Koja rečenica vam para uho:
a) Idem u razred sa Đorđe* Popovićem.
b) Gledala sam film sa Tom Henksom u glavnoj ulozi.
***
Odgovor: smem li da pogađam? Rečenica pod a).
Rečenica pod b) vam još uvek zvuči normalno.
E, pa neće više, ako ovaj tekst pročitate do kraja.
***
Zašto većina ljudi koja govori srpski jezik nikada neće izgovoriti prvu rečenicu na taj način i zašto će većina ljudi, na čelu sa spikerima i prezenterima vesti, zaključno sa domaćim “selebritijima” reći drugu rečenicu baš tako?
U ovom trenutku društvenog razvoja, nemamo razumno objašnjenje.
Čitate li Dilana Doga ili Dilan Doga?
Dilan Doga? E, pa onda vam se sigurno sviđaju svi filmovi sa Dragan Nikolićem.
Razlika je velika. Sećam se kada sam na sajtu kod Ivice videla primedbu jednog čitaoca da mu je nepodnošljivo što autor bloga u najavama filmova i pominjanju glumaca ne menja i ime i prezime po padežima, već najavljuje film sa “Tom Henksom u glavnoj ulozi”. Odmah sam se vedro priključila podršci da tretira ime i prezime kao dve odvojene celine od kojih se obe dekliniraju, baš kao što bi to učinio sa bilo kojim srpskim imenom i prezimenom. Pa, sasvim sigurno Ivica nikada nije gledao film sa Bata Živojinovićem, već isključivo sa Batom, voleo ga ili ne. I, on je odlučio da poštuje pravilo da se u njegovom jeziku menjaju po padežu i ime i prezime. Čestitam.
Ne budite lenji, izgubićete samo malo vremena i daha da biste dodali imenu nastavak koji pripada normalnom menjanju po padežima, a dobićete mnogo: bićete u svetu pismenih.
Zadatak za danas:
a) posmatrajte strano ime i prezime kao što posmatrate domaće – u dve celine. Ne ostavljate ime da človi*** kao siroče u infinitivu, već ga lepo, padežom, pridužite pripadajućem prezimenu. Jednom kada postanete osetljivi na to, prvo ćete biti ljuti na sebe što na to ranije niste počeli da obraćate pažnju, a onda će vam se ježiti dlaka na kičmi kada čujete kako se govori u javnosti i ko je sve kriv za vašu raniju naviku.
b) ukucajte u browser, na primer: Tom+Henksom, ili Mik+Džegerom. Izbrojte koliko rezultata ćete dobiti na taj upit. Razlikujte se ubuduće.
c) recite mi da li vam je ovaj post pomogao.
Ako ste voleli da slušate Milana Mladenovića, možda ste uživali i u Miku Džegeru prošle godine. A one, koji su išli na koncert Mik Džegera, pogledajte “onako”. Kao vlasnici svog jezika.
A šta je sa Žanom-Klodom vanom Damom? – viče Perica iz zadnje klupe.
Ništa, Perice, to ja zadržavam ekskluzivno pravo da ga tako zovem.
***
* bonus soundtrack:
Idem u razred sa Đorđem Popovićem. Ne sa Đorđetom. No-no. Osim ako toj osobi nije pravo ime Đorđeto.
Dakle: sa Đorđem i Pavlom, kod Đorđa i Pavla.
Međutim: sa Radetom kod Radeta.
** bonus za Sspina:
Egona Feketea 😉 A to si sad znao i sam, jer si pročitao ono gore.
***
***Edit: človi (žargon) – kunja, u ćošku, odbačen…
26 Comments
E pa ovako. Ti sa gramatičke strane pišeš ispravno, ali…
Ne želim previše sebe da pravdam za pogrešnog (ili ne) upotrebljivanja stranih imena i njihovog prilagodjavanju našem jeziku. Slovenska imena gledam da po svaku cenu izgovorim (napišem) pravilno, ali ostala ne.
Zašto? Valjda zato što se sa druge strane trudim da što manje “iskrivim” imena koja se (izvorno) ne menjaju, a opet delom mi zvučnost nalaže da promenim. Otud primenjivanje primene padeža selektivno, tj. kao što kažeš kao dve odvojene celine.
