ono, na kojem sam operisala dva, na skijanju pokidana ligamenta. super zvuči, na skijanju, je li, bolje nego na pijaci, ali u stvarnosti, to je bilo drugog sata drugog dana prvog skijanja u životu. sad više ne zvuči super (samo komplikovano), je l’ da?
elem, to levo koleno me je koštalo osam meseci normalnog života. nepokretna, pa dve štake, pa jedna štaka, pa kosmodisk ;-), svakodnevna, višemesečna rehabilitacija kod slepog bože. velik, skoro 15 cm dugačak i skaradni, rez na kolenu mi od samog početka nije zadavao problema. janjić je rekao “veliki hirurg, veliki rez”, i tako ućutkao moju kuknjavu da mi je tek 24, i da bih da nosim mini suknje i sa 44. eto, kao da je znao, ne nosim ništa kraće od šanela, ali i onda jedan kraj ožiljka viri. i baš me briga.
nego. počeo je da me boli taj jedan ligament, ne znam da li je to kraj kolateralnog, ali tu, iza kolena takoreći s unutrašnje strane, i remeti moj plan. boli me na uzbrdo, ne sada, dok sedim i pišem ili se krećem normalno, pa čak ni kad trčim. ni kad se penjem uz stepenice, ja sada idem, čuj idem, trčim peške na peti, to je deo rutine. nego, uzbrdo, povredila sam ga izgleda na traci podižući nagib u mojoj izvedbi intenzivnog treninga s intervalima od kojeg su mi gaće mokre i zbog kojeg me u čudu gledaju ostale žene u teretani, kao, pa nismo valjda došle ovde da se mučimo, već da se malo opustimo.
e, sad, mislim da je uzrok tome što ti moji ligamenti, levog kolena, komada dva, prvobitno skraćeni u operaciji značajno jer su se u čekanju na operaciju prilično povukli (od kidanja do operacije prošlo je više od nedelju dana, gužva na ortopediji, prednost su imali ranjenici sa fronta iz rata u kojem nismo učestvovali, pa tek onda zajebanti mi, sa skijanja) čine da sam posle naučila da hodam tako da nogu ispod kolena bacakam malo napolje, kao da pri svakom koraku načinim višak polukruga, umesto da hodam napred-nazad, ko sav normalan svet.
to što ja hodam, i trčim i penjem se (čuj penjem se, trčim) uz stepenice je sve zajedno fenomenalan uspeh, budući da su mi nakon operacije pretili da će lagano penjanje uz stepenice biti maksimum mog dometa u fleksiji kolena, a da na čučanj zaboravim, toliko je operacija uspela. ima, ipak dakle, tu neki račun da se plati, moje koleno nije kao tvoje, pa ja eto zanosim nogu ispod kolena prema napolje, pa mi je moj intenzivni trening s brzim hodanjem uzbrdo nešto tu napravio.
da pauziram s tračnjem ili da se pravim luda? jer kej je ravan, nema uzbrdo, vojvodina je to ravna, moj brajkoviću?
i, ja voooooolim da trrrrrrrrčim!
4 Comments
Žao mi je što te je ta povreda sprečila da osetiš sve ono lepo što je skijanje. Bilo kako bilo, svako kad tad fasuje nešto na kolenu zbog skijanja (neko prođe samo sa nekoliko nedelja gipsa i rehabilitacije a neko na žalost sa operacijom). Tvoj entuzijazam je, sigurna sam mnogima podstrek, zato… trčimo se na keju… koji btw i nije baš tako ravan, malo je naget 🙂 tj. ima pad prema Dunavu, što može da pravi dodatni problem na ta “skijaška” kolena.
A, pa ja sam učila da skijam tek POSLE operacije. Imam (imala sam) tu neku žilavost uvek, samo se nekada uspava. Kao na primer, poslednjih 15 godina što je spavala 😉
Trčimo se! Nego, stvarno je naget?!
Znam da nemaš problem sa težinom, zato ovo isključujemo.
Nekoliko saveta koji bi možda mogli pomoći:
Prvo: “… povredila sam ga izgleda na traci podižući nagib u mojoj izvedbi intenzivnog treninga s intervalima od kojeg su mi gaće mokre i zbog kojeg me u čudu gledaju ostale žene u teretani” Imas godina koliko imas (ja znam), ako si krenula naglo verovatno si ga preforsirala. Ako i nisi krenula naglo moguce da si ga ovakvim radom opet preforsirala.
Drugo: Probleme sa kolenima imaju i mladji ljudi, necemo spominjati jone “par godina” starije, a pogotovo ne jone sa tako komplikovanim povredama kao sto su ukrsteni ligamenti kolena.
Trece: Obidji sportskog lekara, posavetuj se sa njim. Nije sramota.
Cetvrto: Ako neces kod lekara, smanji intenzitet i neka su gaće manje mokre. Šetaj-trči-šetaj-trči. Biraj tartan ili travu. Beton i drugu tvrdu podlogu nikako. Cujem da na keju ima tartan. Ako trčiš u teretani nagib do 2% max. Dobro se zagrej pre treninga, a pogotovo kolena i kukove. Dobro se istegni, a onda kao što sam rekao šetaj-trči-šetaj-trči.
Peto: Športiranje je za uživanje, a ne dokazivanje. Malo i za kila skidanje, ali nikako za povredjivanje. Uživaj moo ne forsiraj, forsiranje je ubistvo, u ljubavi u umetnosti… u sportu…
Šesto: Razmisli ipak o predlogu br. 3
Pingback: Što si uopšte i prekidala? | MOOSHEMA