Najbolji savet koji vam neko može dati kada držite dijetu i borite se sa osećajem gladi kada verujete da mu vreme nije, jeste: popijte čašu vode, možda ste samo žedni?
Da li ste to ikada probali? Probajte.
Ponekad neki neizdrživ osećaj gladi samo znači da smo žedni, odnosno, da smo možda već i dehidrirali. Uvek se setim kako mi je mama govorila da kad osetim žeđ, tada je već kasno. (Paničarka.) Ona je govorila i da kada osetim hladnoću, to je već znak da sam nazebla. (Paničarka.) Ipak, neke stvari ti se uvuku pod kožu i postanu ti navika, iako su te nekad živcirale. Znaš da više nisi dete je kada onome do koga ti je stalo govoriš: popij čašu vode, ogrni nešto.
I onda, pre neki dan, sin me iznenadi pitanjima koliko koja čaša u kući ima zapreminu, on tu nešto računa koliko vode popije dnevno. Zašto to računaš? Zato što sam primetio da ne pijem dovoljno.
Gde sam pogrešila? 🙂
Voda, i mladost i zdravlje
Nije da mnogo verujem oglasima i bapskim pričama, ali onom oglasu sa interneta da se žena podmladila zato što je pila više vode, primila sam se na to. Valjda i to ide s godinama. Kad sam ga prvi put videla, pomislila sam: čekaj, pa to je samo voda! Šta tu ima da bude lažno!
Međutim, prošle jeseni sam imala i dokaz da u tome ima istine: razbolela sam se, dobila sam sepsu, izgledaš crno, reče mi poznanica. Stvarno nisam dobro izgledala. Jako smršala i nekako suva, sa dubokim tamnim podočnjacima. Izgledala sam suvo i crno. Kad sam ušla u bolnicu i kada su me merili uključujući i nivo vode u telu, sobna sestra je zabrinuto vrtela glavom gledajući rezultate i ponavljala, jako ste dehidrirani, jako ste dehidrirani. I mene je začudilo zašto imam toliko malo kilograma, skoro 55, što je za najmanje 3, a moguće čak i 5 kilograma manje nego što uobičajeno imam. Odmah mi je udovstručila infuziju i nije dala da mi se smanji ta količina, pune dve nedelje. Svako jutro kada bi došla na posao, proveravala je i da li na natkasni imam vode i da li je nova i da li je jučerašnja doza popijena i zašto pijem tu prokletu kafu i da moram obavezno uz jednu kafu da popijem čak dve čaše vode, pogledajte vašu kožu, pogledajte te podočnjake!
Stariš, bez vode
A ja sam nekako, tako suva i crna, i ostarila. Nije da sam najmlađa i bez toga, ali nije ni da biste mi iz prve dali ovoliko godina koliko imam. Pod uslovom da nisam dehidrirana. A ta sestrica je bila toliko zabrinuta zbog moje dehidriranosti, da mi je pretila da sam vitalno ugrožena zbog toga. (Paničarka, još jedna. Ili, ne?)
Još jedan detalj koji mi je bio zanimljiv u vezi sa medicinskom sestrom koja mi je u to vreme bila kao mama — ona je insistirala da izbacim jednu vrstu vode koju sam na početku odabrala, i savetovala neke druge. Njen predlog su bile dve, a jedna od njih i Rosa. Nepotrebno je da kažem da sam posumnjala da tamo u bolnici imaju neku korist od toga. I neophodno je da kažem da sam te sumnje odbacila kada mi je objasnila: morate sebi obezbediti optimalne količine kalijuma, kalcijuma i magnezijuma, ove vode su prečica.
Pola godine kasnije, pišem tekst o značaju vode koji vam dugo dugujem, motivisana saradnjom upravo sa Rosom. Mislim da bi brižna sobna sestra bila baš zadovoljna. Povod je mogućnost da podelim sa vama da je Rosa prva voda iz Srbije koja je dobila Zlatni EWS sertifikat, a koji dodeljuje Evropska agencija za upravljanje i očuvanje voda (European Water Stewardship). Priznanje je jako značajno i govori o mnogo kriterijuma koje je trebalo zadovoljiti da bi se do ovog zlata došlo: optimalni utrošak za potrebe flaširanja vode; hemijski kvalitet i biološki elementi same vode; odgovornost postupanja sa izvorima vode, očuvanje izvora i vraćanja vode u prirodne tokove.
.
Ono što je meni važno, to je da sam se ja baš uz ovu vodu oporavila. I vratila sebi, životu, poslu i treninzima.
