srećna. Part II.
Idem u Zagreb, na Interliber. Kažu da je manji od našeg beogradskog sajma knjiga. Videću, pa ću pričati. Veni, vidi, piši.
Raspored u Zg mi je prenatrpan, isplanirala sam svaki sat. Treba radosno, osim posla, videti sve one prijatelje koje sam stekla, sic!, nakon što smo se razdvojili po državama.
Obično za poklon nosim knjige koje smo izdali. Ne znam da li to isto rade i vlasnici fabrike odlivaka i rezervnih delova ili proizvođači šrafova ili gurtni. Izdavači ponekad da. Ima i onih koji ti lično donesu knjigu koju su izdali, a posle ti poštom pošalju fakturu.
Ima nas raznih. Knjige su razne. Kao i sajmovi knjiga. Jedino suveniri u Novom Sadu nisu razni nego sramotno kičerajski, zato opet mislim, uz ove Sose i Lale i karlovačko vino i bermet, ipak da ponesem i koju našu knjigu.
A šta bih, u stvari, sa ovakvom ponudom vojvođanskih suvenira, nosila na poklon da kojim slučajem proizvodim veštačko đubrivo ili da imam fabriku za uzgoj koka nosilja?
I tako me post spontano dovede do pitanja: šta je vojvođanski i zašto u Novom Sadu nema suvenira osim Sose i Lale i čokoladica umotanih u staniol sa slikom sata na Tvrđavi?
7 Comments
Mozeš li me nekako ubaciti u raspored 😉
Sjetila sam se Marčela, prvjerila u sajamskom programu, vidjela da ga ima, ali strahovala da će možda doći sam 🙂
Ja sutra idem.
A taman sam ti htjela pisati mail.Šta će nam mail kad imamo blog 😆
Sramota je reći, ali ja nikada nisam bila na beogradskom. Iz sarajevske perspektive Interliber je ogrooomannn 🙂
Lepo se ti nama provedi 🙂
Dobroj knjizi svako pismen se obraduje 😉 a vidim vi ste ih dosta do sada izdali.
Ovi suveniri nisu samo u Novom Sadu problem. Ja sam po Pragu lunjala danima u potrazi za smislenim suvenirom i nisam uspela da ga nadjem. Posle sam shvatila da je to zato sto su mi Ceska i Cesi postali bliski i previse poznati, pa mi se male visespratne kucice od keramike, slike Karlovog mosta i krigle s motivima Praga ne cine dovoljno dobre da oslikaju ni ljude ni predele koje znam 😉
Zato, mani se suvenira, oni su za turiste kada odu u neki grad na 3 dana :), drzi se knjige – knjiga je zaista najbolji poklon. Eh da… ne zaboravi samo fakturu da im posle isporucis :)))))
Najlepsi poklon koji sam dobila je suvenir iz Londona, magnet za frizider, mada niko nikad ne bi rekao odakle je. Na njemu lepo pise: there is nothing wrong with me that a little chocolate won’t fix. A ima i nekoliko kobajagi pralina po njemu. Taman da me podsete ako ih slucajno zaboravim…
Nisam sigurna sta je bas vojvodjnski, al znam sta se nosi u dijasporu sa srpskih prostora. Nema sanse da se ne obraduju plazma keksu, smokiju, ili medenom srcu. S tim neces pogresiti 🙂
U par navrata sam umesto “Sosa i Lala” poklanjala male i velike kuglofe napravljene u Sr.Karlovcima, koji su ujedno i fenomenalno upakovani s malim bocama bermeta. Veruj, svi su mi se obradovali 😉
P.S.
Priznajem, nije kuglof izmišljen u Vojvodini, al’ ga Vojvođanke mnooooogo dobro prave! 🙂
Postoji jedna preslatka radnja u Sremskim Karlovcima koja je krcata raznim “dzidzumidzama”-vec spomenuti kuglofi,medeni kolaci raznih oblika sa porukama lepo upakovani,male teglice sa medom i slatkom,male zivopisno oslikane tikve,šustikle,stolnjaci,prelepi starinski izvezeni jastuci,figure u narodnim nošnjama… i cene su pristupacne,naravno-knjige su nezamenljiv poklon,ali samo za proverene knjigoljupce.