Neverovatno je kojom brzinom se šire budalaštine, a koliko istina i zdrav razum uvek deluju neubedljivo.
I sad će svi da pričaju da limun otrovan, a malo ko će želeti da poveruje u ovo što ću da napišem dole, apelujući na vaš zdrav razum.
Evo, ja vama da kažem da se ne ložite na otrovni limun koji je “naglo pojeftinio”, a vi biste mogli da kažete, ali, ali, ali, javili su mediji! Truju nas! Uvaljuju nam sve najgore u nameri da nas upropaste! Niko ne kontroliše hranu! Sve je ovo zavera protiv Srba!
Priča, hoax, paranoja, o otrovnom limunu, je sledeća:
Izvesni Supermarket.info (molim vas, klik na link), istražuje otkud to da je limun u Hrvatskoj tako naglo pojeftinio, i to skoro za 50%. Ne budu lenji, pa istraže, navodno, i otkriju, navodno, da na limunu iz Truske, na deklaraciji sitnim slovima, “koja niko ne čita”, piše: “Ne koristiti koru! Limun je tretiran imazalil.”
(Neopisivo me nervira što su svi preneli, copy/paste, taj nesretni imazalil bez deklinacije, ali ovo nije post o tome.)
Ovu vest, sa sve gramatičkom greškom, prenose prvo hrvatski, da bi je, ubrzo, kopirali i domaći mediji. Pazite, sa istim pogrešnim nominativom imenice imazalil.
Mreže su preplavljene tom vešću, svi su u panici, šalju se upozorenja, krici i jauci.
Odmah da vam kažem: nisam nosila limun na laboratorijsko ispitivanje, nemam nijedan naučni dokaz ili test za ovo što ću sada napisati.
Ali, luksuziram se da koristim trunčicu zdravog razuma i nešto malo znanja o kontroli bezednosti hrane, a i potrošač sam i ludača koja svako jutro pije mlaku limunadu, prema tome, kupujem limun i-haj! I jako, jako sam zainteresovana. Koliko ga moj sin i ja pojedemo, tj. popijemo nedeljno, pa već bismo morali biti hospitalizovani i ležati na infektivnom, gde bi se lekari borili za naš život.
Redom:
Izvor ne postoji
Ili, bar, ne može mu se pristupiti.
Supermarket.info je sajt, ako ste gore kliknuli već znate, koji ne radi. Dakle, to da “sajt Supermarket.info piše”, to je moguće, negde u back officeu, jedino ne znamo kako je neko uspeo da to pročita. Da sam ja novinar, i da se spremam da prepišem vest sa tuđeg portala, najmanje što bih učinila, to je da proverim baš baš izvor, kad je već naveden. Ali, ja nisam novinar, samo sam blogerka.
To znači da su svi mediji preneli nešto čemu ne možeš da proveriš izvor na koji se pozivaju.
–> EDIT: sajt je supermarketI,info, postoji. Mea culpa za to jedno “i”, tj. na dušu novinskih članaka gde je slovo ispušteno. Dakle, kao što su kopirali pogrešnu deklinaciju, tako su kopirali i pogrešan naziv, tj. adresu. Kakogod, ovde je izvor, postoji. I ne menja na stvari sve ovo što piše dole.
Limun naglo pojftinio
Limun je, citat, naglo pojeftinio.
Moram da podsetim teoretičare zavere da je limun pre mesec dana, kao i toliko meseci ranije, bio između 150 i 200 dinara. Tada je, u jednom trenutku NAGLO POSKUPEO, za 100%, te je u maloprodaji dostigao cenu i do 400 dinara. Potom, nakon dve ili tri nedelje, cena pada i vratila se na staru, koja je takva skoro poslednjih godinu dana.
Elem. Nije limun naglo pojeftinio, već je u jednom trenutku naglo poskupeo.
Razlog poskupljenja je, kako sam saznala raspitajujuću se onomad, ta što je zastao redovan uvoz iz Turske, i na tržište je stigao limun (ali i banana, i ona je bila naglo poskupela, ako se sećate), iz južnomaričkih država gde je, navodno, zbog klimatskih promena bilo nedovoljno sunčanih dana, te je rod daleko manji nego uobičajeno, što diktira cenu. Pominjana je Argentina. O njoj dole.