Kad sam se konačno bila dovoljno rehidrirana (a ko ne bi nakon tronedeljnog intenzivnog lečenja vodom), težina mi se vratila na uobičajenu, a osećaj da sam smežurana i stara, potpuno nestao iz ogledala. Zato sam još jednom poverovala u onu reklamu sa početka priče: voda održava vitalnost, ali i podržava mladolik izgled. Zato, slušajte moju mamu i moju medicinsku sestru. Pijte vodu. (I ogrnite se pre nego što vam postane hladno).
Kako sve voda menja naš život i utiče na njega?
1. Zahvaljujući vodi – živimo. Bez hrane možemo 40 dana, bez vode ne možemo ni 7.
2. Voda smanjuje zamor i podiže energiju. Pokušajte da popijete više vode kada se osećate umorno, ili vam pada koncentracija, primetićete razliku.
3. Voda pomaže kod glavobolje. Iako sam probala i sa limunom ili đumbirom u kafi, moj prvi izbor je ipak, voda.
4. Voda povećava performanse tokom treninga. Ovde ide deo o mom priznanju da tokom sat vremena u teretani poguckam čak litar vode, bez osećaja bućkanja u stomaku. Počelo je kao gutljaj za predah, završilo kao rutina bez koje ne mogu da treniram.
5. Voda podmlađuje. Nije samo da blagotvorno utiče na kožu, već i na sve organe ispod nje. Voda je, jednostavno, život.
Kako da pijete više vode?
1. Pronađite najlepšu čašu. Moja je sa tankim staklom, obla i velika kao za burgundac, na nogicu. Svečana.
2. Izdvojte na poslu obavezno litru i po vode i stavite na sto. Kad je smirite, taman znate da je kraj radnog vremena.
3. Pokušajte da popijete čašu vode čim se probudite. Neko kaže mlake, neko kaže hladne. Meni se čini da je najbitnije da je puna čaša.
4. Kad vam se učini da ste već gladni, proverite da niste tek žedni. Na prvi signal gladi uvek popijte čašu vode.
5. Nosite flašicu vode svuda sa sobom. Ako putujete dugo do posla, praviće vam dobro društvo.
Od sveg pića, ja najviše volim vodu
Imam i dokaz za to: pre dve godine, pravila sam za FB stranicu sopstvenu reklamu za to i držala kao cover mesecima:
- Napomena: tokom pisanja ovog teksta, popijene su dve pune čaše vode. Ovaj post je sponzorisan, ali moje mišljenje o važnosti vode, nije. Da, i ogrnula sam nešto 😉
3 Comments
U gradu, ovde, moram da se teram da pijem vodu, i to kupujem Rosu najviše, Prolom vodu ponekada jer nema u balonima i nekada Odmenjsku koju više ne nalazim. Ostaje mi još da testiram Minakvu, još jednom i Hebu. Ali Rosa mi je do sada bila jedna približna vodi u mom selu- pitka, čista i bez ukusa i mirisa, samo voda, i nije teška. I mislim da je i istina to da kad popijemo vodu da nam je bolje i da imamo više energije. Kod kuće, na selu, nalivali smo se vodom i uvek jurcali i radili teške seoske poslove i uvek imali snage i volje za sve i stizali smo maltene sve da uradimo što treba za taj dan. Sada ovde em se teram da pijem vodu, em sam uvek troma.
Isti slučaj. Na selo kad odem pijem li pijem vodu, ovde u gradu ne mogu da sastavim ni 3 čaše dnevno. Ne znam zašto je tako.
Onda kao cedim pomorandže, limun, grejp ali nije to to. Jer, kao što jedna doktorka reče: oni koji misle da je svejedno koja je tečnost, probajte da operete ruke sokom a onda vodom, pa ćete videti da nije isto.
Ja dan bukvalno pocinjem i zavrsam sa jednom do dve case vode. U toku dana pijem je redovno, dnevna kolicina mi varira od 3 pa nekad i do 5 litara. Voda je uglavnom i jedino pice koje pijem, sokove skoro i da ne pijem. Alkohol sam takodje skoro izbacio iz upotrebe. U vodu cesto nacedim limun, pola limuna na pola litra ili litar vode.
Na licu su mi nestale bore, koza mi je bas hidrirana i dosta mladje izgledam.
U poslednje vreme kada idem na trcanje i kada trcim distance preko 10km, obavezno nosim na ledjima camelbak ranac sa vodom, a povremeno koristim i hidrostar napitak.