Ovako:
-(sa) Tom Henksom – zašto – zato što se zove Tom, a ne Toma
-(sa) Mik Džegerom – zašto – zato što se zove Mik, a ne Mika
-(sa) Žan Klod Van Damom – zašto – zato što se zove Žan Klod, a ne Žana Klod
Drugi primeri:
-(sa) Nikol Kidman, a ne sa Nikolom Kidmanovom (nije Nikola, nego Nikol)
-(sa) Elizabet Tejlor, a ne (sa) Elizabetom Tejlorom ili još gore (sa) Elizabetom Tejlorovom
-(sa) Brižit Bardo, a ne (sa) Brižit Bardom ili (sa)Brižitom Bardovom
-(sa) Barbrom Strejsend, a ne (sa) Barbrom Strejsendom, tj. (sa) Barbrom Strejsendovom
-(sa) Sandrom Bulok, a ne (sa) Sandrom Bulokovom
Jednostavno, greška zbog zvučnosti.
Mnogo gore po meni je upotrebljavanje anglicizama po svaku cenu, kao što je recimo fešn vik, na fešn viku… fashion week, na fashion weeku?!
Mislim da je samo stvar prilagodjavanja i da nije “katastrofalna” gramatička greška kao mnoge koje se tiču samog našeg jezika, a ukorenjene su duboko.
Ovo je samo objašnjenje mog ličnog gledanja na taj “problem” 😀
# Nataša,
Žan-Klod van Dam je moja zezalica. Žan-Klod je jedno ime, koje ćemo deklinirati u instrumentalu kao Žan-Klodom. Van je titula (van, fon) i nećemo je deklinirati, a onda nas čeka prezime. Dakle, šalila sam se za Žana-Kloda vana Dama 🙂
Što se tiče očuvanja izvornosti, tu ti je analogija tanka: muška imena kao što su Nenad, Robert, takođe se završavaju na suglasnik i tih ih menjaš po padežima, iako nisu Nenada ili Nenado, Roberto ili Roberte. Nema nijednog razloga, osim čvrste navike, da to ne činiš i sa Tomom, Mikom ili štatijaznam Fridrihom.
Pri tome, u genitivu srpskog imena Toma: Tómom (dugouzlazni akcenat, kao kod “Momom”)
a engleskog imena Tom: Tȍmom (kratkosilazni akcenat, kao kod rod- “rodom”)
Jedini razlog zašto ih ne menjaš po padežima, kao i većina drugih ljudi, a da nije samo navika, jeste onaj kojeg nisi svesna: ta imena su kratka i zato ih često ljudi pridružuju prezimenu kao da su neki član i prilog ili predlog.
Da li si čitala Fridriha Ničea, ili Fridrih Ničea? Sigurna sam da bi izgovorila i napisala kao prvo. Zašto? Zato što je ime višesložno i samo traži da bude deklinirano. Isto je i sa Viljemom Šekspirom.
Što se tiče ženskih imena, tu si začuđujuće promašila temu (a meni skrenula pažnju da sam izostavila naznaku da se ceo tekst odnosio samo na upotrebu muških stranih imena), zato što nije u duhu srpskog jezika da se tvori prisvojni oblik prezimena, kao što je to slučaj kod Slovaka, na primer, niti mi u srpskom jeziku dekliniramo prezime kad ide uz žensko ime. Zašto? E, pa tako kaže pravopis, ne ja.
Rekla bi sa si gledala fim sa Nikol Kidman ili sa Ingrid Bergman, i bila bi u pravu 😉 Da se ja prezivam Kidman, ti nikada ne bi rekla da si bila na blogu Tanje Kidmanove. Međutim, ako bi htela da izostaviš moje ime, moga bi da kažeš da si bila kod Kidmanove na blogu i, bila bi u pravu 😉
Sa ženskim prezimenima u srpskom jeziku još postoji ta izmena sa pripadnošću, koja je zaostavština patrijarhata, pretpostavljam:
Srela sam Jovanovićku sa malom Jovanovićevom.
Prvonavedena je udata Jovanović, dakle, supruga nekog Jovanovića, a druga osoba je njegova ćerka, prisvojni oblik upućuje na to da ta druga njemu pripada (mislim, ja to tako razumem i izbegavam da koristim takve oblike).
Nažalost, niko se nije dovoljno glasno pobunio da se obavezno prevode engleske reči na srpski, radi očuvanja jezika, tako da imamo često tu srpsku transkripciju stranih reči, koja još strašnije izgleda kada je napisana na ćiriličnom pismu. Фешн вик.