Dakle. Napravljena je fama oko izvrnutih činjenica.
Bezbednost hrane i sistem za uzbunjivanje
Otrovan limun u Evropskoj uniji, ne može proći nezapaženo.
Vest je potekla iz Hrvatske. Podsećam vas, Hrvatska je u Evropskoj uniji. Kontrola bezbednosti hrane rešena je ne samo na nivou jedne zemlje, već na nivou cele EU. Da bi ubrzali sistem za kontrolu i uzbunjivanje, Evropska komisija je stvorila platformu koju koriste sve zemlje članice, RASFF – the Rapid Alert System for Food and Feed. Ona služi tome da istog trenutka, kada na tlo EU stupi hrana koja nije bezbedna, sve zemlje članice EU dobiju informaciju o tome i reaguju zajednički: povlače takvu hranu sa tržišta.
Da je ikakvog problema sa limunom iz Turske bilo, ne samo da bi Hrvatska to već znala, već bi znale sve zemlje Evropske unije. I, dok dlanom o dlan, tog limuna na tržištu ne bi bilo!
Ja pogledam na RASFF-u, da proverim podatke i saznajem ono što bi mogao svaki novinar, ako bi bio zainteresovan da radi svoj posao više od copy/paste:
a) poslednij put je Turska imala problem sa fungicidima na limunu u aprilu ove godine! Posle toga, nikako. I to ne sa ovim, već sa reziduama nekog drugog fungicida.
b) limun iz Argentine je u oktobru ove godine zaustavljen i vraćen zbog ostataka nesrećnog imazalila. Iz Argentine. Vraćen. Prekinuta distribucija.
c) nalepnica na mom limunu kaže da sam juče kupila, za 180 din/kg, limun proizveden u Turskoj, firma Polat citrus industry. Pogledam RASFF, nema Turske, nema, od aprila.
Piše sitnim slovima na deklaraciji
Mora da piše! Sve što je od interesa za potrošača piše! To je po zakonu! Ovde ništa nije skriveno već, naprotiv, naznačeno.
Dakle, kada neko voće ili povrće ima na deklaraciji naznačeno da se ne koristi kora, to znači to: ne koristite koru. To je zbog vaše bezbednosti. To ne znači da ćete umreti ako koristite i plod ispod kore, nego znači samo to: ne rendaj koru limuna za kolače. Zato što postoji opasnost od ostatka pesticida i fungicida, koji mogu da štete zdravlju. Ali, to već ne radimo dugo, zar ne?
Ovakva naznaka spada u Prvilnik o deklarisanju hrane, kao i što od sada na proizvodima koji sadrže gluten ili druge alergene, mora da piše da to sadrže.
Naknadni dodatak, sad, kad smo pronašli sajt:
U tekstu se tvrdi da je utvrđena količina od 5.3 mg po kilogramu voća. Taman imam ceo kilogram kod kuće, to je 9 komada ovog voća u kilogramu.
Količina koja je bezbedna za čovekovu upotrebu je 0.03 mg po kilogramu telesne mase, dnevno.
To znači da jedan limun nosi, otprilike, 0.6 mg po komadu, a ja bih, sa svojih 58 kilograma, u tom slučaju smela da pojedem, sa sve korom, koju naravno da ne jedem, čak 3 cela limuna svakoga dana.
Komentar koji je ostavila jedna čitateljka na fan stranici, a koji je copy-paste stručnjaka, kopiram ovde, da biste mogli sami da prosudite:
Imazalil je, koliko vidim, ime pod kojim se prodaje enilconazol, koji je široko korišćen fungicid. Ovaj fungicid jeste kancerogen kod miševa, kod direktnog izlaganja. U okviru plodova (uključujući i koru) rizik nije nula, ali je izrazito mali. Radi poređenja, ako slučajno koristite neprskan limun koji je zakačio jednu od otrovnih gljivica, toksini iz tih gljivica nose veći rizik.
Ovo ne znači da je kancerogenost nebitna. Kao i kod mnogih drugih pesticida, rizici su jako niski za potrošače, ali ne za proizvođače. Korišćenje Imazalila je potencijalno veoma opasno za seljake (ili, češće, za slabo plaćene i još slabije obrazovane radnike koje velike farme zapošljavaju da prskaju voćnjake). To su ljudi koji treba da se boje raka.
