Kraljevina Butan, najčudnija, iz naše perspektive zabačena himalajska družava, po kriterijumima nacionalnog društvenog dohotka i razvoja privrede jedna od najsiromašnijih zemalja na svetu, najviše nam je poznata po njenim striktnim pravilima koje se odnose na broj turista koji godišnje može da je poseti, po tome što nije imala izgrađene puteve do polovine prošlog veka, ili po tome što je u njoj televizija bila zabranjena praktično do samog kraja 20. veka. I, po budizmu, naravno iz kojeg proizilazi sva ova civilizacijska ekscentričnost.
Ono što mi je još skrenulo pažnju na ovu divnu daleku zemlju u kojoj nikada nisam bila, i po svoj prilici za ovog života neću ni ići, jeste da je to prva zemlja na svetu koja je donela zakon (2004. godine) o zabrani pušenja na javnim mestima i zabranu trgovine duvanom na svojoj teritoriji i tako postala prva smoking-free zemlja na svetu.
Međutim, ova država ima jednu zanimljivu praksu: razvija instrumente za merenje indeksa Bruto nacionalne sreće.
Ova čudesna praksa u savremenom životu nesavremene države (po kriterijumima zapadnjačkog razmišljanja o životu) bazirana je pre svega na budističkom verovanju koje je iznad i preče od ekonomske prakse, da je duhovna sreća za čoveka važnija od materijalne, i da Bruto nacionalni dohodak ima smisla povećavati samo pod uslovom garancije da će on podići i Bruto nacionalnu sreću. Koja proizilazi od sreće pojedinca.
gle!
Sreća pojedinca!
Indeks nacionalne sreće bi još mogao da se meri nivoom obrazovanja, zdravlja, kulturne vitalnosti i ekoloških uslova. Uostalom, evo sedam kriterijuma koji se ocenjuju (copy/paste sa Wikipedije):
- Economic Wellness: Indicated via direct survey and statistical measurement of economic metrics such as consumer debt, average income to consumer price index ratio and income distribution
- Environmental Wellness: Indicated via direct survey and statistical measurement of environmental metrics such as pollution, noise and traffic
- Physical Wellness: Indicated via statistical measurement of physical health metrics such as severe illnesses
- Mental Wellness: Indicated via direct survey and statistical measurement of mental health metrics such as usage of antidepressants and rise or decline of psychotherapy patients
- Workplace Wellness: Indicated via direct survey and statistical measurement of labor metrics such as jobless claims, job change, workplace complaints and lawsuits
- Social Wellness: Indicated via direct survey and statistical measurement of social metrics such as discrimination, safety, divorce rates, complaints of domestic conflicts and family lawsuits, public lawsuits, crime rates
- Political Wellness: Indicated via direct survey and statistical measurement of political metrics such as the quality of local democracy, individual freedom, and foreign conflicts.
Još važnije, analogno indeksu BND, Bruto nacionalna sreća predstavlja zbir pojedinačnih, ličnih sreća pojedinaca merenih gornjim kriterijumima u ukupnom bruto zbiru nacionalnog zadovoljstva, što ukazuje na vrednost ljudskog kapitala u korpusu ukupnog društvenog kapitala.
Društveni kapital, gle!
Hoće reći, ljudi.
Društveni kapital, pak, proizilazi iz ljudskog kapitala pojedinca, pa gle!
Ljudski kapital je fundus koji pojedinac ima na temelju svog obrazovanja (aktuelnosti iz Srbije: štrajk studenata i stalna pretnja štrajka prosvetara), sposobnosti za uključivanje u društveno angažovanje (aktuelnosti iz Srbije: imam rođaka u DS), interakcije sa zajednicom i sposobnosti i želje i aktivnog učešća u društvenim aktivnostima (aktuelnosti iz Srbije: korupcija, ili Imal tu mene?).
Koliki je indeks bruto nacionalne sreće građana Srbije?
Da li ste poverovali nekom od političara? Da misli na pojedinca, na građanina i njegovu sreću po svim gornjim kriterijumima?
U kojoj meri se duhovnim pitanjima (vere, na primer i kulturno-istorijskog nasleđa) manipuliše u korpusu indeksa sreće nacije? Da li vaša lična sreća zavisi od (ne)priznavanja Kosova, ili nečeg drugog?
Kakvu zemlju pripremamo za našu decu i kojim vrednostima ih učimo?
Mislite vi, neko mora. Vaša lična sreća je u pitanju.
3 Comments
političari su u ovim našim zaboravljenim krajevima bruto nacionalno sretni, a mi smo bruto nacionalno nesretni.
Neto smo tužni prosjek kojega nitko ni ne primjećuje, a i zašto bi.
pozdrav Mošemi
Odavno nisam pročitala zanimljiviji članak !
“Kakvu zemlju pripremamo za našu decu i kojim vrednostima ih učimo?
Mislite vi, neko mora. Vaša lična sreća je u pitanju.” – Pokušavam …ali… ne vidim prespektivu.
Pingback: Stvarno, što ne bismo radili do 65?