To misliš zato što praviš tu grešku i srodila si se sa njenom zvučnošću i ona ti je prirodna. Inače, da, to jeste potpuna gramatička greška, veruj mi. Međutim, činjenica da lektori ne rade dovoljno dobro svoj posao na televiziji i radiju, dovela je do toga da je ova zvučnost, pogrešna, postala dominanta, jer jezik zaista prihvatamo po zvučnosti i melodiji iz koje nastaje navika da tako govorimo, ne videći da grešimo, jer nam zvuči skladno. tako se drže i dijalekti u određenim regijama, naučeni po zvučnosti.
Ipak, obrati pažnju na B92: u poslednje vreme su povećali osetljivost na ovu grešku, tako da kod njih ona više ne može da se dogodi.
Nisam očekivala komentare na ovo, iz posebnog razloga: što većina misli da je u pravu kada pravi ovu grešku.
Ali, ovo mi je zanimljivo: jutros me je dočekalo više pisama u e-mail boksu, nego komentara na blogu, a sva se na ovaj ili onaj način odnose na temu ovog posta.
E, pa niste fer. Mogli smo javno da ćaskamo, čak i kada mislite da nisam u pravu. Što? Ja ću da dokazujem da jesam, ili ću da uvidim i sama ako sam negde pogrešila, to je dobro za sve. 🙂
Mislio sam da sam usamljen u svom nastojanju da ukažem na ovu grešku. Drago mi je da nije tako.
Uzivao u citanju.
Kako texta tako i komentara!
Da budemo iskreni, ali iskreni, mnogi od nas (i ja, takodje) slabo stojimo sa gramatikom srpskog jezika. Uglavnom se “oslanjamo na uvo”. Meni je to pocelo da smeta jer cesto moje “uvo” cuje drugacije od
sagovornikovog.
Ako nista drugo, eto razloga da se podsetimo (a i naucimo) sopstveni jezik!
PS. Voleo bih da imas vise postova na temu naseg jezika!
# dr.grbo (ili dr.grba 😉 ), nismo baš usamljeni ali smo u ubedljivoj manjini. Mislim da su pravi krivci radio i televizija, jer nam odatle najlakše pogrešne jezičke navike u uho.
# noctua4u, drago mi je da ovakve tekstove smatraš korisnim i da se nisi uvredio. Reakcije na mojoj privatnoj pošti mi govore da su neki ljudi ove natuknice shvatili lično.
Nemam ništa od toga – da li će neko da usvoji neko pravilo. Niti prezirem one koji govore pogrešno (trudim se da ne budem jezička čistunica, iako tome naginjem). Ali mi je jako drago kada je neko otvoren da sasluša i možda se makar zamisli.
Dobar je komentar svake vrste, kao i Natašin (prvi). Sami sebe proveravamo tako.
E, da. Pisaću o jeziku još. One neke banalne stvari, običnim, kolokvijalnim jezikom, da eventualni čitaoci ne budu smoreni.
Tanja, rekla sam da si u pravu gramatički, ali samo sam htela da objasnim zašto ja pravim tu grešku, a verovatno nisam usamljena u tome. Jednostavno, samo zato što bolje zvuči kad izgovorim onako (meni bolje zvuči), a ne zato što jesam u pravu, nego, kao što kažeš, srodila sam se sa njom 😀
Što se tiče anglicizama i njihovog prevodjenja, to mislim da je stvar “mode”, većina tih izraza je do skora imala svoj srBski prevod, ali avaj…
I da, s’ obzirom da sam se sa gramatikom poslednji put susretala u školi, da se trudim da govorim (pišem) što pravilnije, postoje uvek neke stvari koje me bace u dilemu, tako da i ja smatram ovakve postove korisnim.
Čuj pisali na e-mail, nevjerovatno 🙂 Ja se javno zahvaljujem na lekcijama i čekam joooš 🙂 Mada ovu lekciju znam, ali isključivo ”po sluhu”, da sam trebala obrazložiti dobila bih jedinicu 😆
I najviše mi ”para” uši kod Đorđeta 😀 jadni Đorđe, nikad djetetu ne bih dala to ime.
U nekim dijelovima Bosne je ”kod Rada” a ne Radeta.