Ako neko želi da bude super-oprezan, savet je jednostavan. Imazalil je jako slabo rastvorljiv u vodi, tako da nema posebne brige oko, recimo, kriške limuna ubačene u koka-kolu (šećer u koka-koli je razlog zašto ne želite da pijete to piće, ne limun). S druge strane, jako je rastvorljiv u mastima – pa super-oprezan čovek treba da izbegava korišćenje kore u pecivima ili u kuvanoj hrani. Sok je ok čak i za super-oprezne.
Za kraj, da primetimo nešto: Beogradski vazduh nosi sa sobom, konzervativno, oko deset hiljada puta veći nivo kancerogenih materija nego limun prskan imazalilom. Dakle, ako gorepomenuti super-oprezni čovek ima 10,000 jedinica rizika za rak, čovek koji uopšte ne pazi ima 10,001 jedinicu. Da li se super-pažnja isplati, ostavlja se odluci svakog čitaoca.
Neke napomene:
Već dugo, dugo se ne savetuje da koristite koru južnog voća za kolače ili ishranu uopšte, zbog ostataka pesticida i fungicida.
Već dugo, dugo postoji jedan veliki problem sa našim proizvođačima jer ne poštuju karencu, pa u promet puštaju jabuke i drugo voće i povrće pre nego što ostaci pesticida nestanu i to voće/povrće postane bezbedno za ishranu. O tome niko ne piše.
Već dugo, dugo internetom kruže saveti kako da podignete bezbednost ishrane kada kupujete voće i povrće – da ga držite u vodi sa kašičicom sode bikarbone ili sirćetom, a tek onda da ga koristite.
Već dugo, dugo nas bombarduju polovičnim ili netačnim vestima iz domena bezbednosti hrane.
***
Ovaj tekst služi samo da podigne svest o tome na šta sve možemo obratiti pažnju kada čujemo neku uznemirujuću vest o hrani.
Nadam se da će se naša nadležna ministarstva oglasiti povodom ovoga i da će neka udruženja potrošača odneti limun na laboratorijske analize i rešiti ovu dilemu, ali tako što će objaviti i laboratoriju u kojoj su analize rađene, ali i dostaviti kopije tih analiza.
Do tada, ja pijem mlaku limunadu svako jutro, isto pravim svom sinu, a prethodno perem koru i ne gulim je o rub čaše da istisnem što više. To radim dugo, i bez ove vesti.
Ako mislite da ima smisla ovo što sam napisala, podelite s prijateljima.
[divider]Odluka da pratiš ovaj blog na Facebooku je možda najbolja odluka koju ćeš doneti u životu. Posebno ako su i ostale bile užasne.
29 Comments
Odlican tekst!
Jedan typo samo: “… Ivicu čaše da istisnem što više.”
U čemu je problem s rubom?
Da kora ne dođe u kontakt sa čašom, tj. sadržajem soka. Mera predostrožnosti, ništa drugo.
Samo par dopuna: sajt je supermarketi.info, a soda bikarbona i voda ne mogu da pomognu ama baš ništa u uklanjanju pesticida i fungicida.
http://www.supermarketi.info/index.php?mod=barom&nid=211
Hvala lepo!
sigurno si u pravu……nema sanse da je neki uvoznik limuna plasirao ovaj tekst….oni to tek onako pisu da se kora ne koristi a do juce je mogla!
ako bih volela da dam prostora teoriji zavere, meni samo pada na pamet farmako-mafija kojoj ne ide u prilog da ljudi sezonski grip leče limunom, već Ferveksom, Paracetamolom, ili štajznam ;-))
Да то је оно што сам прво помислио у вези “наглог појефтињења”.Нагло појефтињење би било када би лимун коштао 30 динара.
Poštovana,
podržavam svaku reč koju ste napisali u vezi dezinformisanja, fabrikovanog senzacionalizma i ničim sankcionisanog “internet novinarstva” koje se zasniva na polovično pročitanim ili pogrešno prevedenim “činjenicama”, neznanju, lenjosti i bez trunke bilo kakve odgovornosti i prema struci (ako se uopšre može govoriti da potpisnici ovakvih tekstova spadaju u novinarsku struku) ili javnosti.
