Warning: Undefined array key "tab_count" in /home/mooshqqa/public_html/wp-content/plugins/bunyad-shortcodes/bunyad-shortcodes.php on line 690
Warning: Undefined array key "tab_count" in /home/mooshqqa/public_html/wp-content/plugins/bunyad-shortcodes/bunyad-shortcodes.php on line 690
Warning: Undefined array key "tab_count" in /home/mooshqqa/public_html/wp-content/plugins/bunyad-shortcodes/bunyad-shortcodes.php on line 691
Juče je u Nišu pronađena mrtva 24-godišnja devojka. Cimerka sumnja na anoreksiju.
Morali su da znaju i roditelji.
Sigurno su primetili i profesori.
Najbolje je videla najbolja drugarica.
Svi su primetili da godinama živi na Koka-koli i voću.
Da li su pomagali? Da li je anoreksija? Ne znamo. Svakako je istraga u toku, koja neće promeniti činjenično stanje da je mlada premršava devojka mrtva.
Warning: poremećaji ishrane
Postoje dva osnovna tipa poremećaja ishrane, Anorexia i Bulimia nervosa. Svi ostali poremećaji koje ću ovde pomenuti, samo su varijacije na teme ova osnovna dva.
Anoreksija
Anoreksija, ili “ana” u kolokvijalnom govoru, je ozbiljan poremećaj ishrane od kojeg pati 1% žena na svetu, i mnogo manje muškaraca.
Obično počinje dijetom, željom da se smrša, a onda to prerasta u usavršavanje tehnika za što manje uzimanja hrane i što čvršću kontrolu gladi. Želja za mršavim telom vremenom postaje sekundarna, a potreba za upravljanjem svojim telom i ishranom, primarna potreba. Pratioci anoreksije su, osim praznog tanjira, i pomoćna sredstava za čišćenje creva, dijuretici, tablete za sprečavanje gladi…
Da li vi možete imati problema sa ovim poremećajem, proverite na ovom testu.
Da li vaše dete može imati ovaj ili neki od poremećaja ishrane, proverite ovde.
Bulimija
Takođe poremećaj ishrane kojim osoba želi da postane mršava ili održi postojeću težinu. Za razliku od anoreksije, čija je glavna karakteristika izgladnjivanje, osoba obolela od bulimije uzima u sebe velike količine hrane, uglavnom džanka, koju potom povrati, u želji da se oslobodi kalorija koje je unela u sebe i tako održi “liniju”.
Ovaj poremećaj možete proveriti ovim testom.
Bulimareksija
Kombinacija gornja dva poremećaja, s naizmeničnim fazama prejedanja i izgladnjivanja. Na ovaj poremećaj se obraća najmanja pažnja jer težina obole osobe često varira, pa se meša sa jo-jo efektom koji se smatra legitimnim i društveno podnošljivim modelom efekta ishrane i života.
Kompulzivno prejedanje ili prežderavanje
Ovaj poremećaj karakterišu periodi nekontrolisanog prejedanja do potpunog zasićenja ili čak mučnine. Iako nema povraćanja kao kod bulimije, ovde može doći do povremenih “pauza” i pokušaja dijeta ili potpunog gladovanja. Osobe koje pate od ovog poremećaja uglavnom osećaju stid nakon prejedanja, depresiju i odsustvo samopoštovanja, što ih neretko dovede u stanje izbegavanja društva i dobrovoljne izolacije.
Telesna težina ljudi s ovim poremećajem na početku varira, da bi postepeno i vremenom dovela do ozbiljne gojaznosti.
Sindrom večernjeg prejedanja
Karakteriše ga odlaganje prvog obroka (doručka) po nekoliko sati ili izbegavanje jedenja tokom dana, a potom prejedanje u popodevnim i kasnim večernjim satima. Obično osoba pojede mnogo više nakon ručka i večere nego za vreme samog regularnog obroka.
Varijacije na temu, drankoreksija, dijabulimija i menoreksija, nisu zvanično klasifikovani poremećaji, već varijeteti koji se sve češće prepoznaju među osoba sa poremećajem ishrane.
Drankoreksija ili alkoreksija
Princip drankoreksije je izgladnjivanje preko dana, kako bi se ostavio “prostor” za kalorije iz alkohola uveče. Osoba sebi uskraćuje hranu, u korist alkohola. Neki tvrde da je princip ovog poremećaja potreba da se ostane vitak, budući da alkohol goji, a neki pak, da je cilj izgladnjivanja hranom potreba da se osoba što brže i uverljivije napije na prazan stomak.
Dijabulimija
Poremećaj koji je primećen kod mlađih osoba obolelih od dijatebetesa tipa I, koje su na insulinu. Odnosi se na praksu smanjivanja doze insulina u cilju kontrolisanja težine. Pošto insulin pospešuje stvaranje sala, smanjivanje doza insulina treba da posluži kontroli telesne težine. Ovaj poremećaj kod pacijenata, dijabetičara, primetili su i definisali lekari koji se bave dijabetesom.