# Nataša, pa znam. Rekla si tačno ono što je tačno 🙂 Uho se navikava na melodiju, na kompoziciju i počinje da umišlja da je to tačno.
Vidim i da Hrvati imaju isti problem, koji je dodatno zamršen činjenicom da oni ne transkribuju (a ja mrzim što mi to radimo) strana imena, pa sve to zajedno zvuči prekomplikovano.
Inače, samo kad pišem ovakve tekstove, jako pazim na sva jezička pravila, jer se uvek dešavalo da ljudi nastoje da, kad se već pravim pametna 😉 , pronađu neku grešku. I, naravno da je pronađu. Ali mi to uvek koristi da neke stvari, na koje sam se i sama navikla, ispravim.
# Kriss, ti se vrati na prethodnu lekciju
jer sam ti dala jedinicu iz upotrebe glagola trebati. Kikikiki.
A što se Rade ili Mile 😉 tiče, kada tatu zovu zemljaci telefonom, znaju da kažu i ovako:
– Ima l’ Mile?
😀
Da, Hrvati su dodatno zakomplikovali. Baš smo se prošlo leto “raspravljali” na tu temu i oni obrazlažu kako je baš dobro što pišu imena u originalu. Onda sam ih pitala kako ih menjaju – pa tu je već svako od njih imao svoju teoriju 😀
I da, kada se pišu ovakvi tekstovi naravno da treba da se pazi, jer je loše biti pametan sa greškom 😀
Inače, kada su sami blogovi u pitanju, s’ obzirom da ih pišu samo (obični) ljudi, više obraćam pažnju na čitkost, preglednost i sam sadržaj, nego na neke (banalne) gramatičke greške.
Da nije tako, svaki tekst bi onda morao proći kroz “ruke” lektora, kao što treba da prodje i svaki tekst koji se čita na TV-u, knjiga, časopisi… Ipak smo mi samo “obični” ljudi koji greše i u životu, ne samo u pisanju.
Da ne bude da podržavam gramatičke greške, ne, naprotiv. I ja čekam dalje lekcije. Može da bude npr. tipa: da li se kaže stajati ili stojati 😀 (ubija me dilema)
Ma obori me na popravni 😆
Obično znam u čemu griješim a to da nikada nisam TREBATI evidentirala kao problem je dovoljan razlog da ponavljam razred 🙂
# Nataša,
🙂 Uglavnom nije baš dobro 😉
# Kriss,
Obaram te. Vidimo se na popravnom u avgustu, u Novom Sadu 🙂
Prvo da se deklarisem kao osoba generalno osetljiva na jezik i jezicke greske koja je podjednako u stanju da lupi i ostane ziva 🙂
Za razliku od B92 gde su povecali osetljivost (postali osetljiviji?)ja sam moju smanjila jer mi negativno utice na krvni pritisak. S vremena na vreme se podsetim da je jezik ziva stvar i da ono sto se danas smatra gramatickom greskom lako postane sutrasnji svetli primer.
Kad je u pitanju jezicko cistunstvo, Francuzi su tu bez premca i svaka im cast na borbi za ocuvanje sopstvene kulture al’ da ne bese vulgarnog latinskog ne bi bilo ni danasnjeg francuskog. Ima li vece ironije nego stavljati pod stakleno zvono jezik koji je upavo spomenik gramatickim greskama 🙂
pa sad budi pametan….
#Lalaland,
Najveći spomenik, po meni maloj, jeste svršeni oblik glagola poštovati: ISPOŠTOVATI. Novi pravopis će reći da je to ispravno jer će se prilagodi životu jezika (i otaljavanju poštovanja) i to mu dođe ne kao spomenik, nego kao stećak gramtici i mozgu u spomen.
A da ne beše staroslovenskog, ne bi bilo ni srpskog. A da ne beše Vuka, bilo bi nam kao Francuzima, otprilike:
Pa sve to, ali staroslovenskom ćirilicom 😉
…i to mesanje jezika, ko zna zasto je to dobro… Mozda cemo na kraju moci da nastavimo sa gradnjom Vavilonske kule 🙂
Da ne stoji vise tako zarasla u travu ko’ neka promasena investicija
Uciteljice, uciteljice!!!
Lekcije su odlicne, a ja imam jos dva pitanja:
1. “Svako malo”. Ispravno ili ne?