Više nema skrupula, učiniće se sve za lajk više i samo to se računa.
Na žalost, ni Vaš tekst, kao ni mnogi drugi, neće ostaviti bitnog traga na “masu”, ona će i dalje slepo pratiti, lajkovati i šerovati ono što je napisano krupnijim i šarenijim slovima. I da, ono što već ima zilion lajkova.
Srdačan pozdrav.
Logicno, a sve sto je logicno kod mene prolazi 🙂
Odlicno opazanje i tekst!
Normalno! Malo je mislecih, tako da i podelimo svi ovo, skeptici ce reci: Sta kao ne truju nas? Pa da, ali kao i do sad, i kao sto ce i od sad, nego nekom se svidjalo da zaradjuje nerealno vise na limunu… novinari vec dugo copy pastuju i eto… Bravo za tekst.
…auuu ,jadan li je tvoj suprug…-:)
Svaka čast, iritiralo me je deljenje ”šokantnih” informacija o (jadnom) limunu. Pa kora i inače nije nikad bila za jelo a da ne pričam o tome kako je pre svega najvažnije da limun nije naglo pojeftinio nego je prvo naglo poskupeo..
Napokon nešto normalno da pročitam večeras. Copy/paste “novinarstvo” odavno ovde preovladava.
Još jedan pretenciozni tekst gospođe Mu, u rangu senzacionalističkih tekstova sa portala.
…reče jedan Goran, objektivni i nepristrasni kritičar senzacionalizma…
Ja se takodje zalazem da se poboljsa nivo novinarskih tekstova. Narocito je suludo bilo sto su i nase novine pricale o tome kako se zbog uvoznog slabo prodaje domaci limun, iako Hrvati naravno imaju domaci limun, a mi nemamo. Ali sad konkretno o tekstu: ovakav tekst moze da napise samo neko ko ne razlikuje informaciju “dogadja se to i to” od “treba/ispravno je da se gogadja to i to”. To sto se limun u Turskoj ili bilo gde premazuje nekim kancerogenim voskom i sto je to pod pritiskom ko zna kojih lobija u nekoj drzavi ili EU tolerisano, nadaleko ne znaci da potrosaci to treba sa time da se pomire. Tim pre sto se takozvane deklaracije stavljaju na pakete ali ne i na tezge na kojima se limun prodaje ili na samim plodovima. Uz to ovde postoje i neke kulturne specifike, jer se, na primer, u juznijoj Evropi kora limuna koristi za ishranu (u kolacima, kao kandirano voce), a u severnoj slabo ili nikako (odn. samo kao nova moda), tako da ljude u Nemackoj ne treba upozoravati na koru od limuna, onako kako i kod nas ljude ne treba upozortavati na koru od banane – jer je niko ne jede. A upravo u Nemackoj se posebno i izdvojeno prodaje “neprskani” limun za ljude koji hoce da koriste i koricu.
Sto se tice takozvanih “dozvoljenih doza”, to su apsolutne doze, koje se dobijaju tako sto se gleda u eksperimentu kako odredjena doza utice na zdravog bacova. Ali svaka doza nadrazuje nas sistem i u krajnjem slucaju sa drugim negativnim i opasim cesticama u nasem organizmu povecava rizik od raznih oboljenja.
Ona bi mirno gutala i osiromaseni uranijum samo ako bi negde na internetu nasla da pise da je bezbedna doza toliko i toliko po kilogramu telesne tezine… A ovakav apologetski tekst mi se cini da sluzi samo tome da sebe ubedi da je bezbedna i pored toga sto zna sta guta… Cek samo da se nagomila u organizmu pa jos u saradnji sa ostalim gadostima kojima nas truju…
Bravo Mooshema! Idemo svi po turski limun, ipak ima otrova u “dopuštenim količinama” pa je zato vrlo zdrav i učinkovit u liječenju sezonske gripe (?)
Ništa nije zdravo, ne znamo što jedemo niti koje je pravo porijeklo toga što jedemo, a ako ćemo slijepo vjerovati nekom RASSF-u onda se ne možemo nazvati logičkom i zdravorazumnom osobom.