Menoreksija
Isto što i anoreksija, samo što se odnosi na muškarce. Poremećaj je isti kod mušaraca i žena, i karakteriše ga iskrivljena ideja o stvarnom izgledu tela i pojma lepog tela.
Tek pre neki dan sam čula šta je
Ortoreksija
To je poremećaj “zdrave ishrane”, koji se referiše na ljude koji preterano brinu o zdravoj ishrani, do te mere da postaju opsednuti time. Obično počinje kao potreba da se skine višak kilograma, a onda se pretvara u opsesiju.
Da li ste u ovoj rizičnoj grupi, možete proveriti putem ovog testa, čiji link nam je dala jedna čitateljka ovog bloga.
[divider]
Mnogi od nas, iz ovog ili onog razloga, pridaju veliku važnost svojoj ishrani. Razlika između stila ishrane i poremaćaja ishrane je u stepenu psihološke opsednutosti, čiji nivo pravi onu važnu granicu između socijalno prihvatljivog ponašanja (dijeta) i bolesti (izgladnjivanje, povraćanje hrane…).
Važno je razdvojiti poremećaj ishrane od povremenih regulacija težine dijetama i eksperimenata s hranom. Eksperimenti nikada ne postaju patologija, kažu naučnici; tamo gde nastaje problem jeste povezivanje hrane sa emocijama, bilo da hrana postaje uteha, ili stub srama.
U našoj zemlji se mala pažnja posvećuje prevenciji i lečenju poremećaja ishrane. A u narodu, što bi se reklo, odomaćene su primedbe na izgled, opšteg tipa:
ako ste gojazni, reći će vam da jedete suviše,
ako ste mršavi, reći će vam da morate da jedete više.
Poznati koji su bolovali od poremećaja ishrane
[framed_tabs] [/framed_tabs] [toggle_content title=”Pročitajte dnevnik M. (click to open)”]I wish I could eat normally but the awful sight of my body prevents me from having food in my mouth without the cruel voices yelling at me and making me feel like crap.
« Your face got so much rounder, I am shocked. » I’ll slap you straight back in the face, you’ll be even more shocked, filthy bitch.
Thank you for reminding that I gained all my weight back, and that I’m not even able to lose it. Thank you for reminding me that you’re still my biggest trigger – the main one, in fact. Thank you for reminding me of how a big failure I am and will ever be. For fuck’s sake, I hate you. Why can’t you see all the pain I’ve been through because of YOUR hurtful words ?
But, sincerely this time, thank you. Those words were what I needed to keep myself away from food. Whore.
I’m M. I’m nothing but this letter. This plus numbers. A shit load of numbers ; kilograms gained and lost through the years, centimeters took through the years, calories ingurgeted through the years, x days of starvation, x days of binge, x tears shed, x scars covering my body… So many numbers that are driving me crazy.
Okay, so, I will soon be 17, I’m poor, I don’t have a mother, I have a boyfriend that I intend to live with next year and school/professionally wise, my life is a mess. I am, basically, a wreck. I have no ambitions anymore, no hope, nothing, I’m dumb as fuck, my grades are just awful.
I have no self-esteem, I can’t stand people staring at me in the street and everyone telling me that I look good is a motherfucking liar. These self-esteem, self-loathe issues and stuff started very early actually. When I was younger ( around 6 ) I was always worried about being the best at school. To disappoint my teachers terrified me, but I never did, and I was the pride of my dad. The good kid, the one who would suceed in life, earn a shitload of money and payback her dad for all the sacrifices and shit he has done for his kids. But hell, no.
At 12, something just snapped. My grades got slightly less good, but the instant disappointment that my dad showed was enough to carve FAILURE on my forehead for the rest of my life. I was nothing but a failure to my dad’s eyes, an arrogant and insolent kid to my teachers’ eyes, and a really really fat person on my brothers/sisters’ ones. To mine ? Nothing. Chubby kid maybe. Yeah, chubby, fat, gross, since birth. Since I was born, I was the fat kid. The one people call names ( ” pork “, ” big cow “, ” whale ” and so many others, way more harmful ). My brothers and sisters are my biggest triggers. They’re the main reason why I started starving myself at 13, and lost 14kg (but to me, I still looked the same as at my starting weight). At first, I received a bunch of compliments, but then people started to worry, telling me to eat, that I was bones, that being too skinny’s ugly etc. I won’t lie, I was quite… content of the attention I gained by this stupid childish act, and so I wanted to go further. Further, always further.
The run to death.
All this “story” is quite messy but my memories won’t revealed themselves, I know there’s something deeper buried within but my mind is too blurry for me to see clear enough. What can I decipher ? Four years of pain. Self-loathe. Anger and hatred. Towards me, the world, the scales, scales, scales and even more scales.
I can see myself folded in half because of the pain caused by the amount of food that I shoved down my throat in the middle of the night while everyone was asleep. I can see myself with a warm cup of tea in my freezing hand, looking blankly at my computer screen the bodies of sickly skinny girls. I can see myself wander around the store shelf, voices in my head screaming at me and making me waste the only money I have in stupid food.
But above all, I can see myself crying, laying on the floor next to the scale.
Preuzeto odavde.
[/toggle_content]