2. Da li je dozvoljeno poceti upitne recenice sa “Je li dozvoljeno poceti upitnu recenicu sa…?”
# najbolja učenice,
1. jeste ispravno “svako malo” jer je to arhaični oblik od “svaki čas”, “veoma često”, “za svaku sitnicu”. Mogla bih potkrepljenje naći kod Ive Andrića, daj mi malo vemena.
2. Naravno da je dozvoljeno početi upitnu rečinicu sa “Je li…” zato što je to skraćeni oblik upitnog oblika glagola biti + rečca “li”: “Da li je…”
A, gde si ti? Jesi li dobro 🙂 i Da li si dobro?
# Lalaland, sviđa mi se tvoja ideja o okopavanju i plevljenju Vavilona. Iako bi to bio jedan jezik, engleski, jer je pokušaj sa esperantom propao 🙂
🙂
Eto me. Ima svasta (al nije za pricu) 😉 Znas da sam pocela da radim cim ostavljam komentare po blogovima…
# sit, pa ne znam. Nisam toliko pohvatala. Ali meni si još uvek na blogrollu, pa sam se pitala da nemaš neku novu adresu? 😛
Ako si počela da radiš, onda znači da je proteklo puuuuuno vremena i da je cura veeeelika
U stvari, htela sam da kažem, nije valjda po onoj, našoj: sada radim pa imam vremena? 😀
@Moo
jes’, majku mu, propade nam esperanto :)a od engleskog izgleda nema odbrane. Mada, i engleski postaje sve vise porozan a, kako je krenulo sa internetom i mobile texting, i pravopis im je sve vise po Vuku. Kad ovde pricam ljudima kako nisu danasnji tinejdzeri izmislili jedno slovo=jedan glas i da to odavno postoji u srpskom jeziku (crtica hrvatskom, bosanskom…. da budem PC), gledaju me u cudu. Live and learn…
Sve ce to na kraju biti jedan romski (ljudski) jezik. Oni su kao nomadi usavrsili umetnost lingvistickih koktela – od jednih reci, od drugih pravila, pa da te vidi bog!
Upravo to, po onoj nasoj 😀 (jbga) Al to ne govori toliko o tome koliko nisam bizi na poslu, vec koliko mi je ludnica u kuci 🙂
Moo, mnogo mi se sviđa tema. Mene užasavaju greške u govoru/pisanju koje su sve češće. Ja svako malo 😉 uzimam pravopis u ruke i uvrđujem da li sam u pravu ili ne. Pošto si ti tako fino ušla u problematiku, a meni se ne da da se udubljujem, imam jedno pitanje vezano za reč “mast”. Da li je pravilno da se kaže: “Sa mašću?” i ako nije kako jeste?
Pozz 🙂
# Bebika, zamisli! Akademijin rečnik SHJ iz 1984, kaže da je instrumental za mast: mašću i masti (oba sa dugosilaznim akcentom, osim u nekim lokalizmima gde je dozvoljeno i masti sa dugouzlaznim, kao kazati – kasti).
Uvek bih rekla kolači s mašću, a ne s masti (uf, ovo drugo zvuči s periferije NIša).
Ali, naravno, ‘leba, masti i aleve paprike 😛
Mislim da je držanje pravopisa na stolu najnormalnija stvar, i verujem da ga (ih) na stolu drže i jezički autoriteti kakvi su, na primer, Ivan Klajn i Mato Pižurica.
Niko ne može baš sve da zna i niko ne može baš sve da zapamti. Zato i postoje jezički priručnici, da bi smo ih konsultovali kada se desi nedoumica.
Mene je pre šest meseci nazvala devetogodišnja sestričina s pitanjem da li se brojka 600 piše “šesto” ili “šeSTSTo” i verujte da sam bila u nelagodi kad sam shvatila da ne znam tačan odgovor, to jest, da uopšte nisam sigurna u svoju logiku da suglasnička grupa teška za izgovor diktira izbacivanje jednog suglasnika iz te grupe. A nelagoda je postala jođ jača kad sam shvatila da je moja logika u ovom slučaju bila pogrešna, to jest, da je tačan onaj drugi primer – “šeststo”.
Sestričini sam rekla da i najbolji greše ;-), ali nisam sigurna da je ostala ubeđena u opravdanost moje titule porodičnog jezičara br. 1.