Iako mi je učešće pod velikim znakom pitanja, jer vučem neku povredu leve noge, the leve noge, ipak se psihički spremam za domaću noćnu trku koja se održava sad u subotu, 23. juna. Prijavila sam 4 km.
Upravo sam videla i na prste brojala, ima nas svega 35 prijavljenih za tu trku, a najveća ludnica je za polumaraton. The polumaraton, na kojem sam sebi obećala da ću učestvovati, ali nisam uspela da se spremim za to.
Na žalost, trčaću (ili neću) i ovih 4 km s povredom.
Teško je biti rekreativac.
Sada sam se prvi put osećala usamljeno. Niti sam imala s kim da podelim brige oko povrede, niti sam imala koga da pitam za savet, niti imam svog sportskog lekara. Amaterski entuzijazam na ispitu. Amaterski sam se i povredila preterivanjem, amaterski sam i otkunjala ova dva dana u mirovanju i neznanju.
Šta sam radila? Evo, požalila sam se ovde, iako je neko mogao da pomisli da sam se pohvalila. Propuštala sam i da se isteglim valjano, sve u svemu, noga je out, od prepone i kuka do lista.
I onda, pustim juče iz sebe, više za sebe i zbog osećaja usamljenosti nego za druge, vest da sam povređena i dobijem puno saveta i lepu ljudsku pažnju i potrebu drugih da mi pomognu, da sam odjednom prestala da se osećam usamljeno i počela da se osećam kao deo neke velike, lude trkačke zajednice.
Čak i da mi to ne pomogne da sutra uveče trčim, ili istrčim 4000 m, a ono mi je dobrodošlo da znam da nisam jedina i da se to dešava. I da sledeći put ne moram da plaćam školu na najteži način.
Hoću da trčim noću, ali ćemo se terati dotle, još.
Sada odoh na jedan footing u svitanje, namazana konjskom mašću, za koju nisam do juče znala ni da postoji, niti da li se kupuje u apoteci ili na vašaru. U moje vreme, samo je tigar postojao, ono nešto pakovano u malim metalnim kutijcama, što je peklo kao sam đavo.
Ni konj nije ništa bolji.
- Edit: Trčala! Stigla osma u ženskoj konkurenciji na 4 km.
2 Comments
Smijem se glasno zbog konja i vasara , a zbog povrede mi je zao. E da se meni desi barem jednom da u tome pretjeram, jos uvijek gledam na sat i pokusavam da mislim na nesto lijepo, kako sam se obogatila npr. 😀 K’o da gledam da bih u tom slucaju otisla na liposukciju.
Pingback: Race is runner’s happy hour i Poljubi slavljenicu, bre! | MOOSHEMA