Sa današnjim treningom, uterala sam 100 kilometara u ove noge, ovog meseca. Jako, jako srećna i ponosna. Nisam brojala, nisam vijala rezultat, jednostavno sam danas ugledala taj skor.
Nastavila sam da trčim. To je nešto najlepše što sam (ponovo) otkrila i neće mi to zadovoljstvo oduzeti mišljenje lekara. Osećam se dobro, moj organizam se oseća dobro, snažna sam i svaki put sve jača i srećnija.
Trčanje je dobro jer se otkačiš, možeš da misliš o bilo čemu, ali, ma koliko god da se napregneš, ne možeš da razmišljaš ništa loše. Ko trči, zlo ne misli.
U martu ću sigurno da istrčim najmanje pet polumaratona, dakle, treba mi stopet i po kilometara i to neće biti bog zna kakav izazov, budući da imam na raspolaganju dva dana više, ali eto. Korak po korak.
6 Comments
Cestitam, koja je aplikacija za pracenje u pitanju?
endomondo. savršena.
Tatjana to je divno!
Pratim ove tvoje trkacke aktivnosti iz prikrajka i stvarno me raduje sto si istrajna u tome. 🙂 Ja u poslednjih 3-4 godine konstantno pokusavam da nadjem aktivnost za sebe. Probala sam gomilu stvari ali mi sve nekako predje u maltretiranje posle nekog vremena. No, na srecu otkrih jogu pre 6 meseci i po prvi put osecm potpuno uzivanje u “bavljenju” necim.
Ovo trcanje izgleda ima isto dejstvo na tebe. Drzim fige da istrcis maraton bez problema 🙂
@marice, pa sto godina! baš mi je drago da te vidim ovde 🙂
Ja ti se divim i jako mi je drago što pišeš sve ovo. Vjerovala ili ne ima nas koje to zanima više od svega ostalog što si i sama nabrojala.
Ja ne volim da trčim, nisam to nikad voljela u životu, ali volim da hodam. Pa se moja borba sa samom sobom ogleda u tome što se sve češće tjeram u šetnju, hodanje po par km. Za razliku od mnogočasovnog sjedenja pred ekranom meni je i to veliki korak. A kad mi je mrsko onda kažem sebi “kad može Moo trčati možeš i ti hodati!”
Zato piši 🙂
@Bosanka, e, baš mi je milo da ti čučim na jednom ramenu, kao savest 🙂
i ja volim da hodam, toga sam se setila tek sada kada sam počela da trčim, a pre svega toga, ipak sam sve vreme provodila u automobilu, i zbog najmanje razdaljine sam sedala u auto. sve se to sada promenilo i razmišljam da prodam svoj autić, ionako je drugi u porodici i, ionako više ničemu ne služi, jer koristim svoje noge kad god mogu 🙂