Ne kažem da je taj turski limun smrtonosan, ali blesavo je uvjeravati ljude u to da ne nasjedaju na “trikove” i da bezbrižno jedu limun (ili bilo što drugo) koji je poprskan otrovom “u dozvoljenim količinama”. Jednom ćemo shvatiti da je bila glupa ideja hranu tretirati otrovima, pa pogledaj koliko se retardirane djece rađa, toga nije prije bilo u toj mjeri kao danas.
Ne želim gurati neke teorije zavjere, kao ni ti, ali danas je sve biznis, apoteke su prepune u bilo koje doba dana ili noći. Da bi sve te ljude “natjerali” da kupuju lijekove, potrebno je stvoriti situaciju u kojoj oni trebaju te lijekove, a najlakši način da se to postigne je “trovanje” ljudi hranom, jer kako god okreneš, svi moraju jesti.
Pozdrav.
Super tekst, a sve dok novinari ne budu kaznjavani za nebuloze koje pisu bit ce nam ovako. Problem interneta je neogranicen prostor za pisanje i objave vijesti pa se pisu i ovakve gluposti kao i ko je kad od poznatih licnosti skinuo carape i sl. Dok je novinarstvo bilo ograniceno na 20 ili 30 stranica morali su birati sta ce pisati a ovako…
naručeni text…….s tendencijom ulagivanja uvoznicima .
treba razmišljati glavom a ne biti sluga pokorni nalogodavcima ……
put do pakla je popločen dobrim najerama……..
Sav limun u trgovinama se već godinama tretira imazalilom i tko čita deklaracije vidjet će da je isto za sav limun i naranče i da na svim deklaracijama stoji da korica nije za jelo.
Tko treba koricu za kolače neka potraži bio limun i plati cijenu netretiranog limuna.
Razumem pokušaj blogerke – paranoje se lako šire kao i netačni podaci, ali joj nedostaju neke informacije.
Pa, ako mogu da dodam… jos 2011-2012 sam videla deklaraciju na sanduku limuna u supermarketu-u da pise, na engleskom, da kora limuna nije za jelo (zbog 3 hemikalije kojim je tretiran, pobrojan je i imazazil). Takav podatak na pr. moja mama ne moze da sazna jer radnja nije istakla prevod tog upozorenja za neEngleze. Elem, od tada uvek trazim deklaraciju po sanducima i nisam uspela da nađem onu koja bi imala dozvolu za upotrebu kore, pa koru izbegavam da koristim.
U EU tj. Nemačkoj uvek je na limunu ta ista deklaracija (naravno na nemackom – i to na limunu, a ne na sanduku) pa ljudi znaju; zbog toga sam počela da kupujem “bio limun” jer na njemu stoji da se kora moze upotrebiti…
Stoga, slažem se jedino sa komentatorom “Ja”.
Znači, blogerka greši što misli da bi EU digla frku da je limun otrovan, a zapravo EU to odavno zna, kao i njeni potrošači (pa se stoga kora limuna, pomorandži i sl. sa tom deklaracijom ne koristi).
Svi nas lažu, svi nas kradu a niko ni zašta ne odgovara.Da bi saznao istinu, sve lično mora da se proba I iskusi.U eri jurnjavom za pare, vode se “ratovi” u medijima, svako piše I govori šta hoće I kako mu odgovara. Ljudi moji demokratija nam je to dala sa njom nije šala.
Imazalil se koristi u omjeru 1l na tonu (1000kg) voća. prskaju se već ubrani plodovi u sortinicama.
Mi nemamo pravilnik o tome, o korišćenju imazalila, kaže naše Ministarstvo poljoprivrede, zato što ne uzgajamo limun i mandarine.
Ali, tvrde da je 5mg/kg imazalila kod nas dozvoljeno. (pošto kupila, po to prodala).
Promaklo mi je da ima profitera od cele afere s limunom, pa mozda treba i njima uterati strah kao Tonusu 😀
http://www.nutricia.rs/akcija_naslovna/780.html
Pingback: Tonus hleb: zbog čega afera? Ceo izveštaj. | MOOSHEMA