ivane, primer je za žene, iako može i tebi da bude upotrebljiv za nedajbože 😉
PUSITE KURAC KLOSARKE!STO SE NE OBLACITE U ARMANIJEVOM BUTIKU!HOCETE DA SE GOTIVITE ZA MALE PARE ONDA IDITE NA BUVLJAK KRAVE JEDNE NEMATE LEBA DA JEDETE!VRACATE I REKLAMIRATE KAO RASPAO SE!PA MORA DA SE RASPADNE KAD UZIMATE 3 BROJA MANJU VELICINU JER STE KAO KRMACE!
Oh, na čemu si ti, prijatelju? Promeni dilera, biće bolje. Svanuće i tebi, samo budi uporan.
Moraću da se proadvokatišem malo i zapravo 😉
Hehehe, pa šta ću kada moram, nemam gde drugo da kupim, jer je u gradu monopol . . .
a što se kupaćih tiče, zaborovah ti reći da sam kupila liscin prošle godine i jako sam zadovoljna 🙂 jesu modeli malo ‘zastareli’, no, mene takve stvari ne potresaju niti zanimaju, bitnije mi je kako se ja osećam u njemu i naravno, kvalitet . . . ima različitih dezena i nekako imam garanciju kvaliteta.
Kako je ovo dobro 🙂
Mogu samo da kazem da poučena ličnim iskustvom kada vidim nešto primamljivo u izlogu sama sebe odvučem na drugu stranu ulice kada je ova prodavnica u pitanju… Jednom sam se zeznula,neću više 🙂
I mogu da preporučim nešto iz ličnog iskustva,skokni do Budimpešte imaju lepi H & M,mnooooogo je jeftinije a mnooooogoooooo kvalitetnije,tako da iste novce vidiš Budimpeštu i kupiš šta ti treba,plus ako potrošiš više od 170 eura (što i nije teško u toj prodavnici) dobiješ povraćaj poreza na granici. eto 🙂
Pingback: MOOSHEMA » Blog Archive » Da li si potrošač?
Pingback: MOOSHEMA » Blog Archive » Dan zaštite potrošača